Bitka je bila izuzetno teška – vojnici su se borili u rovovima, u jako lošim uvjetima, a gubici su bili ogromni. Francuska je Verdun branila pod poznatim sloganom "Neće proći!" (Ils ne passeront pas!), i iako su Nijemci u početku napredovali, Francuzi su uspjeli zaustaviti napredovanje njemačke vojske i povratiti izgubljeni teritorij. Bitka kod Verduna postala je simbol francuske izdržljivosti i otpora, ali i pokazatelj koliko je rat bio brutalan i besmislen. Ukupno je više od 700.000 vojnika poginulo ili bilo ranjeno. Iako nijedna strana nije ostvarila odlučujuću pobjedu, bitka je značajno iscrpila obje vojske i pokazala koliko je Prvi svjetski rat bio razoran.

Bitka je počela velikom topničkom pripremom, no već prvog dana Britanci su pretrpjeli više od 57.000 žrtava, što je bio najkrvaviji dan u povijesti britanske vojske. Borbe su se nastavile mjesecima u izuzetno teškim uvjetima – u blatu, pod neprekidnom vatrom i uz minimalne pomake na bojištu. Saveznici su na kraju zauzeli tek ograničeni teritorij.

Nijedna strana nije postigla odlučujuću pobjedu. Ukupno je poginulo ili ranjeno više od milijun vojnika. Bitka je ostala zapamćena kao jedan od najvećih primjera ratnog stradanja i ljudske patnje.

Bitka je počela iznenadnim i snažnim napadom Središnjih sila, koje su koristile novu taktiku – male skupine vojnika probijale su se kroz slabe točke talijanske obrane i napadale iznutra. Talijanska vojska nije bila spremna na ovakav način borbe pa je došlo do povlačenja i velikih gubitaka. Zarobljeno je na stotine tisuća talijanskih vojnika, a vojska se morala povući stotinjak kilometara unatrag.

Iako su Središnje sile postigle veliku pobjedu, nisu u potpunosti uništile talijansku vojsku. Bitka kod Kobarita ostala je zapamćena kao primjer brzog i uspješnog napada, ali i kao jedan od najtežih poraza Italije u ratu.

Saveznici su planirali brzo slomiti Osmansko Carstvo, no otpor turskih vojnika, koje je vodio Mustafa Kemal (kasnije poznat kao Atatürk), bio je iznimno jak. Umjesto brze pobjede, uslijedile su dugotrajne i krvave borbe u rovovima, uz izuzetno teške uvjete – vrućinu, bolesti i nestašicu vode.

Na kraju, nakon mjeseci bez značajnog napretka i velikih gubitaka s obje strane, Saveznici su se povukli. Bitka kod Galipolja smatra se velikim porazom Saveznika, ali i velikom pobjedom za tursku vojsku. Ova bitka je posebno važna za nacionalni identitet Australije, Novog Zelanda i Turske, a ostala je zapamćena po hrabrosti vojnika i besmislenim žrtvama.

Njemačka mornarica željela je probiti britansku pomorsku blokadu i pokazati svoju snagu, dok su Britanci nastojali spriječiti njemački izlazak na otvoreno more. Bitka je trajala dva dana i bila je izuzetno žestoka, s brojnim sudarima velikih bojnih brodova.

Iako Nijemci nisu uspjeli prekinuti blokadu, nanijeli su velike štete britanskoj mornarici, a Britanci su zadržali kontrolu nad morem. Obje strane pretrpjele su velike gubitke – uništeno je nekoliko velikih brodova i poginulo tisuće mornara.

Bitka kod Jutlanda pokazala je koliko je važna kontrola mora u ratu, ali nije donijela odlučujuću pobjedu ni jednoj strani. Ostala je simbol velike pomorske snage i taktičke borbe u Prvom svjetskom ratu.

Srpska vojska, nakon povlačenja i oporavka u Grčkoj, krenula je u veliku ofenzivu kako bi oslobodila okupirane teritorije i potisnula bugarsku vojsku. Borbe su bile izuzetno teške zbog teških planinskih uvjeta i jakog otpora Bugara.

Srbi su na kraju uspjeli osvojiti vrh Kajmakčalana, što je bio veliki uspjeh i značajno je podiglo moral srpskih vojnika. Ova bitka bila je dio šire savezničke ofenzive koja je na kraju dovela do oslobođenja Srbije.

Bitka kod Kajmakčalana ostala je simbol srpskog herojstva i borbe za slobodu tijekom Prvog svjetskog rata.

Nakon što su Nijemci pobijedili Britance u Bitci kod Coronela (u blizini Čilea), britanska mornarica je poslala snažnu flotu kako bi im se osvetila i zaštitila trgovačke puteve. Britanci su dočekali njemačku eskadru kod Falklanda i brzo preuzeli prednost jer su imali brže i snažnije brodove.

U borbi su Britanci potopili gotovo cijelu njemačku flotu, uključujući nekoliko velikih ratnih brodova. Poginulo je preko 2.000 njemačkih mornara, dok su britanski gubici bili znatno manji.

Bitka kod Falklandskih otoka bila je velika pobjeda za Britaniju i omogućila joj nadzor nad južnim Atlantskim oceanom tijekom ostatka rata.

Njemačka mornarica planirala je napad na britanske brodove, ali su Britanci presreli njihove poruke i pripremili zasjedu. Kad su se flote susrele, došlo je do žestoke borbe. Britanci su bili bolje organizirani i tehnološki nadmoćniji, pa su uspjeli potopiti njemački bojni krstaš SMS Blücher.

Iako su Britanci mogli nanijeti još teži poraz, zbog problema u zapovijedanju njemačke krstarice uspjele su pobjeći. Unatoč tome, bitka je bila britanska pobjeda i dodatno je ograničila kretanje njemačke mornarice u Sjevernom moru.