Izvor:Hrvatska enciklopedija

Svake se godine 27. ožujka na Svjetski dan kazališta u tisućama kazališta širom svijeta čita međunarodna poruka.

Pisanje hrvatske poruke svake godine organizira Hrvatsko društvo dramskih umjetnika.

Na Svjetski dan kazališta običaj je da se pročitaju poruke prije početka predstave, obje ili samo jedna, u cijelosti ili fragmentarno, kako izabere samo kazalište.

Prva Svjetska zdravstvena skupština koju je organizirala Svjetska zdravstvena organizacija održana je 1948. godine. Odlukom skupštine 7. travnja određen je za Svjetski dan zdravlja i počeo se slaviti od 1950. godine.

Ovaj dan se obilježava kako bi se izgradila svijest o određenoj temi koja je vezana za zdravlje čime bi se skrenula pažnja na prioritetna područja koje su briga Svjetske zdravstvene organizacije. Aktivnosti vezane za tu određenu temu, kao i sredstva potrebna za njih, ne smiju se odnositi samo na dan 7. travnja, već bi se o njima trebalo voditi računa tijekom cijele godine.

Izvor: Wikipedia

https://mozaik-knjiga.hr/casopisi/prvi-izbor/prvi-izbor-2019-2020-ucenje-na-daljinu/

Uskrs (Vazam, Vuzem, lat. Dominica in Resurrectione Domini: Nedjelja uskrsnuća Gospodinova), najstariji i najveći kršćanski blagdan, spomen Kristova uskrsnuća – temelja kršćanske vjere. U ranokršćansko doba slavio se svake nedjelje. Od sredine II. st. počelo se Kristovo uskrsnuće slaviti jedanput godišnje, ali je datum slavljenja bio predmetom teških razmirica. Tradicija maloazijskih crkava II. st. bila je za 14. dan mjeseca nisana, dan židovske Pashe, odnosno prema evanđeljima – Isusove smrti (πάσχα σταυρώσιμον: pasha raspeća); rimska tradicija bila je za nedjelju nakon toga datuma (πάσχα ἀναστάσιμον: pasha uskrsnuća). Izračunavanje je bilo otežano time što se židovska lunarna godina nije podudarala s građanskom, solarnom godinom. Razmimoilaženja su razriješena na ekumenskom koncilu u Niceji 325. Određeno je da se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvoga punog mjeseca – uštapa (između 21. III. i 25. IV), koje će točno izračunati astronomi u Aleksandriji. U srednjem vijeku nastale su mnogobrojne tablice za izračunavanje uskrsnoga datuma, pri čem se koristio tzv. zlatni broj, epakte i nedjeljno slovo.

Već su najranije kršćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje, provodile uskrsnu noć u bdjenju, čitanju biblijskih tekstova i molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjega (→ parusija). Od III. st. zaživjela je praksa krštenja katekumena u uskrsnoj noći, od IV. st Uskrs se slavi tri dana – počinje s večerom Gospodnjom na Veliki četvrtak, preko Velikoga petka i Velike subote, a završava uskrsnim vesperama; vrhunac slavlja čini bdjenje noć uoči Uskrsa. Priprema za Uskrs je 40-dnevni post što počinje na Pepelnicu, kao vremenom sjećanja na krsna obećanja (kod odraslih katekumena priprava za krštenje) i pokore. Uskrsna je nedjelja jednako tako početak uskrsnoga ciklusa (Pentekoste), koji se zaključuje svetkovinom Duhova; prvih osam uskrsnih dana čini uskrsnu oktavu. Od Četvrtoga lateranskoga koncila (1215) uvedena je obveza da se vjernici najmanje jednom u godini moraju ispovjediti i o Uskrsu pričestiti. Tijekom srednjega vijeka nastavljena je tradicija slavljenja uskrsnoga bdjenja; od XIV. st. ono je bilo pomicano sve do jutarnjih sati na Veliku subotu, od 1951. opet se moglo, a od 1956. moralo držati od Velike subote na nedjelju Uskrsa.

Izvor:Hrvatska enciklopedija

Sretan i blagoslovljen Uskrs svima koji ga slave!

Dan planeta Zemlje je prvi puta obilježen 22. travnja 1970. u SAD-u, s početkom buđenja svijesti o očuvanju okoliša i utjecaja ljudskog djelovanja na prirodu. Američki senator Gaylord Nelson godinu dana prije zgrozio se nad posljedicama izljeva nafte uz obalu Kalifornije te je, vrativši se u američki parlament, izborio da se 22. travnja proglasi nacionalnim danom proslave planeta Zemlje. Naziv Earth Day prvi je puta upotrijebio gradonačelnik San Francisca u proglasu 1969. kojim je odlučeno da se na području San Francisca taj dan slavi kao Dan planeta Zemlje.

Ubrzo poslije, američki je parlament donio cijeli niz zakonskih uredbi kao odgovor na sve očitiju ekološku krizu. Slično buđenje ekološke svijesti javilo se i u drugim dijelovima svijeta. Ujedinjeni narodi proglasili su 2009. godine 22. travnja „Međunarodnim danom majke Zemlje“. Danas se dan obilježava u cijelom svijetu, svake godine s posebnim fokusom, ali uvijek jednakim ciljem – razmišljanjem o i djelovanjem u smjeru smanjenja čovjekovog štetnog učinka na okoliš.

Izvor: http://goo.hr/events/dan-planeta-zemlje/ ( 21.4.2020.)

 

Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se 23. travnja kao simboličan datum u svjetskoj književnosti, jer su 23.4. 1616. godine umrli Miguel de Cervantes i William Shakespeare, (doduše Cervantes je umro na 23.4. po gregorijanskom, a Shakespeare na 23.4. prema julijanskom kalendaru). Španjolski knjižari su još 1923. počeli javno obilježavati dan Cervantesove smrti, a Unesco je 1995. taj dan proglasio Svjetskim danom knjige i autorskih prava, koji se obilježava u više od stotinu zemalja.

Ideja je uključiti pisce, izdavače, nastavnike, knjižničare i medije u isticanju važnosti knjiga i čitanja.

Zanimljivo je da se na dan Svetog Jurja prema katalonskom običaju darivaju knjige i ruže.

 

Prema  tradiciji iz srednjeg vijeka 23. 4. na dan Svetog Jurja muškarci svojim djevojkama poklanjaju ruže, a od 1925. postao je običaj da žene zauzvrat muškarcima poklanjaju knjige. Tako se u Barceloni i ostatku Katalonije na taj datum proda i do 400.000 knjiga, gotovo polovica broja knjiga koji se proda.

Izvor:Centar za znastvene informacije

 

https://www.nakladabombon.hr/proizvodi-vise/kalendar/travanj-svibanj-lipanj/23.-4.-svjetski-dan-knjige-806 (22.4.2020.)

Ivan Kukuljević Sakcinski održao je 2. svibnja 1843. godine, prvi službeni govor na hrvatskom jeziku u povijesti sabora. Službeni jezik sabora stoljećima je bio latinski, još od srednjeg vijeka pa čak i nakon spomenutog Kukuljevićeva govora. U saboru je tek 1847.godine donesena odluka o uvođenju narodnog jezika kao službenog, a početak primjene hrvatskog jezika na zasjedanjima sabora dogodio se tek 1848. godine.

Ivan Kukuljević Sakcinski bio je rođeni Varaždinac, a tijekom svoje političke karijere obavljao je mnoge visoke dužnosti. Bio je veliki župan Zagrebačke županije, član Banske konferencije pa čak i banski namjesnik. Kukuljević je bio i povjesničar i arheolog, a smatra ga se utemeljiteljem moderne hrvatske historiografije. Bio je istaknuti ilirac te je govorom u Saboru želio propagirati borbu za nacionalno osvještenje Hrvata. Iako je taj govor izazvao uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti utro je put skorom priznanju hrvatskog kao službenog jezika.

Spomenimo i da je Kukuljević pokrenuo prvi hrvatski povijesni časopis Arkiv za poviestnicu jugoslavensku te da je bio prvi predsjednik Hrvatskog arheološkog društva. Njegova je zasluga i konačno prihvatanje štokavskog narječja koje je upotrijebio u svojoj drami Juran i Sofija ili Turci kod Siska.

U trenutku kad je Ivan Kukuljević održao spomenuti prvi saborski govor na hrvatskom jeziku bio je na položaju hrvatskog bana grof Franjo Haller, podrijetlom iz Erdelja (Transilvanije).

Donosimo početni odlomak Kukuljevićevog govora održanog povijesnog dana. 

“Preuzvišeni Gospodine Grofe i Bane, Presvetli Velmože! Slavni stališi i redovi!

Kao što svaki pravi Harvat i Slavonac, tako sam i ja s velikom zaisto radostju i unutrašnjim uzhitjenjem razumio, da slavni stališi i redovi ovih kraljevinah žele: podignutje katedrah za narodni naš jezik i literaturu, (kako ja mislim) ne samo u Akademii nego u celom Distriktu Akademie Zagrebačke čim bez dvojbe to steći žele, da svi izobraženii stanovnici kraljevinah naših svoj maternji jezik dobro i izvarstno nauče. Nu, pitam ja s poniznim dopuštenjem: na kakovu će korist i svarhu biti učenje našega jezika kakovim uspehom kakovom posledicom kakovim trudom učit će ga stanovnici domovine naše, ako sa znanjem njegovim nikada nikakovo dobro skopčano nebude; ako po njem nitko ništa zaslužiti si nebude mogao; i ako mi nikad niti pomisliti nećemo, da ga u javni život uvedemo Zaisto će on bez toga, kao i do sada ostati u tmini, šnjim će se zabavljati samo oni, koji baš za to vremena imali budu, u ostalom neće ga opet veća strana naroda znati, a oni, koji se javnim životom bave, i koji su u javnih službah stavljeni sasvim će ga zanemariti kao i do sada; podignutje pako naših katedrah i učionah neće na drugo služiti, nego na zasleplenje domorodacah i tudjinah….”

Izvor:Povijest hr.

https://povijest.hr/nadanasnjidan/prvi-saborski-govor-na-hrvatskom-jeziku-1843/ (4.5.2020.)

 

Rane pjesme od 1913. do 1917. u velikoj mjeri slijede Matošev pjesnički program. Posrijedi je pejzažna lirika stroge forme i impresionistički uhvaćenih pojedinosti iz zavičajnog okružja. Katkad neposredna impresija sinestetski nadilazi uobičajene okvire osjetilnih podražaja (Bolesnica) pa neki stihovi anticipiraju autorovu iduću poetsku koncepciju. Nakon upoznavanja s njemačkim ekspresionističkim pjesništvom preko časopisa Der Sturm, 1917. došlo je do temeljnoga zaokreta u Šimićevu shvaćanju poezije i umjetnosti pa je pokrenuo svoj prvi časopis Vijavica. U tekstovima Namjesto svih programa, Anarhija u umjetnosti, O muzici forma ispovijedao je nova modernistička načela, ali je ostao na stajalištu čistoće umjetnosti. Iako odličan učenik, morao je napustiti gimnaziju jer školske vlasti učenicima nisu dopuštale izdavanje javnih tiskovina. Od tada se u potpunosti posvetio pisanju neprestano živeći u siromaštvu, ali je unatoč nesređenim egzistencijalnim prilikama ostavio plodan i iznimno značajan književni opus. U skladu s novim programom, pjesme koje su nastale od 1917. do 1919. pisane su slobodnim stihom i označuju se kao Šimićeva ekspresionistička (»anarhična«) faza. Prožete su nemirom ili očajem lirskoga subjekta i bilježe impulse koje ekstatični subjekt »hvata« u brzu tempu gradskog življenja (Pjesma, Grad, Ples, Pjesma pjesnika). Šimić katkad rabi i tzv. telegrafski stil, omiljeno sredstvo futurističke i ekspresionističke poezije, izostavlja gramatičke veze i interpunkcijske oznake ili ih maksimalno pojednostavnjuje kako bi se dočarala simultanistička percepcija okolnih fenomena, odn. naglasila brzina ili intenzitet proživljenog iskustva (»O svijet i ja u svijetu i svijet u meni / Grad noći žene zvijezde / Ples radost vrisak bog / ja pjevam«) koje teži prvotnoj senzaciji, »očišćenoj« od naslaga »istrošene« civilizacije. U kasnijim fazama uglavnom je napustio takve kompozicijske postupke. Vijavica je izlazila do 1919., a nakon toga Šimić je izdavao časopis Juriš, koji se iste godine ugasio. Već teško bolestan, 1924. pokrenuo je i Književnik, a nakratko (od ožujka do studenoga 1923) s M. Begovićem uređivao Savremenik. U zaoštrenim manifestima iz Juriša (Usamljenost duha, Juriš) prosvjedovao je protiv zatečenoga stanja u društvu i kulturi, zahtijevao rušenje dotadašnjih vrijednosti i postavio utopijski projekt »duhovnoga carstva na zemlji«. God. 1920. objavio je svoju jedinu zbirku Preobraženja. Sastoji se od 48, uglavnom kratkih, pjesama. Neke su objavljene prethodnih godina, ali ih je Šimić preradio pa se Preobraženja smatraju zasebnom (»kanonskom«) fazom. Pjesme u knjizi odlikuju se posebnim grafičkim aranžmanom (tzv. središnja os), što ga je Šimić preuzeo od njemačkog pjesnika A. Holza (Phantasus, 1898–99), a i u ostalim slojevima zbirke simetrija je temeljno organizacijsko načelo. Uvodeći velike teme kao što su »Bog«, »ljubav«, »smrt« (tijelo) i »poezija« (umjetnost), Šimić ih koncentriranim i pomno dotjeranim diskursom uklapa u sliku svijeta koji prolazi bezbrojne preobrazbe u različitim tipskim personama (bolesnik, zavodnik, zavedena, mjesečar, mučenik) ili pojavama, da bi se onkraj vremena i prostora sve životne forme na kraju vratile panteistički zamišljenu apsolutu (Otkupljenje, Budući). 

Izvor:Hrvatska enciklopedija

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59548 ( 5.5.2020.)

 

 

Od kada se 2011. godine, na inicijativu američkog jazz pijanista i skladatelja Herbieja Hancocka i UNESCO-a, 30. travnja slavi kao Međunarodni dan jazza, tijekom cijeloga mjeseca, širom svijeta, u više od 190 zemalja, taj se dan održava na tisuće jazz koncerata.

Međunarodni dan jazza okuplja zajednice, škole, umjetnike, povjesničare, akademike i ljubitelje jazza kako bi proslavili i upoznali jazz, njegove korijene, razgovarali o budućnosti i utjecajima jazza.

U Hrvatskoj su se prošle godine glazbeni programi održavali u 11 gradova (u Zagrebu, Splitu, Zadru, Osijeku, Rijeci, Puli, Šibeniku, Varaždinu, Čakovcu, Karlovcu i Koprivnici). U Zagrebu su jazz instrumentalisti prolazili širim centrom grada svirajući u oldtimer vozilima. HRT je za tu prigodu na svom Trećem programu imao posebnu emisiju uživo s izravnim uključenjem u sva veća zbivanja kako po Zagrebu tako i po drugim gradovima, a sve je završilo velikim koncertom Jazz orkestra HRT-a na Trgu bana Josipa Jelačića.

Zbog pandemije koronavirusa ovogodišnji Međunarodni dan jazza održava se na internetu. Središnji dio dana bit će virtualni globalni koncert s umjetnicima iz cijelog svijeta, koji će se uživo prenositi na jazzday.com.

Izvor:HRT   https://hrtprikazuje.hrt.hr/609173/meunarodni-dan-jazz-a-2020( 30.4.2020.)