Svaki je dan poseban 

Šareni cvjetovi se bude.

Sve je kao san

 Priroda zove pospane ljude.

 

Oblak malu kuću pokriva

Pod lišće jež se sakrio.

Nebo nema mira

Žohar je oči pokrio.

 

Zvijezda se probudila 

Mračno sve je bilo.

Mjesec je izgubila

Svatko se sakrio.

zvijezda i spužva gledati

zvijezdu na zvjezdanom nebu,

da zvjezdanije ne može biti.

 

Ljudi vole više boje kao nebo,

valovi nisu kao plavo nebo,

već bijeli kao snijeg

oblak se srami pa se sakriva.

 

Ježinac na dnu kucka po kamenju,

a školjka čuva svoj biser.

morski pas vidi sviježi plijen,

a sardine se osjećaju baš kao plijen.

Ljudi, kažu;
ovo je čudo
da mi je biti gore
osjećala bi se ludo.
 

Na drugom grebenu
pricaju zvijezde o
pticama koje se na
stijeni gnijezde.

Koralji valova šum slušaju
usput malo planktone kušaju.
Na koraljni greben je pao mrak 
morski svijet ide na počinak.

More je čudo zaključuju svi
zna se red i morski propisi.
A oblak koji poput broda nebom plovi
posljednju sunčanu zraku još lovi.

Danju nebo na sebi ima prekrasan plavi kroj,

A noću se na njemu stvara zlatnih zvijezda roj.

U mračnoj noći su one svjetlo neugasivo,

U morskim valovima treperavo i prenosivo.

 

Iz visina promatraju ljude i kuće na obali

Magarca, cvijeće i masline u uvali.

Brodove i lađe bez prestanka prate,

Pomažu im da se sretno svojoj kući vrate.

Živi u cvijeću

Leti na plavom nebu 

I noću promatra sjajne zvijezde

Zvijezde su na nebu visokom

A ispod njega valovi mračni

Ježa nose i vuku na obalu

A obala sve dalje i dalje...