I love your flowing hair

and the smile you make.

The akward conversations we share

were all my mistake.

 

I want to know you better

and make myself be seen.

In your ocean blue eyes

Make the picture of me clean.

 

I guess we weren’t ment to be

I’ll stop bothering you, for free.

                                                   Dorian Popović 8d

 

            Beautiful you               

Your skin pale as a full moon,

Your red deep eyes penetrate me when you look at me,

Your skinny and elegant body,

But afterall you are just a rat.

                                                                Dan Roviš 8b

 

Your love is like a sea

Sometimes is peaceful

Sometimes is wavy.

I’ve always searched for love in you

But now I know it’s a wavy sea.

                                               Dino Prpić 8a

 

~Expected.~ 

I always know when I'm in love,

Like trees a desert lends.

I thought my happiness began,

Of course, it always ends.

 

-Dora Randić 8.B

 

I love the way you smell,

In the way I can't tell.

Your voice is calling my name,

In the way I like the most.

 

I hate that I love you,

Ihate that I adoreyou,

You are my weakness,

My love and happines.

 

My sadness my torture,

I wish that I never met you,

I wiss that I never let you,

Walk in my life and take my heart.

 

I do not want to let my heart,

But choice is not mine.

Every time you came,

I lost in this game.

 

I am dreaming about the great love,

But I can't let my heart fall in love…

 

 

 

When I look him in the eye,

I start to sweat,

It feels like I can fly,

Like the first time we met.

 

He make me smile,

Like no one ever,

For him I’d run a mile,

So we can be together.

 

I know that this is just my dream,

Because he don’t like me back,

And it makes me scream,

Until everything becomes black.

 

He will always be my number one,

My moon star and sun.

                                                            Lucija Šestak 8.a

 

Love is a game

I dare not play again

however,

I met you.

 

Love is growing

between us

just like pain

in my bones when you left.

 

When I’m with you

nothing else matters in the world

you make me feel beautiful

in my own skin.

 

I would never leave you

don’t you worry …

These were the lies

you always whispered to me

 

In my head love hurts

But my heart still wants to play the same game.

                                                                                      Ema Begić 8d

 

 

I hate that you're the danger

I hate that you're the fear

I hate that I dont fear you nor do I belive that you're the thrill

The devil was once an angel but deep inside you're still the warm heart

                                                                        

                                                                                        Lucija Benić 8.a

Sonnet

Everything was dark

nothing mattered

but you left a mark

and it got me flattered.

We had so much fun

but it couldn't last

and I didn't want to run,

again from my past.

As the years went by

I couldn't forget.

You tought me to fly

and I don't regret.

I saw you on the street and I had to accept my defeat.

                                  Lucija Juranić 8d

 

 

I hate you

But i don’t hate you

Because I despise you

With a burning passion

But in the end

I still love you

                                          Luka Marić 8a

Sonnet

The more I give you love,

The more distance I feel.

I am starting to question if our relationship is real,

I was ready in front of you to kneel,

But your heart is made of steel,

And your goals with me were unclear.

I still didn't heal,

Because you are in my heart sealed.

 

Anonimno

 

 

False Love

Kristian Midenjak

 

Love is a great cure, 

but in the hands of evil 

it becomes the deadliest poison. 

When I first looked at you 

there was a trigger, 

all I saw was a smile and a beautiful figure. 

Over time things were clear, 

and I didn’t want you anywhere near.

 

My eyes saw your evil nature 

but my heart saw your hidden beauty. 

Either my eyes didn’t see clear 

Or my mind didn’t think 

but I fell in love for your eyes 

filled with stars from the skies, 

your smile which filled me with happiness and joy.

 

 The heat of my heart was to much to handle, 

I taught about you in my dreams 

and even though I didnt see your schemes 

you where the love of my life. 

 

When the time came to reveal your true name 

I felt shame because I became the puppet in your game. 

My heart was broken, 

poisoned by false love 

but above all I believed you could be something greater, 

greater than a traitor or a dictator of my dreams 

in this world we call Earth.

 

 | 
 |   | 
 

Why es she have to be so beautiful.

That she rules my body, I need to know.

Why do I find her lips so kissable.

What spell did she use to affect me so?

 

Am I not made of titanic restraint.

Unswayed and unfazed by the sedution,

Of instinct inspired funtions.

Which orchestrates my spirit’s corruption?

 

How laughable, how miserable.

Affection that drowns out every pure thought.

Leaving but hunger, hunger for her kiss.

 

Be she my test of will, sent from above, or am I denying predestined love?

 

Dominik Kožul, 8.b

 

Sonnet

My mind sees a beast,

but my heart sees a beauty

I don’t want to love you,

but i guess that’s my duty

                                  Karlo Kuzma 8a

 

Until death

 

Taking all my love with you to the grave

Like we had sworn before

Until death came sweeping like a wave

Waiting for our more

 

Taking your hand when we’ve met

Promising to each other to be forever

I can’t say goodbye just yet

My love for you is a journey that will end never

 

The first time I fell in love

I gave you my full heart

I knew you would love me like a dove

I knew we would never be apart

 

Until death set us apart, we’ll love

Painfully destined to be unloved.

                            

                                                      Sara Žeželj 8.a

 

Vito Ručando 8.A

Sonnet I.

To my mom

I love the way you care about me

And you always put me first

And even though you sometimes sound crazy

When your days are at the worst.

 

You are my mum, my accomplice and a friend

I love you dearly, I don’t pretend.

 

 

 

 

Paula Trinajstić Ivančić, prof.

 

Novinarka Ljiljana Vidmar Erjavac, koja već nekoliko godina radi kao glasnogovornica Grada Opatije, učenicima sedmih i osmih razreda približila je temu odnosa s javnošću.

Svoje dugogodišnje iskustvo prenijela je učenicima koji od sada drugačijim očima prate medije. Učenici su doznali koje su sve vještine potrebne za to zanimanje, s kojim se problemima susreće svakodnevno, na što moraju obratiti pozornost i još puno toga. 

Svrha je njihova posjeta bila potaknuti učenike na razmišljanje o razlikama kako bi razvili osjećaj za društvenu pravdu. Provedena je radionica ,,Životne karte'' u kojoj su učenici bili aktivni izlažući egzistencijalne priče svojih vršnjaka. 

Erasmus+ najveći je projekt Europske unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport. Usmjeren je jačanju znanja i vještina te zapošljivosti europskih građana kao i unaprjeđenju obrazovanja, osposobljavanja te rada u području mladih i sporta, a financiran je sredstvima Europske unije u okviru programa Erasmus+ KA229. Tijekom idućeg tjedna škola Srdoči  pokazat će svoje gostoprimstvo i razmjenjivati znanja i vještine s kolegama iz Poljske, Italije, Turske i Latvije. U projektu sudjeluju učenici sedmih razreda sa svojim mentorima iz spomenutih zemalja.

Glavni koordinator projekta je Szkola Podstawowa im. Krola Zygmunta iz Poljske, a škola Srdoči u projektu je sudjelovala kao škola partner. Voditeljica u OŠ Srdoči je profesorica Ivana Barbalić kao glavni organizator i koordinator brojnih aktivnosti. Cilj projekta je pomoći učenicima u razumijevanju kulturnog nasljeđa, tradicije i običaja te im pokazati praktičnu važnost učenja engleskog jezika, kao i važnost razvoja vještina vezanih uz informacijsko-komunikacijsku tehnologiju. Kroz razne osmišljene aktivnosti, radionice i terenske nastave, cilj je predstaviti Hrvatsku na što bolji i potpuniji način, ali i upoznati druge zemlje, njihovu kulturu i običaje; sudionike potaknuti na čitanje i istraživanje te ih općenito motivirati raznim inovativnim metodama poučavanja, a  učitelje ohrabriti da istražuju takve metode poučavanja i da ih što više koriste u svakodnevnom radu te da proširuju svoje vidike i profesionalno se razvijaju. Među brojnim aktivnostima koje su učenici i mentori naše škole proveli s gostima izdvajamo:  obilaske grada Rijeke i Opatije, posjet Plitvičkim jezerima, posjete i radionice u Dječjoj kući, Palači šećerane, Peek&Poke muzeju i Zvjezdarnici. U školi Srdoči održale su se likovna, glazbena i informatička radionica te predvanja o glagoljici i riječkim legendama. Nije nedostajalo ni zabavnih sadržaja poput „Potrage za blagom“, nogometne utakmice na igralištu škole i karaoka. U projektu su uz profesoricu Ivanu Barbalić sudjelovale Leona Lempl, Tihjana Belušić Kramarić, Danijela Jereminov, Paula Trinajstić Ivančić, Irena Ritterman, Ana Babić, Nensi Čargonja Košuta, Josipa Dužić, Ivana Dužević, Gordana Vukić, Petra Radošević, Vedrana Stanić i Antonija Strika.

 

Hrvatska je prva zemlja domaćin, a tijekom ove godine tu će ulogu još realizirati i Turska (lipanj) te Poljska (rujan/listopad) dok Italija i Latvija slijede tek nagodinu. U realizaciji ovoga susreta svojim doprinosom pomogli su Karate klub Champion, NK Rijeka, Rijeka sport, Tiskara More, Slastičarnica „Slon“ i Trattoria Krug.

Osmaši su zatim dobili zadatak u kojem su trebali samostalno odabrati zanimljiv naslov koji koristi riječi i rečenice poput: senzacionalno, ovome se nije nadala, nevjerojatno, ovo je nevjerojatno, nećete vjerovati i slično i dobro proučiti sljedeće:

- odgovora li objava na novinarska pitanja: tko, što, kada, gdje, zašto i kako
- autora objave
- izvore informacija u objavi
- naslov povezati sa sadržajem teksta
- promovira li se objavom neki proizvod
- potpis ispod članka…

 | LAŽNE VIJESTI Što kažu naši osmaši?  Trebam provjeriti datum kada je vijest napisana, tko je napisao tu vijest, potražiti dokaze, dodatno istražiti tu vijest na internetu... Datum objavljivanja, autor te objave, otkuda potječe ta objava…. Trebam pogledati više stranica na kojima je ta vijest te pogledati sve podatke koji su dani.  

 

Svi su učenici trebali napraviti videorad o influencerima, no prikazani su samo neki zanimljivi radovi nakon čega se raspravljalo o tome trebaju li nam zaista influenceri. 

 

                                                                                                                                          Anamaria Matić, 8.d

                                                                                                                                         Ivano Jakšić, 8.d

                                                                                                                               Marin Čupić, 8.d

                                                                                                                               Nela Novačić, 8.d

                                                                                                                                                      Ema Begić, 8.d 

 

                                                                                            učiteljice Antonija Strika i Irena Ritterman

 

 

 

Godina čitanja potaknula je naše učiteljice Hrvatskoga jezika Irenu, Paulu, Anu, Tihanu, Deu, Antoniju i knjižničarku Nensi da se s učenicima od 5. do 8. razreda uključe u e-Twinning projekt “Uz čitanje riječi rastu” mnogobrojnim aktivnostima kojima se ističe važnost čitanja, potiče ih se i usmjerava prema pisanoj riječi.

Našim učenicima knjiga nije hrana, ali se trudimo da im postane poslastica!

Više o našim aktivnostima, saznajte na ovoj poveznici...

Donosimo vam također i neke ilustracije učenika nadahnute pročitanim književnim djelima.

Mentorica učenicama bila je njihova učiteljica Ante Milič Marčinković.

U ime Hrvatskog Crvenog križa i uprave škole zahvaljujemo učenicima, roditeljima i svim djelatnicima škole na hvalevrijednom odazivu i uključenju u akciju. Zahvalu upućujemo i učenicima 8.a i 8.c razrednih odjela koji su danima obilazili učionice, prenosili i pohranjivali artikle sve do konačnog odvoza u skladište Crvenoga križa. Posebna zahvala tvrtki „Frutis d.o.o.“ i gospođi Marini Žuža koji su organizirali odvoz prikupljene donacije do odredišta.

Nakon ovog zajedničkog djela učenika, roditelja i učitelja, možemo samo zaključiti: solidarnost je drugo ime ljubavi!

 

Zrinka Terzić, vjeroučiteljica i koordinatorica CK

Hvala učenicima, roditeljima i učiteljima koji su sudjelovali u akciji i na taj način omogućili da nasiromašnije obitelji našega grada osjete solidarno srce svoga bližnjega! 

                                                           Zrinka Terzić, 

                                                           vjeroučiteljica i povjerenik CK

koji su svečano primljeni u Podmladak Hrvatskoga Crvenoga križa. OŠ Srdoči se

tradicionalno priključila ovoj vrijednoj aktivnosti koja kod učenika razvija osjećaj osjetljivosti

prema potrebitima. Bilo je veselo i zabavno -  uz stihove pjesme „Kad si sretan…“

Hvala učenicima, roditeljima i učiteljicama na otvorenosti prema aktivnostima

Hrvatskoga Crvenoga križa koji se pokazuje ključnim u kriznim situacijama društva u domovini i u cijelom svijetu.

 

Zrinka Terzić

vjeroučiteljica i povjerenica CK

A kako reći NE kroz radionicu Treninga životnih vještina pod nazivom „Misli svojom glavom“ vježbali su učenici 7.b razreda. Učenici su uz taktike nagovaranja na nepoželjna ponašanja učili i različite tehnike odupiranja pritisku vršnjaka.

Radionica se učenicima jako svidjela te su baš tu temu odabrali za svoj završni projekt. Odlučili su izraditi mural kojime bi svojim prijateljima i svim učenicima poslali snažnu poruku.

Mural su izrađivali kroz 4 tjedna počevši od ideje pa do završne faze i jako su se potrudili. Sviđa li vam se - procijenite sami, a ako ga još niste vidjeli, potražite ga kod ulaza u dvoranu u suterenu škole.

MISLI SVOJOM GLAVOM poručuje vam 7.b.

Učenici 2. razreda istom su prigodom u knjižnici slušali novu priču „Čarolija knjižnice“ te crtali svoje omiljene priče koje su potom poslali na istoimeni natječaj u časopisu Smib. 

Tradicionalno smo, po peti put, proveli i Čitateljski maraton, s učenicima 3. i 4. razreda koji su i ove godine naglas čitali kratke priče iz zbiraka „Sijač sreće“ B. Prosenjaka i „Ja magarac“, Z. Baloga.

Nensi Čargonja Košuta, školska knjižničarka

 

Život na kotačima

Kada se rodimo, maleni smo i nemoćni. Vozimo se u dječjim kolicima. Kako rastemo i razvijamo se tako i mijenjamo prijevozna sredstva. 

S prvim koracima možemo već voziti biciklu s pomoćnim kotačima, kasnije i romobile i bicikle. Motocikle i automobile počinjemo voziti kada položimo vozački ispit. Tada polako ulazimo u svijet odraslih. U tom svijetu imamo mnogo obaveza. Jedna od njih je odlazak u kupovinu. U trgovini možemo koristiti kolica koja nam olakšavaju kupovinu. Kada starimo postajemo sve slabiji i nemoćniji te su nam opet potrebna kolica. Starost ponekad nekoga odvede do bolničkog kreveta.

 Iako kotač nema svoj početak i kraj svaki život ima svoj kraj, zato ga treba živjeti punim plućima. 

 

Zara Brčić

 

Paulina vožnja na kotačima 

 

Moje prvo prijevozno  sredstvo su bila zelena sportska kolica. U njima su me roditelji vozili dok sam bila mala beba, a usput sam razgledavala novi svijet.  

Kada sam prohodala počela sam voziti rozi romobil s tri kotača. Nedugo zatim na red je stigao žuti bicikl s pomoćnim kotačima. Kada mi je vožnja baš dobro krenula, uživjela sam se i pojurila ravno u grmlje malina.  

Nakon nekog vremena savladala sam vožnju na dva kotača. Već mi je bicikl dosadio pa sam naučila voziti role i koturaljke. Odlučila sam ponovno stati na romobil, ali ovaj put sa dva kotača. Sve moje vožnje bile su poprilično uspješne. Najviše padova imala sam na rolama, no najgori pad je bio s romobila kada sam pala na cestu i slomila ruku. Trenutno je moje prijevozno sredstvo skejt kojeg učim voziti i za sada mi dobro ide. Jako mi je zabavan jer su mu kotačići šareni i svijetle u mraku. Kada malo odrastem htjela bih probati neka druga prijevozna sredstva. Htjela bih voziti automobil i vespu. 

Znam da invalidska kolica i oprema za stare i nemoćne ljude ima kotače. Divan je to izum, ali o tim kotačima ne želim  razmišljati.

 

Paula Silov

 

 

 

 

Što ću biti kad odrastem

Već sada razmišljam o svojoj budućnosti. Ne razmišljam o tome svaki dan nego kad se toga sjetim ili kad to netko spomene.

Kad odrastem želio bih završiti pomorski fakultet, a nakon što ga završim želio bih raditi u špediciji kao moj tata. Pošto naša Rijeka ima veliku luku vidim se jednog dana na nekom višem mjestu u njoj. Za sada još nisam siguran jer se još puno godina moram školovati i zato što razmišljam o još nekim zanimanjima, a to su električar, informatičar i reporter. Svakako bih želio uspješno završiti  školu i uz nju se baviti sportom. 

Kako budem odrastao i moje želje će biti jasnije. Za sada sam samo siguran da ću kada odrastem biti odrastao.
                                                                                                  Antonio Kljajić

 

Što ću biti kad odrastem?

    Što ćeš biti kad odrasteš? To je jedino pitanje na koje uvijek drugačije odgovorim. Na primjer kada me djed prije dva mjeseca pitao to pitanje rekla sam mu da želim biti astronaut. Prije tjedan dana me prijateljica pitala isto, ali njoj sam rekla da želim biti trener plivanja. I u vremenu između ta dva razgovora se moj odgovor mijenjao. Malo sam htjela biti programer, malo sportaš, pa čak i vatrogasac. To je baš zbunjujuće pitanje. Vjerojatno ni odrasli nisu znali odgovor na to pitanje kad su bili djeca. Ipaki su svi nešto postali pa ću i ja. Ali što?  Pričakat ćemo još neko vrijeme za odgovor na to pitanje.

   Na kraju, ipak znam samo jedno: imam vremena za razmišljanje!

Sara Horvat


Život na kotačima

Od kada se rodimo kroz život nas vode neki kotači. 
 Kada se rodimo mama i tata nas voze u kolicima. Mi sjedimo i gledamo sve oko sebe. Sve nam je novo. Upoznajemo svijet. Kada počnemo hodati dobijemo prve bicikle i romobile. Prve kotače koje sami vozimo. Osjećamo se važno i želimo ići što brže. Kada imamo 18 godina, možemo položiti vozački ispit i voziti prave motore i aute. Instruktori vožnje nas uče prometne znakove i pravila. Svaki znak moramo znati što znači. Ako ne, može nam se desiti nešto smiješno  kao plavuši u vicu koja je polagala vozački. Ona je  lijepo odvozila 30 krugova u kružnom toku jer je pisalo 30 i pala vozački.  U vožnji s kotačima bilo koje vrste moramo jako paziti jer možemo ozlijediti sebe i druge. Kako odrastamo imamo više obaveza. Idemo u dućan, vozimo kolica, sami kupujemo hranu za svoju obitelj. Kako starimo kotači se počinju sporije okretati. Nekom  opet trebaju kolica da bi se kretao. Opet nas neko drugi vozi, zadnji put.
Tu naši kotači staju. A za nekoga drugoga tek kreću.

Ema Sokol

 

 

 

 

 

 

 

Za mene je zagrljaj sreća. Kao mekani, udobni i topli oslonac. Najviše volim grliti mamu i tatu. U njihovu zagrljaju osjećam se zaštićeno. 

Volim grliti i svoje prijatelje. Tako im pokazujem koliko mi je stalo do njih i koliko su mi dragi. 

Moja mama kaže da djeca koju roditelji puno grle brzo rastu i manje su bolesna. Ako je to istina, ja ću narasti najbrže!  

Mara Ševo

 

Želim biti… 

Želim biti anđelčić koji nosi ljubav svim ljudima na svijetu,

postati slikarica da mogu naslikati najljepšu sliku.

Voljela bih lelujati kao pahuljica da izmamim osmjehe dječje,

biti topli zagrljaj koji grije srca ljudi primivši ih u svoje naručje.

 Najviše od svega želim biti iskreno, sretno i nasmijano dijete!

                                                                                                        Lea Ljubović

 

Moj psić

 

Dragi moj psić 

mekan je kao oblačić,

kovrčava mu je dlaka

malen kao moja ruka.

Njegove oči su plave boje,

najradije njima gleda moje.

Ima slatke zubiće,

njima voli jesti pseće keksiće. 

Jako se veseli igri,

lopticu mu je najdraže loviti.

 

Psiću moj, ja te jako volim,

tvojim medenim obraščićima nikada ne odolim. 

Gea Gabriela Janjatović

 

 

 

 

 

 

Dona

 

Prekrasna kao ruža,

mekana kao jastuk,

hrabra kao stijena, 

pametna kao knjiga.

 

Moja Dona meni je utjeha,

moja Dona meni je najdraža!

 

Donu volim srcem svim,

ljubav je to koja se ne može mjeriti ni sa čim!

 

                                                                                                            Luka Šuša

 

 

 

 

 

Boss i ja

 

Boss je moj pas i mali šef,

ali i najslađe biće na svijetu cijelome. 

Ima već godine tri,

ali dani sa njime su i dalje jako aktivni. 

Zbog Bossa mi je teško u školu ići,

jer kada vidi da odlazim, on cvili.

Ali Bossu moj dragi,

ništa ne brini. 

Ja na tebe ne zaboravljam

i svima pričam o našim zajedničkim trenucima!

 

Maša Miloš

 

 

 

Međunarodni literarni, recitatorski i likovni natječaj „ČA u versin, riči i pinelu“ u okviru 31. ČAkavskih večeri 2021. godine koji organiziraju Agencija za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske i Osnovna škola Bijaći iz Kaštela ove je godine uspješno proveden, sedmu godinu zaredom. Natječaj svake godine ima i određenu temu, a ovogodišnja  je bila Sve ČA 'oću-to i mogu!

Ponosni smo što učenici naše škole u ovome natječaju koji za cilj ima očuvanje svih čakavskih govora diljem naše domovine sudjeluju svih sedam godina, a naročito što radovi barem dijela njih svake godine redovito bivaju odabrani za najuspješnije.

Ove je godine među svim pristiglim literarnim uratcima među nagrađenim radovima i rad našeg učenika:

·       Šimun Bašković (4.b),: „Ča Šimunu rabi“; mentorica: Margareta Jagatić Gavran, a među šest pohvaljenih radova su čak dva naših učenika i to:

·       Vanja Sušanj (4.b), za pjesmu „Srećice moja“; mentorica: Gordana Vukić te

·       Mato Babić (2.b), za pjesmu „Vatrogasac“; mentorica: Antea Milič Marčinković.

Nagrade, zahvalnice i pohvalnice za sve sudionike i njihove mentorice ove su godine ponovno stigle poštom na adresu škole, u posljednjem tjednu svibnja.

Čestitke svim sudionicima i mentorima, a svima ostalima odmah upućujemo poziv za uključenje u VIII. Ča u versin, riči i pinelu koji nam slijedi dogodine.

 

Nensi Čargonja Košuta, šk. knjižničarka

 

 

Moje putovanje u Meksiko započelo je 27. prosinca iz Zagreba od kuda smo najprije letjeli u Istanbul gdje smo se ukrcali na avion za Cancun. Ovaj let je bio vrlo naporan jer je trajao 16 sati, ali se isplatilo.

            Bili smo smješteni u jednom od najrazvijenijih turističkih središta na obali Karipskog mora Playa del Carmen. Tijekom dvanaest dana boravka u ovoj prekrasnoj zemlji posjetili smo brojne turističke i povijesne znamenitosti od kojih ću izdvojiti one koje su me se najviše dojmile.

 Chichen Itza je drevni grad Maya, nekadašnji glavni grad mayanskog plemena Itza na poluotoku Yucatan. Glavna znamenitost ovog grada je piramida El Castillo posvećena mayanskom bogu vjetra. Najzanimljivije mi je bilo saznati da svaka strana piramide ima 91 stepenicu što zajedno s hramom simbolizira 365 dana u godini. Nakon obilaska Chichen Itze slijedilo je kupanje u cenoti - krškoj jami koja je Mayama služila kao izvor pitke vode. Voda u cenoti je bila hladna i bojala sam se jer nisam vidjela dno i nisam znala što se nalazi ispod mene.

Jedan od dana proveli smo na otoku Isla Mujeres koji se ističe nevjerojatnim tirkiznim morem i bijelim plažama. Tamo smo uživali pod palmama u beskrajnom plavetnilu i očaravajućoj prirodi.

Dan uoči stare godine proveli smo u poznatom odmaralištu Cancun gdje su me oduševile beskrajne plaže i mnogobrojni klubovi i restorani. Novu godinu dočekali smo u tradicionalnom meksičkom restoranu uz marijači svirače i vatromet na plaži.

Jako mi se svidio jednodnevni izlet kroz carstvo Maya na kojem smo posjetili grad Cobu koji se nalazi usred džungle i grad Tulum odakle se prostire pogled na Karipsko more. Glavna znamenitost Cobe je mayanska piramida do čijeg vrha vodi 120 stepenica, dok su glavna znamenitost Tuluma ruševine smještene na dvanaest metara visokim stijenama.

Otok Holbox, poznat po pješčanim plažama, uličnoj umjetnosti i opuštenoj atmosferi savršeno je mjesto za još jedan izlet. Na ovom otoku zabranjeni su automobili pa smo se vozili golf autićima. 

Dojmili su me ljudi u Meksiku koji su prijateljski raspoloženi i uvijek spremni pomoći informacijama ili savjetom. 

Meksička kuhinja temelji se uglavnom na kukuruzu, mahunarkama i različitim vrstama čili papričica te je poznata po raznolikim okusima i začinima koji se meni osobno nisu svidjeli pa sam uglavnom jela pohano meso, sladolede i sokove iz Starbucksa.

Ovo putovanje za mene je bilo jedno od najljepših zato što sam usred zime u japankama hodala po pijesku i slavila Novu Godinu u kratkim rukavima.

Ema Jerković, 5.d

 

U listopadu se po prvi puta održalo natjecanje Sudoku. Organizator natjecanja bila je Hrvatska mensa uz podršku Agencije za odgoj i obrazovanje. Dvadesetak učenika od 5. do 8. razreda učestvovalo je na školskom natjecanju te su postigli zapažene rezultate. Učenik Nikola Tadić (5.c) i učenica Neva Roviš (7.d) izborili su pravo nastupa na regionalnom natjecanju.

Od listopada do svibnja učenici od 3. do  8. razreda sudjelovali su u natjecanju „Mat liga“. Natjecanje se je odvijalo u četiri kola: jesenje, zimsko, proljetno i ljetno. Ove godine u Mat ligi sudjelovalo je devet ekipa u pet kategorija. 

Međunarodno matematičko natjecanje „Klokan bez granica“ održalo se je 17. ožujka 2022. godine. Na njemu je učestvovalo 121 učenica i učenika škole podijeljenih u pet kategorija: Pčelice (2. razred), Leptirići (3. razred), Ecolier (4. i 5. razred), Benjamin (6. i 7. razred) i Cadet (8. razred). 21 učenik/ca ostvarili su 10% najboljih rezultata u Republici Hrvatskoj i za to su nagrađeni prigodnim nagradama. 

Nagrađeni učenici su: Jakov Šegulja (Pčelice), Maro Mujić, Jana Bilan, Luka Jandrić Hrštić (Leptirići), Dominik Akvić, Andrej Jelača, Helena Knežević, Šime Iskra, Patrik Pavlić, Paola Katunar (Ecolier), Karlo Čeliković, Rene Matijević, Katarina Miškulin, Sebastian Mušura, Sara Jurasić, Josip Laginja, Ivan Terzić, Matija Rončević, Filip Šuša, Leon Probojčević (Benjamin) i Dan Roviš (Cadet). 

Festival matematike u Puli održao se je 9. svibnja 2022. godine u online izdanju. Na njemu su učestvovali učenici i učenice od 3. do 8. razreda podijeljeni u tri kategorije: Piko, Mikro i Mega. 

Šest ekipa naše škole, u svakoj kategoriji po dvije, učestvovalo je na Festivalu matematike. 

U veljači se je održalo Školsko natjecanje iz matematike na kojem su sudjelovali učenici od 4. do 8. razreda. Učenici koji su postigli najbolje rezultate pozvani su na Regionalno natjecanje iz matematike. To su: Paola Katunar i Luka Legin (4. razred), Ida Tommasini (5. razred), Dan Roviš i Marin Ćupić (8. razred). U kategoriji 4. razreda Paola Katunar je osvojila 9. mjesto, a Luka Legin je bio 10. U kategoriji 5. razreda Ida Tommasini osvojila je 10 mjesto,  a u kategoriji 8. razreda Dan Roviš osvojio je 5. mjesto dok je Marin Ćupić bio 9. 

Sva ova natjecanja ne bi se mogla provesti da nije bilo i mentorica učenica i učenika. To su: Irina Jakačić, Marija Jurin, Gordana Vukić, Doris Šarlija, Barbara Ban, Danica Kovačić, Violeta Odorčić i Nensi Lučić Kinkela.

 

Nensi Lučić Kinkela

 

Učenici su istraživali na teme geopolitičkog položaja, kulture i društva Afganistana. Na zadane teme izradili su prezentacije koje su predstavljali u razredima.

Učenica 7.b razreda Ema Mujakić predstavila je položaj žene u društvu kroz prezentaciju s naslovom Pokrivala za glavu u Afganistanu u kojoj se pozabavila burkom, čadorom, nikabom i hidžabom približivši učenicima muslimansku kulturu pokrivanja žene u javnosti.

Ana Babić, prof.

Eliza Spajić 6.b, Vana Abramović 5.d, Lamija Halilović 5.d, Laura Gašić 6.a, Nera Sulić 6.c, Sara Jurasić 7.d, Nika Krculić 8.b, Ema Jerković 5.d, Andrea Šljivo 8.b, Karla Maček 6.a i Iva Sinožić 8.c.

Čestitke djevojkama na odličnim rezultatima, za nas ste zlatne!!!

Voditeljica ŠSK-a: Ivana Turkalj

S ponosom ističemo još jednu učenicu koja se istaknula svojim izvanškolskim uspjehom. Riječ je o Elizi Spajić iz 6.b razreda koja je oborila državni rekord u plivačkoj štafeti. Elizi od srca čestitamo te joj želimo još puno sportskih i školskih uspjeha!

   Rene Bertos je učenik 6.b razreda i po njegovim ocjenama nikada ne biste rekli da uči u svlačionicama i u automobilima kojima se vozi na turnire. „Učenik za poželjeti“, jedan od onih o kojima se priča u zbornicama i na školskim hodnicima. Ako je propustio kakvu pisanu provjeru, zaustavljat će vas i potezati za rukav da mu što prije date priliku za nadoknadom kako bi se opet mogao posvetiti onome što najviše voli. Njegovi su glavni konkurenti djeca iz razno raznih krajeva svijeta koji ne pohađaju školu već se potpuno posvećuju tenisu, treninzima i turnirima, a učitelji ih prate. Stavivši njegove izvrsne ocjene u taj kontekst, njegov uspjeh u profesionalnom dječjem tenisu čini se nestvaran. 

Dragi naš Rene, želimo ti i dalje puno uspjeha na teniskim turnirima i u školskim klupama. Osnovna škola „Srdoči“ je ponosna na tebe!

Tihana Host, prof.

Prije osam godina krenula sam na svoj životni put školovanja. Na samome početku bila sam vrlo uzbuđena, nisam znala što me čeka. Bilo je to nešto novo u mom životu, nova okolina, novi prijatelji, nova znanja, jedna velika promjena. Tako je sve počelo.

 Na početku osnovne škole sve je izgledalo tako nepoznato i strano. Bojala sam se da se neću moći uklopiti, ali dobra učiteljica i dobar razred pomogli su mi na tome putu. Dok se većina učenika poznala još od vrtića, ja sam bila stranac, ali to nije bilo loše. Spoznala sam svašta novo o sebi i onome što volim. Stekla sam nove prijatelje uz koje sam rasla, koje ću pamtiti jer sam s njima provela i lijepe i ružne trenutke. Nadam se da sam našla prijatelje koji će mi ostati za cijeli život. Nova iskustva su me obogatila, također i zajedništvo razreda. Naučila sam se nositi s kritikom, biti odgovorna, donositi odluke, surađivati i mnogo drugih stvari u ovih osam godina uz dobre učitelje. Stekla sam osjećaj pravednosti, poštivanja tuđeg mišljenja, različitost, organiziranost... Obitelj mi je mnogo pomogla na ovome putu, ponajviše moja majka koja je bila na svakome koraku moga školskoga i životnog puta. Uvijek je bila tu uz mene i naučila me mnogo toga i to ću uvijek znati zbog nje. Bez nje mislim da bi mi ovih osam godina teško pale. Otac i braća bili su mi također potpora i pomagali mi kada je bilo potrebno. 

Tijekom ovih osam godina trenirala sam plivanje i prijatelji s plivanja jako su mi obogatili život kao i svi treneri. Zauvijek ću pamtiti trenutke koje sam provela s njima, uspone i padove. Također imam i prijatelje iz odbojke koje su mi u zadnjoj godini osnovne škole dosta pomogli. Sjećat ću se svih lijepih trenutaka s njima. Umno sam iz godine u godinu rasla. Smatram da sam se dosta promijenila, moja mišljenja su vrlo različita i stalno se mijenjaju. Također, mislim da sam sazrjela kao osoba uz pomoć obitelji, profesora, prijatelja, ali ipak, najviše sam se oslanjala na sebe. 

U sjećanju će mi ostati veseli trenutci koja sam proživljavala s razredom kao što su izleti, priredbe, izložbe i mnoga drugih događanja. O svemu tome jednoga ću dana s radošću i veseljem pričati svojoj djeci, a nadam se i unucima. Pamtit ću neke lošije trenutke, ali iz njih sam uvijek izvukla neku pouku, u čemu sam pogriješila i što trebam popraviti. Naučila sam da ponekad svi griješe i trebam se suočiti sa svojim pogreškama. Nismo savršeni. 

Kao razred bili smo složni, družili se, odrastali i pomagali jedni drugima. Postali smo zapravo najbolji prijatelji. Nismo bili svjesni kako će to sve brzo proći. Gledali smo učenike sedmih i osmih razreda, divili im se. A evo nas, sad smo kao oni. Jedva sam čekala da dođe kraj osnovne škole. A sada mi je žao što je kraj stigao. Želim se vratiti u prvi razred. Želim da se vratimo na početak našega školovanja.  Rastanak je sve bliže.

 Ovo razdoblje svojega života pamtit ću kao jedno od ljepših razdoblja u kojem sam se razvila kao osoba. Pamtit ću da sam ponajviše uživala u svakom tom trenutku i trudit ću se da to nikada ne zaboravim. Cijenite, uživajte u svojem djetinjstvu tijekom osnovne škole. Budite hrabri i nemojte odustajati.

                                                                                                                            Sara Žeželj, 8.a

               

                                                                                   Karlo Kuzma, 8. a

Tužno smo promatrali kako ju naš kućni majstor barba Zvone štiti voskom na mjestu na kojem je odrezana.

Eko skupina OŠ Srdoči

Voditeljice: Marija Jurin i Josipa Žic

Rezultati ankete pokazali su da većina učenika dovoljno i kvalitetno provodi vrijeme s roditeljima. Više od 50% učenika boravi s roditeljima u prirodi, parku, šumi ili na moru više od jednom tjedno te svaki dan razgovara o onome što se događa u školi i s prijateljima. 

Učenici večer s roditeljima većinom provode gledajući TV ili razgovarajući, ali nikada s njima ne igraju kompjuterske igrice. Posebno ih smeta kada ih roditelji ignoriraju, razgovaraju ili igraju igrice na mobitelu pa ih ne čuju, kada se svađaju i predugo borave na društvenim mrežama.  Većina učenika (92,3%) ne osjeća da njihovi radije provode vrijeme s njima nego na društvenim mrežama. 

Učeničke želje za provođenje vremena s roditeljima su razne: putovati, igrati društvene igre, pričati, boraviti u prirodi, gledati filmove i šetati. Učenicima se čini da njihovi roditelji u dovoljnoj mjeri odvajaju vrijeme za njih, važno im je što oni misle i slušaju njihove želje i potrebe. 

Ema Jerković, 5.d

Učenice su bile jako uspješne te su Mila Musulin 7.b,  Katarina Miškulin 7.d, Sara Jerčenović7.a i Marija Terzić 7.b pozvane na županijsko natjecanje koje se održalo 30. ožujka u Osnovnoj školi Vežica. Od osmaša na županijsku razinu natjecanja pozvana je učenica 8.c razreda Leona Čizmarević.

Na županijskom natjecanju Mila Musulin osvojila je 3.mjesto, međutim broj bodova nije bio dovoljan za poziv na državno natjecanje. Mentorice učenicama sedmih razreda bile su profesorice Ana Babić i Tihana Host, a osmašima Irena Ritterman i Antonija Strika.

Već 10. veljače održano je školsko natjecanje na kojem su naši učenici postigli lijepe rezultate. Dvije učenice 8. b razreda Nika Krculić i Noemi Kapeloto pozvane su na županijsko natjecanje održano u Osnovnoj školi Zamet 14. veljače. Nika Krculić osvojila je 5., a Noemi Kapeloto 1. mjesto u Primorsko-goranskoj županiji. Nažalost, iako je bila najuspješnija učenica naše županije s 90% riješenim ispitom, nije dobila poziv na državno natjecanje. Budući da odlazi iz naše škole, Noemi želimo puno uspjeha u radu i budućim natjecanjima u srednjoj školi.
Mentorica učenicama bila je profesorica Ana Babić.

Ove školske godine ponovno smo sudjelovali smo i na Izložbi na Korzu povodom Svjetskog dana nepušenja, sa dva prigodna plakata. Plakat "Slika svijeta je ljepša bez cigareta“ izradili su naši učenici 4. b razreda zajedno s učiteljicom Gordanom Vukić. Plakat „365 dana bez duhana“ izradili su učenici 6.d razreda s razrednicom Paulom Trinajstić Ivančić. Također, program Treninga životnih vještina psihologinja je svim zainteresiranim roditeljima i Vijeću učenika škole predstavila na Danima škole i Projektnom danu. Tada su svoje projekte, prezentacije i plakate prikazali i učenici nekoliko razreda. 

Naši učenici vrlo rado i aktivno sudjeluju u ovom Programu. Teme su svakako korisne i važne za socijalni, emocijalni i psihofizički razvoj učenika. Radi se o izrazito dobro osmišljenom i vrijednom Programu s kojim svakako mislimo nastaviti i u budućnosti.

Neke od projekata naših učenika možete pogledati u mapi ispod....

 

Koordinator programa: Tamara Bernobić, psihologinja 

 

u nju zakoračiti nitko se usudio nije.

 

Kad stigne proljeće,

ni ptica od tamo ne polijeće.

 

Kad dođe ljeto,

u šumi je sve neobično.

 

Blizu nje je samo tišina,

to nikome nije milina.

 

Kada u šumu dođe jesen,

tko god zakorači, sav je potresen.

 

A kad dođe zima,

vlada samo bjelina.

 

Nitko ne zna što se zbiva,

u šumi je zauvijek tišina.

 

                                                             Lea Tijan

 

    Shvatila sam da se nalazim u vilenjačkom čarobnom selu - Dolini Gljiva. Dolina Gljiva bila je prepuna malenih stanovnika, vilenjaka, koji su živjeli u kućicama-gljivama. Šetala sam selom kada mi je pogled privukao bistri potočić. Prišla sam bliže i ugledala na stijeni pored potoka snuždenog vilenjaka. Sjela sam pored njega i upitala ga zašto je tužan. Povjerio mi je da su donedavno svi vilenjaci lijepo živjeli i slagali se, sadili ekološki prihvatljive biljke i gradili kućice bez korištenja plastike, ali da se jednog dana njihov gradonačelnik, gospodin Dugouhi, potpuno promijenio! Počeo je graditi tvornice i  saditi biljke kojima su bili potrebni sprejevi s kemikalijama. Osjećala sam se grozno; nikad nisam čula tužniju priču. Odlučila sam nešto poduzeti. Zamolila sam vilenjaka da me odvede njegovu gradonačelniku pa da porazgovaramo u vezi s tim. Ušli smo u gradonačelnikov ured, koji je bio smješten na vrhu najveće gljive u Dolini Gljiva. Vidjeli smo gospodina Dugouhog kako proučava nacrte raznih tvornica. Upitala sam ga zašto želi izgraditi tvornice. Odgovorio mi je da je njegova želja bila dati vilenjacima odmor od napornog rada. Mislio je da će uz pomoć tvornica Dolina Gljiva napredovati. Ponudila sam mu da dođe u moj grad vidjeti tvornice. Gradonačelnik je odmah pristao. Došli smo u grad. Malo smo šetali ulicama i trgovima sve dok nismo stigli do središta grada. Pred središtem je stajala jedna velika tvornica. Oči gospodina Dugouhog bile su širom otvorene. Nije vjerovao da tvornice ispuštaju toliko dima. Potom je pokraj tvornice vidio zagađenu rijeku. Protrese glavom i kaže da  ne želi da ovo bude u Dolini Gljiva. Toliko je smrdjelo da je gospodin Dugouhi potrčao prema Dolini Gljiva poput mačkice. Polako sam pošla za njim, sretna što se predomislio u vezi s tvornicama. Kad smo došli ispred Doline Gljiva, čekali su nas zabrinuti vilenjaci. Gradonačelnik Dugouhi kaže: „Što čekate!? Idemo uništiti sve one tvornice!“ Svi vilenjaci su urlikali od sreće trčeći do tvornica. Uništili su sve ono što im je gradonačelnik rekao.

    Nakon nekoliko sati proslave i zabave, vilenjaci su me odveli kući.  Pozdravila sam ih i zagrlila. Ulazeći u svoju sobu, stavila sam slušalice i slušala glazbu. Za mene je avantura tek počela.

Mara Gadik 5.c

Sljedećeg jutra u dvorištu obitelji Šarić sve je bilo bijelo te su se djeca  veselila. Toplo su se obukla i izašla van napraviti snjegovića. Krenula su skupljati snijeg i raditi velike sniježne kugle. Kad su ih napravili, posložili su ih jednu na drugu. Stavila su mu mrkvu kao nos, lonac kao kapu, dugmad kao oči i grančice kao ruke. Napokon je snjegović bio gotov, te su djeca pozvala roditelje da ga vide. Roditelji su se oduševili i slikali ga. Bilo je već kasno navečer pa su djeca morala ići spavati. Ujutro nakon doručka išla su van pogledati je li snjegović i dalje vani, no njega nije bilo. Djeca su bila tužna, ali kada su saznala da će ići kod bake i djeda, tužna lica više nisu postojala. Došli su kod bake i djeda te su im ispričali kako su radili snjegovića. Jeli su kolače i bakine najfinije keksiće. Dobili su poklone i otvorili ih. Svatko je dobio jednog slatkog plišanca i veliku čokoladu. Kada su došli kući ugledali su da na grmu kojeg su okitili nema lampica, čudili su se. Čuli su da nešto suška u šumi koja je u blizini njihove kuće. Šuškanje je počelo biti sve glasnije i glasnije. Odjednom iz šume iskoči snjegović okićen lampicama. Djeca su se čudila, ali i  bila sretna jer im se snjegović vratio.

Sljedećeg dana djeca su to ispričala prijateljima i prijateljicama u školi, te im prijatelji nisu vjerovali.

Lena Šarić, 5.c

         Polako se pripremam i odbrojavam dane do Božića. Pomažem mami izraditi adventski vijenac. Cijela obitelj je na okupu. Palimo prvu adventsku svijeću. Bliži se i Sveti Nikola. Nadam se da će me i ove godine posjetiti i darivati slatkišima.       Radujem se božićnim ukrasima kojima ću ukrasiti svoj dom. Sve je nekako svečano. Lampice trepere i stvaraju poseban ugođaj. 

       Palimo i drugu adventsku svijeću. Božić je sve bliže. Još malo i sve će svijeće biti upaljene. Na televiziji čujem božićne pjesme i lagano pjevušim. Osjetim miris pečenih kolačića. Večeri provodim uz obitelj, topli čaj, kolačiće i božićne filmove. Zajedno kitimo bor. Ispod bora su pokloni, a u srcu sreća i mir. U toj je sreći čarolija Božića.

Tara Šojat, 5.d

      Erik je imao sve osim prijatelja. Roditelji su ga pokušavali utješiti poklonima, ali nisu uspijevali. Njihov cilj bio je vidjeti osmijeh na dječakovom licu. Vrijeme Božića je stiglo, a Erik nije volio Božić jer su svi prijatelji međusobno darovali poklone. Njemu nitko osim njegovih roditeljima nije ništa darovao, a ni on nije imao kome darovati. Jednog dana razrednik je rekao Erikovom razredu: „Svi u razredu morate posljednji dan nastave nekome kupiti poklon.“ U razredu je bio neparan broj pa je jednom učeniku morao profesor pokloniti poklon. Profesor je naglasio: „ Svatko u razredu mora dobiti poklon i kupiti ga.“ Izvlačili su papiriće kako bi odlučili kome će kupiti poklon. Erik je izvukao dječaka Marka koji nije bio odličan đak niti dijete dobra srca. Marko je izvukao Erika, ali Erik to nije znao. Erik se potrudio za poklon jer se nadao da će mu tako Marko postati prijatelj. Kupio mu je čokoladu, puzzle i igricu za Play station. Znao je da Marko ima Play station i da slaže puzzle. Marko je zaboravio na poklon i ništa Eriku nije kupio. Stigao je posljednji dan nastave i svi pokloni bili su ispod razrednog bora. Na svakom poklonu je pisalo nečije ime, ali Erik nije vidio svoje ime. Mislio je da je Marko samo zaboravio staviti poklon pod bor, ali njegovog poklona nije bilo ni ispod Markove klupe. Eriku nije bilo ni na kraj pameti da je Marko zaboravio. Prvi sat su imali sat razrednika i otvarali su svoje poklone. Po imeniku je razrednik prozivao učenike i oni su otvarali poklone. Erik je bio dvadeseti u imeniku - predzadnji. Dugo je čekao svoj red. Kada je došao red na Erika on nije našao svoj poklon. Upitao je razrednika: „Gdje je moj poklon?“ Razrednik nije znao odgovor na to pitanje. Upitao je razred: „Tko je Eriku trebao kupiti poklon?“ Marko je digao ruku i rekao: „Zaboravio sam kupiti poklon.“ Nije se ni ispričao Eriku. Marko nije poslušao razrednikovu uputu, ali razrednika to nije zanimalo. Erik je ostao bez poklona, a Marku se nije svidio Erikov poklon. Kada se Erik vratio kući bio je tužniji nego inače. Mama ga je upitala što je bilo u školi. Erik je svojoj majci objasnio sve što se dogodilo i majci je bilo jako žao. Navečer su majka i otac razgovarali i dogovorili se što će mu kupiti za Božić. Sutradan je bio Badnjak i Erik je za Badnjak dobio povodac i poslastice za psa. Čudio se što će mu to. Dan uoči Božića roditelji su ga probudili držeći malog psića. Bio je to maltezer koji je imao samo dva tjedna. Erik je bio u šoku i nasmijao se prvi put u svojih dvanaest godina života. Roditelji su bili još sretniji jer su ostvarili svoj cilj da vide osmjeh na licu svog sina. Erik je odmah shvatio što će mu povodac i poslastice. Svog psa je nazvao Buddy. Buddyja je triput dnevno šetao: prije škole, poslije ručka i navečer. Uživao je šetati svog psa i sve je radio za njega. Obožavao je Buddyja. Erikova ljubav prema njemu bila je neopisiva i neograničena. Buddy mu je bio najbolji prijatelj na svijetu. Dolazio je u školu s osmjehom na licu. Erik je nakon škole kad bi došao kući odveo Buddyja u šetnju i ispričao mu sve što se dogodilo u školi. Buddy je bio odličan slušatelj i prijatelj. Erik je postao sretan i zavolio je Božić jer sad može svom najboljem prijatelju kupiti poklon. 

      Erik je zaključio da su nekada psi bolji od ljudi jer bolje slušaju i imaju velika srca i da se ne treba truditi oko onog tko tebe ne poštuje. Uvijek treba biti sretan i znati da će tvoje vrijeme da zablistaš doći.

                                                                                              Ema Jerković 5.d

 

      Možda će vam ovo sada biti smiješno, ali jedna od mojih želja u drugom razredu osnovne škole bila je upoznati tadašnju predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović. Naravno, sada mi takva ideja ne bi pala na pamet jer zvuči suludo, ali kada sam bila manja, ni nebo mi nije bila granica. 

No, vratimo se na priču. Približavao se moj rođendan, a našoj tadašnjoj predsjednici Grabar-Kitarović rođendan je na isti dan kao i meni. Odlučila sam joj napisati čestitku za rođendan i u isto vrijeme pozvati ju na svoj. Cijelu čestitku napisala sam sama i nisam prestajala maštati o trenutku kada ću je upoznati. Biti rođena na isti dan kao predsjednica, e, pa to nije mala stvar. Mama mi je govorila da se ne nadam previše odgovoru jer sigurno ima važnijeg posla. Osjećala sam se uzbuđeno, no sada i da dođem na istu ideju, ne bih bila tako luckasta, jednostavno ne bih vjerovala da ću dobiti odgovor. 

Pismo je bilo dugo. Raspisala sam se o sebi i svom rođendanu. Nikada neću zaboraviti ružičasti papir, šarene naljepnice i crteže u kutovima papira. Sve je bilo šareno i napisano pažljivo. Za svaku sam riječ promislila dvaput, pazila sam na svaki zarez i točku. Napokon! Pismo je bilo spremno za slanje. Nisam znala koliko ću čekati na odgovor i hoću li ga ikada dobiti. Imala sam tremu jer sam napravila nešto meni važno, i to sama.

Nekoliko dana prije rođendana dobila sam odgovor. Mama je došla do mene s omotnicom i rekla da sam dobila odgovor. Osjećala sam se kao u snovima, iskreno, ne znam ni kako bih riječima opisala tu sreću. Skupila se cijela obitelj i nestrpljivo čekala da otvorim pismo. Predsjednica mi je čestitala rođendan! Također je pisala i o jorgovanima, o svom najdražem cvijeću, i o tome kako je Rijeka u proljeće najljepša. Nažalost, napisala mi je da mi neće moći doći na rođendan jer već ima zakazane planove, ali se nada da će me uskoro upoznati. Nisam bila zbog toga razočarana jer sam nekako znala da će doći dan kada ću ju sresti.

Stigao je i taj dan, predsjedničin i moj rođendan. Mislila sam da je ovo samo još jedno od uobičajenih jutra. Mama mi je rekla da se spremim i izađem. Bila sam malo zbunjena, ali sam napravila upravo ono što mi je rekla. Kada sam izašla iz kuće, na ulici me je dočekao crni auto i visoki čovjek u odijelu. Nisam znala što se događa jer je to bilo iznenađenje. Čovjek u se predstavio kao jedan od dostavljača iz Ureda Predsjednice te je iz auta izvadio golemog plišanog medvjeda sa crvenom mašnom. Na uhu mu je visjela etiketa na kojoj je pisalo S osobitim poštovanjem, Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske. Bila sam oduševljena, nisam znala što reći od sreće. Počela sam se smijati zajedno sa svima oko sebe.

      Za druge, bila je to samo jedna sretna priča, ali meni je to dokaz da se snovi stvarno mogu ostvariti uz puno truda i vjerovanja u sebe. Ako nešto želimo, to ćemo i postići kao što sam ja i upoznala Predsjednicu samo nekoliko mjeseci nakon rođendana u jednom restoranu. Bila sam uzbuđena i znala sam da joj se moram predstaviti. Čim sam joj objasnila tko sam, odmah se razveselila jer smo se na kraju ipak upoznale, i doduše kasno, čestitale rođendan uživo. 

      Vjerujte u sebe, jako nešto želite jer će se jednoga dana, kada najmanje očekujete, želja i ostvariti. 

 

                                                                                                    Učenica: Lana Cvitan, 8. a

Moj djed mi je ispričao da u školi nisu imali bilježnice nego male ploče, kredu i spužvicu. Ako je netko bio bolestan pošto tada nisu imali mobitele da bih poslali zadaću, išli su jedni kod drugih. On je živio u Lukovu pa kad bi išao u školu morao bi hodati po stijenama. Lukovo je uz more, ali se oni poslije škole nisu nikada kupali.  Čim bi se vratio kući čuvao bi ovce i koze i tad bi pisao zadaću. Pomagao je svojim roditeljima. Kad je moja mama bila mala crtići su bili oko sedam navečer i to samo po deset minuta. Vikendima su se cijeli dan igrali vani i to najčešće skrivača, lovice, vozili bi bicikle i  igrali graničara. Ni moja mama nije imala mobitel i tablet. Postojali su spomenari i leksikoni. U njih su upisivali  sve što vole i ne vole, tko je u koga zaljubljen, koju glazbu tko sluša.  Imali su drvene igračke. Kad bi netko slavio rođendan, nije bilo igraonica, nego su se okupili kod slavljenika doma i njegova mama bi napravila tortu i kolače. 

Meni se malo čak i sviđa prošli život.

Lena Šarić, 5.c

 

   Djeca su se u prošlosti oblačila kao u mojim snovima: obična majica, donji dio trenirke, zaprljane tenisice... Tada nitko nije bio opterećen kakvu odjeću nosi, niti hoće li je zaprljati ili poderati u igri. Voljeli su ići po šumama i graditi svakakve nastambe, pogotovo moj tata i njegovi prijatelji. Imali su družinu i svaki dan su biciklima kretali u nove pustolovine. 

   Igračke su bile ručno rađene, najčešće bi mame šivale lutkice i krpene plišance, a očevi bi izrađivali igračke od drveta. Današnja djeca imaju jako puno igračaka, a opet cijele dane provode na mobitelu ili kompjuteru. Ja se ponekad igram vani i igrala bih se baš svega čega se moj tata igrao kad je bio mali.

   U prošlosti su učitelji i roditelji bili jako strogi. Često su kažnjavali djecu i za najmanje sitnice. Mog tatu je jednom učitelj odalamio ravnalom po glavi zbog neposluha. Tata ga je znao oštro kazniti zbog laganja ili kašnjenja kući. Imam osjećaj da današnji roditelji nama puno više opraštaju, ali da nam ne dopuštaju puno stvari koje su roditelji prije dopuštali npr: ići u šume bez nadzora i daleke vožnje biciklama.

   Jedna od najljepših uspomena iz tatinog djetinjstva su pečeni kesteni kod barba Sabrije na Korzu. Ponekad mu je znao u vrećici od kestena potajno prodavati petarde, koje su kasnije bile upotrebljene u tišini doma moje bake.

   Sviđaju mi se tatine priče iz djetinjstva. Kada ih slušam, poželim da se događaju i meni jer mislim da su nekadašnji ožiljci djetinjstva bili puno vrjedniji nego što su danas.

 

                                                                           Mara Gazdik 5.c

Ima smeđu kosu i zelene oči, karakter anđela koji se brzo naljuti. Pamet mu je jača strana, kao i humor! Svi se vole družiti s njim, kao i ja. Svaki put se smijemo i zabavljamo, a kada bih mogla predvidjeti budućnost rekla bih: ,,Uf! Ovaj će biti komičar." Odlično je što volimo iste aktivnosti pa imamo više načina zabavljanja. Najzanimljivije mi je kad su naši omiljeni nogometni klubovi suparnici na terenu. Kad god smo u prilici idemo na igralište, stignemo i puno puta se zapitamo: ,,Kako to!? Nema nikoga, a nema ni škole niti kiše?'' Pa nas samo odjednom zapadne nevera! Trčimo kući kao Usain Bolt, a tek razočaranje na našim licima, vidi se do Učke. Napravili smo puno nepodopština, lijepih stvari i stvorili smo puno šala, ali najbolje je kad raspravljamo oko najvećih gluposti, kao na primjer: što je bolje - majoneza ili kečap ili čiji je papir bolji iako su isti. 

Naši roditelji se odlično slažu pa gdje god da idemo, možemo ići zajedno i zabavljati se! 

Mislim i želim da budemo najbolji prijatelji zauvijek!!

Ema Veljesovski, 5.c

      Jonathan Livingston mladi je galeb koji se uvelike razlikovao od ostatka svojega jata. Jonathan nije htio živjeti dosadnim životom poput ostalih galebova već je htio letjeti brže i više nego bilo koji galeb prije njega. Mislio je da jatu može dočarati taj osjećaj slobode, no zbog svojih ideja i pogleda na svijet bio je izbačen iz jata. Jonathan će biti prepušten samome sebi, no nikada neće odustati od svojih snova. Galeb Jonathan Livingston moderna je bajka jer se bavi suvremenim problemima u društvu. Glavna je problematika kojom se ovo djelo bavi izbacivanje i neprihvaćanje ljudi koji se drugačije ponašaju ili misle. Moramo zapamtiti da je svatko različit i da trebamo poštivati sve ljude. Ovo je djelo cijelo u prenesenome značenju, a Jonathan Livingston predstavlja pojedinca kojega je zajednica odbacila. Djelo je podijeljeno u tri dijela te svaki dio govori o jednom razdoblju Jonathanova života. Priča je puna ilustracija koje dočaravaju život galeba Jonathana i citata koji potiču na razmišljanje. 

     Svidjela mi se knjiga zbog zanimljiva i jednostavna načina na koji je pisana. Ovo djelo potiče na razmišljanje i osvještava  o problemima u društvu. Smatram da će još mnoge generacije čitati ovu knjigu i učiti iz nje. Ja ću je zauvijek zapamtiti po galebu Jonathanu Livingstonu koji je raširio krila i slijedio svoje snove sve do samoga kraja. 

 

                                                                                                                                 Karlo Kuzma, 8.a

nebom ploviti

ili po oblacima skakati

ili sa zvijezdama pričati.

 

Da bar mogu plivati u oblacima

i s Mjesecom i Suncem pričati

dok je dan,

to mi se čini kao san!

 

Da bar svaki put kada je zima,

bar jednom padne snijeg,

da bar svaku zoru i sumrak dođe duga

i da nestane sva tuga.

 

                                                                           Lara Košuta, 5. a

           Selidba u Hrvatsku bila joj je najveća promjena u životu. Neka su joj se djeca rugala zbog boje kože i čudnog naglaska. Ponekad bi pitala djecu može li se družiti s njima, a njihovi roditelji bi rekli da se makne. Ani se život promijenio na bolje kada je počela pohađati dopunsku nastavu iz Hrvatskoga jezik kod profesorice Klare. Klara je prihvaćala Anu onakvom kakva zbilja jest. Jednom prilikom upoznala ju je s Mayom iz Indije. Maya i Ana ubrzo su postale najbolje prijateljice zahvaljujući profesorici Klari. Profesorica je često organizirala radionice kako bi djeca naučila prihvaćati drugačije od sebe.

Došlo je vrijeme ljetnih praznika te su Ana i njezina obitelj posjetili Keniju. Ana je nakon dugo vremena vidjela djeda s mamine strane. Ispričala mu je sve o novoj školi, a djed joj je dao savjet: ,,Ne obaziri se na one koji te ne prihvaćaju, nisu te vrijedni.'' Zapamtila je djedov savjet. 

Došlo je vrijeme povratka u Hrvatsku i Ana je jedva čekala vidjeti Mayu. Kada je došla u školu, svi su je srdačno pozdravili, čak i neka djeca koja su joj se prije rugala. Ana i Maya su se začudile. Profesorica Klara im je objasnila da je organizirala ljetnu radionicu za djecu koja su se rugala i naučila ih da prihvaćaju različitosti. Ana i Maya su joj bile vrlo zahvalne. 

          Svaki put kada bi se Ani netko rugao, sjetila bi se djedova savjeta. Zahvaljujući profesorici Klari i djedu, Ana je stekla mnogo prijatelja, u Hrvatskoj joj je sada lijepo, no nikada neće zaboraviti rodnu Keniju, svoje rođake i dobroga djeda. 

 

                                                                                                                  Lea Tijan, 5.b

 Svi klinci vole svoje roditelje do Mjeseca, zapravo do Neptuna i nazad te bi napravili sve za njih, ali i očekuju da im roditelji uzvrate tu bezuvjetnu ljubav. Neka djeca su toliko voljena da su razmažena do boli i stalno očekuju da netko drugi radi sve za njih. 

S druge pak strane postoje djeca koja su neželjena i nevoljena pa moraju živjeti u domovima za nezbrinutu djecu te mole za malo pažnje i priželjkuju ljubav koju nikad nisu imali. Glavno je pitanje: „Zašto?“ Odrasli pri nekim ozbiljnim odlukama postaju neozbiljni i nezreli, a trebali bi se zapitati što djeca misle o tome. Žele li oni to? Žele li normalno djetinjstvo? Ljubav roditelja? Jesu li spremni za njihovu ispriku? To samo oni znaju i zato treba razgovarati s djecom, biti im štit, rame za plakanje, tvrda stijena i naravno, podariti im beskonačnu ljubav. Ja sam sretan što imam najbolje roditelje na svijetu, ali neka djeca nemaju takvu sreću.

 Ali zato postoji nada. Nada da odrasli mogu popraviti mnoge stvari poput nezbrinutosti djece, gladi i siromaštva...i učiniti svijet boljim mjestom za život.

 

                                                                                                  Mauro Sakić, 5.b

    O, da, čarobniji i čudesniji nego što mislite. U Nebeskoj šumi nije samo jedna vrsta šume kao što ste vi naviknuli. Ondje su gotovo sve vrste šuma. Ali najčudesnija stvar od svih jest ta što svaki dio otoka zauzima jedno godišnje doba. Najveći dio zauzimaju proljeće i ljeto, a manji dio jesen i zima. Obožavam taj otok. Ali postoji jedna caka – ne smijete sjeći stabla, osim ako vam nije nužno. Isto tako, ne smijete uznemiravati životinje jer ako, primjerice, uznemirite djetlića, on će se ograditi lišćem i uz pomoć stabla razviti grane oko sebe. Slično se događa i s drugim životinjama. Postoji jedna stvar koju vam sa sigurnošću mogu reći - i ja sam sama dijelom toga svega jer sam životinja, no ako želim, mogu se pretvoriti u nju, no uglavnom sam pola čovjek, pola životinja. Pomažem održavati otok sigurnim i nezamijećenim, očuvanim, zaštićenim. 

    No postoji jedan problem, nemam prijatelje koji bi mogli donijeti još čuda i magije na otok. Jedine kuće koje su bile na otoku jesu kućice na stablu, a bilo ih je dovoljno da se unutra nasele moji prijatelj. Moji su se prijatelji sakrili jer su strahovali da će ljudi uništiti otok svojom nebrigom za prirodu. Teško ih je pronaći, čak i uz svu čaroliju. Trebali su mi prijatelji kako bismo zajedno održavali ovaj predivan otok. Bez nas on je spavao dubokim snom i bio ,,mrtav''. 

     Znala sam da nešto moram učiniti. Odlučila sam potražiti svoje prijatelje. Prvo sam pronašla Lea koji se vješto sakrio u dolini. Nakon njega tražila sam uporno Teu koju sam pronašla među pingvinima. Doru nije bilo lako razotkriti jer se popela nama iznad glava. Okupili smo se i  dogovorili kako ćemo se brinuti o otoku. Leo će biti zadužen za ljeto, Dora za jesen, ja za proljeće, a Tea za zimu. Nakon toga rasprostrli smo se diljem otoka i upoznavali nove vrste, stvarali ih i svim bićima davali magiju kako bi sve bilo čarobno, čudesno. Otok je bujao i svi smo bili zadovoljni. Ipak, stalno sam razmišljala o tome kako bi nam dobro došao još jedan prijatelj. U početku su se nećkali, ali su na kraju pristali.

      Pogodi tko je peti prijatelj? Ti, naravno.

                                                                                                                          Lara Košuta, 5. a

                                                                                                               

 

                                                                                                                

 

čak i kao mali.

 

Moja prva knjiga

bila je kao u šali.

 

U njoj se školski ravnatelj

puckanjem prsta

 

u superjunaka pretvori -

smiješna je to vrsta.

 

Kapetan Gaćeša zove se on

kako bi vas spasio,

povisite ton.

 

Dvanaest epizoda 

pročitao sam ja,

 

no tužan sam 

jer nema više tiskanja.

 

On je vrlo smiješan lik,

ali je isto totalno šik.

 

Njegove zgode i nezgode

pravi su hit,

za uspješno čitanje, to je bit.

 

                                                                                                   Mauro Sakić, 5. b

 

 

 

 

tek kad padne kiša, vidi me ljudsko oko.

 

Drago mi nije kad čovjek u mene deterdžente lije,

to bih htjela promijeniti što prije.

 

Ne volim kad ljudi u prirodu bacaju smeće,

ulja, boce i plastične vreće!

 

Tada otrovi u dubinu zemlje prodiru

i ulaze pod zemlju gdje rijeke poniru.

 

Podzemna rijeka sam ja,

to neka svatko zna.

 

Volim kad je priroda čista,

kad od Sunca cijela blista.

 

Čuvajte vode

jer čiste vode svima gode!

 

 

                                                            Lea Tijan, 5.b

 

 

Učitelj priča o sumerskim bogovima, zaštitnicima njihovih gradova država. U razredu je tišina. Tema je čak i zanimljiva. Sumerski bogovi bili su prave mustre. Ženili su se, imali su djecu, varali su i osvećivali su se, a uživali su u velikom bogastvu. Gdje je tu pravda?! Kada ja nešto krivo napravim ili slažem, budem kažnjen. Uglavnom, tih bogova je bilo jako puno i već se sad pitam kako ću ih sve popamtiti.

„A tko je zaštitnik grada Rijeke?“ upita učitelj.

„Marko Filipović!“ uskliknu ja slavodobitno.

Učitelj me u nevjerici pogleda i okrenu očima. U razredu je na trenutak zavladala tišina, a onda se provali gromoglasan smijeh. Eto, i povijest može biti zanimljiva.

Naravno da je moja mama saznala za moju provalu i prije nego sam došao kući. Danas više ništa ne možeš sakriti. Bolje mi je da se hvatam učenja povijesti jer mi u suprotnom ni Sv. Vid neće pomoći.

                                                                                                Fran Soldatić, 5.d

 

To je jedan od načina kako mediji pokušavaju podići posjete na svojim web stranicama. On je dizajniran da potakne korisnika da klikne na neku određenu stranicu, jer pomoću toga dolaze do svog konačnog cilja, a to je zarada. Zanimljivo je da se iza takvih zavaravajućih naslova kriju tekstovi koji nemaju veze s onim što mi čitatelji očekujemo, i to su obično objave koje nemaju nikakvu novinarsku vrijednost, te novinari takvih tekstova često nisu potpisani kao autori. Najčešći clickbait naslovi su „ Ovo će vas šokirati“, „ Nećete vjerovati“, „ Ovo morate svakako vidjeti“ itd.  To su veliki mamci, a nismo ni svjesni s koliko se clickbaitova svaki dan na Internetu susrećemo, gotovo ih je nemoguće izbjeći. Clickbaitovi imaju negativne posljedice, jer se čitatelji često osjećaju naivnim i prevarenim za informacije za koje zapravo ništa nisu dobili. Tako portali gube na vjernosti svojih čitatelja.

Svrha clickbaitova je privući što više posjetitelja na portal, i tako ostvariti svoju zaradu. Međutim, takav način privlačenja čitatelja koji na kraju ostaju nezadovoljni informacijama koje su dobili , često ima negativne posljedice – gubitak tih čitatelja. Trebalo bi ustvari uspostaviti ravnotežu između naslova clickbaitova i sadržaja koje nude.  

Petra Brlas   7.B

 

Aktivnostima naših učenika unutar Eko skupine uz nastavu premeta priroda i društvo, priroda i biologija, trudili smo se ove nastavne godine osvijestiti poruku kojom smo započeli ovaj tekst. Početkom godine dobili smo velikodušnu donaciju kamiona tla.  Učenici su vrijedno rasporedili tlo ravnomjerno na nekoliko lokacija na zapadnoj strani školskog dvorišta. Iskoristili smo priliku te se prijavili na 3. Nacionalnu Kampanju sadnje stabala u Republici Hrvatskoj koju organizira udruga „Zasadi stablo, ne budi panj“ i tvrtka AlteRi d.o.o.. U sklopu projekta dobili smo za sađenje i na brigu tri sadnice starih sorti šljiva koje su naši učenici posadili. Svi smo s guštom zaprljali ruke i pokoje tenisice. 

Budućim učenicima naše škole, ali i cijelom naselju u nasljeđe smo ostavili biljke koje će nam u godinama koje slijede zrak ispunjavati kisikom, a trbuhe slatkim plodovima.

 

Učiteljice Marija Jurin i Josipa Žic

Moje ime je pečelica Medena. Ja sam jedina životinja na svijetu koja ima pet očiju, imam četiri krila zbog kojih sam jako brza, tri para nogu te na tijelu imam crno – žute prugice. Nije da se hvalim, ali ja spadam u najpoznatiju vrstu pčela, pčelu medaricu, jedinu vrstu pčela koja uveseljava ljude svojim slakim darom – medom!  Dopustite mi da vas provedem kroz svoj kratki ali slatki život.

Ja ne živim sama, ja živim u zajednici sa još puno pčela. Sama ne bi preživjela.  Ima nas više vrsta, matica, trut i radilica. Ja sam radilica. Najvažnija je naša kraljica, matica. Svaka od nas pčela ima svoj posao kojem se jako veselimo. Ja već od trećeg dana rođenja, počinjem marljivo raditi, prvo čistim saće i košnice,  onda hranim prvo starije, a poslije i mlađe ličinke. Tek nakon osamnaestog dana prvi put mogu izaći iz košnice i upoznati svijet.  U mom roju ima nas jako puno, oko 70 000 i sve to zahvaljujući našem pčelaru Marku koji nam je napravio jako velike košnice. On se o nama brine i vozi nas na livade pune prekrasnih cvjetova. Jako se veselim svakom putovanju jer znam da ću na svakoj livadi uživati u novim okusima i mirisima i bezbrižnom letu.  Sa svakog putovanja donesem neki novi nektar i tako nastaju i razne vrste meda, cvjetni, bagremov, lipin, livadni...Neki misle da je moj posao težak, ali za mene je to pravi užitak. Na mom poslu nikad nije dosadno, stalno letim od cvijeta do cvijeta skupljajući nektar. Sigurno se pitate kako tako malena pčela prenosi nektar. E, mi pčele vam imamo na nogama malenu košaricu u koju spremamo nektar.  Kada ga imam dovoljno odnesem ga u košnicu i tako radim sve iznova dok ne padne mrak. Moj  život i nije baš uvijek med i mlijeko. Djeca, a i neki odrasli me se boje jer misle da ću ih ubosti, no oni ne znaju da ja to radim samo da bih se obranila i ne znaju da ako ih ubodem moj se život  završava. Kad bi smao znali kako sam radosna kad moj med dospije u njihov čaj ili na kruh nikada ne bi mlatili novinama i pokušali me ubiti. Najviše volim kada vidim  dječicu koja radosno jedu i uživaju u medu koji smo ja i moje prijateljice napravila. 

Ponosna sam na to da sam baš pčela medarica koja usrećuje milijune ljudi diljem svijeta svojim medom. Možda se ti i ja jednoga dana sretnemo na nekoj lijepoj cvjetnoj  livadi, i molim te,  nemoj me se bojati, uživaj kao i ja u ljepoti mirisa a ja ću te nagraditi najslađim darom – mojim medom!

 

 

Šimun Bašković, 4.b

 

        Pčelica Ela je obična pčelica koja neobično jako voli spavati. Ela ne voli budilice niti jutra i svaki put nađe način kako izbjeći jutarnji posao i kako duže ostati spavati.

Jednoga jutra kada su ostale pčelice već oprašivale jaglace na cvjetnoj livadi, Ela se tek spremala krenuti na posao. Iako je s grupom izašla iz košnice, skrenula je s puta, zavukla se pod gljivu i zaspala. Kada se probudila, vidjela je ose, inače prijateljice pčela, kako se motaju oko pčelinje košnice. Na cvjetnoj livadi vidjela je i medvjeđe stope, ali se nije previše osvrtala. Ipak je kasnila na posao. Popodne kada su se pčele vratile u košnicu, vidjele su da nema meda. Ela je optužila ose da su im ukrale med. Pčelinja družina, iako bez meda, nije vjerovala Eli i ismijavala ju je jer Ela voli napuhivati priče i izmišljati stvari. Nakon nekog vremena Eli je već bilo dosta i odlučila je svima dokazati da je u pravu i da govori istinu. 

       Pavle, mladi trut i Elin veliki prijatelj, vjerovao je Eli. Krađa meda ipak je previše ozbiljna stvar da bi Ela izmislila priču. Rano ujutro, dok su svi spavali, Ela i Pavle krenuli su tražiti ose. Tada su prvi put lijena pčelica i mladi trut vidjeli zoru, buđenje sunca i upoznali mnoge noćne i ranojutarnje životinje. Eli i Pavlu u potrazi za istinom pridružili su se i balegar Bobi, krijesnica Kristina te puževi golaći Patrik i Pero. Sada šesteročlana družina u potrazi za medom nije bila brza. Ipak su puževi dio grupe. U četiri dana i tri noći uspjeli su pretražiti livadu, močvaru i doći do šume. Na rubu šume, na visokom stablu lipe, našli su osinje gnijezdo. Skupivši hrabrost, Ela i njezina družina stali su pred ose i zahtijevali da im vrate med. Zbunjenim osama i njihovom poglavaru osi Olafu najprije ništa nije bilo jasno. Kakav med, o čemu Ela govori?! Nakon što je Ela rekla kada ih je i gdje vidjela, ispričali su joj kako su u to vrijeme letjeli blizu košnice i kako su ondje vidjeli mladog medvjeda Marina s medom. Otišli su provjeriti što radi, ali nisu vidjeli pčele u blizini košnice. Sada je i Eli bilo jasno! Pa vidjela je i ona medvjeđe stope na livadi. Medvjed Marin, taj drski kradljivac meda! 

       Ela, njezina šesteročlana družina i četa osa s predvodnikom Olafom tada su krenuli prema Marinovom brlogu. Nakon kratke borbe i nekoliko uboda u Marinov nos, Ela i njezina družina uzeli su natrag pčelinji med i vratili ga u košnicu. Medo Marin otečenoga nosa više neće krasti med. 

Ela, ona je otkrila ljepotu jutra, upoznala nove prijatelje, ali i naučila da nikada ne smije lagati jer joj inače prijatelji neće vjerovati ni kada govori istinu. Naučila je i da ne treba osuditi nikoga prije nego što ima dokaze, ali i da s prijateljima treba najprije razgovarati. Naučila je i da zajedno s prijateljima može sve, čak i boriti se protiv jačih i većih. 

 

Paola Katunar, Rijeka, ožujak 2022.