Od prvog do četvrtog razreda sam se puno promijenio i odrastao. Sa sedam godina sam krenuo u prvi razred Osnovne škole Srdoči. Kad sam krenuo u prvi razred, bio sam malen i sramežljiv prvi dan prvog razreda. Dobio sam najbolju učiteljicu Anu Baretić. Upoznao sam nove prijatelje, učio prva slova i računao do dvadeset. Drugi razred mi je prošao za čas. Upisao sam se na nogomet.J< ako sam volio ići na treninge. Krenuo sam u treći razred i on mi je bio teži, ali sve nejasnoće sam savladao s učiteljicom Anom. I evo me sad u četvrtom razredu s bezbroj pitanja u glavi o onome što me sve čeka u petom razredu. Kako ću nastaviti bez učiteljice Ane?

Svakim danom sam sve bolji i bolji u nogometu. S veseljem ću se sjećati svoje učiteljice Ane i svoga uspjeha do sad.

Antonio Jamičić, 4.b

Na početku prvog razreda ravnatelj i učiteljica Ana zaželjeli su nam dobrodošlicu. Prve prijateljice koje sam upoznala bile su djevojčice Lada i Ema. U prvom razredu smo učili zanimljive stvari kao što su velika tiskana slova, zbrajanje brojeva, živa i neživa priroda. Prva lektira bila nam je "Životinjska abeceda“. U drugi razred ušla sam još sigurnija i sretnija poput ljetnog zalaska Sunca, koji ide na drugi kraj Zemlje. Tada mi je najdraža lektira bila Grga Čvarak, naučila sam tablicu množenja i pisana slova. Treći razred započeo je malo teže. Sredinom prvog polugodišta trećeg razreda išli smo na izlet u Staru Sušicu. Ondje je bilo nezaboravno jer smo se družili i imali aktivnosti na svježem zraku. Rado se ponekad prisjetim tog izleta. Sada sam u črtvrtom razredu i gradivo je teže, ali ga uspješno savladavam.

   Peti je razred sve bliže. Iščekujem ga s nesigurnošću, ali će mi najviše nedostajati naša učiteljica Ana jer nas je naučila puno stvari koje ćemo doživotno pamtiti.

Lorena Mešanović, 4.b

U prvom sam razredu poboljšala svoje čitanje te sam naučila pisati. U drugom sam razredu naučila pisana slova te sam naučila tablicu množenja i dijeljenja. U trećem su se razredu dogodile velike promjene. Lektire su postajale duže, naučila sam pisani postupak množenja i dijeljenja, ali najveća promjena bila je terenska nastava koja se odvijala u  Staroj Sušici. Za nju vežem najljepše uspomene iz trećeg razreda.

Kada sam krenula u četvrti razred, bila sam pripremljena za nacionalne ispite. Nisu bili lagani, ali se nadam da sam ih dobro napisala. Uskoro idem na izlet u Hrvatsko zagorje i jako sam uzbuđena.

Prvi, drugi i treći sam razred završila s odličnim uspjehom te se nadam da ću tako završiti i četvrti. U drugom, trećem i četvrtom razredu natjecala sam se u MAT ligi i festivalu matematike u Puli. S mojim prijateljem Vittoriom postigla sam odlične rezultate. Veselim se pustolovinama petog razreda, ali sam tužna jer se rastajem od svoje učiteljice Ane Baretić.

Lada Jadro 4.b

         Popodne gledam cvjetne livade, šarene parkove i zelene šume. Posjetim i djecu koja se zabavljaju i igraju. Kada prolazim nebom smijem se sa svojim prijateljima oblacima. Svaki dan sam nasmiješena. Moj osmijeh je poput dječje igre, a moja žarka boja poput limuna. Sva sam lijepa i svjetlucava. Predvečer polako prolazim i smanjim toplinu. Tada ljudi ulaze u svoje kuće.

         U osam sati već zalazim i poželim svima "laku noć". Poslije  mene dolazi Mjesec, a ja idem u druge dijelove svijeta.

Lara Juračić, 4.b   

Visoka sam 115 metara. Deblo mi je smeđe poput čokolade, a krošnja velika i zelena. Najbolja prijateljica mi je ptičica Ella koja živi u mojoj krošnji. Svaki dan pjevamo pjesmice te se družimo. Vrlo često ljudi

dolaze da me vide i da se slikaju sa mnom i to iz raznih država. Obožavam se slikati, ali smiješak mi nikada ne stane u sliku jer mi je lice previsoko.

Iako je malo čudno, jako je lijepo živjeti kao stablo. Svoj život ne bih promijenila ni za što.

Lada Jadro 4. B

kuca samo za mene.

Veselim se cvijeću

i potocima koji teku.

Šumska ljepota svima je draga,

no brojni ljudi to zaborave

pa smeće ostave.

Zato, čuvajte šumu

da ovaj planet zdraviji bude!

Lorena Aleksić, 4.b

Rano ujutro, još dok se Mjesec sprema za odlazak, obilazim šarene livade. Čim cvijeće vidi moje vesele zrake, odmah se otvori, a kukci se goste s nektrom. To je za mene prekrasan osjećaj. Zatim posjećujem

razne velike i male gradove. Odrasli stalno negdje žure no djeca se zabavljaju vani. Uvijek su im nasmijana lica. U podne moje zrake imaju jako puno posla i tada moja vrućina doseže do vrhunca.

Kasnije bijelim oblacima pričam priče o svemiru. Sprema se noć ali tada počinje pravi spektakl. Moje zrake bojaju nebo u narančastu i rozu boju dok ja zalazim. To je prekrasan prizor.

Noć je, ali za mene nema odmora, jer ja žurim na drugu polovicu Zemlje da i omdje pokažem moje čarolije.

Lorena Alkesić, 4.b

prošlost i sadašnjost grada Rijeke i sjedišta županije, istraživali su kroz povijesne izvore.

Šetnjom gradom razvijali su vještine promatranja, postavljanja pitanja, fotografiranja.

Upoznali su posebnosti i specifičnosti svoga grada. Svoje uratke su predstavili pred razredom što je zabilježeno na fotografijama.

Upoznajući znamenitosti, muzeje, spomenike i važne ustanove, učenici su razvijali osjećaj pripadnosti i ponosa prema svome mjestu. Kroz takvo iskustvo lakše bi trebali pamtiti podatke i povezivati ono što su naučili u školi s realnim svijetom. Jer vrlo često, učenici ne vide i ne shvaćaju povezanost života i školskih sadržaja. Također, razvijaju vještine promatranja, postavljanja pitanja i timskog rada.

Marija Jurin, učiteljica

Engleski jezik

Mauro Sakić (8.b) – 2. mjesto (mentorica Danijela Jereminov)

Sara Horvat (7.d) – 10. mjesto (mentorica Ivana Tulić)

Ida Tommasini (8.b) – 15. mjesto (mentorica Danijela Jereminov)

Marta Terzić (7.a) – 35. mjesto (mentorica Ivana Tulić)

Hrvatski jezik

Luka Legin (7.c) – 6. mjesto (mentorice Dea Bukvić Bolanča i Antonija Strika)

Geografija

Matea Matić (5.d) – 4. mjesto (mentorica Andrea Fućak Petelinc)

Ema Borović (6.c) – 11. mjesto (mentorica Marijeta Sikavica)

Matematika

Loren Vukelić (5.c) – 11. mjesto (mentorica Ksenija Spetić)

Čestitamo učenicama i učenicima te njihovim mentoricama na postignutim uspjesima!

Zrinka Terzić, vjeroučiteljica

križa na Pećinama. Nakon što su prošle višednevnu edukaciju iz pružanja prve pomoći, učenice naše škole sudjelovale su na ovom zahtjevnom natjecanju i osvojili 5.mjesto!

Čestitke ekipi koju čine: Katja Slosar (7.d), Martina Miškulin (7.d), Nina Savić (7.d), Martina Kopić Vinković (7.c), Iva Maria Šimunović (7.c) i Sara Majnarić (8.a).

Zrinka Terzić, voditeljica Podmlatka CK

Učenici, njihovi roditelji i učitelji rado su se odazvali akciji i tijekom listopada i studenoga prikupili 271 EUR. Iznos je uplaćen na račun Hrvatskog Crvenog križa čime je naša škola još jednom pokazala

solidarnost prema najugroženijima u Republici Hrvatskoj.

Hvala svim sudionicima humanitarne akcije!

Zrinka Terzić, voditeljica aktivnosti CK

Hrvatskom Crvenom križu pristupilo je 54 nova člana - učenika drugih razreda i prikupljeno je 108 EURA.

Hvala učenicima, roditeljima i učiteljima koji su prepoznali potrebu drugih ljudi i pokazali

suosjećanje prema onima koji žive u skromnim uvjetima i na taj način posvjedočili humanost,

solidarnost i ljubav!

vjeroučiteljice Margareta Jagatić Gavran i Zrinka Terzić

obiteljsku avanturu kroz Portugal, zemlju raskošne povijesti i očaravajuće prirode. No, ono što je ovo putovanje učinilo doista posebnim bio je posjet mjestu gdje su se moji roditelji vjenčali – romantičnoj Albufeiri.

Naša portugalska priča započela je u živopisnom Lisabonu. Prvo mjesto koje smo posjetili bio je Toranj Belem, svjedok zlatnog doba portugalskih otkrića. Nedaleko od njega, Spomenik otkrićima (Padrão dos Descobrimentos) dočaravao je slike hrabrih pomoraca i putnika koji su

plovili u nepoznato.

Slijedio je Jeronimitski samostan – istinsko remek-djelo manuelinske arhitekture. Šetnja kroz njega bila je poput koraka kroz vrijeme, ispunjena mirom i zadivljenošću detaljima.

Uspon do dvorca Sao Jorge donio nam je panoramski pogled na Lisabon – crveni krovovi, vijugave ulice i blistava rijeka Tejo činili su prizor za pamćenje. Poseban doživljaj pružilo nam je i dizalo Santa Justa, koje nas je uz zvukove grada uzdigao do još jednog čarobnog pogleda.

Dan smo zaključili na veličanstvenom trgu Praca do Comercio, nekadašnjem ulazu u grad za kraljeve i trgovce, a danas mjestu gdje se prošlost i sadašnjost susreću.

Drugog dana, prešavši impresivni most Vasco da Gama – najduži u Europi – napustili smo Lisabon i uputili se prema jugu, mjestu Albufeira. Upravo tamo, na plaži, prije šesnaest godina moji su roditelji jedno drugome izrekli sudbonosno "da". Šetnja starim gradom i sunčanje na zlatnim plažama probudili su uspomene i stvorili nove.

Naš posljednji dan započeo je posjetom monumentalnoj skulpturi Krista Kralja (Cristo Rei), s koje se pruža veličanstven pogled na Lisabon i rijeku Tejo.

Za kraj, krenuli smo prema prirodnim čudima Portugala. Cabo da Roca, najzapadnija točka Europe, dočekala nas je vjetrom, beskrajnim oceanom i osjećajem povezanosti s prirodom. U blizini, Boca do Inferno – „Vražja usta“ – pokazala nam je svu silinu mora koje se sudara s

kamenom.

Putovanje smo završili u mjestu Cascaisu – živopisnom ribarskom gradiću s uskim ulicama, šarenim kućama i suncem obasjanim terasama.

Ovo je bilo putovanje koje ćemo zauvijek nositi u srcima.

Portugal nas je očarao – svojom toplinom, bojama i pričama. Sve smo to ponijeli sa sobom, kao dragocjenu kolekciju uspomena koje će trajati.

Ema Jerković, 8.d

Il tema della lezione erano le azioni in cucina – i verbi in cucina: lavare, sbucciare, tagliare, tritare, aggiungere, mescolare. Ma invece di scriverli soltanto e tradurli, gli alunni hanno avuto l’opportunità di metterli in pratica – preparando una macedonia di frutta. Ogni verbo ha preso vita tra le loro mani mentre lavavano i grappoli d’uva, sbucciavano le mele, tagliavano le banane, aggiungevano sapori agrumati e mescolavano tutto in una ciotola colorata e profumata.

Oltre a ripassare il vocabolario, i ragazzi hanno sviluppato anche la collaborazione, la pazienza, l’attenzione ai dettagli e la responsabilità verso un compito comune. La lezione è stata dinamica, piena di sorrisi ma anche di concentrazione – per tagliare con precisione e nominare ogni azione in italiano, ci voleva attenzione.

Alla fine, una volta pronta la macedonia, è arrivata la ricompensa: tutti insieme si sono concessi una dolce pausa gustando il piatto preparato con le proprie mani. Ma più della macedonia stessa, hanno assaporato ciò che l’educazione dovrebbe essere – viva, coinvolgente e legata all’esperienza. Quella lezione di italiano ha dimostrato che il sapere si impara meglio quando coinvolge tutti i sensi.

Ana Babić

Tema sata bile su kuhinjske radnje – i verbi in cucina: lavare (prati), sbucciare (guliti), tagliare (rezati), tritare (sjeckati), aggiungere (dodati), mescolare (miješati). No umjesto da ih samo zapišu i prevede, učenici su ih imali priliku primijeniti u praksi – pripremajući voćnu salatu. Svaki je glagol oživio u njihovim rukama dok su prali sočne grozdove, gulili jabuke, rezali banane, dodavali citrusne okuse i miješali sve u šarenoj zdjeli punoj mirisa.

Osim što su ponovili vokabular, učenici su razvijali i suradnju, strpljenje, pažnju prema detaljima i odgovornost za zajednički zadatak. Sat je bio dinamičan, prepun smijeha, ali i koncentracije – za precizno rezanje i točno imenovanje svake radnje na talijanskom, trebalo je biti pažljiv.

Na kraju, kad je salata bila gotova, stigla je i nagrada: svi su se zajedno zasladili zdravim obrokom koji su sami pripremili. No više od same salate, okusili su i ono što obrazovanje treba biti – životno, uključivo i povezano s iskustvom. Taj sat talijanskog pokazao je kako se znanje najbolje usvaja kad se prožima svim osjetilima.

Ana Babić

Antonija Strika

„Fiume o morte“ (što znači "Rijeka ili smrt") bio je slogan talijanskog nacionalističkog pokreta početkom 20. stoljeća, vezan uz pjesnika i ratnog heroja Gabrielea D'Annunzija i njegovu okupaciju grada Rijeke 1919. godine.

Ovaj dokumentarni film poučava o povijesnim događajima, a tema pomaže učenicima da razumiju važno razdoblje europske i balkanske povijesti nakon Prvoga svjetskog rata, kada su se mijenjale granice i vodile borbe za teritorij.

Primjer D'Annunzijeva pokreta pomogao je učenicima da shvate što se događa kada politički vođe koriste ekstremne ideje za ostvarenje svojih ciljeva.

Na satu povijesti u osmim razredima raspravljali smo o tome jesu li D'Annunzijevi postupci bili herojski ili štetni, čime smo sagledali povijest iz više kutova. Učenici su naučili o važnosti mira i diplomacije te zašto su oni bolji od nasilja.

Povezali smo sadržaje geografije i povijesti te razgovarali o strateškom i geografskom položaju Rijeke.

Učenici polaznici izborne nastave talijanskog jezika imali su priliku čuti izvorni fiumanski dijalekt prisutan na riječkom području i usporediti ga sa standardnim talijanskim jezikom.

Uz sve edukativne aspekte treba istaći i humoristični element koji je redatelj Igor Bezinović fantastično uklopio u ovaj dokumentarac što ga je učinilo zanimljivim i zabavnim.

Saša Jereminov i Ana Babić

Brzi vlak Frecciarossa proveo nas je kroz talijanski krajolik ravno do grada koji je nekoć bio središte cijeloga svijeta. Rim nas je dočekao suncem i živom vrevom – na svakom koraku osjećao se duh prošlih vremena. Šetnja rimskim ulicama bila je kao hod kroz stranice povijesnog udžbenika. Tijekom nekoliko nezaboravnih dana, obišli smo mnoge znamenitosti: Panteon sa svojom monumentalnom kupolom, Koloseum koji i danas šaptom govori o borbama gladijatora, Forum Romanum u kojem se i dalje mogu osjetiti tragovi rimskih govora i odluka koje su oblikovale svijet. Imali smo priliku posjetiti jednu od najpoznatijih lokacija u gradu – Piazza di Spagna i čuvene Španjolske stube koje su nas očarale svojom elegancijom i živahnom atmosferom. Fontana della Barcaccia, smještena u podnožju stubišta, privukla je mnoge poglede, a učenici su sa zanimanjem slušali vodiča koji im je ispričao priču o njenom nastanku.

Oltar domovine dočekao nas je svojom ozbiljnošću i simbolikom, a rijeka Tiber bila je tiha pratnja našim šetnjama. Jedan od najposebnijih trenutaka bio je posjet Vatikanu i Vatikanskim muzejima, gdje smo se, među svevremenskim umjetničkim djelima, pomolili za papino zdravlje. Na izlasku iz Vatikana uživo smo se uključili u program RTL televizije i talijanske RAI televizije te progovorili o brizi za papino zdravlje i lijepim željama za njegov oporavak.

Naravno, nismo propustili ni Fontanu di Trevi, gdje su mnogi ubacili novčić i zaželjeli želju. Uz razgledavanja i učenje o bogatoj rimskoj povijesti, uživali smo i u svakodnevnim radostima – sladoledu, pizzi i opuštenim šetnjama rimskim ulicama.

Iz Rima smo se vratili prepuni dojmova i novih iskustava, obogaćeni duhom nekih davnih vremena.

Ovo putovanje bilo je učenje srcem, očima i svim osjetilima. Rim nas je naučio da povijest nije samo nešto što čitamo – ona je živa, oko nas, i čeka da je doživimo.

Ana Babić, Danijela Jereminov, Saša Jereminov, Petra Vraneković

Il treno ad alta velocità Frecciarossa ci ha condotti attraverso il paesaggio italiano direttamente nella città che un tempo era il centro del mondo intero. Roma ci ha accolti con il sole e una vivace atmosfera – ad ogni angolo si percepiva lo spirito dei tempi antichi. Camminare per le vie romane è stato come sfogliare le pagine di un libro di storia. Durante alcuni giorni indimenticabili, abbiamo visitato molte attrazioni famose: il Pantheon con la sua monumentale cupola, il Colosseo che ancora oggi sussurra delle lotte dei gladiatori, il Foro Romano dove si possono ancora sentire le tracce dei discorsi e delle decisioni che hanno plasmato il mondo.

Abbiamo avuto l’opportunità di visitare uno dei luoghi più famosi della città – Piazza di Spagna e le celebri Scale di Spagna, che ci hanno incantato con la loro eleganza e atmosfera vivace. La Fontana della Barcaccia, situata ai piedi della scalinata, ha attirato molti sguardi, mentre gli studenti ascoltavano con interesse la guida che raccontava la storia della sua creazione.

L’Altare della Patria ci ha accolti con la sua solennità e il suo simbolismo, mentre il fiume Tevere è stato un silenzioso compagno delle nostre passeggiate. Uno dei momenti più speciali è stata la visita al Vaticano e ai Musei Vaticani, dove – tra opere d’arte eterne – abbiamo pregato per la salute del Papa. All’uscita dal Vaticano, siamo stati intervistati in diretta nei programmi della televisione RTL e della RAI italiana, parlando della nostra preoccupazione per la salute del Papa e dei nostri sinceri auguri per la sua guarigione.

Naturalmente, non abbiamo perso l’occasione di visitare la Fontana di Trevi, dove molti hanno lanciato una moneta ed espresso un desiderio. Oltre alle visite culturali e all’apprendimento della ricca storia romana, abbiamo goduto anche delle semplici gioie quotidiane – gelato, pizza e rilassanti passeggiate per le vie romane.

Siamo tornati da Roma pieni di impressioni e nuove esperienze, arricchiti dallo spirito di tempi lontani.

Questo viaggio è stato un apprendimento con il cuore, con gli occhi e con tutti i sensi. Roma ci ha insegnato che la storia non è solo qualcosa da leggere – è viva, intorno a noi, e aspetta solo di essere vissuta.

A.B., D.J., S.J., P.V.

Umjetnička organizacija Euterpa i udruga DUD donose ovu suvremenu opernu adaptaciju prema istoimenoj bajci Ivane Brlić-Mažuranić. Regoč je opera čija se praizvedba odvila upravo u travnju 2024. godine – mjesecu koji slavi stvaralaštvo ove velike hrvatske književnice. Glazbu potpisuje mladi i talentirani skladatelj Krešimir Klarić, dok je libreto napisala Nikolina Rafaj. Režiju potpisuje Kristina Grubiša, a izvedbu su glazbeno vodili dirigenti Marija Anđela Biondić i Franjo Bilić.

Opera Regoč nastala je s ciljem promocije klasične glazbe među djecom i mladima. Kroz glazbeno-scensko uprizorenje bajke o divu Regoču i malenoj Kosjenki, učenici su imali priliku doživjeti nezaboravno umjetničko iskustvo koje spaja književnost, glazbu i kazalište u jedinstven svijet mašte – svijet koji, baš kao u bajkama, otvara mogućnosti nemogućeg.

Ovaj kulturni izlet bio je iznimno dojmljiv i inspirativan te je učenicima približio ljepotu hrvatske književnosti i klasične glazbe na kreativan i dojmljiv način.

Dea Bukvić Bolača i Ana Babić

Odmah po dolasku, London nas je obuzeo svojom energijom. Prvi dan bio je rezerviran za orijentaciju i šetnju kroz užurbane ulice – Piccadilly Circus, Soho, Chinatown, Oxford Street… Toliko poznatih imena s razglednica i filmova sada su postala stvarna. Večera u restoranu i prvi noćni pogled na grad ostavili su snažan dojam.

Sljedeći dani bili su ispunjeni otkrivanjem povijesti, znanosti, umjetnosti i kulture: posjetili smo Natural History Museum i Science Museum, prošetali Hyde Parkom, divili se Kensington Palaceu i zastali kod Diana Memoriala. Obišli smo i St. Paul’s Cathedral, Shakespeare’s Globe Theatre, plovili Temzom, posjetili Westminster, Big Ben, Buckingham Palace, a nismo propustili ni legendarni British Museum.

Svaki dan bio je novo poglavlje – ispunjen učenjem, smijehom, novim riječima na engleskom jeziku, novim prijateljstvima i trenucima koje ćemo zauvijek pamtiti. Večere su bile prilika za opuštanje, dijeljenje dojmova i smiješnih trenutaka. U Londonu smo hodali puno, ali nitko se nije žalio – znatiželja i uzbuđenje vodili su nas dalje.

Putovanje je završilo kasno navečer, povratkom u Rijeku. Bili smo umorni, ali sretni, s koferima punim suvenira, a srcima još više ispunjenima.

Ovakva iskustva ostavljaju neizbrisiv trag u obrazovanju i osobnom razvoju djece. Osnovna škola Srdoči s ponosom njeguje ovakve prilike jer vjeruje da se najbolje uči onda kada se učenje živi. Upravo zato, svako putovanje je više od izleta – to je lekcija za cijeli život.

Ovo putovanje bilo je iskustvo koje nas je obogatilo i proširilo naše vidike. Bio je to London iz snova.

Ana Babić, prof.

Od 1. do 5. svibnja 2025. godine trideset i četvero učenika šestih, sedmih i osmih razreda Osnovne škole Srdoči, u pratnji učiteljica engleskog jezika Danijele Jereminov, Ivane Barbalić i Ivane Tulić te učiteljice talijanskog jezika Ane Babić, otisnulo se na nezaboravno putovanje u srce Velike Britanije – veličanstveni London.

Za mnoge učenike ovo je bio prvi let avionom, prvi pogled s neba i prvi pravi osjećaj odlaska u svijet. Let do Londona prošao je mirno, ali srca su brže kucala pri svakom novom trenutku – polijetanje, oblaci ispod nas, slijetanje, prvi koraci po britanskom tlu.

Kao i prošle godine i ove se vraćamo sa uspjesima naših učenika.

Ekipa 3. i 4. razreda u kategoriji Piko osvojila je 4. mjesto od 20 prijavljenih, ekipa 5. i 6 . razreda u kategoriji Mikro osvojila je 18. mjesto od 35 prijavljenih, a ekipa 7. i 8. razreda u kategoriji Mega osvojila je 17. mjesto od 33 prijavljenih.

U kategoriji Piko sudjelovali su učenici: Jan Krušvar, Andrija Jurasić (3.d) i Lada Jadro,  Vittorino Štefančić (4.b),  – mentorice Marija Jurin i Ana Baretić

U kategoriji Mikro sudjelovali su učenici: Luka Šuša (5.b), Leona Katunar (5.c), Dora Karapetrić (6.b) i Ema Borović (6.c) – mentorice Violeta Odorčić, Ksenija Spetić i Danica Kovačić

U kategoriji Mega sudjelovali su učenici: Paola Katunar (7.b), Šimun Bašković (7.b), Petar Sardelić i Andrej Jelača (8.b) – mentrice Danica Kovačić, Nensi Lučić Kinkela.

Čestitamo djeci, bili su izvanredni!

Hvala mentoricama bez kojih ne bi bilo ovakvih rezultata.

Violeta Odorčić, prof.

pisati. Zahvalna sam joj. Prvog dana škole jako sam se veselila upoznati nove prijatelje. Bila sam upisana u 1.B razred.

Djed me iznenadio s mojim najdražim bombonima od limuna. Kada je počeo prvi školski sat naša učiteljica nam se predstavila. Bila sam i dalje jesam sretna što nam je ona naša učiteljica. Zove se Ana Baretić. Učili smo brojati do 20 i abecedu. U drugom razredu učili smo tablicu množenja i pisana slova. Voljela sam se igrati s Juditom, Miom i Emom. U trećem se

sjećam da je učiteljica pitala Martina „Što je ovo?“ i pokazala na Savu a on je rekao

„Polupotok“ i stekla sam novu prijateljicu Enu iz 2.A. Četvrti razred bio je najteži, puno smo se pripremali za peti razred. Pisali smo nacionalne ispite, nadam se da sam dobro napisala.

Najzanimljivije bilo mi je kad smo učili povijest Hrvata.

Brzo krećem u peti razred. Nesigurna sam kakav će biti peti razred. Žao mi je što je ovozadnji razred s mojom učiteljicom. Ova prva četiri razreda su bila avantura ali brzo počinje nova.

Laura Krajina

i karate u klubu Metal. Tamo sam upoznala svoju ekipu.

Moji prvi dan u školi bio je jako uzbudljiv. Učiteljica Ana Baretić dočekala nas je s velikim osmijehom i uputila nas u školu. Na početku prvog razreda učili smo tiskana slova i brojeve do dvadeset.

U drugom razredu učili smo pisana slova , veće brojeve i abecedu. Imali smo svako toliko smješne i bajkovite priredbe. Treći razred bio je zahtjevan ali i zabavan jer smo išli u Staru Sušicu. Bio je to lijep i

maštovit izlet. Četvrti razred postao je sve teži, no s trudom i mojim učenjem on nije bio toliko težak.

Žao mi je što ću se rastati s učiteljicama, ali uvijek ću ih doći posjeti. Veselim se petom

razredu, novim predmetima i profesorima. Sigurno će biti uzbudljivo!

Lara Juračić, 4.b

Uživali su u filmu jer su lektiru pročitali i bili njome oduševljeni. Film donosi i autobiografsku priču autora Renea Goscinnyja i Jean-Jacquesa Sempea.  Paraleno pratimo Nikičine dogodovštine s druženjem i stvaranjem dvojice autora.

Učenici rijetko imaju priliku pogledati kako pisac i ilustrator surađuju te kako nastaje kreativno djelo koje oduševljava već godinama male čitatelje diljem svijeta. 

Irena Ritterman, prof.

Irena Ritterman

Natjecanje Master Dance Festival Lukec Open 2025. održano u Sloveniji 09.02.2025. u grupi osvojeno 1.mjesto i 3. mjesto.

Natjecanje u Sarajevu, Sarajevo Inter Dance Fest održano  21.03.-25.03.2025. duo osvojeno 2. mjesto. U grupi osvojena dva 1. mjesta.

Natjecanje u Crikvenici održano 10.05.2025. osvojena dva 1.mjesta.

U prilogu i slika grupe u kojoj pleše Laura.

Autorice priloga su naše vrijedne učiteljice iz produženoga boravka: Ivana Cindrić, Ana Ivelja, Petra Lukežić, Petra Skočić, Bernarda Sučić, Petra Sveticki Jerbić i Andreja Troha

- pet godina za redom prvak države, osvajač velikog broja medalji na međunarodnim natjecanjima

- kategoriziran 4. kategorijom sportaša Hrvatskog olimpijskog odbora

Proglašen sportašem godine 2024., godište 2010. od strane Karate saveza PGŽ

- u prosincu osvojio brončanu medalju u Jesolu/Veneciji na Svjetskom natjecanju – Youth league za mlade karatiste, osvojio je treće mjesto u konkurenciji od 96 boraca.

Povod je bio obilježavanje Dana Australije (26. siječnja).

Nakon kraćeg uvoda u kojem se predstavila, gđa. Grahovac je okupirala pažnju učenika opisavši im živopisnu daleku zemlju na australskoj inačici engleskog jezika. Teme poput sistema obrazovanja, multikulturalnosti, klime i životinjskog svijeta upotpunila je raznim neobičnim dogodovštinama i iskustvima iz vlastitog života čime je uspjela pridobiti brojnu publiku na  predstavljanju zemlje popularno nazvane Down Under.

Unazad nekoliko tjedana, učenici su se predvođeni učiteljicama Škole pripremali za obilježavanje Dana Australije na razne načine vezane za australsku kulturu: bacanjem bumeranga u školskom drvorištu, izrađivanjem slika posebnom tehnikom “dot painting”, pjevanjem karakterističnih pjesama Walzing Matilda i Kookaburra Song Song.  

Svakako se veselimo nastavku suradnje s australskim veleposlanstvom. 

Učiteljice Engleskog jezika: 

Ivana Barbalić

Danijela Jereminov

Ivana Tulić

Paula Trinajstić Ivančić

Ušla je na velika vrata u svaki vrt, u svaki park,

na svaku njivu, svaku šumu.

Zahvaljujemo zemlji na slatkom vinogradu!

Zahvaljujemo na još slađem voćnjaku!

Zahvaljujemo na zlatnim poljima klasova!

Zahvaljujemo na rodnim maslinicima !

Zahvaljujemo zemlji na samoniklom šumskom blagu!

Svakog listopada obilježavamo Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje s temom koja najčešće proiziđe od učenika.

Iskreno se radujući svakoj gljivi pronađenoj u šumi Gorskog kotara za vrijeme škole u prirodi Stara Sušica, trećaši su jednostavno nametnuli temu „Gljive – samoniklo

šumsko blago“. Gljive tada brali nisu, ali zaključak je bio jasan, naučiti više o gljivama, posebno

jestivima. Pozvali smo stručnjake za gljive iz udruge „Ožujka“ koji su nam donijeli mnoštvo svježe ubranih gljiva.

Gospođe Marija Klarić, Blanka Čekada i gospodin Ervin Raguzin su strpljivo slagali i imenovali gljive koje su sami ubrali. Čuli smo mnogo zanimljivosti o gljivama koje

rastu u šumama naše županije, ali i šire. Prikazali su nam jestive gljive, nejestive i otrovne gljive. Bilo je tu i šaljivih naziva, divnih boja i čudesnih oblika. Odgovarali su

na mnoštvo pitanja učenika, ali i na pitanja znatiželjnih učiteljica i učitelja. Učenici suv mogli i opipati gljive što ih je najviše razveselilo. Učenice osmih razreda imale su zanimljivo i edukativno predavanje za učenike predmetne nastave na temu „Gljive u medicini i halucinogene gljive“.

Na kraju edukativnog dijela svi učenici su mogli kušati zdrava jela pripremljena od gljiva. Pripremali su to učenici uz pomoć svojih roditelja ili roditelja svojih roditelja. Bila je to prava gozba. Učenici eko skupine nudili su svježe pripremljene omlete sa crnim tartufom ili sa šampinjonima i shiitake gljivama. Naša kuharica, gospođa Davorka je skuhala slasnu jesensku juhu od gljiva.

Jako smo ponosni na pristojno ponašanje i način ophođenja s hranom učenika naše škole.

Marija Jurin, voditeljica eko skupine

betonskih cvjetnjaka na glavnom ulazu u zgradu. Sadnja biljaka, vrtlarenje ima brojne pozitivne učinke na zdravlje  te doprinosi povećanoj kvaliteti života. Učenici su sadili

autohtone eterične i ljekovite biljke kao što su lavanda, ružmarin, kadulja i sl. Zahvaljujemo roditeljima na pomoći prilikom nabavljanja sadnica i zemlje. Učenici koji pohađaju GOO s učiteljicom Deom Bukvić Bolanča odradili su fizički zahtjevniji

zadatak. Orezali su jorgovan, pitosporu i agavu te uredili vrt uz betonske cvjetnjake.

Na taj način obilježili smo Dan planeta Zemlje, dan koji je podsjetnik na važnost očuvanja okoliša i prirodnih resursa za buduće generacije.

Marija Jurin, voditeljica eko skupine

Krenuli smo u ranim jutarnjim satima autobusima u kojima se orio smijeh, pjesma, a u nama neopisiva radost. Vozači su nam bili simpatični Filipinci koji su odmah osvojili naša srca.

Putovali smo u pratnji razrednika: Fredija Glavana, Nensi Lučić Kinkele, Danijele i Saše Jereminov te profesorica: Antonije Strike, Violete Odorčić te Petre Vraneković. Stigavši u Zadar, grad nas je dočekao sunčan i lijep kao s razglednice. Obišli smo Muzej stakla, pozdravili Sunce na poznatom

zadarskom Pozdravu Suncu, slušali predivne zvukove koje proizvode more i morske orgulje, prošetali Kalelargom do Foruma i divili se zadarskim crkvama, posebno crkvi sv. Donata i sv.

Stošije. Nije nam bilo dosta šetnje pa smo se uputili i prema Šibeniku, gradu okruženom četirima tvrđavama. Šetajući uskim kamenim ulicama, razgledavali smo grad, a posebno nas se dojmila katedrala sv. Jakova. Dan smo proveli lijepo, ali jedva smo čekali smjestiti se u izvrstan smještaj, hotel „Andrija“, poznat po preukusnoj i raznolikoj hrani – doslovno raj za

nas. Večernji sati, kupanje u moru, smijeh, pjesma, a onda i ples u disko klubu učinili su

večer posebno zanimljivom. Drugi dan bio je najuzbudljiviji – rafting na Cetini! Podijeljeni u grupe, obukli smo opremu i hrabro se bacili u avanturu. Uz adrenalin i smijeh svi smo se osjećali kao pravi avanturisti, a za kraj je uslijedilo euforično skakanje s visoke litice u rijeku.

Nekim smo se skokovima divili, a neki su nas nasmijali do suza. Isti dan obišli smo grad Sinj, trkalište konja i alkara te vrlo interesantan muzej Sinjske alke uz vodiča koji nam je ispričao sve zanimljivosti o Alki, alkarima, konjima i dr. Treći dan dočekali smo s knedlom u grlu jer se bližio kraj putovanja, no nismo dozvolili tuzi da nas obuzme jer je još jedan dan pun sadržaja

i zabave bio pred nama. Na povratku smo stali u Sokolarski centar Dubrava, gdje smo imali priliku vidjeti ptice grabljivice izbliza, držati ih u ruci i naučiti puno o njima što je bilo edukativno i zanimljivo. Šećer na kraju - NP Krka! Vožnja brodom od Skradina do slapova bilo je čisto uživanje, divili smo se rijeci Krki, prirodi i prekrasnim slapovima. Kući smo se vratili navečer, puni dojmova i uspomena. Ovo je bio izlet koji ćemo pamtiti cijeli život.

Lovro Papić, 8.d

Projekt je za sve osmaše u RH obvezan i provodi se u organizaciji Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar i Ministarstva hrvatskih branitelja RH. Cilj je učenje o vrijednostima Domovinskog rata i značaju Bitke za Vukovar u obrani suvereniteta i

teritorijalne cjelovitosti suvremene RH. U Vukovaru smo, uz stručno vodstvo, obišli izložbeni prostor Memorijalnog centra Domovinskog rata gdje smo odslušali predavanje na temu Domovinski rat i Bitka za Vukovar. Naučili smo ponešto o strahotama Domovinskog rata, tromjesečnoj opsadi Vukovara, organizaciji otpora, progonstvu Vukovaraca, stradanju,

logorima i zločinu nad civilima. Ovaj posjet bio je poučan i vrlo emotivan te smo dobili priliku bolje razumjeti povijest i vrijednosti na kojima je izgrađena Hrvatska. Nakon predavanja krenuli smo u šetnju vukovarskim ulicama koje su nas dovele do simbola grada Vukovara i hrvatskog zajedništva - vukovarskog vodotornja. Popeli smo se na vrh vodotornja i s

divljenjem promatrali grad i Dunav. Obišli smo i ostala memorijalna mjesta: Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, Spomen-dom Ovčaru i masovnu grobnicu na Ovčari, Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991., crkvu sv. Filipa i Jakova te Kukuruzni put - Put spasa. Uz memorijalne znamenitosti, upoznali smo i bogatu kulturno-povijesnu baštinu Vukovarsko-srijemske županije i grada

Vukovara, ne zaobilazeći pritom poznati  Gradski muzej Vukovar i Muzej vučedolske kulture gdje smo imali priliku upoznati se s mnoštvom arheoloških i povijesnih podataka o jednoj od najstarijih kultura na ovim područjima.

Ova dvodnevna terenska nastava nije bila samo nastava, navečer smo se dobro zabavili na partyu te smo se vratili u Rijeku puni dojmova.

Lovro Papić, 8.d

godine života. U počecima je sve krenulo kroz igru i zabavu na treninzima i natjecanjima, no

sada je sve puno ozbiljnije, odnosno prema Hrvatskom olimpijskom odboru, Lovro je

kategoriziran kao profesionalni atletičar koji trenira svaki dan, a vikendom odlazi na

natjecanja. Do svoje 14. godine trenirao je sve discipline u atletici (trčanje, trčanje prepona,

skakanje u dalj i vis, bacanje kugle i dr.), no nedavno se specijalizirao za trčanje – duge

staze iznad 800 m. Trenutno je u Hrvatskom atletskom savezu na listi 2. u Hrvatskoj u tri

različite discipline. Lovro se na pobjedničko postolje popeo više od 50 puta, a najponosniji je

na 11 državnih odličja. Osim atletike Lovro je ljubitelj košarke, koju je trenirao uz atletiku 2

godine te skijanja.

Važniji rezultati u zadnjih okvirno godinu dana na državnoj razini:

- 2 srebro - kros trčanje 1500 m pojedinačno te trčanju štafete

- 6 bronca - trčanje štafeta, trčanje 1000 m i 200 m te ekipni kros 2000 m

Važniji rezultati u zadnjih godinu dana na regionalnoj razini (SLO, IT, više županija iz RH):

- 9 zlata – trčanje 1000 m, 1500 m, kros 2000 m, 200 m, 80 m prepone, štafeta, skakanje u

vis, 60 m

- 3 srebra – trčanje 3000 m i štafeta te skakanje u vis

- 1 bronca – trčanje 800 m

Od stručnih naslova ove godine nabavljena je tek „Empatija, slušanje srcem“, aktualni klasik o mentalnom zdravlju djece i odraslih, s mnoštvom praktičnih primjera za aktivnosti i radionice s djecom u svakodnevnom radu i životu.

Vlastitim sredstvima nabavljeno je i 6 primjeraka knjiga odabranih u ovogodišnjem ciklusu čitalačkih projekata Čitanjem do zvijezda te Naša mala knjižnica; NMK2 (1.-4 raz.), a posebno valja istaknuti čak devet novih naslova koji su u knjižnicu pristigli kao nagrada za osvojenu prvu nagradu na ovogodišnjem natječaju Stvarajmo e-kreativno, a dodijeljeni su nam na ovogodišnjoj manifestaciji Knjižna booka u Zagrebu, 9. svibnja.

Od ostalih noviteta spomenimo još i dva naslova koja su pristigla putem razmjene, tj. suradničke aktivnosti u okviru eTw projekta uz čitanje riječi rastu 5. Ove smo godine razmijenjivali knjige s jednom OŠ iz Krapine te jednom iz Beograda.

Nensi Čargonja Košuta, stručna suradnica knjižničarka

-prvi smo put ugostili mališane iz DV „Planet mašte“ s njihovim odgojiteljicama i tijekom njihova posjeta 31. listopada uživali u priči „Vuk koji nije volio čitati“ te potom slagali prikladne puzzle i bojili prikladne bojanke....

-učenici 5. i 4. razreda 6. studenog su imali prilike posjetiti i Gradski bibliokombi koji je, po pozivu kolegice Ritterman, došao pred školu te su učenici ondje mogli razgledati unutrašnjost istog i pitati knjižničarku Esteru sve što ih je zanimalo, kao i posuditi knjigu ako su članovi GKR-a.

Ovogodišnji početak Mjeseca hrvatske knjige pod motom „Pričaj mi...“ odabrani učenici 4.a, 4.b i 4.d te 5.d razreda zasigurno će dugo pamtiti jer su, kao višegodišnji sudionici projekta Naša mala knjižnica, zajedno sa svojim kolegama iz 4. razreda OŠ Turnić, pozvani u posjet „Pričozemskoj“- knjižari Ibis Grafike u Zagrebu te su svoj posjet i realizirali u petak, 18. listopada.

Nakon knjižare uputili su se u Muzej izgubljenih priča gdje su, uz stručno vodstvo, razgledali predivan, bajkovit ambijent posvećen slavenskoj mitologiji i „zaboravljenim“ hrvatskim pričama, legendama i mitovima te se divili predivnim izlošcima i umjetničkim djelima autora Z. Bašića.

Još jedan književni susret realiziran je i 27. studenog i to s lokalnom autoricom Jadrankom Cetina koja je učenicima 2.a. i 2.b predstavila svoju slikovnicu „Ivanove note“. U njoj na djeci primjeren način opisuje djetinjstvo i početak proifesionalnog puta našeg renomiranog skladatelja Ivana Matetića Ronjgova.

Ususret obilježavanju Međunarodnog dana dječje knjige (2. travnja), 31. ožujka, u organizaciji Naklade Ljevak našu je školu posjetila renomirana i višestruko nagrađivana književnica Jasminka Tihi-Stepanić.  Susret u OŠ “Srdoči” realiziran je s učenicima 6. a i 6.c razreda koji su nazočili u pratnji svojih učiteljica HJ Dee Bukvić Bolanča i Ane Babić, a tijekom jednosatnog druženja u ugodnom razgovoru koji je moderirala školska knjižničarka raspravili su o raznim pitanjima poput kako je i zašto uopće počela pisati, odakle joj inspiracija i tolika intenzivna volja za pisanjem koja rezultira hiperprodukcijom (u 14 godina 11 knjiga!) i što je najvažnije – kako joj uporno uspijeva kontinuirano dobivati gotovo sve bitne književne nagrade na našim prostorima, ali i šire!

Nensi Čargonja Košuta, stručna suradnica knjižničarka

Glavna koordinatorica bila je knjižničarka OŠ Srdoči, N.Č.K., a sukoordinatorica knjižničarka OŠ Pećine i OŠ Klana, Ksenija Sobotinčić Štropin. Najuspješniji su ove godine bili upravo predstavnici OŠ Pećine i OŠ Srdoči, a ovogodišnji novitet natjecanja je da kreativni uradak više nema natjecateljsku „težinu“ već najuspješnija dva županijska uratka sudjeluju na državnoj razini samo na revijalnoj smotri te se naši ovogodišnji županijski predstavnici u toje kategoriji nisu odlučili oputovati u Čakovec.

Na državnu razinu natjecanja u kvizu znanja plasirale su se naše učenice Nina Bravić (6.c), Amber Žlibanović (5.d) i Matea Matić (5.d), a ekipa je u Čakovcu 9. svibnja osvojila 27. mjesto od ukupno 42 prijavljene osnovne škole iz cijele Hrvatske!

S velikim ponosom možemo reći da je ovu laskavu titulu na prvome ovakvom natječaju, zahvaljujući višestrukim prijavama kolega i roditelja ponijela upravo knjižničarka Osnovne škole Srdoči te joj je, u ime organizatora Ibis-grafike, nagrada pod nazivom „Šaran na hrastu“  uručena 15. svibnja u Zagrebu u sklopu manifestacije „Knjiga u krošnjama“  (https://os-srdoci-ri.skole.hr/knjiznicarka-os-srdoci-prva-dobitnica-medunarodne-nagrade-saran-na-hrastu/).

S obzirom da je riječ o međunarodnom projektu, u organizaciji KUD „Sodobnost“ iz Slovenije, nagradu je 27. svibnja primila i u Ljubljani, pod nazivom „Sončnica na rami“, zajedno sa svojim najuspješnijim kolegicama iz Slovenije, Sjeverne Makedonije, Italije i Estonije te u društvu i uz čestitke predsjednice Republike Slovenije. (https://os-srdoci-ri.skole.hr/srdocka-knjiznicarka-u-ljubljani-primila-medunarodno-priznanje-soncnica-na-ra mi/) 

Prvi put okušali su se i u novim suradničkim aktivnostima: „Putujuća pjesmarica“, „Zavičajni zapisi“ i „Pročitana mudrost“ te su, nakon višegodišnjeg pokušavanja 24. travnja, u sklopu obilježavanja manifestacije Noć knjige, napokon uspješno realizirali i videosusret sa svojim kolegama čitateljima iz OŠ kralja Tomislava u Zagrebu. (https://os-srdoci-ri.skole.hr/nas-prvi-etw-zoom-susret-s-knjigo-prijateljima-iz-zagreba/)

Uz navedeno sudjelovali su i u suradničkoj aktivnosti razmjene straničnika te su odabrani radovi  učenika 1.b poslani na zajedničku izložbu koja je postavljena u Gradskoj knjižnici i čitaonici Belišće povodom Međunarodnog dana dječje knjige 2. travnja.

Oni su tijekom prve polovice prosinca sudjelovali na već tradicionalnim sadržajima i aktivnostima koje im se u to vrijeme nude u našoj školskoj knjižnici, a tradicionalni ishodišni projekt našeg Adventa, "Božić po starinski", ove je godine realiziran u gostima, u knjižnici susjedne nam OŠ Eugen Kumičić. Tradicija "izlaska" iz naše matične zgrade s ovim programom započeta je prošle godine kada je knjižničarka isti predstavila u OŠ Turnić, a ove je godine, na poziv kolegice Martine Dubovečak Nekić, isti sadržaj prezentiran i odabranim učenicima 3. i 4. razreda OŠ Kumičić.

Ovo je bio tek uvod u niz drugih srodnih aktivnosti, o kojima više možete saznati na poveznici: https://os-srdoci-ri.skole.hr/dani-medijske-pismenosti-2025-u-skolskoj-knjiznici/

Učenici su tako imali prilike poslušati tradicionalnu japansku pjesmu Sakura, istražiti više o Japanu i japanskoj gastronomiji u prikladnom članku najnovijeg broja Modre laste, a potom uz pomoć prigodne prezentacije školske knjižničarke naučiti i što je to haiku, koje su njegove osnovne značajke i zakonitosti te se na posljetku okušati u pisanju vlastitih haikua.

Školska knjižničarka ustupljeni je materijal „pretočila“ u prigodnu prezentaciju te pomoću nje, autohtonim srdočkim čakavskim govorom, učenike „provela“ kroz običaje Velikog tjedna, važne pojmove i simboliku svakog pojedinog dana istoga ili postupka koji se u pojedinom danu poduzima, a poseban naglasak stavljen je na čakavske riječi i objašnjenja pojmova: Veli ćedan, ulika, Uličnica, Vazanj/Vazam, škrebetalnica, pinca, šišor i sl. Po odslušanom predavanju učenici su dobili radni listić s prigodnom križaljkom i nekoliko pitanja s najosnovnijim pojmovima o kojima su slušali, a knjižnicu su napustili „bogatiji“ za nekoliko novih čakavskih riječi i pojmova vezanih za slavlje Uskrsa!

U programu i aktivnostima provođenim kroz tri školska sata sudjelovali su učenici 1.b te miješana skupina PB-a učenika 2.a i 2 d.pod vodstvom svojih učiteljica Matee Dobrović Juričić i Petre Lukežić, a tijekom navedenog vremena bavili su se razgovorom o važnosti i značenju doma, emocija koje u nama izaziva; uz pomoć prikladnih radnih listića i kartica koje je valjalo upariti podsjetili su se domova i staništa životinja, naročito onih šumskih, a uvid u samu priču bile su i fotografije izrađene uz pomoć AI alata OpenArt na kojima su vidljivi motivi iz okosnice današnjeg druženja, slikovnice Ježeva kućica, a koje su trebali prokomentirati.

q Potom im je knjižničarka pročitala ovaj dječji klasik nakon čega su pogledali i istoimenu lutkarsku predstavu. Završna, kreativna aktivnost sata bila je grupna izrada ježeve kućice – u kutiji za cipele, pri čemu su se služili raznim materijalima i tehnikama lijepljenja kolaža, grančica, lišća, sličica itd.

Svi sudionici na dar su dobili straničnike Noći knjige s likom ovogodišnje maskote Tinta Uljevića i važnom porukom: Crno nam se piše, treba čitat’ više!

Glumci koji su u 45 minuta trajanje predstave čitavo vrijeme izmijenjivali niz uloga, bili su Marko Jelić, Tihana Lipovec Fraculj i Tamara Vučković, inače i autorica nekoliko slikovnica ranije spomenute tematike o kojima se više može saznati na stranici https://vjezbaonicasrece.hr/, a najnoviju od njih pod nazivom „Znaj, i ti imaš sjaj!“ bilo je moguće nabaviti i ovom prigodom te je zainteresiranim mališanima autorica iste odmah i potpisala.

Povodom obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige realiziran je terenski posjet knjižnici izvan škole te smo 8. studenog 2024. ponovno posjetili specijalnu knjižnicu namijenjenu slijepoj i slabovidnoj djeci u Osnovnoj školi Pećine. Ovom prigodom, uz voditeljicu iste, Tanju Šupe, dočekala nas je i Ksenija Sobotinčić Štropin, knjižničarka „obične“ knjižnice ove škole te zajedno s Tanjom pripremila cijeli niz zanimljivih i intrigantnih zadataka. Učenice su imale priliku razgledati niz raznovrsnih taktilnih i inih specijaliziranih slikovnica za djecu s oštećenjem vida, potom su se upoznale s osnovama Braillice i strojem koji piše istu te su dobile zadatak odgonetnuti neke riječi na brajičnom pismu i napisati istim znakovljem svoje ime. Uslijedio je kratak video o obilježavanju Dana bijelog štapa, značenju i povijesti tog pomagala za osobe s oštećenjem vida, nakon čega su se uputile u tzv. senzornu sobu u kojoj su, okruženi nizom zanimljivih pomagala različite teksture te igrom svjetlom i bojama slušali priču S. Pilić: „Spomenar“. Kviz na spomenutu priču uslijedio je u „običnoj“ knjižnici na katu, nakon čega su srdočke Knjižničarke, u društvu nekoliko onih iz škole domaćina, sudjelovale u zabavnoj igri pantomime kojom su pokušavale dočarati te odgonetnuti poznate lektirne naslove iz nižih razreda OŠ.

Svoju terensku nastavu zaokružile su i spontanim posjetom knjižari V.B.Z. na Korzu.

EMOTIVNA ABECEDA

Nakon četiri godine stanke prijavljeni rad OŠ Srdoči u kategoriji audiovizualne slikovnice na natječaju Stvarajmo e-kreativno ponovno je proglašen najboljim u Republici Hrvatskoj!

 Ponos je tim veći što su autori najvećeg, likovnog dijela slikovnice naši najmlađi učenici iz 1.b, a teks tove s temom predstavljanja aktualne teme mentalnog zdravlja djece i svakodnevnog upoznavanja djece s emocijama i njihovim osobnim iskustvima s istima, čitali su te uz pomoć svojih učiteljica montirali učenici 3.b i 3.d, polaznici Produženog boravka.

Mentorice učenicima bile su učiteljice Matea Dobrović Juričić i Petra Skočić te školska knjižničarka Nensi Čargonja Košuta, a natječaj i sama manifestacija Knjižne booke i ovaj su put organizirani i realizirani od strane HUŠK-a (Hrvatske udruge školskih knjižničara).

Zahvaljujući ovom velikom uspjehu (ovo je čak naša peta prva nagrada u deset godina održavanja natječaja!) i sudjelovanju na ovom natječaju u svih proteklih deset godina, predstavnici škole pozvani su i na svečanu završnicu projekta „Knjižna booka“ koja je održana u Zagrebu 9. svibnja u auli NSK. Nazočili su joj odabrani učenici 1.b i 3.b u pratnji učeteljica Matee Dobrović Juričić i Ivane Cindrić.

Više detalja o samoj manifestaciji dostupno je na mrežnoj stranici škole, a u nastavku možete i pogledati i poslušati nagrađenu slikovnicu u cijelosti: https://read.bookcreator.com/D0vAeboWZFWbipvUuaNNs0xcHxK2/ODrIRBpeSDGZZ2ZSakESdA/9sVu5C8gRn6qoGry7UPvlQ-right

Izuzetno smo ponosni da su od tih devet poslanih čak dva odabrana za najbolje u svojoj kategoriji i to:

1. nagrada: Lukas Slosar, 3. b „Pust”(mentorica: Gordana Vukić,) te

2. nagrada: Lada Jadro, 4. b, „Karneval”, (mentorica: Nensi Čargonja Košuta,),

a još četiri ostala rada su pohvaljena: Zara Ružić, 2.d, „Pegla” i Lora Vujnović, 2.a, „Na šufitu” (mentorica: Petra Lukežić) te Mia Šulić, 4. b razred, „Rički karneval”, (mentorica: Ana Baretić).

Kako je ovo deseta, jubilarna godina provođenja natječaja, a naša škola u istome sudjeluje od početka, knjižničarka naše škole zamoljena je od strane organizatora da napiše osvrt na protekle godine i način rada s učenicima koji će biti objavljen u slavljeničkom Zborniku. U iščekivanju nagrada i potvrda za naše najuspješnije te spomenutog Zbornika, potvrđujemo svoje sudjelovanje na natječaju i ubuduće.

Razredni odjeli, pod mentorstvom svoje razrednice, sudjelovali su u izradi završnog razrednog projekta:

5a „Sudbina ovisnika“ (film)

5b „Droga“ (ppt + plakat)

5c „Ovisnost o mobilnim uređajima“

5d „Vršnjački pritisak“ (film)

6a „Alkoholizam“

6b „Boca u ruci – mozak u frci“ (ppt)

7a „Zauzimam se za sebe – asertivnost“

7b „Misli svojom glavom“ (film)

7c „Alkoholizam“ (plakat)

Naš plakat koji sve sumira je izložen na Korzu te ga svakako pogledajte, a razredni filmovi i projekti će s oduševljenjem biti prikazani na školskom, također tradicionalnom, Projektnom

danu.

U preventivni program Trening životnih vještina uključeni su svi učenici 3. – 7. razreda koji na satu razredne zajednice obrađuju teme poput zauzimanja za sebe, kritičkog mišljenja, utjecaja

ovisnosti na organizam i zaštite mentalnog zdravlja. Svake godine svjedoci smo kreativnog i zrelog učeničkog razmišljanja, ali i nepresušnom potrebom uvođenja takvih tema u živote učenika.

Dora Živković, stručni suradnik socijalni pedagog

Ako pričamo o prevenciji, tretmanu, posttretmanu, učenicima s problemima u ponašanju možemo se zapetljati u cijeli niz pojmova koji su zapravo srž posla jednog socijalnog pedagoga. Ako pak stavimo sve

to na stranu i malo pojednostavimo jezik, zapravo govorimo o djeci - onoj koja su na prvi pogled tužna, prkosna, lijena, rade previše gluposti, nižu jedinice i nikako da naprave zadaću, premalo pričaju, previše

pričaju, „samo“ im nedostaje pažnje, itd. Nitko zapravo ne želi pokazati koliko je ranjiv, a svatko ima neku svoju priču iza koje se pokušava sakriti na najbolji način na koji zna. A u školi gdje nastavna godina

prođe zapravo jako brzo, gdje imamo mnogo rasporeda i kurikula, i gdje je vrlo izazovno kontinuirano izdvojiti vrijeme, treba se prisjetiti kako je najvažnija stvar koja utječe na nečiju promjenu ponašanja

stvaranje odnosa s povjerenjem. A za to je potrebno vrijeme, strpljenje i upornost.

Jer promjene ne nastaju preko noći te, iako djeca u školi provode mnogo vremena, ipak snažnije na njih utječe ono što se događa kod kuće. I to je granica koju ne možemo prijeći.

Ali svakome djetetu u potrebi ponuditi mjesto na koje može doći i gdje nitko neće vidjeti suze i čuti tajne, gdje je dovoljno da bude onakav kakav je, bez očekivanja, je minimum i početak. Kada kod osobe

pronađemo ono u čemu je dobra, što voli ili što bi htjela, a to postoji kod svakoga, postavljamo temelj na kojemu gradimo daljnju priču. I često je potrebno žonglirati s kreativnosti i fleksibilnosti te s vremena na vrijeme pripaziti i da se i mi kao osoba ne istrošimo previše. Često je potrebno reći ne i ponovno postavljati granice koje su nekada davno bile srušene ili loše postavljene. Često je potrebno ostati dulje jer je netko baš pokucao na vrata, a mnogo puta u životu su mu bila zatvorena. Često je potrebno priznati da je nekome potrebna dodatna pomoć i da ne možemo pomoći riješiti sve probleme. Često je potrebno

staviti živce u kanticu i otići na pecanje...

Jer u ovom malom uredu gužva zapravo znači da radimo dobru stvar i da oni najvažniji – naša djeca – to prepoznaju.

Dora Živković, stručni suradnik socijalni pedagog

Paula Trinajstić, prof. Engleskoga jezika

Učenici 5.b razreda pripremili su dvije basne: „Orao i lisica“ te „Vuk i janje“. Učenice 6.a razreda izvele su lutkarsku predstavu „Lisica i gavran“.

Učenici 6.b razreda odabrali su istu basnu, no lutke su zamijenili glumcima. 6.d razred dramatizirao je basnu „Cvrčak i mrav“.

Potom su učenici šestih i sedmih razreda predstavili publici neka zanimljiva književna djela.
Eliana Mišović iz 6.a predstavila je djelo Davida Walliamsa „Svemirko“, Gabriela Ljubić iz 6.b predstavila je seriju stripova Jujutsu Kaisen, a Kira Perčić Rajnović iz 6.b predstavila je J.K.Rowling te roman „Harry Potter i Odaja tajni“. Učenik 6.d razreda Jakov Valić predstavio je strip D.Catesa i Ryan Stegmana „Venom Rex“, a Veronika Grandić iz 7.c predstavila je roman Ricka Riordana: „Percy Jackson: Kradljivac gromova“.

Izlagala je još i Lara Košuta iz 8.a koja je predstavila neobično djelo Charlie Mackesya „Dječak, krtica, lisica i konj“.

Također, jedna od aktivnosti bit će izrada stripa prema zadanoj basni pa će se učenici okušati kao stripski autori.

Zahvaljujemo svim učenicima na sudjelovanju u ovogodišnjoj Noći knjige.
Veselimo se idućem druženju i pozdravljamo vas poznatom krilaticom – "Djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle."

Školske učionice pretvorene su u osam tematskih prostorija, svaka posvećena jednoj od bajki ove velike hrvatske spisateljice. Ulazak u svaku prostoriju bio je moguć tek nakon rješavanja izazova – citati iz bajki poslužili su kao ključevi, a zadatak učenika bio je prepoznati iz koje bajke dolaze. Odatle su ih čekale mozgalice, tajne poruke i zadaci povezani s radnjom i likovima pojedine bajke. Svaka je prostorija nudila jedinstveno iskustvo obogaćena Ivaninim portretimai bakovitom glazbom, a učenici su kroz igru obnavljali gradivo, razvijali snalažljivost te se prisjećali bogatstva Mažuranićkinih priča.

Iako su svi razredi pokazali zavidno znanje i snalažljivost, 6.a razred posebno se istaknuo brzinom i preciznošću u rješavanju zadataka. Njihova usklađenost i timski duh pokazali su kako uspjeh dolazi kad svi članovi tima djeluju skladno i uz međusobno poštovanje.

Ono što je ovaj događaj učinilo posebnim nije bila samo natjecateljska komponenta, već veselje na licima učenika, uzbuđenje u iščekivanju svakog sljedećeg zadatka i ponos kada bi pronašli rješenje. Učili su bez pritiska, kroz igru, smijeh i suradnju – onako kako bi učenje zapravo uvijek trebalo izgledati.

Escape room na temu bajki Ivane Brlić-Mažuranić još je jednom pokazao da knjige nisu samo riječi na papiru, već vrata u svjetove mašte, znanja i zajedništva. A naši su šestaši pokazali da su spremni zakoračiti u te svjetove – i ne samo zakoračiti, već ih osvojiti.

Ana Babić, prof.

Haiku, tradicionalna japanska pjesnička forma, sastoji se od samo tri stiha – pet, sedam i pet slogova – ali upravo u toj jednostavnosti krije se njegova snaga. Svaka riječ mora biti pažljivo odabrana, svaki prizor jasno oslikan, a emocija iskreno dočarana.

Slijede haiku pjesme naših mladih pjesnika. Neki su nježni poput leptirova krila, drugi razigrani kao mladi psić, a treći možda divlji poput vuka pod mjesečinom. No svi oni pokazuju koliko dječja mašta i osjećaj za jezik mogu biti snažni kad ih se potakne na stvaranje.

Ana Babić, prof.

Što ste htjeli biti kao dijete?

Kao dijete sam maštao da ću biti vrhunski košarkaš, da ću biti uspješan košarkaš. U moje vrijeme je košarka bila jako popularna, bila je stalno na televiziji i svi smo maštali da ćemo biti veliki košarkaši. Bivša država Jugoslavija je tada postala prvak svijeta u košarci i mi mladi dečki  bili smo zaluđeni košarkom i po cijeli dan smo na igralištu igrali košarku.  U mojoj mladosti vrlo bitno je znati da je to vrijeme kad nije bilo mobitela i raznih igara, nego je sport bio jedina stvar što smo mogli upražnjavati. Kad  bi se našli ujutro, kad nije bilo škole, na igralištu, po cijeli dan smo visili na igralištu.

Koji vam je bio najdraži predmet u školi?

Normalno, kao i svoj djeci najdraži je bio tjelesni, zato što smo tu igrali razne sportske igre. Bio sam dobar u matematici i prirodnim znanostima.

Čuli smo da ste se u mladim danima bavili košarkom. Kakvu je ulogu sport odigrao u vašem životu?

Sport je u mom životu odigrao veliku ulogu, zato što mi je jako puno pomogao u socijalizaciji. Košarka je timska igra, moraš se prilagoditi grupi, poštivati pravila grupe, poštivati pravila sportske igre, razna druženja, igre, pobjede, porazi, treninzi, upornost. Sport je jedna od djelatnosti koja ti najbrže da odgovor na tvoj rad, trud i zalaganje. Jesi li dovoljno radio, trudio i zalagao se, jesi li dovoljno učio. Ako pobjeđuješ, znači da dovoljno radiš, trudiš i zalažeš se, a porazi su prigoda za učenje, znači da nisi dovoljno radio i drugi je bolji, a ti u sportu uvijek nastojiš pobijediti, biti bolji, uspješniji. Sport ti daje tu jednu dodatnu dimenziju da grizeš, da si ambiciozan, motiviran, da ti nije svejedno. Najgore je kad je mladom čovjeku svejedno, je li dobar, loš, uspješan ili neuspješan. Ne! Mlad čovjek ne smije biti apatičan, mora biti motiviran, borben, uporan, imati jasan cilj, htjeti to što želi, mora se zalagati. Bez muke, rada, truda, zalaganja, učenja nema uspjeha i napretka.

Kako ste se odlučili za rad u prosvjeti?

Sasvim slučajno, trebao sam ići studirati elektrotehniku. Opet je vezano uz moj sport, s 18 godina, kada sam trebao odlučiti koji fakultet upisati, maštao sam o karijeri vrhunskog košarkaša pa sam ostao u Rijeci, upisao Pedagoški fakultet. To je jedna od stvari koja me odredila u životu.

Kako ste se odlučili biti ravnatelj i kada je to bilo?

Imao sam 31 godinu, to je bilo 1991. godine. Bivši ravnatelj više nije htio biti ravnatelj. Ja sam bio pedagog u Osnovnoj školi Zamet i kolege i stručni suradnici, pedagozi i psiholog su me pozvali da se natječem. Natjecao sam se i uspio sam postati ravnatelj. Bila su to teška vremena, rat se spremao, tako da je to jedno izuzetno teško vrijeme i nije bilo lijepo.

Možete li nam reći nešto o svojim prvim danima na ovom poslu?

Prvi dani na ovom poslu su bili zahtjevni. Bio sam mlad, imao sam 31 godinu. Ovo je bila velika škola, 120 zaposlenih djelatnika, 1500 učenika, oko 200 izbjeglih, prognanih učenika. Rat se zahuktavao diljem Hrvatske. Nama su u Rijeku dolazili brojni prognani, izbjegli učenici i mi smo ih morali zbrinjavati, od odjeće, obuće, hrane, imali smo cijeli niz humanitarnih akcija. Početci su bili izrazito teški i naporni. Odgoj i obrazovanje nije bilo u prvom planu, nego preživljavanje i borba za život.

Kako su se učenici mijenjali kroz godine?

Učenici se nisu mijenjali, sazrijevali su. Upišete se sa 6,7 godina i prvašić ste, početnik i kroz 8 godina rastete, razvijate se i stasate. Ono što je razlika kroz sve ove godine je ta da u mojim početcima nije bilo digitalne tehnologije, mobitela, kompjutera i svega što danas zaokupira vrijeme i pažnju današnjih učenika. U moje vrijeme sport je bila jedina društvena igra u kojem smo mogli upražnjavati svoje slobodno vrijeme. Danas su mladi uglavnom na mobitelima i računalima koji im oduzimaju jako puno vremena. Osim toga, djeca su uvijek djeca, dobra, pametna i korektna. S djecom nikad nisam imao problema. Pod utjecajem okruženja svi se mijenjamo, tako da su današnja djeca postala ovisnici o tehnologiji. Mi stariji smo se priučili na tehnologiju, a djeca su s rastom pod utjecajem tehnologije, što na neki način određuje njih, njihovo ponašanje i budućnost.

Kakav je vaš odnos s učenicima i što ste naučili o djeci radeći s njima?

Uvijek sam imao korektan odnos s učenicima i vrlo mi je bitno mišljenje djece. Smatram da s djecom treba puno raditi, učiti, biti velika podrška, puno ih motivirati i puno vremena posvetiti svojoj i drugoj djeci. Svim mladima bih preporučio bavljenje sportom jer nam pomaže u formiranju karaktera. Veseli me kad mi se jave bivši učenici i mnogo bivših učenika sada upisuje svoju djecu u ovu školu.

Jeste li imali neke teške odluke na ovom poslu?

Imam teške odluke pogotovo kada moram odlučiti hoću li zaposliti nekoga ili nekome dati otkaz.

Nama je to dio tehničkih aktivnosti u poslu, a ljudima su to sudbonosne odluke, imali posao ili ne i to mi je najteže.

Postoji li neki događaj koji ćete posebno pamtiti?

Bilo je puno događaja koje posebno pamtim, a teško je sad sve specificirati. Prije puno godina smo imali situaciju anonimne dojave da je u školi postavljena eksplozivna naprava. Imali smo nekoliko incidenata na danu škole i priredbi. Jednom je nestala i razredna knjiga. Sada se možemo prisjećati na situacije kada smo strahovali i bili svjedoci tih neugodnih detalja.

Koja je lekcija koju biste voljeli prenijeti svakom učeniku?

Život je samo jedan, ne smijete ga potratiti u neradu. Život je borba, život je rad, trud, zalaganje i uvijek se borite i ciljajte visoko. Budite ambiciozni, borite se za svoje snove i svi možete ostvariti svoje ciljeve ako ste uporni. Nikada nemojte odustati. Kad vam je teško, kad vam ne ide i kad niste zadovoljni stalno se morate boriti, zalagati i truditi. Uvijek se trudite da budete bolji od prosjeka, da budete najbolji, učite od boljih od sebe, družite se s boljima od sebe, kopirajte bolje od sebe. Od pametnih i sposobnih ljudi se uči. Od onih koji nisu uspješni, koji su problematični, koji vas nagovaraju na loše stvari,  u životu nema što učiti.

Ima li bivših učenika kolega?

Ima. U našoj školi nekoliko učitelja su bili naši učenici i zadovoljstvo mi je zaposliti nekog od naših bivših učenika. Puno učenika škole je dobilo posao u odgojno-obrazovnoj struci.

Pamtite li neke bivše učenike koji su se proslavili i postali poznati?

Možda ne toliko koliko su medijski poznati, ali poznati su u svojim strukama, karijerama, poslu i životu.  Puno je naših uspješnih  učenika koji su sada pravnici, odvjetnici, inženjeri, političari, gospodarstvenici i načelnici općine. S velikim guštom i ponosom mogu reći da su bili naši učenici i to je jedno zadovoljstvo.

Imate li kakvih planova za mirovinu? Hoće li vam nedostajati škola?

Škola će mi sigurno nedostajati jer sam ovdje dugi niz godina. Vezao sam se za ovu školu, volim ovu školu, volim ovaj posao, volim ove ljude i volim ovaj posao. Pojavit će se i jedna velika praznina, ali nedavno sam postao djed i vjerujem da ću pažnju posvetiti svom unuku. Na selu  imam vikendicu pa ću i tamo provesti veći dio svog vremena. Od svega toga jedino molim Boga da mi posluži zdravlje tako da što kvalitetnije provedem svoje vrijeme u mirovini.

Pitanja osmislio: Luka Legin, 7.c

Intervju proveli: Luka Legin i Noel Ivkić, 7.c

S velikim zadovoljstvom prisjećam se svih lijepih trenutaka u tih trideset godina koliko sam provela u školi pod njegovim vodstvom – naših nezaboravnih izleta, druženja, smijeha i topline koji su uvijek prevladavali na našim okupljanjima. Njegova judskost i podrška učinili su naš kolektiv mjestom gdje se dolazilo i radilo s osmijehom i srcem. Znao je spojiti profesionalnost i ljudsku bliskost.

Bila mi je čast raditi s njim, a njegovo vodstvo ostavilo je snažan trag. Želim mu puno zdravlja, mira i zadovoljstva u novom životnom poglavlju, ispunjenu mirovinu i naravno, još pokojeg unuka.

Jasminka Jandrić, umirovljena profesorica Engleskoga jezika

Ivana Tulić, prof.

One of the first things I did was visit the iconic Hollywood Sign. Seeing the giant white letters up so close was an amazing experience. It felt like I had stepped into the middle of a movie scene.

That evening, I attended a live concert by David Gilmour at the Hollywood Bowl. The open-air stage, the glowing lights, and the powerful music created a magical and unforgettable atmosphere.

Another highlight of the trip was exploring Disney California Adventure Park and Universal Studios. Disney California Adventure felt like entering a world of fantasy. I especially loved the rides and the cheerful atmosphere. Out of all the places I visited, Disneyland was definitely my favorite. Visiting Universal Studios was also a dream come true. I saw the sets of some of my favorite movies and shows. Everything looked so familiar – it felt like I have already known this “city“ and the “people“ who live in it, just from watching TV. I also had the chance to visit Beverly Hills, Hollywood Walk of Fame, Venice Beach and Santa Monica Beach. Each place had its own charm and felt truly

magical.

Los Angeles gave me memories I'll never forget. I hope to return one day and experience even more.

Ema Sokol, 7.d

Kako kaže knjjiga Propovjednikova, sve ima svoje vrijeme. Dolazi vrijeme kada treba reci hvala gosp. Vukiću na njegova više od tri desetljeća vođenja škole.

Suradnja sa župom sv. Križa uvijek je bila na jednoj visini uzajamnog poštovanja, podrške i pomoci. Stoga mogu zaključiti -bila mi je iznimna čast imati jednog takvog suradnika. Neka Vam Gospodin udijeli, zdravlja, mira i puno lijepih dana i trenutaka u zasluženoj mirovini.

S poštovanjem,

Vlč.Kristijan Zeba,župni

Popodne gledam cvjetne livade, šarene parkove i zelene šume. Posjetim i djecu koja se zabavljaju i igraju. Kada prolazim nebom smijem se sa svojim prijateljima oblacima. Svaki dan sam nasmiješena. Moj osmijeh je poput dječje igre, a moja žarka boja poput limuna. Sva sam lijepa i svjetlucava. Predvečer polako prolazim i smanjim toplinu. Tada ljudi ulaze u svoje kuće.

U osam sati već zalazim i poželim svima "laku noć". Poslije mene dolazi Mjesec, a ja idem u druge dijelove svijeta.

Lara Juračić, 4b

Svaki je posjet kazalištu bio prilika za učenje, ali i za smijeh i zabavu. Učenici su kroz različite kazališne forme razvijali ljubav prema umjetnosti, širili svoje kulturne vidike i učili cijeniti različite izraze kreativnosti. Poseban dojam ostavio je mjuzikl koji je spojio glazbu, ples i glumu u nezaboravno scensko iskustvo, dok je edukacijski koncert na zanimljiv i pristupačan način približio klasičnu glazbu, njezine oblike, instrumente i skladatelje.

Predstave su ih često nasmijale, ganule, potaknule na razmišljanje te im pružile trenutke zajedničkoga veselja i inspiracije. Ta će im iskustva ostati u lijepome sjećanju kao dragocjen dio školskih dana.

Josipa Dužić, prof. Glazbene kulture

Dječaci – 4. mjesto županija

U vremenu djelovanja Udruge ostaje i zapisana je velika zahvalnost mr.sc. Ivanu Vukiću što je prepoznao potrebu očuvanja zavičajne baštine ovoga kraja u čemu Škola svakako ima svoju ulogu. Tako u Školi započinje radom zavičajna grupa koja za svaku školsku godinu donosi svoj program i zadužuje osobe za njihovu realizaciju.

Pored suradnje, pomoći i sudjelovanju u programima „Mavrice“ mr.sc. Ivan Vukić iskazao je potrebu i interes za aktivnosti i drugih udruga i klubova koji na području Srdoča djeluju, tako se može reći da je OŠ „Srdoči“ bila centar koji nas je svih povezao u  aktivnostima kako društvenim, tako i kulturnim, povijesnim, ekološkim i inim kako bi  zajedno radili za dobro mjesta i mještana, a mr.sc. Ivan Vukić u tome uvijek prisutan uz svoje najbliže suradnike.

Udruga „Mavrica“  u vremenu svog postojanja od 2010. do 2020. posebno aktivno, nekad kao oranizator, nekad kao sudionik,  bila je u brojnim aktivnostima i programima koje su se najčešće održavali u prostoru atrija i knjižnici Škole, posebno na očuvanju običaja, tradicije, povijesnih posebnosti, a uvijek i s naglaskom na očuvanje čakavskog govora ovoga kraja..

Održavani su tako programi iz područja kulturno-zabavnih, edukativnih, povijesnih,  ekoloških i inih programa, kao što su:

-        kulturno-zabavni programi za Dane Križevice, uz crkveni blagdan crkve Sv. Križ Srdoči, ujedno i dan MO Srdoči,  pučka fešta prvog mladog vina Kastavštine kojoj Srdoči povijesno pripadaju, uz „Križevicu po domaću“ na prostoru Boćarskog kluba Srdoči u Markovićima

-        u vrijeme maškara od 2017. do 2019. god. u knjižnici Škole radionice o „Tradiciji maškaranja pul Srdoč“, a svih godina suradnje susreti Srdočevih maškara s malim maškarama-učenicima Škole u posjeti Školi na Dan Pusta

-        za dane blagdana Božića i Novega leta od 2015. do 2019. u Knjižnici Škole radionice „Božić po starinski“, uz sudjelovanje oko 600 učenika Škole

-        za blagdan Uskrsa planirane radionice imena „Vazanj po nekadajnu“ nije bilo moguće održati 2020. godine radi pandemije korona virusa te je prikaz učinjen objavom na stranicama Škole

-        za Dan planeta Zemlje, ekološke akcije, uz i druge udruge i klubove, uređivanjem i čišćenjem naselja i okoliša Škole i sadnjom stabala murve, smokve i maslina na prostoru okoliša Škole. Posebno je uređivan Kal 1862. i njegov okoliš, kao nekadašnja sabirnica kišnice, baština je našega kraja i spomen na nekadašnje živjenje njegovih ljudi. Učenici Škole su kroz terensku nastavu, a onda i za Dan voda bila u posjetu Kalu da bi upoznali povijest  i život ljudi u prošlom vremenu

-        U povodu 3. maja obljetnice oslobođenja Grada Rijeke i završetka 2. svjetskog rata i oslobođenja od fašizma, programom kod spomenika palim i umrlim mještanima Srdoča.

          U svim programima radilo se na očuvanju čakavskog govora ovoga kraja te su učenici Škole „Srdoči“ svojim radovima bili na natjecanjima u Kastvu na „ČA-čitalnici“, u Gradu Grobniku na „Grobničkim jesenima“, na programima „Čakavčići pul Ronjgi“ kao i na mnogim natjecanjima na nivou Grada, Županije i Republike Hrvatske. Bilo je večeri domaćega govora i pjesmi, uz goste brojne čakavske pjesnike, zborove i klape. Veliki uspjeh i zadovoljstvo ime je Antonia Babića učenike Škole, proglašenog mladim čakavskim pjesnikom kojem je na završetku osnovnog školskog obrazovanja Udruga „Mavrica“ uz pomoć djelatnika i mentora Škole objavila „Čakavsku teku“ sa svim njegovim radovima tijekog vremena osnovnog školskog obrazovanja u OŠ „Srdoči“.

  Udruga „Mavrica“ Srdoči imala je priliku biti uključena u tijek rada i promociju knjige „Povijest školstva na Srdočima II. Dio 2000.-2018“ i izuzetno je zadovoljstvo vidjeti da su programi očuvanja tradicije, običaja i govora zabilježeni u tu povijesnu knjigu našega kraja.

 Posebno treba spomenuti obilježavanje „Sedamdesete obljetnice završetka 2. rata i pobjede nad fašizmom“ 2015. godine kada je uz OŠ „Srdoči“, Udrugu UABA Grada Rijeke-Podružnica Srdoči, Udruga „Mavrica“ Srdoči i uz podršku i pomoć Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU Rijeka održan sat povijesti za učenike OŠ „Srdoči“ i mještane Srdoča, kao i susret interniraca sa ovog područja imena „Rat u sjećanju naših mještana“. Bilo je to sjećanje na 17. veljače 1943.god. kada su mještani rada sela Srdoči, Markovići i Blečići, prema učinjenom popisu njih oko 160, odvedeni iz svojih domova u logore Italije (Gonars i Visco) i Kampor na Rabu. Priča je to trinaestoro ljudi u dobi od 72 do 94 godine života koji su kao djeca proživjeli ova teška ratna vremena. Ovaj je susret snimljen i ostaje zabilježen u povijesti mjesta Srdoči. Snimku ovog susreta kao digitalna donacija 27.07.2021. darovana je Državnom arhivu u Rijeci.

Svi održani programi i aktivnosti zabilježeni su uz puno fotografija i zapisa u Novom listu, Besedi Novog lista, u eteru Radija Rijeke, u emisijama TV RI kanala, poneki i u Školskom listu, posebno vrlo detaljno i aktualno na stranicama OŠ „Srdoči“.

Zahvalnica za iznimku suradnju i pomoć mr.sc. Ivanu Vukiću od strane Udruge „Mavrica“ Srdoči uručena je na godišnjoj skupštini 12. travnja 2019. godine ocjenjujući da je ostvarena izuzetno dobra suradnja i pomoć OŠ „Srdoči“ i njezinog ravnatelja veliki doprinos našem kraju u cijelosti, posebno u očuvanju običaja, povijesti, tradicije i čakavskog govora ovog kraja.

Mr.sc. Ivanu Vukiću, ravnatelju OŠ „Srdoči“ Udruga „Mavrica“ Srdoči dala je podršku  u kandidaturi za dodjelu Zlatne plakete „Grb Grada Rijeke“ koju je primio 2021. godine.

          Bilo je zadovoljstvo pisati o događanjima i suradnji s ravnateljem OŠ Srdoči mr.sc. Ivanom Vukićem iz vremena i aktivnosti Udruge „Mavrica“ Srdoči koju sam vodila gotovo punih 10 godina koliko je ova iznimna suradnja trajala. Izražavam mu veliku zahvalnost na svemu učinjenom. S obzirom na skori odlazak u mirovinu, želim mu dobro zdravlje i pronalazak novih aktivnosti u danima umirovljenja.

od najranije dobi. Stoga smo se ove godine okušali u različitim kreativnim zadacima

uključeni u E-twinningov projekt Uz čitanje riječi rastu 5.

straničnike, a izradili su i svoju međugalaktičku igru te se pritom dobro zabavili.

Učenici su pokazali svoju maštovitost i kreativnost.

Nakon pročitane i dobro prihvaćene lektire Bojane Meandžije - Trči, ne čekaj me…

6.b je također izrađivao straničnike, a najveće oduševljenje uslijedilo je kada su

učenici saznali kako će ih autorica posjetiti.

S mnogo zanimanja sudjelovali su u

jednosatnom druženju s Bojanom Meandžijom, znatiželjno su postavljali pitanja i susret završili puni dojmova.

Dea Bukvić Bolanča, prof.

vlastite stripove s temom po želji, kao i svoje filmove. Neke od njihovih uradaka

možete pogledati u nastavku.

Osmaši su se ove godine okušali u izradi digitalnog plakata pa su putem slike i vrlo

malo riječi trebali prikazati određenu Tadijanovićevu pjesmu. Neke učeničke radove možete pogledati u nastavku.

Lektirni klasik Mali princ ove smo godine radili na malo drugačiji način – učenici su

trebali osmisliti monolog – Ja sam mali princ u koji su uvrstili razmišljanja, stavove i

vrijednosti koje su naučili družeći se s različitim likovima iz djela.

Nastali su mnogi zanimljivi i kreativni uratci, a jedan od njih je i onaj učenika Andreja

Jelače iz 8.b razreda.

Dea Bukvić Bolanča

Jednog dana na mome planetu nikla je ruža. Ona je bila ponosna i tašta, ali i tako krhka i nježna. Volio sam je iako nisam znao tada... kako se pravilno voli. Mislio sam da ljubav treba biti laka. Da ona ne boli. A ona je često šutjela kad sam želio razgovarati s njom i zamjerala kad ju nisam razumio. I premda me često zbunjivala svojim hirovima, ja sam je volio više nego što sam znao reći. Tek kada sam otišao, shvatio sam koliko je ljubav važna. Nisam znao da je prava ljubav odgovornost i strpljenje, i da se najviše voli onda kad drugoga prihvatiš u cijelosti; uključujući i vrline i mane.

Odrasli... Odrasli često ne razumiju. Za njih je važno ono što se može izračunati: cijena, broj, veličina. Oni broje zvijezde, crtaju karte, zapisuju brojeve, prave važne planove, a zaboravljaju gledati očima djeteta, čuditi se malim stvarima, radovati se običnom zalasku sunca. Njima treba dokaz da bi povjerovali. Ali ja znam — ono najvažnije očima se ne vidi. Samo se srcem dobro vidi. Oni često zaborave što znači

biti očaran jednostavnošću. Vidio sam kako su postali ozbiljni, zauzeti sobom i stvarima koje nisu važne. Njihova me usamljenost rastužila. Zaboravljaju da prava

vrijednost nije u onome što se može izmjeriti ili kupiti.

Ponekad sam bio zbunjen pred ozbiljnošću odraslih. Kako mogu zaboraviti da su i oni jednom crtali ovce na papiru? Kako mogu zaboraviti da su jednom plakali nad

zalaskom sunca, sanjajući prijatelja? Oni su zaboravili da prava radost dolazi iz igre, iz smijeha, iz prijateljstva koje se gradi pogledom, tišinom, povjerenjem.

Ipak, sreću sam nalazio u sitnicama. U smijehu, u susretima, u svjetlucanju zvijezda. Jer, naučio sam — nije važno koliko si daleko putovao, koliko si planeta prošao. Važno je samo koliko si volio. Koliko si bio vjeran onome što je maleno i krhko, a ipak najvažnije. Na svome putovanju susreo sam i lisicu. Ona me naučila najvažniju lekciju mog putovanja: da istinsku vrijednost ne vidimo očima. Da vrijeme koje potrošimo na nekoga ili nešto, to čini posebnim. Pripitomiti nekoga znači stvoriti vezu, biti odgovoran, voljeti. Tada sam shvatio da je moja ruža možda samo jedna među milijunima, ali da je ipak jedinstvena za mene. Jer nju sam zalijevao, nju sam slušao kako se žali, nju sam štitio pod staklenim zvonom. Ona je moja, i ja sam njezin. I ako ikad osjetiš bol zbog odlaska ili tuge zbog rastanka, znaj da to znači da si volio. I zato se ne boj tuge. Ona je dokaz da si imao nešto dragocjeno. Život se ne mjeri koracima koje napraviš, nego tragovima koje ostaviš u srcima onih koje voliš. Vrijednosti koje nosim nisu bogatstva koja sjaje izvana, već prijateljstvo, iskrenost, odgovornost i ljubav. Moja ruža, za koju sam mislio da je samo hirovita i ponosna, bila je jedinstvena zato

što sam je ja volio, zato što sam za nju brinuo. Tek sam, kad sam bio daleko od nje, spoznao koliko mi znači. Shvatio sam da ljubav nije samo osjećaj, nego i odgovornost, strpljenje i nježnost. Naposljetku, pronašao sam prijatelja — pilota koji me saslušao, koji je vjerovao u crtež ovce, u priču o mojoj ruži, u ono nevidljivo i dragocjeno. Bio je to prvi odrasli koji je, unatoč godinama, još uvijek znao vidjeti srcem.

Danas znam: ono što je doista važno ostaje očima nevidljivo. Ljepota svijeta nije u onome što se može izmjeriti, kupiti ili posjedovati, nego u vezama koje stvaramo, u odgovornosti koju osjećamo prema drugima, u ljubavi koja nas čini živima.

Andrej Jelača, 8.b

Pohađam OŠ Srdoči koju ću uskoro završiti. Iako se u školi svašta može naučiti,

većinu onoga što mi zapravo treba znam bez njezine pomoći. Moj prvi strani jezik je engleski.

Znam ga od vrtićke dobi jer je u mom vrtiću postojao program engleskog za sve one koji su željeli znati više. Trenutačno u školi idem na izborni predmet – Talijanski jezik te u slobodno vrijeme kod kuće učim francuski i japanski jezik. Na francuskom se sporazumijevam s novom prijateljicom Elodie koja će doći posjetiti Hrvatsku te će odsjesti kod mene. Za sve to

zaslužan je projekt Erasmus zbog kojeg imam mnoga predivna iskustva i prijateljicu iz Španjolske. Još dobrih sjećanja budi mi glazbeni kamp MOOK. Predivno proljeće koje neću zaboraviti. No, još ljepše ljeto provela sam prošle godine u Filmskog kampu u Fužinama.

Ovo ljeto ponovo idem na taj kamp gdje će, na najboljem kampu biti najbolja osoba. U svemu tome ujedinjuje nas glazba i kreativnost koji su dijelovi mog svakodnevnog života. Osobno,

volim slušati glazbu pojačanu „na max“ kada nema nikoga kod kuće. Glazbena djela takve vrste nisu moja jedina vrlina – zato idem u „Osnovnu školu M. Brozović Kastav“ u kojoj učim

svirati klavir.

Nadam se da će mi moje glazbene vještine poslužiti u budućnosti jer namjeravam ići u

Srednju školu Ivana Matetića Ronjgova koja je srednja glazbena škola. Također se nadam da ću, kasnije u životu, upisati Glazbenu akademiju za jazz – u čast mojoj profesorici klavira Jadranki koja mi je taj smjer i predložila.

Lara Košuta, 8.a

Uzeo mi topao dah.

Oblak tople duše pliva,

Pod zvijezdama svaka sniva.

Pošla na vrh svijeta,

U dubinu duše…

Zakopah srce u snijeg,

Da ga sačuva dok proljeće ne dođe.

Prosinačke bure,

Hladno zimsko sunce.

Prosinački snježan prah,

Uzeo mi topao dah.

Lara Košuta, 8.a

Dea Bukvić Bolanča, prof.

vlastite stripove s temom po želji, kao i svoje filmove. Neke od njihovih uradaka

možete pogledati u nastavku.

Osmaši su se ove godine okušali u izradi digitalnog plakata pa su putem slike i vrlo

malo riječi trebali prikazati određenu Tadijanovićevu pjesmu. Neke učeničke radove možete pogledati u nastavku.

Lektirni klasik Mali princ ove smo godine radili na malo drugačiji način – učenici su

trebali osmisliti monolog – Ja sam mali princ u koji su uvrstili razmišljanja, stavove i

vrijednosti koje su naučili družeći se s različitim likovima iz djela.

Nastali su mnogi zanimljivi i kreativni uratci, a jedan od njih je i onaj učenika Andreja

Jelače iz 8.b razreda.

Dea Bukvić Bolanča

 Djetinjstvo. Predivna riječ koja opisuje najraniju dob jednog djeteta. Ali, to nije jedina riječ kojom to razdoblje možemo opisati, već i druženje, zabava, ponekad i svađa, crtanje, igranje… Čekaj malo, tu nešto nedostaje! Igranje…i…igračke. Tako je, igračke. One su najbitnija stvar  djetinjstva!

Igračke voli svatko. Osim toga što su zabave, također su i poučne. Primjerice – setovi za kuhanje. Kao malena obožavala sam te setove! Još osobito ako su bili u kompletu s onom malom zeleno-bijelom kuhinjom. Raj! Takvi setovi, a i oni za trgovinu s kojima igraš ulogu blagajnika ili doktorski setovi – oni uče djecu kako funkcionira svijet, život, ali i sadašnjost koju živimo.                                                                                                                   Legići (osobno moje najdraže igračke), barbike, autići i motori pa čak i puzzle – sve ove igračke predstavljale su velik dio moga djetinjstva. Bilo je tu i onih popularnih igračaka – „Spin-fightera“, „LOL“ lutkica, ali i plišanaca pa plastičnih mobitelčića i „Cry-baby“ lutkica te mnogih drugih igračaka o kojima su svi maštali i željeli ih imati. Dok smo bili mali, sreli bismo neko dijete u parkiću i mama bi nas odmah „spojila“ s tim djetetom. Tada bismo, nakon dvadesetak sekundi, postali najbolji prijatelji, a to bi prijateljstvo trajalo možda desetak minuta, sve dok jedno dijete drugome ne bi uzelo neki  „Hot weels“ autić i ne bi ga htjelo vratiti jer mu se jaaaako sviđa baš taj autić ili ga gurnulo. Tada dolazoi onaj poznati dio kada se mame moraju uplesti u čitavu situaciju jer djeca neće sama riješiti problem. Jedna mama pita što je bilo, dijete dolazi u suzama i govori kako ga je dečkić gurno, na što mama odgovara kako sigurno nije to namjerno učinio. Zatim dolazi mama drugog djeteta i govori kako ga sigurno nije namjerno gurnuo i kako će se ispričati – u tom trenu prostrijeli svoje dijete pogledom iz kojeg se moglo iščitati – „Pa svaki put me ovako osramotiš, sram te bilo, isti tren da si se ispričao…“ Nakon majčinih intervencija, slijedi isprika i ponovna igra, kao da se ništa nije dogodilo. Nakon dvadesetak minuta svako dijete mora svojoj kući i zaboravit će da su se uopće i posvađali. Tada će opet jedno dijete negodovati jer mora kući, a majka uobičajeno odgovara – „Moramo na ručak“! Ah, te dječje radosti, kako kažu stariji. Dok si dijete, sprijateljiš se u sekundi. Nema predrasuda npr. kakve hlače nosiš ili ona nema Iphone nego Samsung i sličnih gluposti. To je lijepo obilježje djetinjstva.                                                        

Glupiranje, igranje, druženje, zabava…Sve mi to zaista nedostaje. I iako se i sada glupiramo, zabavljamo i družimo, to nije isto kao što je bilo prije. Sada su svi „cool“ i  našminkani (ili bolje rečeno natrackani). Više se ne smiješ igrati, zato što to nije „cool“, svi misle kako je to djetinjasto i govore ti da si dijete. Sve je to utjecaj društva u kojem živimo, s kojim se ja ne slažem. Svatko bi trebao imati svoju slobodu i izbor u odijevanju, slobodu raditi što ga je volja, a da ga drugi ne ismijavaju. Iako sam, po zakonu, još uvijek dijete, bit ću ismijavana zbog toga što se ponašam kako dijete. Zbog toga što sam djetinjasta. Ali ne marim za to, djetinjstvo koje i sada živim nitko mi neće oduzeti!

Eliana Mišović, 6.a

Učenici su sa zanimanjem pratili projekciju ovog britanskog filma iz 2023. godine u kojemu snalažljiva 12-godišnja Georgie, nakon majčine smrti, nastavlja živjeti sama u stanu na periferiji Londona. Novac zarađuje krađom bicikala sa svojim najboljim prijateljem Alijem, a preokret se događa kada joj na vrata dolazi Jason, 30-godišnji mladić koji joj se predstavlja kao otac.

Nakon okrijepe i odmora u prizemlju Dječje kuće, odlazimo u Palaču šećera, tj. posjećujemo stalni postav Muzeja grada Rijeke gdje nas kustosica muzeja upoznaje s industrijskom baštinom našega grada koju su nam u naslijeđe ostavili Mađari, Austrijanci, Talijani.

Učenici su se prisjetili povoljnog geografskog položaja Rijeke u 19. i 20. stoljeću što je rezultiralo poslovanjem brojnih industrijskih postrojenja – Rafineriji šećera, Rafineriji nafte, Tvornici čokolade, Tvornici duhana, Tvornici papira kao i izumu torpeda. Također su se upoznali i s riječkom glazbenom scenom 70-ih godina 20. stoljeća te radovima poznatoga slikara Gustava Klimta, ali i čuli nešto više o povijesnim ličnostima koje su u tom periodu u Rijeci živjeli.

Nakon uvodnog dijela, slijedila je podjela u osam skupina i radionica Lov na blago – gdje su trebali  u što kraćem vremenu odgovoriti na postavljena pitanja, a odgovori su se krili u muzejskom postavu. Pohvalno je kako je većina skupina odgovorila točno na sva pitanja, a ostali su imali po jedan ili dva pogrešna odgovora, što dokazuje kako su učenici većinu informacija upamtili iz uvodnoga dijela razgleda Muzeja, a time je i ova terenska nastava završila uspješno.

                                                                            Dea Bukvić Bolanča, prof.

s učenicima odlazimo na projekcije različitih, većinom europskih filmova te potičemo i njegujemo njihov interes za različitim filmskih žanrovima. Ove smo godine 24. listopada druženje s filmovima započeli njemačkim filmom – misterij-dramom za djecu Moj život kao

Lotta. Riječ je o ekranizaciji istoimenog djela u kojemu glavni lik, djevojčica Lotta, jedva čeka prvi školski izlet i druženje s najboljom prijateljicom Cheyenne, no na njihovo iznenađenje, u pratnji odlaze, osim s učiteljicom, i s Lottinim tatom. Po dolasku u hostel ubrzo shvaćaju kako je hostel uklet – nestaju sobe, mlađa Cheyennina sestra Chanell, a tu su i priče o

djevojčicama koje su nestale u dinama.

Nakon pogledanog filma, uputili smo se u razgled Gradske knjižnice Rijeka,

novootvorene zgrade u sklopu kompleksa Benčić. Iako je knjižnica namijenjena čitateljima 15+ godina, naši su se učenici zainteresirali za odjele u kojima mogu sudjelovati u radionicama 3D printanja, slušanju ploča, ali i sviranju gitare ili bubnjeva. Kako se Mjesec hrvatske knjige obilježava od 15. listopada do 15. studenog, učenici su razgledom knjižnice i

upoznavanjem s različitim sadržajima koje knjižnica nudi, osvijestili važnost čitanja te se interesirali za posudbu knjiga određene tematike (potaknuti tematikom pogledanog filma), kao i stripova. Prema reakcijama učenika (vidljivim na priloženim fotografijama), ovo

zasigurno neće biti naš posljednji odlazak u Dječju kuću, kao ni u Gradsku knjižnicu Rijeka.

Dea Bukvić

- sa svojom momčadi na državnom prvenstvu Hrvatske koje se održalo od 27. do 30.svibnja 2025. godine, s rukometnim klubom Kozala izborio je 7. mjesto od ukupno 20 momčadi. U utakmici koja ih je plasirala u osminu finala proglašen je najboljim igračem utakmice

- nastupima za svoj klub u hrvatskoj rukometnoj ligi u kategoriji dječaci U11 svrstao se na 46. mjesto najboljih strijelaca lige.

Matea Matić, 5.d

Prva postaja bila je Roč, pitoreskni gradić na brežuljku, omeđen zidinama i bogat kulturnom baštinom. Posjetili smo tiskaru Jurja žakna kako bismo se i sami uvjerili u istovremenu jednostavnost i složenost tiskarskog zanata. Nakon vrlo zanimljivog predavanja i radionice o počecima tiskarstva u Istri, razgledali smo Roč koji nas je oduševio svojom mirnoćom, starim crkvama i glagoljaškom prošlošću.

Nakon toga uslijedila je vožnja Alejom glagoljaša – 7 kilometara dugim spomenikom jeziku i pismenosti. Uz desetak kamenih obilježja posvećenih glagoljici, staza nas je vodila prema Humu, najmanjem gradu na svijetu. Ulazak u Hum kroz monumentalna Vrata Huma bio je kao ulazak u bajku. U obilasku smo vidjeli trg, zvonik, župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije te crkvu sv. Jeronima iz 12. stoljeća. Zaključili smo da je Hum mali grad velik duhom i značenjem za hrvatsku kulturu.

Putovanje se nastavilo prema Jami Baredine, prirodnom fenomenu u blizini Nove Vasi. Spuštanje u podzemni svijet prepun stalaktita, stalagmita i legendarne čovječje ribice bilo je pravo iskustvo susreta s geološkim čudima. S oduševljenjem smo slušali priče vodiča koji, čini se, poznaju svaku sigu u jami.

Stari grad Poreč dočekao nas je svojim kamenim ulicama, očuvanim rimskim rasporedom i bogatom poviješću. Najimpresivniji trenutak bio je obilazak Eufrazijeve bazilike – bisera ranobizantske arhitekture, pod zaštitom UNESCO-a. Vodič nam je stručno i zanimljivo predstavio svaki kutak bazilike, njezine mozaike, atrij i tihi sjaj svetišta.

Ovo putovanje nas je oduševilo i podsjetilo koliko je lijepa i vrijedna naša kulturna i prirodna baština.

Ana Babić, prof.

jezika (učenje abecede), učenje o važnosti raznovrsne prehrane u sklopu nastave Prirode i društva te

prostorno-plastičko oblikovanje iz Likovne kulture.

Projekt je podrazumijevao da su učenici naučili pisati i čitati sva mala i velika fromalna slova hrvatske

abecede.

Jelo koje nam je predstavljalo raznovrsnost nutrijentima potrebnim za uspješan rast i razvoj bila je JUHA. Budući da bistre juhe najčešće sadrže i tjesteninu, učenici su imali priliku kušati pileću juhu s

tjesteninom u obliku slova.

Nakon zajedničkog razgovora o dobrim učincima jedenje juhe, učenici su predstavljali različite vrste juha (povrtne, mesne, bistre, guste…) te poneke recepte.

Naposljetku učenici su dobili zadatak da ono što su kušali pretoče u umjetnost. Kombinacijom tehnika pastelnih boja, vodenih boja i kolaža učenici su naslikali "Juhu na slova". Trodimenzionalnost su postigli dodavanjem sjenki i ljepljenjem prave žlice.

Čini se da i učenje ide kroz želudac.

Učiteljica Suzana Sučić Sirotnjak

takav proizvod na smotri.

Zadrugu su uspješno predstavile mlade zadrugarke Tiana Grubišić i Vita Križanović.

Puni smo pozitivnih dojmova i novih inspiracija.

Suzanom Sučić Sirotnjak, voditeljica Učeničke zadruge

Ovogodišnja maska grupe „Srdočki školani“ bila je inspirirana prošlogodišnjim izvanrednim uspjehom našega Baby Lasagne na Eurosongu te njegovom pjesmom „Rim tim tagi dim“ koja je pred nekoliko dana proglašena i najslušanijom pjesmom godine!

U čast svemu navedenom naziv maske bio je: „Srdočki RIm Tim Tagi Dim“, a nezaobilazni „detalji“ u ovoj gotovo nepreglednoj skupini bili su i 20 metarska hrvatska crveno-bijela zastava te pripadajuća slova s nazivom pjesme i maske te neizostavne mačke koji je za ovu prigodu pripremila učiteljica Likovne kulture, Ivana Stepan Kauzlarić.

U pratnji učenika bile su i djelatnice Martina Bobinac, Ivana Cindrić, Nensi Čargonja Košuta, Marija Jurin, Mischelle Keršanc, Chiara Komadina, Leona Lempl, Nensi Lučić Kinkela, Petra Lukežić, Ivana Santini, Petra Skočić, Ivana Stepan Kauzlarić, Suzana Sučić Sirotnjak, Petra Sveticki Jerbić, Dora Živković, Natali Štimec, Ana Miljanić i Gordana Vukić te nekoliko majki učenika koje su iskazale interes za sudjelovanjem u povorci zajedno s nama.

Upravo potonje zaslužuju i posebnu zahvalu zbog svog, sada već i tradicionalnog angažmana u pripremi tj. šminkanju djece; kako bi maska bila što ljepša i potpunija. Svake godine nesebično nam daruju svoje vrijeme, znanje pa čak i materijal, na čemu im posebno hvala i ovim putem.

Svoje predstavnike imali smo i na tradicionalnom primanju kod gradonačelnika Filipovića u Rijeci, te u Opatiji, a ovogodišnji predstavnici naše karnevalske skupine bili su trećaši Dora i Mark s učiteljicom Petrom Skočić.

S obzirom na brojnost, ali i motiviranost učenika te taktove Rim Tim Tagija koji se ove godine orio kao podloga našoj skupini sa svake pozornice duž karnevalske trase, zapravo i nije bilo gledatelja koji je, već pri prvom pogledu na „masu malih Baby Lasagna“ ostao ravnodušan; naročito kada su na istu otplesali i savršeno uvježbanu pripadajuću koreografiju.

Po dobivenoj informaciji da se Srdočani ove godine maskiraju u navedeno te mu time odaju svojevrsnu počast, učenicima se videoporukom javio te zahvalio i Baby Lasagna osobno, a koliko smo bili upečatljivi svjedoče i brojne druge snimke i prilozi koji su u proteklih nekoliko dana objavljeni na internetskim portalima i u tisku jer gotovo da i nije bilo (lokalnog) portala na kojemu naša fotografija nije u prvom planu.

Maškarani pozdrav do iduće godine uz Rim Tim Tagi Dim!

Nensi Čargonja Košuta, školska knjižničarka

Kolektiv kakav može čovjek samo poželjeti uz podršku i razumijevanje od tehničkog osoblja, pedagoške službe do ravnatelja koji je znao cijeniti i podržavati svakog pedaogškog djelatnika pa tako i mene u svom kulturno-umjetničkom radu po kome smo postali prepoznatljivi uz naše nadaredne učenike.

Ravnatelju želim lijepu, mirnu i zdravu zasluženu mirovinu.

Hvala učenicima, roditeljima i učiteljima koji su se nesebično odazvali!!

Zrinka Terzić, vjeroučiteljica

Sve donedavno učenici su se veselili bureku, pohanome mesu ili čokoladnom kolačiću, a sada se većina „zdrave“ hrane baca u smeće ili ostaje netaknuta te se vraća u školsku kuhinju. Budući da su hrvatski đaci ponekad opterećeni nastavom 8 - 9 sati, a nekad i više, često ostaju gladni do kasnog poslijepodneva. Alternativa je ponijeti marendu od kuće ili zabranjena varijanta – zaputiti se do lokalne pekare za vrijeme velikoga odmora. Nova, tzv. zdrava, nutritivno obogaćena, marenda ne doima se drugačijom od one prethodne. Jede se i dalje čokoladni namaz, hladne pizze sa sirom i salamom (uz dodatak povrća). Voće koje svakodnevno dolazi uz marendu je hvalevrijedna promjena, mada se i ono nerijetko vraća u kuhinju. S jedne strane dio učenika niti ne poseže za voćem, a s druge strane je i samo voće često nezrelo i bezukusno. Voće vrlo često postaje predmet igre te se i sami učenici njime gađaju i prljaju unutarnji i vanjski prostor škole. Spremačice i učitelji imaju pune ruke posla s ostatcima marende nakon trećega sata, a i sami učenici u istom tom prostoru moraju boraviti do kraja dana. Pozitivna novina je što je za sve učenike marenda besplatna te je tako hrana dostupna i socijalno najugroženijoj djeci. S druge strane, povećao se broj marendi, a samim time i potreba za većim brojem kuharica koje bi tu marendu stigle pripremiti. Potrebe su sve veće, a šanse za dodatno zapošljavanje tehničkog osoblja u školama sve manje. S druge strane, učenicima  u najvećoj mjeri smeta  da nemaju pravo glasa u izboru vlastite marende.

Moguće rješenje bilo bi uvođenje švedskog stola s hranom koja bi mogla biti jeftinija, a učenici bi mogli birati što bi jeli. Ovakav oblik marende moguć je samo u školama s manjim brojem učenika, zbog organizacijskih razloga i manjka prostora u marendarijima. Učenici Osnovne škole Srdoči bi pristali i na postojeću „zdravu marendu“, ako bi im se barem jednom tjedno vratio burek, meso ili kolačić jer nezdrava hrana jednom tjedno neće naštetiti zdravlju učenika, a opet, marenda će se pojesti i učenici neće biti gladni.

Maša Belušić, 7.d

Razni oblici vršnjačkog nasilja u vidu govora mržnje stječu svoju popularnost vrlo brzo i među najmlađima koji misle da je to „cool“ te se i sami počinju tako ponašati. Djeca koja su maltretirana isključivo u školi, bila su izložena stresu samo za vrijeme škole. Sada, međutim, ona su izložena nasilju 0-24 jer su stalno „online“, čak i u intimi vlastite sobe. Loši komentari na društvenim mrežama ostaju dugotrajno, a sama žrtva ih uvijek iznova može iščitavati. Djeca i mladi zlostavljači često ni sami nisu svjesni da je to što rade protuzakonito i kažnjivo zatvorskom kaznom od nekoliko godina. Unatoč tome, policija ne može ništa poduzeti ako žrtva ne progovori o nasilju. Govor mržnje definiran je u članku 325. Kaznenoga zakona gdje kaže da se je to svaki oblik nasilja gdje se putem tiska, radija, televizije, društvenih mreža ili na javnom skupu potiče na nasilje ili mržnju usmjerenu prema jednoj osobi ili više njih zbog vjere, spola, invaliditeta, boje kože ili nacionalnog porijekla te se za to predviđa zatvorska kazna u trajanju 3 - 5 godina. Ako je riječ o maloljetniku, tada je u cijelu priču uključen Centar za socijalnu skrb, a odgovornost preuzimaju roditelji maloljetne osobe. Mladi imaju slobodu govora, no često je zlorabe ružnim i neprimjerenim komentarima ne shvaćajući da njihove riječi mogu povrijediti osobu do te mjere da izazovu teške psihološke probleme. Nažalost, zabilježeni su slučajevi gdje su žrtve nasilja počinile samoubojstvu ostavivši u čudu svoje najbliže koji za njihov problem nisu ni znali. Zato je od iznimne važnosti da se o ovome problemu više govori te da se mladi ljudi i djeca ne boje potražiti pomoć.

Iako nikada nećemo moći u potpunosti spriječiti govor mržnje, mogli bismo ovaj problem ublažiti edukacijom djece od najranije dobi o slobodi govora koja prestaje u onome trenutku kada počinje štetiti drugima. Potrebno je senzibilizirati djecu i mlade o tome što je sve nasilje, osvijestiti roditelje o razgovorima, „chatovima“ njihove djece na društvenim mrežama. Često sami roditelji  opravdavaju djecu nazivajući takve uvrede i pogrdan rječnik „šalom“ ne shvaćajući koliku štetu njihovo dijete čini drugom djetetu te koliko govor mržnje pridonosi izolaciji djeteta žrtve i čini njegovu svakodnevnicu nepodnošljivom. Stoga, potrebno je educirati ne samo djecu i mlade, već i njihove roditelje. Pozivanje policijskih službenika u školu da održe radionice na ovu temu s primjerima iz prakse, čini se kao dobar početak da svi skupa počnemo ozbiljnije shvaćati ovaj problem.

Maša Belušić, 7.d

Mi smo sretni što možemo zahvaliti obiteljima naših učenika i svima iz naše zajednice koji su prepoznali naše zalaganje i daju nam svoje povjerenje kroz sudjelovanje učenika i učitelja na mobilnostima koje su fizički i emocionalno zahtjevne, ali donose puno novih sretnih iskustava.

Naša prva grupa od 9 učenika i 3 učitelja u pratnji i na Job shadowingu ( Dea Bukvić Bolanča, Irena Ritterman i Ivana Tulić) putovala je u listopadu 2024. godine u španjolski grad Santiago de Compostela gdje su zajedno sa španjolskim, talijanskim i slovenskim kolegama svakodnevno usvajali nove metode učenja i poučavanja, brinuli i inkluzivnim skupinama, učili nove strane jezike i širili građanski duh, što je i temelj samog Erasmus programa. Svi su se vratili puni dojmova i željni novih iskustava ovakve vrste. Posebna pozornost posvećena je metodama učenja koje inkorporiraju razmjenu toplih i prijateljskih iskustava u svim domenama škole. Nakon toga su uslijedila dva Job shadowinga u Pragu, koje su u veljači realizirale naše dvijekolegice Petra Babić i Petra Vraneković. One su učile umjetnoj inteligenciji i njezinoj primjeni u učionicama.

U sklopu Erasmus domaćinstava u istom mjesecu smo ugostili tri učiteljice iz Španjolske pokrajine Leon, koje su u našoj školi cijeli tjedan promatrale način rada naših učitelja i usvajanje znanja kod naših učenika. Iskustva su ocijenile odličnim, posebno iz razloga što su kod svih

djelatnika škole imale prijateljski tretman s puno uloženog truda u stručne konzultacije koji su neizostavan dio ove vrste mobilnosti.

Nakon kraće pauze ostvarili smo još jednu mobilnost s grupom od 15 učenika i troje učitelja u pratnji ( Marija Jurin, Nensi Lučić Kinkela i Saša Jereminov) u francuskom gradiću Crolles, u neposrednoj blizini grada Grenoble. Ova masovna mobilnost je prošla vrlo dobro, a učenici i učitelji su svoj boravak ocijenili vrlo korisnim u više smjerova, posebno u međukulturalnoj komunikaciji između učitelja i učenika s obje strane, odličnom prijmu kod francuskih domaćinskih obitelji i općenito u svakoj sferi mobilnosti. Učenici i učitelji su veliku pozornost posvetili razvijanju osjećaja samostalnosti i hrabrosti kod učenika i novim situacijama, posebno prilikom boravka u prirodi. A važan segment programa bile su i umjetničke aktivnosti te debate na mnoge teme.

I najsvježije od svega je domaćinstvo naše škole od 02.do 06.06. 2025. Naša škola je ugostila čak 42 učenika i 10 učitelja iz Francuske, Nizozemske i Italije kroz mobilnost grupe učenika i Job shadowing. Iskustvo ugošćavanja velikog broja učenika i učitelja bilo je novo za našu školu, no cjelokupan boravak gostiju protekao je u prekrasnoj atmosferi međusobne razmjene ideja, kulturoloških elemenata, prijateljstva i novih metoda učenja i poučavanja. Gosti su potvrdili kako su iskustva u našoj školi pokazala stručnost, profesionalnost i veliki trud i gostoljubivost sa strane učitelja, učenika i svih djelatnika naše škole. Žele nam se vratiti opet….

Erasmus + se nastavlja, ostanite s nama kao i do sada, čekamo vas!

Hvala!

Dubravka Poljak

Koordinator

Priredba je bila izuzetno uspješna i vesela, a brojna publika – roditelji, učitelji i gosti – uživala je u svakom trenutku. Ova manifestacija još jednom je potvrdila koliko su ovakve aktivnosti važne za razvoj emocionalne i socijalne inteligencije djece.

Marija Jurin, učiteljica

Uslijedio je Poreč sa svojom Rimskom kućom, Decumanusom, crkvom Gospe od anđela, Kulom i ostacima rimskog foruma uz nezaobilaznu Eufrazijevu baziliku. Našu malu avanturu završili smo kupanjem na porečkoj gradskoj plaži.

Dijelić atmosfere možete vidjeti u galeriji.

Ivana Barbalić, prof.

Antonija Strika

Ove godine sudjelovalo je 26 osnovnih škola, dok su se srednjoškolci 13 srednjih škola također natjecali u posebnoj kategoriji.

Natjecanje je proteklo u ozračju zajedništva, znanja i duhovnog rasta, a učenici su pokazali da su uspješno savladali sve prepreke koje su se pred njih stavile. Uz ozbiljnost natjecanja, nije nedostajalo ni radosnih trenutaka, druženja i razmjene iskustava među sudionicima.

Posebne čestitke zaslužuju učenici Osnovne škole Čavle, koji su osvojili prvo mjesto u kategoriji osnovnih škola i učenici Prve sušačke hrvatske gimnazije. Treba spomenuti i  Elektroindustrijsku i obrtničku školu u Rijeci  jer ako budu bodovno izabrani nastavljaju višu razinu natjecanja. Njihov trud i zalaganje svakako treba istaknuti i pohvaliti.  Pobjednicima želimo puno uspjeha u daljnjem natjecanju!

Ništa manje vrijedni nisu ni učenici naše škole  koji su se trudili i zaslužili 11. mjesto na bodovnoj listi natjecanja. Uložili su trud i ljubav u pripremu i ovo iskustvo natjecanja će im sigurno donijeti novo znanje i neka nova prijateljstva.

Svima koji su sudjelovali čestitamo na trudu i želimo im uspjeh u daljnjem učenju i rastu u vjeri!

Martina Vrban, vjeroučiteljica

Kad ga sretnemo on uvijek kopa po smeću ne bi li našao bocu. Nikad ne nađe više od nekoliko boca. Bilo nam je žao bocara i počeli smo skupljati novac. Sve što mojim prijateljima i meni ostane od kupnje, stavljamo u moju kasicu prasicu. Kad skupimo dovoljno novaca dat ćemo bocaru za kruh i mlijeko.

Poštujte sve ljude bogate i siromašne, bolesne i zdrave, prijatelje i strance.

Vito Mikuličić, 5.d

Ponekad bi ga ugledao sa kuhinjskog prozora kako traži boce u kanti za plastiku. Zbog toga sam kući počeo skupljati svoje plastične boce u vreću. Vreću s bocama bi stavio pored kante. Tako sam mu htio olakšati traženje boca. Izgledao je kao dobar čovjek, ali je sigurno imao težak život. Nije radio probleme u ulici, pa su mu i drugi ljudi pomagali. Vidio sam ga u trgovini kako prodaje boce i od tih novaca kupuje kruh i jogurt. Malo mi se osmjehnuo kao da je znao da sam mu pustio boce.

U zadnje vrijeme nisam ga vidio. Nadam se da je našao posao i da živi bolji život.            

Dario Bačev, 5.c        

odjeću. Živio je sam u hladnom i zapuštenom stanu.

Radio je u poduzeću Auto-Hrvatska. Tamo je dobio otkaz. Nije uspio pronaći drugi posao.

Kasnije se teško razbolio. Jedva je hodao. Dobivao je socijalnu pomoć. Moja baka često mu je davala ručak, voće i kolače. Žalila ga je. Ljudi su mu plaćali kavu u kafiću i kupovali namirnice. Uvijek je sjedio ispred ulaza u zgradu.

Rado se sjećam Maura. Volio se smijati i šaliti. Za mnom bi veselo vikao: „Pojest ću

te!“

Vito Berić, 5.d

evo nas pred još jednim brojem Srdočkog pulsa. Ove godine naš je broj u znaku dvaju velikih događanja. Prvo je  svakako nastavak provođenja programa iz Erasmus+ akreditacije u sklopu čega su naši učenici sa svojim učiteljima putovali po raznim europskim zemljama stječući neprocjenjiva iskustva i znanja. Početkom lipnja smo također ugostili poveću skupinu učenika i učitelja iz Francuske, Italije, Španjolske i Nizozemske. U gužvovitom i veselom raspoloženju razmjenjivali smo ideje i iskustva, ali i uživali u zajedničkim trenutcima opuštanja na izletima i druženjima uz pjesmu i ples. Potanko o svemu tome možete čitati u već poznatoj rubrici Erasmus +. Drugi važan događaj i promjena za našu školu je odlazak ravnatelja Ivana Vukića u mirovinu. Zahvaljujemo mu ovom prilikom na velikom intervju koji nam je dao za Srdočki puls. Zamolili smo i neke ravnateljeve dugogodišnje suradnike da kažu pokoju riječ o suradnji te se ovom prilikom zahvaljujemo svima koji su se odazvali. Uz već tradicionalne rubrike u kojima možete čitati o brojnim aktivnostima naše škole, posebno mi je zadovoljstvo istaknuti kolegice i djecu iz Produženoga boravka koji su zaslužili posebnu rubriku svojim vrijednim i marljivim radom, uključenošću u brojne projekte kao i nedavnim velikim postignućem o kojem možete čitati u našem listu. Novina je i rubrika o radu naše socijalne pedagoginje koju mnoga djeca doista doživljavaju kao pomoć i utočište te ju nerijetko i samoincijativno posjećuju. Veliko nam je zadovoljstvo istaknuti još jednu novu rubriku - Un tuffo in Italia koja, uz već postojeći English corner, donosi pravo osvježenje našem listu.

Napomenimo i to da je za grafičku pozadinu lista zaslužna naša učenica Leona Tomljanović iz 7.c razreda sa svojim nagrađenim likovnim radom koji je učinio naš časopis vizualno dojmljivim.

Ovom prilikom posebno želimo zahvaliti svim učiteljima i učenicima koji su pomogli u stvaranju lista svojim prilozima koji su sve brojniji te svjedoče o kvaliteti rada naše škole i naših djelatnika. Dovoljno je pročitati rubrike Školska knjižnica, Srdočki školani, Dan škole te Građanski odgoj pa je bez sumnje jasno da naši učenici imaju što naučiti, vidjeti i doživjeti u ovoj školi koja im uvijek ostaje u lijepom sjećanju, o čemu svjedoče brojni bivši polaznici koji nam se rado vraćaju kao posjetitelji.

Novinari: Lovro Papić 8.d, Ema Jerković 8.d, Luka Legin 7.c, Marta Turato 7.c, Veronika Grandić 7.c, Maša Belušić 7.d, Antonio Kljajić 7.d, Dominic Giačić 7.d, Ema Sokol 7.d, Sara Horvat 7.d, Matea Matić 5.d, Vito Mikuličić 5.d, Vito Berić 5.d., Dario Bačev 5.c

Urednica: Antonija Strika, voditeljica

STERRE pohađa 8. razred osnovne škole Aeres u Edeu, u Nizozemskoj. Svaki dan dolazi u školu biciklom. Kaže da joj se sviđa naša škola, da je lijepa, zabavna, ali prilično glasna.

Matea Matić, 5.d

Danas imam skoro deset godina i dalje se bavim tim sportom. Prije sam trenirala ples u jednom klubu i nekako mi je brzo dosadilo. Upisala sam se

u drugi plesni klub i u tom drugom plesu išli smo na puno natjecanja. Odmah je bilo puno zanimljivije i napetije. Sve trofeje uzimaju trenerice i stavljaju ih na policu u klubu, a medalje uzimamo doma. Imam dosta medalja s natjecanja. Svoje medalje stavljam u jednu kutiju u svojoj sobi. Kada idemo na natjecanja pripremamo se i i vježbamo. Trenerica nam za nastup

uvijek naruče kostime koji su jako lijepi.

Trudim se i htjela bih biti najbolja. Ne želim se ispisati iz ovoga sporta.

Vita Križanović, 5.d

Srdoči. Počeo sam trenirati nogomet sa četiri godine. Prvi nogometni klub mi je bio NK Srdoči. Bio sam igrač i dobro mi je išao nogomet. Jednog dana, kada sam došao na trening, sam od sebe sam stao na gol. Odlično sam branio. Trener me pohvalio da sam izvrstan golman. Od tada sam zamijenio ulogu igrača u golmana. Hrvatskog nogometnog kluba

Rijeka, odnosno ljudi su me pozvali da treniram za njih. Malo sam se sramio, nije mi bilo svejedno, ali sam se brzo upoznao s ostalim igračima.

Trudit ću se na svakom treningu i želio bih postati najbolji golman. Volio bih osvojiti

puno trofeja za najboljeg golmana i već imam mjesto na polici za njih.

Ivano Jamičić, 3. d

Glazbeni odjel pri Osnovnoj školi „Milan Brozović“ Kastav.

Od ponuđenih instrumenata odlučio sam svirati klavir. Nastavnici su me pitali

zašto sam odabrao baš klavir. Rekao sam im kako bi me od gitare boljeli prsti, violina

mi je preteška, a u flautu bih previše puhao te bi me od toga boljela glava. U glazbenoj školi imam dvije učiteljice, Jadranku Violić iz klavira i Ingrid Koštan iz solfeggia. Svaki tjedan imam dva sata klavira i dva sata solfeggia. Osim toga moram vježbati i kod kuće. Često imamo koncerte u kojima rado sudjelujem. Imamo i igrokaze u kojima sviramo i glumimo. Njih jako volim jer se u njima dobro zabavimo.

Jako volim svirati klavir i u tome želim biti bolji od drugih.

Jan Krušvar, 3. d

gimnastičkom savezu u natjecateljskoj (sportskoj) gimnastici dana 8. lipnja 2025. godine nastupila je na  završnici

Prvenstva Hrvatske u gimnastici, održanom u Osijeku, te ostvarila iznimno sportsko postignuće - osvojila je srebrnu

medalju. Naša Eva je inače osvajačica zlatnih medalja pojedinačno te ekipno na kolima Regije Zapad Hrvatskog

gimnastičkog saveza, te je medalja s Državnog prvenstva njen najnoviji sportski uspjeh. 

Eva , uz sve svoje obaveze, nastupa i za našu školu te je u ovoj školskoj godini na Županijskom školskom natjecanju sa

svojim školskim timom osvojila srebro.

Želimo joj obilje zdravlja i i uspjeha.

Lektire u školama jedan su od uzroka tog problema. Naime, ta književna djela često datiraju još iz 19. i 20. stoljeća, što za većinu djece predstavlja problem. Ne razumiju arhaične izraze, smisao ili poruku knjige. Vrlo često u takvim djelima izostaje dinamična radnja prepuna preokreta i napetosti koju mladi vole. Lektire stoga budu često nerazumljive, teške i naporne za čitanje te nije rijetkost da ostanu nepročitane. Mnogi počnu čitati, no odustanu nakon nekoliko stranica zbog dosade ili nedostatka koncentracije. Zbog svega navedenoga, mladi često pružaju otpor čitanju misleći da su sva književna djela jednako dosadna i naporna. Naravno, naiđe se tu i tamo na pokoje dobro i zanimljivo djelo koje se lako i brzo čita ili čak uspije nasmijati čitatelja. Takve lektire većina učenika pročita.

Djeca bi trebalo zadavati za lektiru ili barem ponuditi knjige koje su pisane nedavno ili u rasponu od nekoliko godina. To i dalje ne jamči da će biti pročitane, no možda je veća vjerojatnost da će ih učenici pročitati. Trebalo bi više puta godišnje omogućiti djeci slobodan izbor lektire. Svakako bi tematika tih djela trebala biti aktualnija te bliža djeci i mladima, njihovoj dobi i okolini. Naravno da se ne može svima uvijek ugoditi, ali se svakako može poboljšati stav mladih prema pisanoj riječi.

Marta Turato, 7.c

Zato često imaju problema s razumijevanjem pročitanoga teksta i izražavanjem na ispitima i školskim zadaćama. S druge strane, sve više djece ima puno bogatiji rječnik engleskog jezika nego materinjeg. Kada ih se upita da neku riječ prevedu na hrvatski, to ne znaju. Jedan od razloga je da su sve manje izložena materinjem jeziku dok se s engleskim susreću svakodnevno putem društvenih mreža. Knjige su im dosadne i čitaju samo kada moraju. Glavni čimbenik nečitanja su lektire. One nekoj djeci predstavljaju jedini doticaj s knjigom. Problem s lektirama je da je većina naslova još od nižih razreda dosadna, zastarjela i zamorna pa se stvara pogrešan doživljaj čitanja. Knjigu se doživljava nečin dosadnim, zamornim, nerazumljivim. Mnogi profesori tvrde da su ti naslovi "klasici" koji se "moraju pročitati", ali ne razumiju da djeca neće doživjeti knjige poput "Družbe Pere Kvržice" ili "Priča iz davnine" jer su se okolnosti života promijenile, a ideje i poruke, iako univerzalne, teško dopiru do djece zbog zastarjelog jezika. Lektire su postale izazov čak i za djecu koja vole čitati.

Učenicima se trebaju nuditi knjige u kojima će uživati. Zbog kojih će se zaljubiti u ljepotu pisane riječi. U školama se mogu zadržati neki klasici, ali treba biti više izborne lektire. Na taj način bi djeca više čitala u slobodno vrijeme, a vokabular bi im se dodatno obogatio.

Veronika Grandić, 7.c

Učenici iz dana u dan u školu dolaze sve opterećeniji i anksiozniji, što nije dobro za njihovo zdravlje, štoviše, njihova napetost odražava se i na njihovu okolinu te nerijetko nastaje pravi kaos. Stres uoči ispita može u određenoj mjeri biti i dobar ako učenicima daje dozu samopouzdanja. Neki učenici uopće ne pokazuje stres, što također nije dobro jer je očigledno da učenik ne mari za ocjene niti za napredak. Problem je, naime, složen jer ocjene uglavnom izazivaju ogromnu napetost, no da se ukinu, nestala bi i želja za peticama, što također nije pozitivno budući da nestaje motivacije za napredak.

Ovaj se problem može riješiti na nekoliko načina, a jedan od najučinkovitijih je ukidanje brojčanih ocjena, ali u smislu da se uklone ispitivanja i pisane provjere te da se u većoj mjeri planira i oragnizira izvođenje projekata i kreativnih zadataka koji bi se vrednovali bilješkama i ponekom ocjenom. Primjenjivanjem navedenoga, učenici bi bili sretniji te bi s vremenom razvili svoju kreativnost, maštu i vještinu rješavanja problema. Bilo bi dobro kad bi predstavnici učenika na Vijeću učenika iznijeli svoje prjedloge u tom smislu kako bi se čuo i glas učenika.

Antonio Kljajić, 7.d

Kako bi uspješno završili obrazovni program, učenici moraju imati dobre ocjene. One su temeljni sustav vrednovanja u svim školama. Prikupljaju se tijekom godina usmenim i pisanim provjerama, projektima, zadatcima ili nekim drugim oblikom vrednovanja. Za upis u dobru srednju školu potrebne su jako visoke ocjene i visoki prosjek uspjeha 5.-8. razreda. Takvi standardi mnogim učenicima stvaraju nepotreban stres. Često osjećaju razočaranje i nesigurnost jer nisu dobili odličnu ocjenu. Dodatan im stres stvaraju i roditelji koji često imaju prevelika očekivanja iako niti oni nisu bili odlikaši kada su pohađali školu. U takvim okolnostima sve više učenika čezne za odličnom ocjenom te doživljava potpuno razočarenje ako ona izostane. Mnogi ostaju budni cijelu noć kako bi učili za ispit te umorni stižu u školu. S druge strane, mnogi odustaju od truda ne uspijevajući zadovoljiti visoke standarde koji se od njih očekuju.

Nerealna očekivanja profesora, roditelja i učenika od sebe samih često izazivaju stres, dugotrajnu tugu ili depresiju. Škole bi trebale uložiti trud u razumijevanje učenika umjesto u nametanje ocjena kao ultimativnoga kriterija za vrednovanje učenika jer je svako dijete posebno i pametno na svoj način i to treba prepoznati.

Sara Horvat, 7.d

Iako je pravilo da se u jednom tjednu smije pisati najviše četiri ispita, to se pravilo ponekad krši. Neki učitelji tvrde da su njihovi ispiti samo provjere koje se ocjenjuju, a neki smatraju da se ispitivanje za ocjenu ne smatra ispitom. Nadoknade ispita i ispravci također se ne smatraju ispitom. Je li tome zaista tako? Učenici za sve te provjere moraju učiti i "loviti" dobru ocjenu. Četiri najavljene pisane provjere već su previše za učenike, a još za dodatna vrednovanja poput izlaznih kartica i sl., učenici se ne stignu adekvatno pripremiti. Zbog svega navedenoga učenici su pod stresom, često uče noću, opsesivno razmišljaju o ocjenama i posljedicama loših ocjena. Takav osjećaj smo svi doživjeli. Potrebno je osvijestiti da strah, depresija, iznemoglost i umor ugrožavaju dječje zdravlje.

Ocjene u školi mnogi bi zabranili, no one su ipak bitne. Učenici se, s druge strane, moraju znati pomiriti s ocjenom koju dobiju te se ne smiju živcirati i misliti da im je život upropašten zbog jedne loše ocjene. Učitelji bi trebali smanjiti broj ispita i provjera. Potrebno je, također, osvijestiti da je sve što se ocjenjuje ispit jer se za sve te provjere učenici itekako moraju pripremiti.

Dominic Giačić, 7.d

Godina na izmaku bila mu je vrlo plodonosna i u ovoj ranoj fazi učenja te je tijekom iste, uz nekoliko onih za sudjelovanje, osvojio i zlatno priznanje na Međunarodnom natjecanju mladih gitarista "Kastav Strings"!

Čestitamo mu i želimo jednak uspjeh i ubuduće.

Na prvenstvu Hrvatske za djevojčice do 12 godina, ušla je u 16 najboljih.

Neki od rezultata:

1.mjesto OP TK Rabac do 12 godina

3.mjesto OP TK San Spin do 12 godina

2.mjesto OP TK Opatija do 12 do godina

2.mjesto Masters turnira 3. ranga Odbor Zapad do 12 godina

2.mjesto Dvoransko OP TK Ogulin 1 do 12 godina

1.mjesto Dvoransko OP TK Frankopan 1 do 12 godina

2.mjesto OP TK Sunny do 12 godina

2.mjesto pojedinačno, 1.mjesto u parovima OP TK Karlovac do 12 godina

Osvojila je, također, 1.mjesto  na brojnim turnirima iz kalendara Hrvatskog teniskog saveza do 12 godina, do 14 godina, nedavno je čak (sa svojih 12 godina) osvolila  turnir i do 16 godina.

Osvojila je 1. mjesto na  Tennis Europe turnir do 12 godina Croatio open 2.rang u Čakovcu (u singlu i parovima).

Osvojila je brojne turnire i u parovima.

Lea je u reprezentaciji Hrvatske do 12 godina koju čine 3 najbolje tenisačice u Hrvatskoj. Na zimsko, europskom prvenstvu (Winter Cup) su osvojile visoko 3. mjesto. Inače na tom prvenstvu su se natjecale 32 ženske reprezentacije, tako da je samim tim uspjeh bio ogroman! 

Trenutno je Lea na rang listi Hrvatskog teniskog saveza za djevojčice do 12 godina na 1. mjestu. Čestitamo!

          Ovih proteklih sedam godina moga školovanja bilo je poput proljeća, šareno i raznoliko, bilo je dobrih i teških trenutaka. U školi sam upoznao puno novih prijatelja koji me nasmijavaju i zabavljaju već u trenutku kada ih vidim, a naročito na velikim i malim odmorima. Osim prijatelja, upoznao sam i velik broj profesora koji su stručni u izvršavanju svoga posla, a ujedno se trude i kroz razne aktivnosti i kao što su na primjer Moja Rijeka, dramska skupina, zbor i još puno toga. Uz prethodno navedene izvannastavne aktivnosti profesori često znaju organizirati posjete drugim zabavnim i kulturnim ustanovama pa čak i izvan grada Rijeke. Iz svih sam mnogobrojnih izleta puno naučio i stekao razna iskustva koja su me doživotno obogatila, a naravno stekao sam i znanje te saznao mnoge informacije koje su me dodatno zainteresirale i potencijalno otkrile jedan dio mog životnog puta. 

         Iako moj životni put još nije jasno definiran svakako smatram da ovo razdoblje osnovne škole koje sam već skoro prošao ima veliku ulogu u stvaranju istog. Za kraj htio bih mlađoj djeci poručiti da uživaju u ovome razdoblju i da nađu što više pravih prijatelja kako bi im put kroz školovanje bio što zabavniji. Naravno ne trebaju se previše opustiti jer je ipak najvažnije slijediti svoj put i graditi svoj život.  

                                                                                                                                                 Antonio Kljajić, 7.D