U petak, 8. svibnja 2026., učenici naše škole sudjelovali su na jubilarnom 20. Festivalu matematike u Puli, u organizaciji Matematičkog društva "Istra". Festival je okupio stotine učenika, znalaca matematike, iz cijele Hrvatske. Naši su se učenici natjecali u popularnom ekipnom natjecanju "Ekipa za 5+", koje potiče suradnju i zajedničko rješavanje logičkih izazova. Natjecanje je bilo podijeljeno u kategorije: PIKO (Mak Majski Srdoč, Andrija Jurasić i Jan Krušvar, 3. i 4. razred), MIKRO (Lada Jadro, Jakov Šegulja, Ema Tomić, Nika Vuković, 5. i 6. razred) MEGA (Ema Borović, Dominic Giačić, Paola Katunar, Andro Leon Stipetić, 7. i 8.

razred). Ekipa PIKO je zbog bolesti člana bila jedina tročlana, međutim uspjeh nije izostao. Ostvarili su sedmo mjesto od ukupno 27 odličnih ekipa. Posebno nas veseli što su ekipe MIKRO i MEGA ostvarile vrlo solidne rezultate plasiravši se u gornji dio ljestvice.

Uz ekipno natjecanje, Festival je uključivao i smotru istraživačkih radova "Matematika+", gdjesu učenici pokazali kako se matematički koncepti primjenjuju u stvarnom svijetu kroz kreativne projekte, ove godine na temu hrane. Ponosni smo na naše ekipe koje su pokazale izvrsno znanje, snalažljivost i, što je najvažnije,

pravi sportski duh. Čestitamo svim sudionicima i njihovim mentorima na uloženom trudu i uspješnom predstavljanju naše škole!

Vidimo se i dogodine u Puli!

Učenici osimh razreda čitali su Tadijanovićevu poeziju. Najdražu pjesmu prikazali su u formi blackout poezije, a zatim su izradili kratki video u kojem kazuju stihove popraćene odabranim fotografijama. 

Prošlo je nekoliko godina otkako smo zajedno. Kao da je jučer bilo kada je došla u moj razred jednog proljetnoga dana 2022.

Alisa je bila prisiljena s majkom i sestrom napustiti Ukrajinu, ostaviti ondje dio obitelji i

skrasiti se negdje drugdje. Svoj novi dom pronašle su u Rijeci i sretan sam zbog toga.

Piše: Šimun Bašković, 8.b

Izvukla sam papirić – pisalo je Hrvatska

Kako si reagirala kada su ti roditelji rekli da su se odlučili preseliti u Hrvatsku. Jesi li

bila sretna i uzbuđena ili si bila više tužna?

Roditelji su odlučili da moramo otići iz Ukrajine. Majka je napisala nekoliko država na papirić i morala sam izvući jedan. Izvukla sam papirić na kojem je pisalo Hrvatska. Kada sam doznala da odlazimo, nisam bila ni uzbuđena ni tužna. Prihvatila sam to. Zapravo, bila sam znatiželjna, pitala sam se kako će izgledati novi život kada se preselimo u neku drugu državu. Do tada nisam bila na tako velikom putovanju.

Kako ti je bilo u početku u Hrvatskoj? Kako su te prihvatili ljudi u školi i tvojoj sredini?

Kada sam tek došla, bilo je vrlo neobično, čudno, nisam razumjela gdje sam i kako će sve ići dalje. Kada sam krenula u školu, djeca su me dobro prihvatila, iako mislim da se na meni vrlo jasno vidjelo kako sam zbunjena.

Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo u Ukrajini?

Moje je djetinjstvo bilo sretno, svaki dan bio mi je zanimljiv, bili su tu odlasci u školu i

obiteljska druženja, česte šetnje s roditeljima. Mnogi moji hrvatski prijatelji pričali su mi priče o sebi i mogu reći da su slične. Nemam nešto posebno što bih izdvojila.

Nitko ne piše olovkama

Koje su najveće razlike u načinu obrazovanja u Hrvatskoj i Ukrajini? Koji ti se način više dopada?

Što se tiče općenito obrazovanja i škola, da, postoje razlike. Izdvojila bih jedan zanimljiv i pomalo smiješan trenutak koji sam odmah primijetila nakon prvoga dana u novoj školi, a to je da djeca pišu olovkama. Kod nas se to ne smije i djeca već od drugoga razreda moraju pisati

isključivo kemijskim olovkama kako ne bi griješili u pisanju. Ipak, najveća je razlika u tome što je u nas sve puno strožije, moramo uvijek imati zadaću jer inače dobivamo negativnu ocjenu koja se ne može ispraviti. Ima još takvih primjera po kojima se hrvatska i ukrajinska

škola razlikuju.

Koji razred ti je bolji, sadašnji ili prošli?

Ne mogu izdvojiti neki razred jer i u prijašnjem i sadašnjem razredu imam puno prijatelja i uspomena koje su i dobre i loše. Naravno, svaki razred je poseban i ne bih mogla izdvojiti bolji.

Gdje ti je ljepše, danas u Rijeci ili prije u Ukrajini? Možeš li svoj rodni grad usporediti s Rijekom?

Naravno da bez obzira na to gdje si i koliko dugo negdje živiš ništa ne može zamijeniti tvoj dom i mjesto gdje si se rodio, proveo najvažnije godine svojega života. Sada mi je u Rijeci lijepo živjeti, već sam se naviknula, prihvatila običaje i možda nešto tradicije. Prilagodila sam se novom načinu života, ali svejedno dom zauvijek ostaje dom.

U Rijeci si nekoliko godina. Kako ti je danas u usporedbi na razdoblje kada si tek došla?

Dosta se toga promijenilo od 2022. kada sam došla, ali odnosi s prijateljima i drugim osobama ostali su isti. I dalje se družimo te provodimo i slobodno i vrijeme u školi zajedno. Naučila sam jezik, govoriti i pisati pa mogu reći da sam se prilagodila novim uvjetima života.

Sigurno bih se vratila

Kada bi se mogla vratiti u Ukrajinu i svoj dom, bi li to i napravila?

Ako bih imala takvu priliku, onda bih se naravno vratila, ali iskreno, ne znam kako bi sve išlo dalje.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost?

Moji planovi za budućnost jesu da završim školu u Ukrajini, ako se, naravno, vratim. Voljela bih završiti i fakultet i napraviti sve ono što nisam napravila otkako sam se preselila u Hrvatsku.

Što bi poručila djeci koja su u istoj ili sličnoj situaciji kao i ti?

Ako ste se već preselili, to znači da je tako trebalo biti i da se jednostavno morate prilagoditi novome životu, kao što sam to i ja učinila. Ako to napravite, bit će vam stvarno bolje i život će vam krenuti ispočetka što se čini strašno, ali zapravo i nije. Samo se morate s vremenom

naviknuti i naći način kako sretno živjeti, u novoj sredini.

Nikol je kazivala pjesmu "Ča bi rekli?" Tatjane Pokrajac Papucci.

Čestitke učenici i mentorici Ireni Ritterman!

Učenici 8 razreda izradili su plakate prisjetivši se žrtava Vukovara i Šabrnje. u holu škole radove smo postavili u zanimljivoj kompoziciju uz šahovske figure i vodotoranj rad učenika 6. razreda.

Ivana Stepan Kauzlarić

Povodom Dana zagrljaja učenici likovne skupine izradili su pano ukrašen srcima i prigodnim porukama. Na panou su se nalazili „kuponi za zagrljaj“ koje su učenici mogli uzeti i pokloniti dragim osobama – prijateljima, nastavnicima.

Ivana Stepan Kauzlarić

Učenici 7. razreda imali su zadatak osmisliti kostim s trodimenzionalnim detaljima u kolažu koji su se odlično uklopili u božićnu tematiku .

Učenici 6. a i 6.b su predstavljali djelo uz izrađenu ogrlicu koja je predstavljala sedam ključnih motiva.

Il nostro viaggio è iniziato nelle prime ore del mattino con la partenza da Fiume. Il primo giorno abbiamo visitato Maranello e il Museo Ferrari, dove gli alunni hanno avuto l’opportunità di vedere automobili leggendarie, provare simulatori di guida e conoscere meglio la ricca storia della Ferrari. Successivamente abbiamo proseguito verso Montecatini Terme, dove abbiamo soggiornato durante la permanenza in Toscana. Un’esperienza speciale è stata la salita con la funicolare a Montecatini Alto, da cui si gode una splendida vista panoramica sulla città e sui dintorni.

Il secondo giorno abbiamo visitato Firenze, una delle città più belle d’Italia e vero centro dell’arte e della cultura. Con una guida esperta abbiamo visitato Piazza del Duomo, la magnifica Cattedrale di Santa Maria del Fiore, il Campanile di Giotto, Ponte Vecchio, Piazza della Signoria e Palazzo Vecchio. Gli alunni hanno avuto la possibilità di vedere numerosi monumenti di cui studiano a scuola durante le lezioni di storia, arte e geografia, rendendo questa esperienza particolarmente educativa.

Il terzo giorno è stato dedicato alla visita di Pisa e Lucca. A Pisa abbiamo visitato la famosa Piazza dei Miracoli, la Torre Pendente, la Cattedrale e il Battistero, senza dimenticare le divertenti fotografie in cui sembrava che gli alunni “sorreggessero” la torre. In seguito abbiamo proseguito verso Lucca, città famosa per le sue mura perfettamente conservate, le piazze caratteristiche e l’atmosfera accogliente.

L’ultimo giorno abbiamo visitato San Gimignano e Siena. Gli alunni hanno apprezzato le passeggiate tra le vie medievali, le torri, i negozi e le piazze, rimanendo particolarmente colpiti dall’atmosfera tipica delle città toscane.

Oltre alle bellezze storiche e culturali, gli alunni hanno avuto l’occasione di assaggiare numerose specialità italiane e di conoscere la ricchezza della gastronomia italiana. Pasta, pizza, gelato e altre specialità locali hanno reso l’esperienza ancora più piacevole e indimenticabile.

Questo tipo di viaggio ha un valore speciale per i nostri alunni, perché permette loro di vivere nella realtà ciò che imparano a scuola. Durante il soggiorno in Italia hanno avuto l’opportunità di utilizzare la lingua italiana nelle situazioni quotidiane, parlare con la gente del posto e acquisire maggiore sicurezza nella comunicazione. La cosa più bella è stata vedere quanto gli alunni abbiano apprezzato questa esperienza, trascorrendo del tempo insieme, aiutandosi a vicenda e mostrando grande interesse per tutto ciò che hanno visto e vissuto. Dalla Toscana siamo tornati con tanti belli ricordi, nuove esperienze e storie che verranno raccontate ancora a lungo nelle aule scolastiche.

Ana Babić

Učenici sedmih razreda naše škole 4. prosinca su posjetili Art-kino, gdje su imali priliku pogledati film Sve zbog jednog dječaka, nastao prema istoimenom romanu koji se ove godine nalazi na popisu školske lektire za sedme razrede.

Ovaj je posjet bio izvrsna prilika da učenici dožive književno djelo u novom obliku te usporede književni predložak s njegovom filmskom ekranizacijom. Kroz razgovore i aktivnosti koje će uslijediti na nastavi, učenici će moći proučiti odnos filma i knjige, analizirati likove i radnju te promišljati o tome kako se književni motivi prenose u vizualni medij.

Film je ostavio snažan dojam na učenike. Svojom toplom, ali i poticajnom tematikom potaknuo je raspravu o važnosti prijateljstva, tolerancije i prihvaćanja različitosti. Upravo zbog takvih poruka film ima osobitu vrijednost u odgojno-obrazovnom kontekstu: osvještava učenike o važnosti empatije, razumijevanja tuđih osjećaja i izgradnje pozitivnih odnosa u školskoj zajednici.

Posjet Art-kinu bio je uspješan i koristan, a učenici su iz njega ponijeli vrijedno iskustvo koje će obogatiti daljnji rad na nastavi hrvatskoga jezika.

Učenici naše škole svjedoče da se na stadionu ne igra samo nogomet – ondje se uči zajedništvo, poštovanje, kultura navijanja i ljubav prema sportu. Upravo zato suradnja naše škole s NK Rijeka predstavlja veliko bogatstvo za sve učenike koji imaju priliku uživo pratiti utakmice svojega omiljenog kluba.

Tijekom ove školske godine učenici naše škole, u pratnji školskog vanjskog suradnika nogometnog trenera, redovito su posjećivali utakmice na stadionu Stadion HNK Rijeka na Rujevici. Zahvaljujući izvrsnoj suradnji s klubom, učenicima su bile osigurane ulaznice za centralnu tribinu, gdje su imali priliku uživati u vrhunskom sportskom ozračju, navijati za svoj klub i osjetiti posebnu energiju koju donose nogometne utakmice. Tijekom godine posjetili su više od trideset utakmica, što je za mnoge učenike bilo nezaboravno iskustvo.

Sport ima važnu ulogu u odrastanju djece i mladih. Redovito praćenje sportskih događaja potiče interes za tjelesnu aktivnost, razvija osjećaj pripadnosti zajednici i uči mlade važnim životnim vrijednostima poput discipline, odgovornosti i međusobnog poštovanja. Navijanje za klub može biti lijepo i pozitivno iskustvo kada se temelji na kulturi ponašanja, poštivanju protivnika i podršci svojoj momčadi.

Posebno je vrijedno istaknuti kako mnogi učenici, osim što navijaju, i sami aktivno treniraju sportove. Upravo je to i najvažnija poruka ove suradnje – sport ne treba samo gledati, nego ga i živjeti.

Boravak na stadionu učenicima je omogućio da izbliza vide kako izgleda profesionalni sport, koliko truda stoji iza svakog uspjeha te koliko su važni timski rad i upornost. Uz glasno i srčano navijanje, učenici su pokazali da znaju podržati svoj klub na dostojanstven i sportski način.

Suradnja škole i NK Rijeka primjer je kako sport može povezivati ljude, poticati pozitivne vrijednosti i stvarati uspomene koje će učenici dugo pamtiti. Nadamo se da će se ovakvi odlasci nastaviti i u budućnosti te da će još više učenika dobiti priliku osjetiti čari sporta, zajedništva i pravog navijačkog duha na Rujevici.

U veljači je održano školsko Natjecanje iz talijanskog jezika na kojem je sudjelovalo devet učenika osmih razreda naše škole- Ema Kuzma, Katja Šestak, Alani Pezer, Paola Katunar, Marta Turato, Dominik Giačić, Maša Belušić, Viltorija Jadro i Katja Slosar. Svi učenici ostvarili su izvrsne rezultate i pokazali veliko znanje, trud i interes za talijanski jezik.

Posebno smo ponosni što su se čak četiri učenika plasirala na Županijsko natjecanje iz talijanskog jezika koje je održano u ožujku u Osnovnoj školi Kostrena. Na županijsku razinu natjecanja pozvani su Dominik Giačić- 3.mjesto, Paola Katunar -3.mjesto, Alani Pezer i Marta Turato. Naša škola bila je i najbrojnije zastupljena škola na županijskom natjecanju, s najvećim brojem učenika sudionika.

I na ovoj su razini ostvarili zapažene rezultate osvojivši dva treća mjesta, peto i jedanaesto mjesto. Iako se ove godine nitko nije plasirao na državno natjecanje, učenici su pokazali fantastično znanje, veliku upornost i predanost radu te na najbolji način predstavili našu školu.

Ove godine ponovno se pokazalo da je naša škola snažna u području talijanskog jezika, da njeguje učenje stranih jezika te da je po tom pitanju vrlo aktivna i uspješna. Nadamo se da će učenici i dalje imati priliku učiti talijanski jezik kroz svoje daljnje obrazovanje te da će im stečeno znanje zasigurno koristiti u životu. To nam daje poseban osjećaj ponosa i zadovoljstva.

U sklopu Erasmus+ projekta, devet učenika sedmih i osmih razreda naše škole, u pratnji triju profesorica, boravilo je sedam dana u Italiji, u malom i slikovitom mjestu Caluso, nedaleko od Torina. Naši su učenici bili smješteni u obiteljima svojih talijanskih vršnjaka, dok su nastavnici odsjeli u obližnjem hotelu. Putovali su „zeleno“ – vlakovima što je samo po sebi bilo posebno iskustvo.

Svaki dan učenici su odlazili u školu gdje su promatrali i sudjelovali u nastavi zajedno sa svojim domaćinima. Imali su priliku vidjeti kako izgleda nastava u Italiji i usporediti je s našom. Sudjelovali su u višejezičnim aktivnostima i satovima talijanskog i engleskog jezika, likovne umjetnosti, tehničke kulture, matematike i tjelesnog odgoja. Sve aktivnosti bile su pažljivo osmišljene, prilagođene svim učenicima i poticale su suradnju, komunikaciju i kreativnost.

Tijekom triju dana bili su organizirani didaktički izleti izvan škole.

Prvi dan bio je posvećen boravku u prirodi – posjetili su park uz jezero Candia, gdje su se učenici okušali u veslanju i kajakarenju. Dan je protekao u smijehu, druženju i učenju na otvorenom, a upravo su takvi trenuci ono što ostaje najduže u sjećanju.

Drugog dana upoznali su kulturnu i gospodarsku tradiciju regije. Posjetili su poznate vinske podrume Calusa, u kojima se proizvodi čuvena sorta vina Erbaluce. Učenici su imali priliku čuti legendu o nastanku tog imena, vidjeti cijeli proces proizvodnje vina te doznati kako je upravo to vino simbol njihova kraja. Posebno ih je razveselio srdačan doček i pozdrav gradonačelnice Calusa, koja je učenicima uputila nekoliko toplih riječi dobrodošlice.

Treći dan bio je posvećen kulturnom otkrivanju Torina. Posjetili su Muzej kinematografije, gdje su učenici uz stručno vodstvo naučili mnogo o povijesti filma i filmskoj umjetnosti. Nakon toga su, uz turističkog vodiča, razgledavali znamenitosti grada te sudjelovali u interaktivnoj igri „Traženje blaga“, koja je spojila zabavu i učenje kroz otkrivanje povijesti i kulture Torina.

Cijela mobilnost bila je jedno neprocjenjivo iskustvo – bogato učenjem, emocijama i novim prijateljstvima. Djeca su u obiteljima svojih domaćina bila izuzetno lijepo prihvaćena, osjećala su se kao dio obitelji i teško su se rastajala – bilo je i suza na odlasku. To dovoljno govori koliko su se svi povezali i koliko je ova razmjena bila snažna, ljudski i pedagoški.

U sklopu mobilnosti tri učiteljice naše škole – Ana Babić, Danijela Jereminov i Deborah Lukić – bile su u pratnji učenicima tijekom njihova boravka i aktivnosti te su imale priliku upoznati se s načinom rada talijanskih kolega te sudjelovati u razmjeni iskustava i dobre prakse.

Učiteljice Ana Babić i Deborah Lukić sudjelovale su i u Job Shadowingu, odnosno stručnoj praksi promatranja rada talijanskih učitelja u nastavi. Na taj su način imale priliku neposredno uvidjeti metodologiju poučavanja, organizaciju školskog sustava te pedagoške pristupe koji se primjenjuju u Italiji. Ova su iskustva važna za unaprjeđenje nastavne prakse u našoj školi i jačanje europske dimenzije obrazovanja.

Erasmus+ mobilnost u Calusu pokazala je koliko su razmjene poput ove dragocjene: one potiču razumijevanje među kulturama, razmjenu ideja i otvaraju nove poglede na svijet. Naši su učenici stekli iskustvo koje će pamtiti cijeli život, a mi svima od srca preporučujemo da sudjeluju u sličnim projektima – jer takva iskustva zaista obogaćuju i uče više nego što bilo koja učionica može pružiti.

Paulu Trinajstić Ivančić (engleski jezik).

Svoje smo petodnevno iskustvo suradnje s

kolegama u partnerskoj školi iz švedskog gradića ostvarile u sklopu Erasmus programa, točnije akreditacije čiji je ponosni nositelj upravo naša škola i zahvaljujući kojoj su dosad već ostvarene brojne studijske posjete s učenicima, ali i samostalne posjete učitelja radi upoznavanja inozemnih obrazovnih sustava i proširivanja suradnje s kolegama iz europskih zemalja.

Da se švedski obrazovni sustav uvelike razlikuje od hrvatskoga, bilo nam je jasno već pri samom ulasku u školu čiji smo naziv u početku teško izgovarale. Izvana poprilično

uobičajena školska zgrada, okružena zelenilom, u ulaznom holu ima pano s fotografijama svih učitelja i stručnih suradnika škole, kojih ima popriličan broj. Učenici

već na ulazu ostavljaju svoje mobilne uređaje u torbe s oznakama razreda koje potom razrednici pohranjuju u posebnu prostoriju u koju se ulazi pomoću šifre.

Budući da je riječ o „junior high” školi, odnosno nižoj srednjoj školi, pohađaju je učenici 7., 8. i 9. razreda, dok mlađi učenici, od 1. do 6. razreda, nastavu pohađaju u obližnjoj osnovnoj školi. Ovi nešto stariji učenici imaju na raspolaganju bilijarski stol, stolove za stolni tenis i mali kiosk s toplim sendvičima i sladoledom tijekom pauzaizmeđu nastave. Nastava počinje u 8:25, a svaki razred ima svoj raspored pa kratke pauze, koje prolaze bez zvona, znače da učenici nemaju odmore u isto vrijeme.

Atmosfera je zbog toga dosta mirnija, tiša i nekako opuštenija — ili se to barem nama činilo jer smo ipak bile u novoj sredini. Također, u hodnicima se nalaze školski

ormarići u kojima ostavljaju svoje knjige. 

Učenici na nastavi rabe mala prijenosna računala. Pratile smo nastavu, među ostalim, švedskoga jezika, engleskoga jezika, matematike, švedskoga jezika za inojezičare, radu s učenicima s poteškoćama u učenju i dr. Osobito nas se dojmio predmet „home economics” ili domaćinstvo, na kojem učenici pripremaju najrazličitije recepte i imaju zadani vremenski rok od pola sata u kojem hrana mora biti poslužena.

U nižim razredima učenici se podučavaju drvodjelstvu, obradi metala te šivanju na šivaćim strojevima koje je zastupljeno do zadnjega razreda. Veliki odmor, koji počinje u 11 sati, zajedničko je vrijeme za ručak i svi ga provode u

školskom restoranu pokraj glavne zgrade, gdje se poslužuju raznovrsni kuhani obroci po principu švedskog stola. Učitelji također imaju priliku jesti s učenicima, no to im nije obaveza. Osim u restoranu, vrijeme mogu provesti i u zbornici koja više nalikuje udobnom kafiću s kuhinjom jer je opremljena foteljama i aparatom za kavu. Fika, odnosno vrijeme za pauzu uz kavu i kolačić, izrazito je važna i cijenjena među

Šveđanima.

Naši su se domaćini Anneli, Christoffer i Sara, učitelji za učenike s posebnim potrebama, koje smo već upoznale prilikom Erasmus posjeta OŠ Srdoči u travnju ove

godine, maksimalno potrudili da nam boravak učine korisnim i sadržajno zanimljivim. Naravno, i svi ostali djelatnici škole na čelu s ravnateljicom bili su izrazito susretljivi i

u razgovori s njima bili su prilika za razmjenu iskustava. Osim posjeta nastavi i obilaska obiju škola, prisustvovale smo raznim službenim sastancima, a osobito je bio vrijedan onaj na kojem su se uspoređivali kurikulumi švedskog i hrvatskog

obrazovnog sustava. 

Učiteljice Irena Ritterman, Barbara Ban, Paula Trinajstić Ivančić

Ivano je rođen u Rijeci 14. svibnja 2015. Srednje je dijete u svojoj obitelji, srednji od trojice braće u obitelji Jamičić.

Pohađa OŠ Srdoči od 2022. i sada je na kraju 4. razreda. Počeo je  trenirati nogomet polaskom u prvi razred. Trenira kao igrač i već u 2. razredu ga trener Bau  preporuča za golmana  u HNK Rijeku. Od 2023. godine trenira u HNK Rijeci kao treći golman. Nakon što je sezona već počela, novi trener roditelje obavještava kako Ivano neće imati zadovoljavajuću „minutažu“  jer je 3. golman.

Ivano ne želi odustati od treniranja bez obzira na situaciju te uporno i redovito trenira. Nakon tri mjeseca od poziva trenera, Ivano igra u prvoj postavi.

18. svibnja 2025. na turniru „European trophy“ u Umagu Ivano s ekipom osvaja 2. mjesto i izabran je za najboljeg vratara turnira.

01. svibnja 2026. na turniru „Champios pulcini“ u Italiji Ivano je izabran za najboljeg vratara turnira između 44 ekipe i 88 vratara.

Ivanova vrijednost se očituje i u doprinosu u njegovom školskom životu. Sudjelovao je u Sportskim igrama mladih i s ekipom 2024. i 2026. osvojio brončanu medalju.22. svibnja 2026. Ivano je osvojio 2. mjesto u trčanju na 60 metara na Sportskim igrama mladih.

Ivanova svestranost očituje se u slobodnim aktivnostima eko skupine i učeničke zadruge, kao  i u njegovim nastupima povodom Dana škole. Svakako moramo istaknuti njegovih 0 izostanaka u prve tri godine obrazovanja, a skoro i četvrtu godinu za redom.

Želimo mu uspješan nastavak školovanja, zdravlje i napredak u  sportu.

I tijekom 2025./2026. godine naša je školska knjižnica „popravila“ svoj knjižni fond s 200-njak novih primjeraka knjiga, nabavljenih standardnim sredstvima MZOM-a pristiglima u studenom 2025., sporadičnim donacijama samih učenika i učitelja ili iz projekata. S obzirom na prioritete i dogovore s učiteljima, iznos od uplaćenih 1260 EUR (MZOM) utrošen je na kupnju nekoliko u potpunosti novih nastavaka serijala Greggova dnevnika (J. Kinney), Maše (S. Pilić) ili Kapetana Gaćeše (D. Pilkey); a od lektirnih naslova ove godine popunjavao se fond oštećenih i nedostatnih primjeraka za minimalno jedan razredni odjel te su stoga nabavljene dodatne Basne, Blizanke, Djevojčica iz Afganistana, Družba Pere Kvržice, Emil i detektivi, Ja magarac, Priče iz davnine, Priče iz Vukovara i dr.

Od stručnih naslova ove godine nabavljeni su naslovi Digitalni mediji i nastava (M. Mueller) te, u skladu sa sve većim angažmanom naše škole na radu s potencijalno darovitim učenicima: Daroviti u društvu : identifikacija, obrazovanje i perspektive u životu (M. Rijavec) i Integralan pristup darovitosti : perspektiva u odgoju i obrazovanju (V. Mlinarević).

Vlastitim sredstvima nabavljeno je i šest primjeraka knjiga odabranih u ovogodišnjem ciklusu čitalačkih projekata Naša mala knjižnica; NMK2 (1.-4 raz.), te tri za Čitanjem do zvijezda, a posebno valja istaknuti čak 33 nove „emotivne“ slikovnice izdavača Evenio koje su nabavljene sredstvima MZOM-a za odobreni nam projekt „Kutak za trenutak“ u kojem učenici nižih razreda uče o emocijama i važnosti mentalnog zdravlja.

Uz ovaj, školi je ove godine odobren i projekt za rad s potencijalno darovitim učenicima, iz sredstava kojeg je financirana  nabava šest primjeraka knjige „Retorika za djecu“ (D. Stanković), a fond je dodatno upotpunjen i donacijom iz projekta „Visoki jablani“ te je u knjižnicu pristiglo 20-ak primjeraka slikovnice „Dječak koji nije čuo“ i 10 primjeraka romana „Štagalj na jezeru Gun“.

…ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige obilježen je i „uokviren“  dvama posebnostima:

MHK 2025. svečano je započet primopredajom lani prikupljenih slikovnica Klinici za pedijatriju u KBC-u Sušak, 17. listopada. Bio je ovo nastavak već uhodane suradnje iz lipnja 2024., a glavna sestra D. Višnić i njezine suradnice istaknule tom prigodom su kako im je ovo jedna od najljepših i najkorisnijih inicijativa i suradnji i da se svakako nadaju nastavku.

Prikupljanjem slikovnica za male pacijente naglašava se važnost humanitarnog djelovanja gdje se simboličnom gestom ukazuje na važnost čitanja te ugodnog i kvalitetnog provođenja vremena „u društvu s knjigom“, naročito za vrijeme boravka u bolnici. Vrijednu donaciju uručile su školska knjižničarka Nensi Čargonja Košuta te učiteljica Matea Dobrović Juričić, s malim srdočkim predstavnicima: Lenardom, Valom i Valentinom; a ista je, kao i prvi put, popraćena i medijski: Učenici OŠ Srdoči obradovali slikovnicama mališane na Klinici za pedijatriju – Novi list

Kao zaključna aktivnost ovogodišnjeg MHK-a, u suradnji s Društvom hrvatskih književnika, ogranak Rijeka, 26. studenog u našoj školskoj knjižnici realizirana je radionica kreativnog pisanja za učenike viših razreda, pod vodstvom višestrukog delničkog umjetnika i književnika Davora Grgurića. Na radionici su nazočili odabrani učenici iz 5.a, 5.b te 6.a i 6.b razreda, a naš gost im je tijekom dva školska sata nastojao što više približiti pisanje kao umjetničku formu koju valja promatrati kao zabavu i izraz kreativnosti, a ne kao nešto teško i problematično. Da je zaista bila riječ o kreativnoj skupini dokazalo se i po izvršenju zadatka za koji nisu imali više od 20-ak minuta vremena, s obzirom da je radove trebalo i prezentirati. Naš je gost kao voditelj radionice bio vrlo zadovoljan te je odmah dogovorena još jedna slična suradnja.

Natjecanje je bilo podijeljeno u tri kategorije: učenici 1. i 2. razreda, učenici 3. i 4. razreda te učenici 5.-8. razreda, a našu su školu ove godine predstavljale Ena Šarlija (3.d), Ema Šulić i Dora Tkalec (4.b).

Mentorica svim učenicima bila je školska knjižničarka Nensi Čargonja Košuta.

Nensi Čargonja Košuta

Dana 25. studenog u našoj školskoj knjižnici gostovala je i Marica Milčec; autorica specifične zbirke priča za djecu “Svaka je mrvica važna”. Susret je organiziran i realiziran u suradnji sa Školskom knjigom, a autorica se u dva dogovorena termina susrela te družila s učenicima 2.b, 3.d, 4.b i 4.c razreda i njihovim učiteljicama te ravnateljicom Aleksandrom Smolić i školskom knjižničarkom.

Susret je dogovoren i realiziran s našim stalnim suradnicima Nakladom Ljevak.

Ove smo godine sudjelovali dvanaestu godinu zaredom, a na županijskoj razini, održane 6. ožujka u OŠ Kraljevica, naša ekipa u sastavu Amber Žlibanović (6.d), Matea Matić (6.d ) i Nina Bravić (7.c) bila je prva!  

Državna razina natjecanja (na kojoj su predstavnice OŠ Srdoči sudjelovale čak četvrtu godinu zaredom!), održana je 8. svibnja u Čakovcu, ali u ponešto izmijenjenom sastavu zbog iznenadne spriječenosti Nine Bravić na čije je mjesto hrabro „uskočila“ Magdalena Ivaštanin (7.c), inače četvrtoplasirana na školskoj razini održanoj u siječnju.

Mentorica svim ovogodišnjim natjecateljima OŠ Srdoči i ove je godine bila te ih je pratila u Čakovec, školska knjižničarka Nensi Čargonja Košuta.

Predstavnici naše škole su 8. svibnja 2026., desetu godinu zaredom, sudjelovali i na završnici ovog nacionalnog čitalačkog projekta. Završnica je ove godine prvi put održana u Sokolskom domu u Zlataru, mjestu iz kojega je isti i započet prije točno 15 godina. I ovaj su put naši predstavnici bili odabrani učenici 4.b razreda, a na pozornici su izveli scensku igru inspiriranu „zaboravljenom“ knjigom „Blizanke“, E. Kaestnera. Uz Srdočane završnici su uživo nazočili i predstavnici iz još 19 škola iz cijele Republike Hrvatske, a svojim videouratcima ili sličnim prezentacijama sudjelovali su i predstavnici iz još nekoliko nenazočnih škola. Za vrijeme izvedbe naših predstavnika: Dore, Eme, Chiare, Une, Teodore te Marka i Lukasa, u pozadini je na kino platnu prikazivan video uradak u kojem je bila razvidna provedba čitalačkih aktivnosti u njihovoj učionici i školskoj knjižnici tijekom godine te sam proces nastanka i završni likovni radovi; naslov knjige u obliku grafita, svih učenika iz razreda. Kao i uvijek dosad, mentorice su im bile razredna učiteljica Gordana Vukić, koja je za ovu prigodu napisala, s učenicima uvježbala igrokaz i bila s njima u pratnji, te školska knjižničarka Nensi Čargonja Košuta, koja je uz koordiniranje projekta na školskoj razini i provedbu aktivnosti čitanja bila autoricom digitalne video pozadine za završnicu.

Šest novih odabranih naslova organizatora Ibis Grafike stiglo je na adresu škole u studenom te su učenici i njihove učiteljice entuzijastično prionuli zajedničkom čitanju u knjižnici jednom tjedno, rješavali zadatke u priloženim kreativnim bilježnicama ili se uključivali u nagradne zadatke i druge ponuđene aktivnosti koje je knjižničarka redovito objavljivala na službenoj mrežnoj stranici projekta i na njihovu Forumu; a ponovno je sudjelovala i u rubrici NMK kolumna, objavivši istu pod nazivom „Što se dogodi kad naši knjižni junaci krenu na put?“; dostupnoj na službenoj stranici projekta na poveznici: https://nasamalaknjiznica.hr/sto-se-dogodi-kad-knjizni-junaci-krenu-na-put/. Fokus ovogodišnje kolumne je upravo na aktivnosti u koju smo se uključili prvi put: Razmjena knjižnog junaka te u kojoj smo se povezali s osnovnom školom iz Ilirske Bistrice.

Učenici viših razreda redovito uživaju u upoznavanju običaja nordijskih zemalja i njihovih (pred)božićnih običaja, a polaznici Njemačkog jezika ove su godine, uz pomoć kolegice Ivane Erak (NJEM) imali priliku saznati nešto više o porijeklu i važnosti figure Orašara i svemu vezanom uz njega.

Medijska pismenost je također važan faktor te učenici nazoče i raznim prigodnim ekranizacijama određenih naslova. Ove su godine petaši, šestaši i sedmaši pogledali “A boy called Christmas”, nastalog prema istoimenoj knjizi Matta Haigea (prvom dijelu trilogije).

Više o detaljima, sudionicima i svemu vezanom za ovu kampanju te za samu nacionalnu strategiju poticanja čitanja moguće je pronaći na https://www.rodjenizacitanje.hr/, a ponosno ističemo da smo i mi dijelom iste, točnije učenici 1.d koji su i inače redoviti gosti knjižnice zbog uključenosti u čitalački projekt NMK te i tada redovito čitaju slikovnice aktualnog ciklusa Ibis-grafike. Ovom su prigodom jednostavno proširili izbor naslova te se povremeno okušali i u samostalnom čitanju nekih drugih slikovnica poput Vuka koji nije volio čitati, Petre na školskoj priredbi, Jeti kojega nitko nije volio i dr.

Svi uključeni sudionici i njihovi mentori po završetku kampanje i ispunjavanju evaluacije dobili su i prigodne zahvalnice za sudjelovanje, a mi se iskreno nadamo da će ova i slične kampanje postati tradicionalne, a s vremenom možda i svakodnevna rutina.

Sve navedene osobe istraživali smo iz zanimljivih knjiga: Priče za laku noć za mlade buntovnice 1 i 2, Priče za dječake koji se usuđuju biti drugačiji te slikovnice Ahaaaa!

 Učenici su tijekom dva školska sata samostalno, podijeljeni u četiri skupine, čitali tekstove o navedenim izumiteljima te istraživali o njihovim životima i izumima, a potom izrađivali grupni plakat o zadanoj ličnosti te ga prezentirali pred svojim razrednim kolegama.

Kroz prigodan program u knjižnici škole, skupina učenika koji polaze INA Moja Rijeka, pogledala je prezentaciju o Domovinskom ratu i prisjetili su se događaja iz studenoga 1991. godine, kada su hrabri branitelji i civili Vukovara i Škabrnje svojim životima branili slobodu i dostojanstvo Domovine. Posebno su se prisjetili Riječana koji su svoje živote položili na ličkom bojištu, boreći se rame uz rame s braniteljima iz svih krajeva Hrvatske i svih koji su dali najviše što su mogli – svoje živote – kako bismo danas živjeli u slobodnoj Hrvatskoj. Učenici su gledali dokumentarne zapise te izrađivali prigodnu maketu vodotornja.

Slikovnici je priloženo i prikladno, potpisano pismo sa željama za upoznavanje i druženje preko zooma. Naši drugaši odgovor nisu dugo čekali te su samo nekoliko dana kasnije od svojih slovenskih prijatelja dobili i uzvratni paket u kojem je bila društvena igra izrađena na temelju slovenske slikovnice „Račja tiskarna“, sa željama da uživaju u igri prema pravilima i objašnjenjima u prilogu.

Svi uključeni učenici ispunili su i evaluaciju/anketu zadovoljstva radionicom te se gotovo svi izjasnili da im je bila barem dobra ili izvrsna, a najčešći odgovori što su tom prigodom naučili bili su: da nije dobro cijeli dan biti na ekranu i što drugo raditi kada ga ugasim; da ako igram igrice moram raditi pauze; kako sadržaj interneta utječe na moje osjećaje; smiriti se kada me igrica naljuti (tako da duboko dišem, odem mami itd.); prepoznati sreću, tugu, ljutnju i strah i sl.

Za kraj još valja spomenuti i da je učenicima 3. i 4. razreda na kraju radionice podijeljena i brošura HAKOM-a “Klikni, ali pazi”: Kako se zaštititi u svijetu interneta i pokretnih uređaja, koja je stigla u knjižnicu uoči ovog tjedna, a učiteljice su same predložile da će se tom temom i pojmovima istaknutima u istoj, višekratno pozabaviti na svojim tjednim satima razrednog odjela.

U drugome dijelu sata fokus je bio na specifičnoj japanskoj pjesničkoj formi: haikuu. Učenicima je pojašnjeno koja je forma ispravnog haikua, koliko ima stihova i slogova; naglašeno im je da pravi haiku ne „trpi“ nikakve rime niti nema naslov, a tradicionalne teme kojima se bavi vezane su za prirodu i čovjeka. Nakon 20-ak minuta pokušaja sastavljanja svojih prvih haikua, učenici su pročitali pred svojim kolegama svoje radove, a u nastavku su izdvojeni oni najuspješniji (Amber, David, Matea i Lucija; 6.d):

Po čitanju i dovršenom razgovoru s knjižničarkom, sa svojom učiteljicom Mateom isto su produbili i obradom teksta „Rastrgano srce“, prilikom čitanja kojega su morali aktivno sudjelovati i svaki put kada uoče da je glavni lik priče povrijeđen otkinuti komadić papirnatog srca koje im je prethodno dano. Cilj ove radnje bio je osvijestiti kako ružna riječ, odbijanje ili izbacivanje iz skupine utječu na nas tj. na naše osjećaje i duševnu stabilnost.

Po rješavanju prikladnih zadataka po skupinama zaključni dio radionice bio je vizualno dokazati može li se i kako „zaliječiti“ rastrgano srce, a učenici su to prikazali lijepljenjem svih otrgnutih komadića srca i motivacijsko-prijateljskih poruka u veliko razredno srce na hameru. Time su i praktično dokazali da zajedništvom i suradnjom redovito postižemo bolje i veće rezultate, a što je najvažnije – pritom se osjećamo ponosno i sretno!

Svi sudionici na dar su dobili straničnike Noći knjige s likom ovogodišnje maskote Miroslava Krileže J

Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige pod motom “Odabrali knjižničari” Mlade knjižničarke naše škole svečano su, 24. listopada 2025., obilježile terenskim posjetom Gradskoj knjižnici i Dječjoj kući. U Gradskoj su knjižnici, uz pomoć kolegice Sanje, najprije sudjelovale u zanimljivim interaktivnim radionicama tijekom kojih su saznale nešto o povijesti zgrade u kojoj se gradska knjižnica danas nalazi, a potom su uz pomoć digitalnog kataloga iste, odgonetale zadane naslove te ih tražile na policama i time vježbale smještaj knjižnične građe, odnosno, praktično se educirale o knjižničnoj katalogizaciji i klasifikaciji.

Zadnji dio bio je rezerviran za obilazak svih odjela i triju katova knjižnice, nakon čega su Knjižničarke još malo uživale u raznim knjižničnim uslugama i građi koja ih je posebno zanimala, a potom su se uputili i u obilazak Dječje kuće.

Inspiracija je potekla od kreativne obrade učenicima nižih razreda najdraže stripovske junakinje Durice, Ivice Bednjanca, a dodatna motivacija bila je i obilježavanje okrugle 40. obljetnice od njezina premijernog pojavljivanja u dječjem časopisu Smib otkada krasi posljednju stranicu svakoga novog broja.

Autori su i ove godine bili učenici 2.b razreda koji su u sklopu lektirnog zadatka najprije u knjižnici osmišljavali i vlastoručno crtali svoje vlastite avanture s Duricom, a potom su, uz pomoć učiteljica Matee Dobrović Juričić i Petre Skočić (u PB-u) svoje radove u alatima bookcreator i canva nadopunjavali raznim digitalnim oblačićima, efektima i drugim stripovskim detaljima, a za kraj su još i glavni lik Durice „oživjeli“ u alatu Animated Drawings te ga umetnuli na „korice“ svoga autorskog razrednog stripa.

Iako naš rad ove godine nije odabran za najuspješniji u svojoj kategoriji mi smo izrazito ponosni na njega jer smo se, stvarajući ga, družili i zabavljali te osmislili cijeli niz novih avantura s Duricom kao neponovljivim klasikom hrvatskog stripa!

Naše avanture s Duricom možete pronaći na priloženom QR codeu, a nadamo se da će i vama, kroz naše avanture, biti jednako zabavno s njom kao što je bilo i nama.

Natječaj OŠ Bijaći iz Kaštel Novog jedanaestu je godinu naveo naše učenike da se aktivnije pozabave izvornim govorom našega zavičaja te je odabrano i poslano ukupno osam literarnih radova učenika 2.-5. razreda, a prvi smo se put odvažili sudjelovati i u recitatorskoj te likovnoj kategoriji natječaja, što se pokazalo izvrsnom odlukom. Naime, uz već tradicionalan uspjeh i zapažene literarne radove naših učenika, nagrađeni su i pohvaljeni gotovo svi srdočki recitatori.

Da je tome dosita tako možete se uvjeriti u nastavku:

LITERARNI IZRIČAJ:

Lukas Slosar (4.b), “Školska štorija”, mentorica: Gordana Vukić – 1. mjesto 
Ema Šulić (4.b), “Prvi korak va svet”, mentorica: Gordana Vukić – 2. mjesto

Pohvaljeni radovi: 
Vivien Frković (3.d), “Škola”, mentorica: Petra Lukežić
Una Probojčević (4.b), “Najboja učitejica”, mentorica: Nensi Čargonja Košuta

RECITATORSKI IZRIČAJ:

Nika Blečić (2.b), “Škola” (G. Primožić); mentorica: Nensi Čargonja Košuta – 1. mjesto (RN)
Nikol Pinezić (6.a), “Ča bi rekli” (T. Pokrajac-Papucci), mentorica: Irena Ritterman – 3. mjesto (PN)
Pohvaljeni nastupi:
Kirjana Eftoska (2.b), “Meštrica”, V. Deković), mentorica: Nensi Čargonja Košuta
Dora Tkalec (4.b), “Moja učitejica, A. Brnelić), mentorica: Nensi Čargonja Košuta

U iščekivanju nagrada i potvrda za naše najuspješnije, potvrđujemo svoje sudjelovanje na natječaju i ubuduće; a vi u prilogu poslušajte sve naše prijavljene recitatorice.

U pozadini je postavljen bijeli pano koji služi kao neutralna baza i vizualno ističe crvene detalje. Prostor je osmišljen tako da privlači pažnju prolaznika i pruža mogućnost fotografiranja, čime postaje zanimljiva i estetski privlačna točka škole.

Poseban element koncepta predstavlja „Ljubavni sandučić”, koji omogućava učenicima da anonimno ili potpisano ostavljaju poruke, čestitke i lijepe želje svojim prijateljima, simpatijama ili profesorima. Time pano ne služi samo kao dekoracija nego i kao sredstvo povezivanja, širenja pozitivne energije i razvijanja osjećaja zajedništva među učenicima.

Ova vizualna instalacija u prostoru škole ne služi samo kao estetski ukras, već kao trajni svakodnevni podsjetnik za sve učenike i djelatnike o važnosti izgradnje empatičnog, sigurnog i podržavajućeg okruženja.

Zahvaljujemo svim učenicima na trudu i snažnim porukama koje su podijelili s nama.

Mentorica: Ivana Stepan Kauzlarić

Na natječaj je pristiglo preko 300 umjetničkih radova koje su izradili učenici iz deset različitih zemalja . Izloženi radovi svjedoče o iznimnoj kreativnosti, mašti i emocionalnom umjetničkom izražavanju mladih autora. Kroz vizualne elemente učenici su prikazali svoju domovinu onako kako je vide očima mašte - kao prostor magije, identiteta i osobnog iskustva.

Na dan otvorenja izložbe, sastao se stručni žiri natječaja koji je, među deset najbolje ocijenjenih umjetničkih radova , odabrao pobjednika natječaja , kao i dobitnike druge i treće nagrade . Odabir je proveden prema unaprijed definiranim kriterijima, uzimajući u obzir originalnost, umjetničku kvalitetu, kreativnost i ekspresivnost.

Rad naše učenice Renee Suzić izabran je za izložbu.

Mnogi učenici ne počinju učiti sve dok ih ne ulovi stres oko ispita koji im djeluje kao poguranac. No, ne moram ni objašnjavati zašto nije dobro za tvoje mentalno i fizičko zdravlje niti za tvoje ocjene da dva dana prije ispita iz Starog Rima učiš po četiri sata na dan (kao što ja jesam i posljedice nisu bile dobre). Ponekad čak i možeš izvući dobru ocjenu, ali ono što ti mogu garantirati je umor, želja da pojedeš četiri XXL Milke od Orea odjednom (zbog nedostatka energije tijelo traži šećer da bi se razbudilo) i manjak koncentracije.

E, sada: kako?

Za početak ispuni slijedeću tablicu tj. upiši koliko sati koristiš za slijedeće aktivnosti tjedno (tako ćeš otprilike znati koliko ti vremena treba za što):

škola

učenje

pisanje zadaća

kućanski poslovi

sport

hobiji

spavanje

druženje s prijateljima

opuštanje

ostalo

Ukupno 168

(sada kada budeš radio/la dnevni plan, znat ćeš koliko vremena moraš izdvojiti za što)

Već sam u kategoriju Spavanje upisala 56 sati (8 sati dnevno) jer ne možeš funkcionirati u školi s 3 Red Bulla, dva sata sna i apsolutno nula motivacije da uopće budeš ondje.

Još jedna tablica koju možeš napraviti je tablica obveza. Ona ti pomaže da rasporediš obveze po danima i da se ne sjetiš u 22:26, noć prije, da imaš ispit iz lektire sutra, a istu još nisi ni počeo/la čitati.

Prvo odredi najvažnije:

Srijeda: odgovaram Povijest

Petak: ispit iz Matematike

Zatim si rasporedi obveze/što kada moraš učiti po danima:

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned

Pov

Mat

Zem

Pov

Trening

Mat

Lektira

Trening

Pov

PiD

„Nisam imao/la vremena…“

Provjereno najčešći razlozi zašto učenici nemaju vremena su:

-gledanje televizije/ scrollanje na Tik-Toku gledajući Kalogeras sisters i/ili Italian brainrot

-čekanje (u prometnoj gužvi, u redu za nešto…)

-razgovori na telefonu (da, to podrazumijeva i trosatne video pozive na Snapchatu)

-nesposobnost reći „ne“ kada te prijatelji pozovu na druženje

Primjeri solucija su:

-odredi unaprijed što ćeš gledati na televiziji jer ako samo gledaš što ti dođe,  pogledat ćeš 5 epizoda Supernaturala dok ne primijetiš da je 02:30 ujutro, a sutra imaš ispit iz Povijesti

-odredi kako ćeš provoditi vrijeme čekajući. Možeš uštedjeti puno vremena ako umjesto da visiš na mobitelu, čitaš lektiru da ne moraš poslije

„Dobilo/la sam sastavak iz Engleskog u utorak i moram ga predati u petak. Što da radim?“

Ne moraš se plana pridržavati kao da će ti se kuća zapaliti ako ga se ne pridržavaš u potpunosti. Ipak smo ljudi, a ne roboti. U ovakvim situacijama moraš znati procijeniti prioritet tj. ono što ti je važnije: učiti Povijest ili pisati sastavak?

Ponekad je odlučiti lako, a ponekad si želiš otkinuti glavu od razmišljanja (ali što više vježbaš bit će ti lakše). U tim situacijama radiš ovo: „Učit ću Povijest u utorak, u srijedu ću umjesto Matematike pisati sastavak, a u četvrtak ću napisati lektiru i učiti Matematiku“ ili jednostavno skroz odložiš nešto što ti nije bitno/hitno za, primjerice,  idući tjedan. Prilagodi raspored sebi.

Fun fact: postoji istraživanje gdje su na početku prve godine fakulteta raznim testovima saznali radne navike i načine učenja. Na kraju četvrte godine ponovno su ih pronašli i vidjeli koliko su uspješni bili u studiranju, te ono što je najviše dijelilo uspješne studente od manje uspješnih jest da su uspješniji studenti imali plan učenja.

Napomena: ovi savjeti su ono što je učinkovito za većinu, ali to ne mora značiti da će biti i za tebe. Prihvati ono što ti je korisno, a ono što nije ne moraš.

Amber Žlibanović, 6.d

Učenici 7.c i d razreda u svojim su komentarima otvorili dvije iznimno važne i u današnje vrijeme vrlo često raspravljane teme: vršnjačko nasilje te pitanje prehrambenih i životnih navika mladih, s posebnim osvrtom na sve češću pojavu prekomjerne tjelesne težine u društvu.

Vršnjačko nasilje tema je o kojoj se sve više govori u školama, obiteljima i javnosti, ali i dalje ostaje problem koji zahtijeva stalnu pažnju i djelovanje. Važno je o njemu otvoreno razgovarati, poticati učenike da prepoznaju oblike nasilja te ih ohrabrivati da ga prijave i ne okreću glavu kada ga primijete. Škola nije samo mjesto učenja, nego i prostor u kojem se gradi sigurnost, međusobno poštovanje i empatija. Upravo zato uključivanje učenika u ovakve teme ima posebnu vrijednost – njihovi stavovi i iskustva pomažu da se bolje razumiju stvarne situacije među vršnjacima.

Druga tema koju su učenici komentirali odnosi se na zdravlje, životne navike i sve prisutnije probleme povezane s tjelesnom neaktivnošću i nepravilnom prehranom. U suvremenom načinu života sve je više sjedilačkih navika, manje kretanja te brze i nutritivno siromašne hrane, što dugoročno može imati posljedice na zdravlje mladih. Zato je važno razvijati svijest o ravnoteži – redovita tjelesna aktivnost, boravak na svježem zraku i uravnotežena prehrana ključni su za dobrobit svakog pojedinca.

U nastavku donosimo komentare učenika koji na svoj način promišljaju o ovim temama i nude vlastite poglede, iskustva i razmišljanja.

Cidade Maravilhosa - između oceana i betona

Ako ste iskusan putnik koji ima puno kilometara u nogama te tražite nova mjesta koja će na vas ostaviti dojam te vam donijeti unutarnju promjenu, Rio je vaša sljedeća destinacija.  Impresije s putovanja nosit ćete još danima nakon povratka kući jer ovaj grad nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Oduvijek sam imao želju posjetiti Južnu Ameriku i nedavno sam dobio priliku te sam s tatom otputovao u Rio de Janeiro ili u Cidade Marvilhosa, kako ga nazivaju Carioce – njegovi stanovnici. Naziv stanovnika potječe iz domorodačkog tupi jezika te znači kuća bijeloga čovjeka čime se, po mišljenju mnogih, aludira na izgled nastambi koje su izgradili prvi Portugalci došavši na ove prostore. Oni su mu i dali ime Siječanjska Rijeka kada su ga još u 16. stoljeću, jednog siječanjskoga dana, prvi puta ugledali u zaljevu Guanabara. Više od povijesnog i gospodarskoga značaja mene su, dakako, privukle njegove turističke atrakcije - predivni krajolici, poznate plaže i znamenitosti. Kad smo sletjeli i izašli s aerodroma, raširenih ruku dočekao nas je dojmljiv kip Krista Otkupitelja na vrhu planine Corcovado.  Krist ogroman, veći od života, a ispod njega turisti koji su se razmilili poput mrava podno njegovih nogu. Neki od njih imajući na umu skrivenu molbu ili zavjet, a drugi u potrazi za savršenim selfijem.

Brazilski Karibi

Dok smo se vozili taksijem do hotela, prošli smo pored plaža Copacabane i Ipaneme, koje još nazivaju Brazilskim Karibima. One su, očekivano, bile krcate  ljudima. Iako je bilo kasno navečer, ljudi se nisu kupali nego vježbali. U Rio de Janeiru ljudi jako brinu o svojem zdravlju i tjelesnom izgledu. Tijekom svog putovanja većinu vremena proveli smo na moru.  Ogromni valovi Atlantskoga oceana znali su dosezati čak do tri metra te su opasni ne samo zbog visine nego i radi svoje snage kojom mogu plivača potpuno poklopiti i odvući pod morsku površinu, stoga su plaže pune spasioca. Prije puta mislio sam da će biti vrlo neugodno biti na plaži s toliko ljudi zbijenih jedni do drugih na ležaljkama, no Brazilci su jako društveni, živahni i ljubazni. Vrlo brzo sam se uklopio u društvo svojih vršnjaka s kojima sam igrao nogomet i kupao se. Nakon toliko sati na žarkom suncu tata i ja smo jako ožednjeli te smo potražili nešto osvježavajuće za popiti. Ubrzo su nam lokalci ponudili tzv. agua de coco - kokose iz kojih se pije kokosova voda. Čim sam je probao, odmah sam se zaljubio u nju te sam popio još deset kokosa.

Grad suprotnosti

Osim kupanja na plaži, zavoljeli smo i okolicu grada. Najprije smo bili na stjenovitoj planini iznad Ria koju su Portugalci nazvali Šećerna glava jer oblikom podsjeća na šećer koji se nekad davno proizvodio u stožastim blokovima. Do nje smo stigli žičarom te smo s njezinog vrha mogli promatrati cijeli grad.

Na kraju smo posjetili Rocinhu - najpoznatiju favelu koja se nalazi neposredno pored Rio de Janeira. Koliko nam pogled seže, sa svih strana, zbijeno je na tisuće šarenih kućica u kojima živi oko sedamdeset tisuća duša. Unatoč tome što nemaju riješen problem kanalizacije te su tek od devedestih godina prošloga stoljeća opskrbljeni strujom i tekućom vodom, ova favela ima jaku kulturnu, posebno glazbenu scenu te se njezinim ulicama mogu čuti žustri ritmovi sambe i funk carioce (favela funka). Favele bije loš glas, kaže se da su opasne i pune mafijaša s puškama, što je istina u nekim dijelovima. Međutim, za običnog turističkog posjetitelja neki dijelovi ove favele relativno su sigurni te su njezini stanovnici, kao i ostatak Brazila, vrlo ljubazni. Tu i tamo vidjeli bismo nekoga s puškom, no to je sasvim normalno ondje. Također, u favele ne dolaze policajci. Lokalci kažu da je riječ o dogovoru između mafijaša i policajaca.

Tudo acaba em samba

Navečer bismo se tata i ja prošetali po plaži, popili jedan koktel i išli na spavanje dok ostatak Ria ostaje svaki dan tulumariti cijelu noć. Druženje, zabava i ples čini se da su smisao života. Filozofija života stanovnika ovoga grada lijepo je sažeta u portugalskoj poslovici Tudo acaba em samba, u doslovnom prijevodu: Sve završava sambom. Drugim riječima, sve nedaće, problemi i tenzije svakidašnjeg života mogu se izliječiti plesom, druženjem, smijehom i prijateljstvom. Od Brazilaca sam naučio kako naći zadovoljstvo i smisao u jednostavnim stvarima njegujući duh zajednice i optimizam kao način života te sam im na tome zauvijek zahvalan.

Učenici 7. i 8. razreda sudjelovali su na Festivalu znanosti, čija je ovogodišnja tema bila energija. Naša projektna tema bila je „Energija budućnosti“, inspirirana životom i radom Nikole Tesle, a povezali smo je s više nastavnih predmeta: hrvatskim jezikom, fizikom, tehničkom kulturom i likovnom kulturom.

U petak, 24. travnja, učenici Paola Katunar, Šimun Bašković, Maša Belušić, Katja Slosar, Andro, Dorian, Vito i Renea predstavili su svoje radove u Gradskoj vijećnici u Rijeci u sklopu programa „Škole za školu“.

Na satovima Hrvatskog jezika učenici su se prisjetili terenske nastave u Smiljanu te su, oslanjajući se na Tesline zapise, dočarali njegovu biografiju i životni put. Učenice Katja Slosar i Maša Belušić predstavile su likovne radove inspirirane Teslom, prikazujući kako bi ovaj znanstvenik izgledao danas, kroz prizmu suvremenih stereotipa.

Učenici Andro, Dorian i Vito predstavili su autić na solarni pogon, izrađen tijekom satova robotike. U tom su radu uspješno povezali znanja iz fizike o energiji s praktičnim vještinama iz tehničke kulture.

Na riječkom Korzu učenici su sudjelovali u izvođenju zanimljivih eksperimenata koje su predstavili gosti iz Slovenije („Hiža eksperimentov“). Program smo zaključili edukativnim i zabavnim predavanjem „Zašto klaun Marko mora znati matematiku“.

U projektu su sudjelovale nastavnice Ivana Stepan Kauzlarić, Irena Ritterman, Dea Bukvić Bolanča, Maja Kerošević i Chiara Komadina

U sklopu nastave Hrvatskoga jezika i medijske kulture učenici 6.c i 6.d razreda pokazali su svoju kreativnost u jednostavnom zadatku prikrivenoga oglašavanja.

Naša Učenička zadruga “Mladi Srdočani” i ove je godine uspješno sudjelovala na Županijskoj smotri učeničkih zadruga održanoj na riječkom Korzu. Naš se štand istaknuo inovativnim i posve prirodnim proizvodom pod nazivom “Prirodni slime”.

SLIME smo odabrali kao glavni proizvod jer smo njime htjeli poticati dječju igru, kreativnost i razvoj osjetila. Slime je vrlo popularan među djecom, a naš je poseban jer je izrađen od prirodnih sastojaka, jestiv je i potpuno siguran za male ruke.

Sastoji se od psyllium ljuskica u prahu, vode i prirodnih boja. Pakiran je u praktične posudice koje pomažu očuvati svježinu i produžuju rok trajanja proizvoda.

Osim sekcije Mladih kemičara, predstavili smo i radove sekcije Mladih dizajnera, koji su svojim kreativnim uradcima pridonijeli estetskom izgledu štanda te pokazali raznolikost i maštovitost naše zadruge. Posebnu pažnju posjetitelja privukli su magneti povodom Majčinog dana te epoxy bookmarkeri ukrašeni prešanim cvijećem, koji su bili pravi mali hit sajma.

Našu školu i kreativni rad zadruge na smotri su ponosno i vješto predstavile naš glavni proizvod učenice Cvita i Sara. Djevojčice su stručnom povjerenstvu i brojnim prolaznicima objasnile cijelu priču o nastanku našeg  pokazavši pritom zavidno znanje i pravi poduzetnički duh.

Čestitamo našim vrijednim zadrugarima i njihovim mentoricama na izvrsnom predstavljanju naše škole i pretvaranju nečeg prirodnog kao podlogu za dobru poduzetničku priču!

Jedno od djela za cjelovito čitanje u osmome razredu je sada već kultni roman Nade Mihelčić "Zeleni pas". Učenici 8.d razreda prikazali su ga kroz radijsku emisiju "Radio Nada - specijalna emisija o romanu 'Zeleni pas'". Razgovarajući s glavnim likovima romana, otvorili su temu ovisnosti i njezina utjecaja na ostale članove obitelji.

U sklopu programa „Škola u kinu“ dana 6. studenoga učenici 6. c i 6.d razreda u pratnji učiteljica Hrvatskog jezika, Geografije i asistentice bili su u posjeti Dječjoj kući na projekciji filma „Lars je LOL“.

Riječ je o nagrađivanoj norveškoj drami koja na pristupačan i zabavan način obrađuje teme vršnjačkog pritiska, tolerancije i vrijednosti prihvaćanja međusobnih različitosti. Nakon odgledanoga filma, učenici su sudjelovali na radionici “Lov na knjige” u Dječjem odjelu Stribor gdje su kroz igru ponovili osnovne književno-teorijske pojmove tražeći knjige prema književnim rodovima i žanrovima. Učenici su uživali u samoj projekciji te su film ocijenili najvišom ocjenom.

Posjeti Dječjoj kući pružaju učenicima priliku da pogledaju kvalitetne europske filmove koje inače ne bi gledali u komercijalnim kinima te stoga pružaju vrijedan uvid u kvalitetnu kinematografiju za koju su inače uskraćeni. Osim toga, ovi filmovi su odgojnoga karatera te često pogađaju srž problema i izazova odrastanja te su stoga vrijedan alat u nastavi ne samo medijske kulture učenika već i građanskog odgoja.

Učenici 8.c i 8.d razreda početkom prosinca posjetili su u pratnji predmetnih učiteljica i ravnateljice Dječju kuću gdje se održala projekcija filma za mlade "DJ Ahmet" makedonskog redatelja Georgija Unkovskog. Djelo je to u kojem petneastogodišnji Ahmet traga za identiteom u ruralnoj, konzervativnoj sredini. Sukobljava se s tradicionalnim nazorima i očekivanjima oca koji je nedavno ostao samohrani roditelj Ahmetu i njegovom mlađem nijemom bratu. Film je to snažnih kontrasta - stočarskih motiva i ljepote makedonskih ruralnih pejzaža do hipnotizirajućih ritmova elektronske glazbe i svjetlosnih efekata rave partija. Arif Jakup, glumac koji je utjelovio Ahmeta, maestralno je ostvario naslovnu ulogu pastirskog DJ-a. Film je to koji osvaja toplinom, bolnim životnim spoznajama i suptilnim humorom. Po povratku u učionice, učenici su analizirali film u sklopu nastave medijske kulture.

Nastava medijske kulture u 6.c i 6.d razredu odvila se 14. travnja u Art kinu Croatia gdje su učenici gledali talijanski film "Moj brat lovi dinosaure" redateja Stefana Cipanija. Prateći život dječaka s Downovim sindromom učili smo o toleranciji, inkluziji i prijateljstvu raspravljajući ove važne teme na sljedećem satu Hrvatskog jezika.

Prije samo dva tjedna bili smo na ekskurziji u Međimurju, a već smo se zaputili prema gradu koji će nam zauvijek ostati u srcu – Vukovaru. Krenuli smo u ranim jutarnjim satima. Putovanje je trajalo dugo, ali uzbuđenje je bilo veliko pa nam se činilo kao da vrijeme leti. Konačno smo stigli u Grad Heroj, gdje smo bili suočeni s ljepotom i tragedijom koja ga je zadesila.

Nakon ručka, koji nam je bio potreban nakon dugog putovanja, krenuli smo u obilazak Memorijalnog centra Domovinskog rata. Bilo je fascinantno vidjeti vojna vozila, različito oružje i slike iz ratnog doba. Posebno smo uživali u tome što smo smjeli ulaziti u vozila i slikati se na njima, što nam je dalo osjećaj kao da smo dio povijesti. Predavanje koje smo poslušali bilo je vrlo poučno i zanimljivo.

Nakon toga, smjestili smo se u hostelu Dubrovnik i malo se odmorili prije nego što smo krenuli prema poznatom Vodotornju. Put do njega vodio je uz murale i grafite koji su prikazivali rat i ljubav prema domovini. Uspon do vrha Vodotornja bio je malo naporan, ali pogled koji smo vidjeli bio je vrijedan toga. Napravili smo zajedničku fotografiju kako bismo ovaj nezaboravan trenutak pamtili. Navečer nismo propustili zabavu u klubu, uživali smo u plesu i glazbi. Bio je to pravi način da se opustimo nakon napornog dana. Sljedeći dan imali smo priliku naučiti više o povijesti Hrvatske prije i tijekom Domovinskog rata. Obilazeći grad autobusom, vidjeli smo Velepromet, nekadašnji logor te ruševine Borovo Commerca. Također smo vidjeli i Kukuruzni put, poznat kao Put spasa. Posjet Vukovarskoj bolnici bio je posebno emotivan, pogledali smo film o Vukovaru u vrijeme rata i čuli priču o bombi koja nije eksplodirala. Bilo je potresno vidjeti krevete u kojima su ležali branitelji. Nakon toga, posjetili smo Ovčaru i Memorijalno groblje, gdje smo bili suočeni s veličinom tragedije koja je zadesila Vukovar.

Na kraju, nakon napornog dana, krenuli smo natrag prema Rijeci. U jednom trenutku, autobus se pokvario i put natrag se malo odužio.

Izlet u Vukovar bio je nezaboravno iskustvo koje nas je sve obogatilo novim znanjem.  Vukovar nam je pokazao koliko je važno nikada ne zaboraviti našu prošlost te koliko je važno cijeniti i čuvati mir. Vratili smo se kući umorni, ali puni dojmova i zahvalni za novo iskustvo.

Piše: Šimun Bašković, 8.b

Nakon dugog i toplog ljeta svi smo s velikim nestrpljenjem i veseljem čekali početak školske godine. Sigurno se pitate zašto? Razlog je tomu što nam je ova školska godina počela potpuno drugačije – umjesto da sjedimo u klupama, mi smo odmah prvoga dana škole krenuli u dugo očekivanu
trodnevnu međimursku avanturu zvanu ekskurzija.            
Stigao je dugo očekivani ponedjeljak. Vjerojatno je to jedini dan kada nikome rano dizanje nije stvaralo problem. Smjestili smo se u prvoklasni autobus i u pratnji fantastične vodičke gđe Tatjane započeli našu avanturu.

Prvi dan posjetili smo glavni grad Međimurja, Čakovec. Prošetali smo Starim gradom Zrinskih, plemićkim dvorcem u središtu grada. Poslije smo otišli na OPG Hadžić gdje smo probali ukusne domaće sokove od jabuke i grožđa.
Nedaleko je bio Mađerkin breg, dojmljiv vidikovac s kojeg smo vidjeli čitavo Međimurje. Pogled je zaista očaravajući. Sunce i zelenilo pozitivno su utjecali na nas pa je autobusom odjeknula pjesma. Nismo mogli dočekati bungalove u
topicama. Mnogima je to bio prvi posjet Svetom Martinu na Muri. Sve nam se svidjelo. Ukusna večera bila je još slasnija kada smo znali da najbolje tek slijedi – kupanje u bazenima što nam je svima dobro došlo nakon putovanja i
hodanja. Naš dan bio je dug jer je desert bio na kraju – ukusne palačinke.
Samo nemojte napraviti pogrešku i staviti šest jaja kao neki. Sutradan je bila repriza s palačinkama i zaista su bile bolje.

Drugi dan je bio sigurno najzabavniji dan ekskurzije. Prvo smo posjetili adrenalinski park Accredo gdje smo igrali razne zabavne igre kao što su povlačenje užeta i veliki stolni nogomet, kružić-križić, karting, ali i svima najzabavniju aktivnost –  paintball.  Podijelili smo se u timove i odigrali tri
napete i vrlo uzbudljive runde. Nakon toga posjetili smo muzej Med dvemi vodami i naučili puno o prirodi, rijekama i životinjama Međimurja. Bazen je opet bio mjesto druženja svih osmaša, a potom naši bungalovi.

Zadnjega dana, prije povratka kući, prvo smo posjetili Mlin na Muri. To je drveni mlin na rijeci koji i danas radi kao nekada davno. Bilo je zanimljivo vidjeti kako se nekad mljelo brašno i kako su se održavale zabave u
mlinovima. Skelom smo prešli preko rijeke Mure. Slijedio je posjet Parku znanosti gdje neobičan profesor Matija podučava fiziku na zabavan način.
Kiša nas je pokušala omesti, no srećom, organizator je bio vrlo snalažljiv te je sve spasio zabavnom igrom. Podijelili smo se u timove i morali smo napraviti najbolju maketu Newtonova njihala. Moj tim nije pobijedio, ali smo se dobro
zabavili. A onda su došle na red pizze… Bile su fantastične i zasigurno svima najbolji obrok ekskurzije.

Ova je ekskurzija bila najbolji mogući početak školske godine te su je obilježili mnogi zabavni i nezaboravni trenutci. Pomogla nam je da se dodatno svi povežemo. Topla preporuka za Međimurje, ja ću sigurno ponovno posjetiti
taj predivan dio sjeverne Hrvatske.

To su bila tri nezaboravna dana ispunjena veseljem, zabavom i trenutcima koje ćemo još dugo, dugo pamtiti.

Ovogodišnje dječje karnevalsko šarenilo stiglo je nešto ranije nego inače; već zadnjega dana siječnja te 1. veljače, a „Srdočki školani“ i naši sugrađani dugo će ga pamtiti po još jednoj velikoj maškaranoj završnici na riječkome Korzu i u Opatiji. 

S ponosom valja istaknuti da je školska karnevalska skupina „Srdočki školani“ između 71 maškarane skupine u Rijeci te njih 38 u Opatiji bila uvjerljivo najbrojnija, sa službeno 517 prijavljenih učenika, što predstavlja rekord Osnovne škole Srdoči od početka sudjelovanja u karnevalskim povorkama i osnutka skupine 2001. godine!

Kako je vide njezini treneri iz Tenis kluba Kastav, pročitajte i sami:

Lea je kroz ovu školsku godinu napravila fantastične rezultate na HTS turnirima i Tennis Europe turnirima. Lea je ulazno godište u kategoriji 14 godina te je kad gledamo samo igračice u njezinom godištu (2013.) trenutno među top 20 igračica u Europi (TE RANG LISTA). Do kraja 2026. godine imamo cilj da bude barem među top 10 u Europi gdje je izrazito jaka ženska konkurencija u njezinom godištu.

Lei čestitamo te joj želimo i nadalje puno uspjeha!

U našoj je školi uspješno proveden projekt širenja kulture tolerancije i razumijevanja drugog i drugačijeg pod nazivom „Baš smo cool – tako jednaki, a tako različiti“. Projekt je bio usmjeren na jačanje empatije kod učenika, senzibilizaciju za različitosti te razvijanje razumijevanja za teškoće s kojima se suočavaju njihovi vršnjaci s poteškoćama u razvoju. Poseban naglasak stavljen je na prevenciju i suzbijanje vršnjačkog nasilja te poticanje prihvaćanja, međusobnog poštovanja i uključivosti među učenicima. U okviru projekta provedene su radionice za učenike 1., 4., 5. i 8. razreda, održan je tematski roditeljski sastanak te konferencija za medije. Učenici su na radionice reagirali iznimno pozitivno, aktivno su sudjelovali u raspravama i aktivnostima te pokazali velik interes i otvorenost za teme tolerancije, različitosti i međusobnog uvažavanja. Projekt sufinanciraju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Zaklada „Hrvatska za djecu“ te Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a u 2025. godini sufinanciran je i sredstvima Grada Rijeke.

U ovoj školskoj godini naši su učenici sudjelovali i u projektu „Mladi za mlade“, koji se provodi u suradnji s Centrom za pružanje usluga u zajednici Tić Rijeka te osnovnim školama Brajda, Dolac i Kantrida. Projekt je usmjeren na prevenciju seksualnog nasilja u online okruženju te osvještavanje mladih o rizicima i mogućnostima traženja pomoći. U sklopu projekta učenici 7. i 8. razreda uključili su se u različite aktivnosti i edukacije vezane uz sigurnost djece i mladih na internetu, s posebnim naglaskom na problem seksualnog nasilja u online okruženju. Naši učenici odlučili su sudjelovati izradom podcasta kojim će svojim vršnjacima približiti ovu važnu temu te potaknuti razgovor o sigurnom i odgovornom ponašanju na internetu. Podcast je trenutno u fazi realizacije.

Tijekom školske godine naši su učenici aktivno sudjelovali u brojnim projektima i programima Grada Rijeke koji potiču razvoj znanja, vještina i vrijednosti važnih za život u suvremenom društvu. Kroz različite aktivnosti učenici su imali priliku učiti o toleranciji, odgovornosti, zdravlju, ekologiji, poduzetništvu i aktivnom građanstvu.

1. Građanski odgoj

U izvannastavnoj aktivnosti Građanski odgoj sudjelovali su učenici od 5. do 8. razreda. Program je usmjeren na edukaciju mladih o njihovim pravima i odgovornostima u građanskom društvu te na razvoj tolerancije, ljubaznosti i poštovanja prema sebi i drugima. Učenici su učili o važnosti aktivnog sudjelovanja u društvu i zagovaranju ljudskih prava, održivom razvoju, ekologiji i interkulturalnosti. Također su razvijali vještine argumentiranja stavova, sudjelovanja u konstruktivnim raspravama te komunikacijske i financijske pismenosti. U sklopu Građanskog odgoja socijalna pedagoginja provela je radionice „Kako sam danas?“ i „Mentalno zdravlje“. Kroz razgovor i različite aktivnosti učenici su učili prepoznavati emocije, načine suočavanja sa stresom i problemima te kome se mogu obratiti za pomoć i podršku kada im je to potrebno. Cilj radionica bio je potaknuti otvoren razgovor o mentalnom zdravlju, razvijati empatiju i međusobno razumijevanje te osvijestiti važnost brige za vlastito psihičko zdravlje.

2. Zdravstveni odgoj

Program Zdravstvenog odgoja provodio se kroz dva obrazovna ciklusa – za učenike 5. i 6. razreda te za učenike 7. i 8. razreda. Aktivnosti su bile organizirane kroz četiri tematska područja: zdravi stilovi života, pravilna prehrana i tjelesna aktivnost, mentalno zdravlje, prevencija ovisnosti i rizičnih ponašanja te spolno i reproduktivno zdravlje i rodna ravnopravnost. U sklopu programa proveden je i projekt „Upoznajse(x)!“, inovativna inicijativa studentica prijediplomskog studija Primaljstva Sveučilišta u Rijeci. Projekt je namijenjen pružanju cjelovite seksualne edukacije učenicima sedmih i osmih razreda osnovnih škola Primorsko-goranske županije. Kroz interaktivne radionice učenici su razgovarali o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, razvijali kritičko mišljenje te učili o odgovornom ponašanju i zdravim odnosima. Tijekom projekta učenici su sudjelovali u nekoliko radionica, a imali su priliku posjetiti i Filozofski fakultet u Rijeci. Projekt „Upoznajse(x)!“ dobitnik je Nagrade rektora Sveučilišta u Rijeci te je prepoznat na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

3. Program „Moja Rijeka“

U programu „Moja Rijeka“ sudjelovali su učenici od 5. do 8. razreda. Ovaj zanimljiv i kreativan program potiče učeničko jezično i stvaralačko izražavanje povezano s povijesnim, geografskim, umjetničkim, kulturnim i sportskim znamenitostima Grada Rijeke. Učenici su kroz različite aktivnosti razvijali kreativnost, istraživački duh i osjećaj pripadnosti svome gradu.

4. RInovatoRI

Program RInovatoRI edukativno je-kreativni program Grada Rijeke usmjeren na razvoj poduzetničkih kompetencija, inovativnosti i digitalnih vještina učenika viših razreda osnovne škole. U programu su sudjelovali učenici od 5. do 8. razreda kroz tjedne radionice, studijske izlete i rješavanje konkretnih poduzetničkih izazova. Posebno zanimanje učenika izazvali su specijalizirani moduli 3D RInovatoRI i AI RInovatoRI, u kojima su imali priliku upoznati suvremene tehnologije i razvijati kreativna rješenja. Učenicima su bili dostupni i dodatni programi poput RInovatoRI Spring Campa i RInovatoRI Summer Laba, tijekom kojih su timski razvijali vlastite poslovne ideje i inovativna rješenja.

5. Rijeka pliva

Grad Rijeka i Plivački klub “Primorje – Croatia osiguranje” zajednički provode projekt „Rijeka pliva“, kojim se učenicima četvrtih razreda riječkih osnovnih škola omogućuje besplatno uključivanje u školu plivanja. Cilj programa je poticanje tjelesne aktivnosti, usvajanje zdravih životnih navika i razvijanje sigurnosti u vodi.

6. Zajedno više možemo

Naši učenici sudjelovali su i u programu „Zajedno više možemo“, programu primarne prevencije zlouporabe opojnih droga i drugih sredstava ovisnosti, vandalizma, vršnjačkog nasilja i drugih oblika rizičnog ponašanja. Program je namijenjen učenicima 4., 5. i 6. razreda te njihovim roditeljima, a provodi se od školske godine 2010./2011. Program se sastoji od pet komponenti: „Mogu ako hoću – 1“ (MAH 1), „Sajam mogućnosti“, „Prevencija i alternativa – 1“ (PIA 1), „Prevencija i alternativa – 2“ (PIA 2) i „Mogu ako hoću – 2“ (MAH 2). Kroz različite aktivnosti učenici razvijaju odgovornost, samopouzdanje i svijest o važnosti zdravih životnih izbora. Sudjelovanjem u ovim programima naši učenici stječu vrijedna znanja i životne vještine te razvijaju odgovornost prema sebi, drugima i zajednici u kojoj žive.

Trening životnih vještina je program primarne prevencije rizičnih ponašanja (pušenja, konzumacije alkohola i zlouporabe droga). Spada u programe nove generacije koji se ne temelje na pretpostavkama o tome što je djelotvorno u prevenciji, već su formirani na temelju nalaza velikog broja istraživanja o tome što predstavlja zaštitne, a što rizične faktore u nastanku ovisničkog ponašanja. Program je namijenjen učenicima 3.,4.,5.,6. i 7.  razreda osnovne škole, a provode ga razrednici i stručni suradnici.  

Povodom obilježavanja Svjetskog dana nepušenja, koji se svake godine održava 31. svibnja, naši učenici 7.c razreda sudjelovali su u izradi kratkog video uratka na temu nepušenja. Ovogodišnja tema Svjetske zdravstvene organizacije bila je „Unmasking the appeal – countering nicotine and tobacco addiction“ („Razotkrivanje taktika koje koristi duhanska industrija kako bi njihovi proizvodi bili privlačniji – suzbijanje ovisnosti o nikotinu i duhanu“). Učenici su osmislili video reklamu u kojoj prikazuju kako industrija i marketing utječu na mlade te na koji način suvremeni proizvodi poput vape uređaja postaju privlačni djeci i mladima. Poseban naglasak stavljen je na činjenicu da mladi često nisu svjesni štetnosti vape proizvoda i djelovanja nikotina na organizam, kao ni dugoročnih posljedica ovisnosti. Aktivnost se uklapa u program Trening životnih vještina (TŽV).

Naša škola već dugi niz godina uspješno surađuje s Policijom kroz različite preventivne aktivnosti usmjerene na sigurnost i dobrobit učenika. Za učenike osmih razreda održano je predavanje o prevenciji ovisnosti, tijekom kojeg su učenici imali priliku razgovarati o štetnosti sredstava ovisnosti, važnosti odgovornog donošenja odluka te načinima zaštite vlastitog zdravlja. Također su održani roditeljski sastanci na kojima su djelatnici Policije roditelje upoznali s opasnostima interneta, mogućim rizicima kojima su djeca izložena u virtualnom okruženju te važnosti nadzora, komunikacije i sigurnog korištenja digitalnih tehnologija.

U petak, 27. veljače, u Osnovnoj školi Kostrena održano je županijsko natjecanje iz engleskoga jezika. U kategoriji sedmih razreda sudjelovale su Cvita Jelenović, Magdalena Ivaštanin i Lana Grbac Krmpotić, dok je školu u kategoriji osmih razreda predstavljala Paola Katunar.

Nakon provedenoga natjecanja objavljene su konačne ljestvice na kojima su naše učenice ostvarile izvrsne rezultate. U kategoriji sedmih razreda Lana Grbac Krmpotić osvojila je 53 boda, Cvita Jelenović 55 bodova, a najbolji rezultat ostvarila je Magdalena Ivaštanin osvojivši 57 od mogućih 60 bodova, čime je zauzela izvrsno treće mjesto u Primorsko-goranskoj županiji.

U kategoriji osmih razreda Paola Katunar osvojila je 55 od ukupno 60 bodova te zauzela šesto mjesto u Primorsko-goranskoj županiji.

Učenice sedmih razreda pripremala je profesorica Ivana Barbalić, a učenicu osmoga razreda profesorica Ivana Tulić. Obje su mentorice iznimno ponosne na postignuti uspjeh, uložen trud i pokazano znanje svojih učenica.

Skup je organiziran i realiziran u suradnji sa Centrom za promicanje darovitosti, a na istome su sudjelovali mnogi renomirani stručnjaci iz navedenog područja, što je bilo vidljivo i u samoj najavi Skupa te je odaziv, po prijavama u sustavu ettaedu, bio iznad očekivanja.

Sudionici su mogli birati žele li daljnja predavanja nastaviti slušati u holu ili nazočiti radionicama u školskoj knjižnici gdje je održavana paralelna sesija programa.

Prema analizi provedene evaluacije te komentarima nazočnih kolega i sudionika po završetku Skupa zaključeno je da je isti prošao iznad očekivanja i da će se ovakva praksa obilježavanja navedenog Tjedna zasigurno nastaviti.

Nensi Čargonja Košuta, stručna suradnica knjižničarka

U Jastrebarskom je 8. travnja 2026. održano 64. Državno natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa na kojemu je Josip osvojio 2. nagradu stručnog suda s postignutih 96.70 bodova od 100. Da bi se plasirao na državno natjecanje, trebao je prijeći županijsku, potom i međužupanijsku razinu u Zadru.

Premda je tek učenik 4. razreda Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci, imao je prilike učiti i sudjelovati na seminarima poznatih violinista poput Leonida Sorokowa, Ivana Novinca, Anđelka Krpana, Nenada Merlea i Martina Draušnika. Iza njega su već brojni nastupi na smotrama i natjecanjima sa zapaženim rezultatima u Rijeci, Zagrebu, Splitu, Ilirskoj Bistrici i Poreču.

Glazbom se ostvaruje zajedništvo, pa tako Josip rado sudjeluje u glazbenim aktivnostima naše škole, svečanim priredbama i drugim radosnim prigodama poput obilježavanja spomendana sv. Nikole ili Dana škole.

Čestitamo od srca!!!

Iako mnogi smatraju da vršnjačko nasilje obuhvaća samo fizičke sukobe na školskim hodnicima, moderni oblici zlostavljanja se očitavaju čak i kroz namjerna izostavljanja pojedinaca iz društva u svakodnevici. Kada se učenici dogovaraju tijekom velikih odmora kako bi nekoga ignorirali ili namjerno kreirali grupe na društvenim mrežama kako bi nekome snizili samopouzdanje i uprli prstom u njihove mane, oni zapravo provode psihičko i fizičko uništavanje vršnjaka
Najveća opasnost leži u činjenici da pojedinci koji kukavički pogledavaju okretima glave i prešutno gledaju u pod dok se drugoj osobi čini zlo daju tihu potvrdu nasilniku i njegovim postupcima. Istraživanja su dokazala da se povodom ovakvih događaja u mozgu žrtve aktiviraju potpuno isti centri za bol koje probuđuju i stvarni fizički napadi što osobi ostavlja trajne posljedice na njen razvoj i sposobnost učenja. Kazneni zakon u Republici Hrvatskoj glasi: „Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine." što čini nasilje strogo zabranjenim. Ovakve tipove nasilja u školama bi trebale prve spriječiti učiteljice, a zatim i obavješteni roditelji jer neka djeca nisu sposobna razlikovati nasilje od zabave već smatraju vršnjačko nasilje nečim sasvim normalnim što ni za jednu osobu a pogotovo dijete nije zdravo.
Dakle dok god učenici lažno opravdavaju svoj nemar strahom za vlastitom pozicijom u društvu, krug nasilja će se nastaviti širiti na one koji se ne znaju sami obraniti. Prekid te obrambene šutnje i jasno imenovanje zlostavljača ne predstavlja nikakvo djetinjasto cinkanje, već zrelost i hrabrost jedne mlade osobe koja nam je u današnjem društvu izuzetno potrebna.

U današnjem društvu vršnjačko nasilje je postalo sve češći problem koji utječe na mlade diljem svijeta. Mladi svakodnevno doživljavaju različite oblike nasilja. Od ismijavanja i verbalnog nasilja pa sve do fizičkog nasilja i napada putem društvenih mreža. O ovoj temi treba više govoriti jer mnoge žrtve pate i osjećaju se usamljeno.

Vršnjačko nasilje može ostaviti ozbiljne i trajne posljedice na osobu koja trpi nasilje. Velik broj mladih zbog ruganja, prijetnji i fizičkog nasilja gubi povjerenje u druge ljude. Nasilnici smatraju da je nasilje način stjecanja poštovanja među vršnjacima. Međutim, nasilje nikada rješenje jer svojim postupcima nanosi štetu žrtvi i ljudima koji je okružuju. Fizičko nasilje nije samo moralno neprihvatljivo, nego i zakonski kažnjivo. Kazneni zakon Republike Hrvatske u članku 117. navodi: „Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.“ Ovaj zakon pokazuje koliko je ozbiljno nanositi bol i ozljede drugoj osobi. Osim fizičkog nasilja, verbalno nasilje poput ismijavanja, vrijeđanja i ponižavanja drugih osoba jednako je štetno. Važno je paziti kako razgovaramo s drugima i pokazati poštovanje prema svakome.

Kako bi se vršnjačko nasilje smanjilo, roditelji i nastavnici bi trebali poticati djecu da prijave nasilje i da ne šute kada vide da netko trpi zlostavljanje. Škole bi trebale organizirati razne aktivnosti koje potiču nenasilno rješavanje sukoba. Roditelji bi trebali više razgovarati s djecom o njihovim problemima i odnosima s vršnjacima. Svaka osoba zaslužuje razumijevanje i sigurnost. Ako pokažemo više empatije i brige jedni za druge, možemo smanjiti vršnjačko nasilje.

Vremena se mijenjaju, načini odrastanja su modernizirani i većina toga se promijenila. No postoji nešto što uvijek ostaje, u raznim oblicima i bolnim posljedicama; vršnjačko nasilje. Budući da se modernom tehnologijom broj žrtava povećava, pravo je vrijeme proširiti riječ o ovome problemu.

Vršnjačko nasilje postoji u mnogim oblicima. Oni trenutno najzastupljeniji su fizičko, psihičko i ono novo, digitalno. Iako se razlikuju, posljedice su jednake i niti jedno nije gore od drugog. Nažalost, iz godine u godinu, sve je više djece koja su prošla ili još uvijek prolaze kroz nasilje. Posljedice su mnogobrojne i raznovrsne, no najčešće dovode do doživotnih trauma i psihičkih problema. S druge strane, djeca koja čine nasilje najčešće to vide kao zabavu ili šalu te ne vide problem s time što čine i ne smatraju to nasiljem. „Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povrjeđivanja”, govori nam Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Uz to, među kaznenim zakonima RH ubraja se i vršnjačko nasilje (čl. 117.) te je posljedica do godina u zatvoru. Zahvaljujući tomu, širi se riječ i veličina ovoga problema te se razne institucije dodatno zanimaju i šire svijest ljudima diljem RH.

Kako bismo poboljšali ovu situaciju, moramo razgovarati s djecom od rane dobi i raspravljati zašto to nije dobro. Djeca moraju shvatiti da smo svi ljudi s osjećajima i da naša međusobna različitost nije razlog za omalovažavanje. Nitko se ne bi trebao bojati iskazivati svoje osjećaje, pogotovo u ranoj dobi te se svaka osoba zaslužuje osjećati prihvaćeno u svojoj zajednici. Ovaj problem može biti smanjen uz malo empatije.

Vršnjačko nasilje, više poznato kao bullying, u današnje vrijeme postao je vrlo velik problem, pogotovo za mlade. Ono više nije prisutno samo u učionicama i školskim prostorima, nego i u digitalnom svijetu.

Vršnjačko nasilje postoji u mnogo oblika: fizičko, psihičko i najnovije digitalno. No, to su samo najzastupljeniji i najčešći oblici. Svim oblicima je nešto zajedničko, iako drugačije izgledaju; posljedice. Posljedice mogu biti svakakve, kratkotrajne, ali i dugotrajne koje su ujedno i najčešće. Nažalost, vršnjačko nasilje je sve prisutnije u školama i društvenim mrežama te djeluje loše na sve više mladih. Sve više učenika razvija anksioznost i gubitak samopouzdanja kao posljedicu vršnjačkog nasilja. Vršnjačko nasilje može čak i dovesti do psihičkih problema ili doživotnih trauma. Najgora stvar je da su žrtve viđene kao osjetljive osobe, a da mladi koji čine vršnjačko nasilje shvaćaju svoje postupke kao šalu, igru ili zabavu te ne shvaćaju koliko ti postupci mogu negativno utjecati na nečiji život. Vršnjačko nasilje spada među Kaznenim zakonima RH (čl. 117) a kazna može doći i do jedne godine zatvora. Isto tako, Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima glasi: „Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povrjeđivanja.“ Uz pomoć ovih protokola i kazni, svijest o veličini ovog problema širi se diljem RH.

Da bismo riješili ovaj problem ili ga barem smanjili, djecu moramo još od rane dobi naučiti da svi ljudi nisu isti. To što se netko na bilo koji način ističe od drugih ne znači da moramo komentirati negativno njima. Također se djecu treba učiti posljedice ovog problema i koliko on zapravo utječe na nečiji cijeli život.

Jedan od problema današnjeg svijeta je pretilost, osobito pretilost osobito pretilost djece. Kako uopće dolazi do pretilosti i kako ju možemo spriječiti? Pretilost je stanje u kojem osoba ima previše masnog tkiva u tijelu. Nažalost Republika Hrvatska država je s najvećim brojem pretilog stanovništva od čega su 65 posto odrasli i 35 posto djeca. Do pretilosti najčešće dođe zbog nezdrave prehrane. Danas je sve veći broj Fast Food restorana, a hrana koja se u njima poslužuje ima puno masnoće i radi se od nekvalitetnih namirnica. Još jedan uzrok pretilosti je manjak fizičkih aktivnosti. Djeca provode previše vremena sjedeći ili ležeći u kući najčešće pred ekranima. Prije je pretilost kod djece bila mnogo rjeđa upravo zato što su prije djeca provodila puno više vremena vani trčeći, skačući i igrajući se. Ekrani poput mobitela utječu na previše vremena provedenog u zatvorenom prostoru bez fizičkih aktivnosti. Uzrok pretilosti kod djece mogu biti i loše navike roditelja ili drugih članova obitelji koji imaju isti problem. Prevelika količina masnog tkiva u tijelu može štetiti zdravlju i zato je važno jesti zdravo i u umjerenim količinama. Djecu treba potaknuti da se bave nekom nekom fizičkom aktivnošću. Pretilost je problem, a ne normalno stanje i zato taj problem treba riješiti. 

Porazne statistike u svijetu pokazuju da su Hrvati najdeblji narod u Europskoj uniji. Puno odraslih ima prekomjernu težinu , oko 35 posto djece ima problem s kilažom što može dovesti do ozbiljnih problema.

 Pretilost je stanje u kojem ljudi imaju preveliku kilažu i previše masnoće u tijelu . Puno ljudi u Hrvatskoj se hrani nezdravom hranom , s puno proizvoda koji u sebi imaju šećer, sol, umjetnih okusa.. Djeca

koja imaju prekomjernu tjelesnu masu se slabije kreću , otežano im je raditi tjelesni u školi, baviti se nekim sportom . Odrasli ljudi nemaju iste probleme kao djeca, oni imaju probleme sa srcem i kostima. Bole ih kosti jer trpe jako veliki teret. Problemi sa srcem se većinom kod debelih ljudi . Puno masnog tkiva se skuplja u krvi i oko organa što može dovesti do jako velikih zdravstvenih problema. Ljudi bi trebali jesti puno više voća i povrća . Odrasli i djeca s prekomjernom tjelesnom masom moraju piti puno vode , a ne sokove . Što bismo mogli poduzeti po tom pitanju?

 Odrasli i djeca bi trebali pripaziti na svoju kilažu i prehranu .

Potrebno ja bavljenje nekim sportom . Treba živjeti zdrav život bez patnje i bolesti.

Pretilost je jedan od najvećih problema današnjih, ali i prijašnjih generacija. To je stanje u kojem osoba ima previše masnog tkiva u tijelu, toliko da može naštetiti zdravlju i organizmu ,a najčešće se određuje pomoću BMI-ja.

    Pretilost je veliki problem u prehrani kod djece ,ali i kod odraslih predstavljen prekomjernim unosom prerađene hrane u tijelo, nedovoljnom kretnjom i nezdravom prehranom. Kod djece je najčešći uzrok poticanje roditelja da više konzumiraju nezdravu hranu govoreći da je to „zdrava” prehrana. Takva prehrana može izazvati štete zdravlju, poremećaj organizma i mladi mogu biti ismijani zbog svoje težine te to može dovesti do depresije kod nekih, čak i oduzimanje vlastitog života. Porazne statike Svjetske zdravstvene organizacije pokazuje da su Hrvati najdeblji narod u Europskoj uniji, od kojih šezdeset pet posto odraslih i trideset pet posto djece ima prekomjernu težinu.

    Kako bismo spriječili da ti brojevi nastave rasti trebamo početi voditi računa o svojoj prehrani. Trebali bismo zdravije i umjereno jesti, više se kretati, trenirati neki sport ,ako možemo. Pretilost se može spriječiti samo dobrim navikama iako imati malo više kilograma nije štetno. Trebamo voditi računa i svojoj kilaži i živjeti što zdraviji život.

Roko Funčić, učenik 5.a razreda, 5. i 6. ožujka 2026. sudjelovao u vaterpolo turniru u Šibeniku. Kao aktivni sportaš vaterpolo kluba Primorje EB nade na Prvenstvu Hrvatske osvojio je prvo mjesto pobijedivši Mladost u finalu s 14:13.

Roko je odigrao fantastično finale zabivši dva gola, na čemu mu od srca čestitamo i nadamo se kako je ovo samo početak sjajnih uspjeha koji ga još čekaju!

Učenici sedmih i osmih razreda i ove su godine sudjelovali u znatnom broju na školskom natjecanju iz hrvatskoga jezika. Na županijsku razinu natjecanja iz hrvatskoga jezika plasirale su se učenice 7.c razreda Nina Bravić i Ema Borović (mentorica Ana Babić) te Cvita Jelenović iz 7.a (mentorica Dea Bukvić Bolanča), a od osmih razreda Luka Legin (mentorica Antonija Strika), učenik 8.c razreda. Luka je ostvario zapaženo 11. mjesto u oštroj konkurenciji.

Unaprijed zadana, međutim nimalo jednostavna teza “Patriotism does more harm than good” nije pokolebala naše učenike u prijavi na međunarodni debatni turnir za osnovne škole pod nazivom “FAKE” koji se 25. travnja održao u Zagrebu. Baš naprotiv! U snažnoj konkurenciji preko 50 učenika iz nekoliko europskih zemalja pokazali su znanje, argumentacijske vještine, dobro poznavanje engleskog jezika i timski duh te osvojili drugo i treće mjesto.

Srebrenom medaljom nagrađene su učenice Cvita Jelenović (7a), Sara Marijanović (7a) i Amber Žlibanović (6d). Brončanu medalju dobili su učenici 8b razreda – Šimun Bašković, Paola Katunar i Alani Pezer.

Ove je školske godine u OŠ Srdoči po prvi put otvoren Debatni klub “Mislionica”. Očito je bio pravi trenutak, jer su učenici pokazali veliki entuzijazam. Iako im je ovo bio tek prvi susret s međunarodnim turnirom odmah su ostvarili izvanredan i zapažen uspjeh.

Njihov je odličan rezultat potvrda truda, predanosti i hrabrosti da se okušaju u novom izazovu. Voditeljica debatnog kluba Ivana Erak i mentorica Paula Trinajstić Ivančić ponosne su na njihov uspješan debi i vjeruju da će zasigurno i dalje nastaviti nizati odlične rezultate. Osmaši će iskustvo iskoristiti u svojem srednjoškolskom obrazovanju dok će sedmašice postati buduće mentorice novim generacijama debatanata naše škole.

Od 23. do 27. veljače 2026. naše učiteljice Ivana Barbalić, Josipa Dužić i Ivana Erak provele su tjedan dana na job shadowingu u Evangelische Mittelschule & Fachmittelschule Karlsplatz. Tijekom petodnevnog boravka imale su priliku promatrati različite nastavne sate i

upoznati se s organizacijom rada škole te metodama poučavanja koje se primjenjuju u austrijskom obrazovnom sustavu. Učiteljice su prisustvovale nastavi njemačkog i engleskog jezika, glazbene kulture, tehničke kulture i geometrije. Posebno ih je zainteresirao model nastave u kojemu u učionici istovremeno rade dva učitelja. Takav oblik rada omogućuje veću individualizaciju nastave, kvalitetniju podršku učenicima te učinkovitije praćenje njihovog napretka. Smatraju da je riječ o iznimno vrijednoj praksi koja doprinosi stvaranju poticajnog okruženja za učenje.

Osim promatranja nastave, učiteljice su razmjenjivale iskustva s kolegama iz škole domaćina, razgovarale o izazovima i prednostima suvremenog poučavanja te upoznale primjere dobre prakse koje će moći primijeniti u svom budućem radu. Sudjelovanje u ovoj aktivnosti bilo je

vrijedno profesionalno iskustvo koje je doprinijelo njihovom stručnom usavršavanju, jačanju međunarodne suradnje te razvoju novih ideja za unapređenje nastavnog procesa u našoj školi.

Učenici naše škole sudjelovali su na zanimljivoj i edukativnoj terenskoj nastavi 29. travnja 2026. prilikom koje su posjetili Centar za posjetitelje Poklon  gdje su kroz interaktivne sadržaje učili o prirodnim ljepotama i posebnostima Parka prirode Učka.

Nakon toga izlet je nastavljen posjetom Zvjezdarnici u Višnjanu, jednom od najpoznatijih centara za astronomiju u Hrvatskoj. Učenici su imali priliku poslušati izuzetno zanimljivo predavanje o asteroidima koje je održao poznati hrvatski astronom Korado Korlević. Kroz njegovo stručno i inspirativno izlaganje saznali su brojne zanimljivosti o svemiru, istraživanju asteroida i važnosti astronomije u suvremenom svijetu.

Terenska nastava financirana od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih (Projekt: Daroviti učenici).

Ovakve akcije podsjećaju nas da i malim koracima možemo napraviti veliku razliku – za našu školu, zajednicu i budućnost našeg planeta.

Dea Bukvić Bolanča, Ivana Erak, Irena Ritterman, Melita Scutari Šoić

Piše: Ivana Erak, prof.

U povodu obilježavanja Tjedan darovitih u našoj školi održan je edukativni escape room kviz koji je učenicima pružio priliku da pokažu svoje znanje, logičko razmišljanje i timski rad.

Učenici su kroz niz zanimljivih zadataka iz različitih područja rješavali izazove kako bi “izašli iz sobe”. Aktivnost je potaknula suradnju, kreativnost i snalažljivost, a učenici su s velikim interesom i motivacijom sudjelovali u svim fazama igre.

Ovakvi oblici nastave pokazali su se kao izvrstan način učenja kroz igru, a učenici su izrazili želju za sličnim aktivnostima i ubuduće.

Pobjedu u grupi 5. i 6. razred su odnijeli Katja Kinkela, Josip Terzić i Vigo Hajduković.

Pobjedu u grupi 7. i 8. razred su odnijeli Paola Katunar, Šimun Bašković i Nika Štrković.

Zahvaljujemo Školskoj knjizi što je donirala poklone za pobjednike i utješne nagrade za ostale učenike.

Escape room su osmislile i održale učiteljice Ivana Erak i Irena Ritterman.

U okviru Dana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 08.5.2026. održan je kviz o višejezičnosti, Jezikoljubac ekstra, na kojem su sudjelovali učenici naše i Osnovne škole Podmurvice.

Naši učenici ostvarili su odličan uspjeh!

Pobjedu je odnijela ekipa OŠ Srdoči u sastavu: Vita Starčević, Ana Šamanić, Adelina Rashiti i Maša Miloš.

Treće mjesto osvojila je mješovita skupina:  Lovro Polanc, Leo Soldan, Val Kauzlarić i učenica iz OŠ Podmurvice.

U kvizu je sudjelovalo 43 učenika od 4. do 6. razreda podijeljenih u jedanaest ekipa, a natjecali su se u znanju o jezicima, višejezičnosti i kulturnim tradicijama.

Događaj su organizirale članice Centra za višejezičnost Filozofskog fakulteta Bilingualism Matters Rijeka.

Posjet je realiziran na inicijativu učiteljice Ivane Erak, koje već godinama uspješno surađuju s organizatorima.

Projekt Gen Z akademija, nastao u suradnji poznatih Mood Media kreatora, A1 i Centra za sigurniji internet, želi djeci i mladima približiti svijet interneta i društvenih mreža s posebnim naglaskom na sigurnost i odgovorno ponašanje u digitalnom okruženju.

O važnim temama našim su učenicima govorili Sead Hrustanović, Rafaela Seba, Petra Dimić i Tea Čićić. Tijekom predavanja učenici su aktivno sudjelovali, postavljali brojna pitanja i sa zanimanjem slušali savjete gostiju o tome kako biti siguran na internetu.

Predavači su naglasili koliko je važno promišljeno koristiti društvene mreže, čuvati svoje lozinke i ne dijeliti privatne informacije s drugima. Svaki savjet proizašao je iz njihovih osobnih iskustava, a upravo su te životne priče potaknule učenike na razmišljanje o važnosti sigurnosti u virtualnom svijetu.

Posebno zanimljiva i poučna bila je tema digitalnog nasilja, poput govora mržnje i ružnih poruka na internetu. Gosti su podijelili vlastite primjere te objasnili kako i naizgled bezazlene situacije mogu prerasti u ozbiljan problem. Istaknuli su koliko je važno postaviti jasne granice, ne dopustiti njihovo narušavanje te se obratiti odrasloj osobi kojoj vjerujemo.

Učenicima je više puta ponovljen i broj telefona Centra za sigurniji internet – 0800 606 606 – na koji djeca i mladi uvijek mogu anonimno nazvati i zatražiti pomoć ili savjet. Također je naglašeno kako žrtve nasilja često osjećaju krivnju, iako za ono što im se događa nisu odgovorne.

Govorilo se i o sextingu, odnosno slanju i primanju privatnih fotografija. Primjeri koje su gosti iznijeli bili su vrlo dojmljivi i pokazali su koliko takve situacije mogu emocionalno iscrpiti mlade osobe koje ne znaju kome se obratiti za pomoć.

Na kraju predavanja predavači su upozorili i na velik broj lažnih objava i prijevara na internetu te učenicima dali savjete kako ih prepoznati i zaštititi se.

Nakon predavanja učenici su uživali u razgovoru i fotografiranju s kreatorima, a autogrami i pokloni organizatora dodatno su ih razveselili.

Učenici 5.a i 5.b razreda 22. listopada sudjelovali su na terenskoj nastavi Hrvatskoga jezika u Dječjoj kući u pratnji učiteljice Ivane Erak i Dee Bukvić Bolanča. Petaši su najprije sudjelovali u projekciji norveškog filma iz 2023. godine Lars je LOL koji govori o dječaku s Downovim sindromom i njegovom snalaženju u novom razredu u početku nove školske godine gdje mu najviše pomaže Amanda dobivši ulogu „prijatelja zaštitnika“. Nakon gledanja filma, učenici su osvijestili teme poput: vršnjačkog pritiska, tolerancije i vrijednosti prihvaćanja međusobnih različitosti koje ovaj film na pristupačan i zabavan način obrađuje.

Nakon kratkog odmora, uslijedilo je sudjelovanje u festivalu slikovnica – Festival Ovca u kutiji te su učenici sudjelovali u radionici s nagrađivanom ilustratoricom Anom Salopek gdje su saznali na koji način stvara slikovnice, kako ih crta, što je to silent book ili tiha knjiga te kako je crtala i stvarala posljednju slikovnicu iz trilogije slikovnica naslovljenu Mrak.

Prigodnim programom i sudjelovanjem u radionici obilježili smo ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige.

 Po pozitivnim dojmovima učenika, ovo zasigurno neće biti i naš posljednji odlazak u Dječju kuću ove školske godine.

Ovo smo se polugodište odlučili za projekcije zanimljivih filmova u Dječjoj kući u sklopu programa Škola u kinu u ožujku.

Tako su sedmaši (7.a i 7.b) 6.3. pogledali sinkroniziranu igranu verziju animiranog filma iz 2010. godine - Kako izdresirati zmaja. Film prati Štucka, mladog izumitelja i sina poglavice Vikinga koji odbija ubijati zmaja. Štoviše, neočekivano se sprijatelji s Bezubim, rijetkim zmajem vrste Noćnih bijesova i to u svijetu gdje su Vikinzi i zmajevi stoljećima živjeli

kao neprijatelji. Iako su neki sedmaši od ranije bili upoznati s tematikom filma, s velikim su zanimanjem pogledali ovu verziju i potvrdili kako današnja djeca još uvijek vole svjetove fantazije i mašte.

Nakon tjedan dana, 13.3. uputila su se dva peta razreda (5.a i 5.b) na projekciju

hrvatsko-slovensko-češkog filma Ne damo igralište! Koji donosi uzbudljivu priču o borbi djece za očuvanjem dječjeg igrališta. Naime, kada 12 – godišnja djevojčica Alma sazna da će tvrtka u kojoj radi njen otac srušiti igralište ispred njihove zgrade kako bi napravili parkiralište,

Alma kreće u borbu za igralište udruživši se sa suparnicom Lunom i njezinom skejterskom ekipom. Nakon niza spletki, postignut je sporazum – zajedničkim udruženim snagama odraslih i djece gradit će se podzemna garaža i novo igralište. Film prikazuje toplu priču o zajedništvu koju su učenici sa zanimanjem pratili, a njihovi osmjesi na licima nakon završene

projekcije dokaz su kako je odlazak u kino za kraj tjedna bio vrlo uspješan. Nadamo se

novim projekcijama i iduće godine.

Ovogodišnje proljeće donijelo je posebnu duhovnu radost u našu lokalnu zajednicu i župu sv. Križa na Srdočima. Naši učenici, podijeljeni u dvije generacije – krizmanike i prvopričesnike – zakoračili su na važnu stepenicu svog kršćanskog odrastanja, a oba velika dana pratilo je prekrasno, sunčano vrijeme koje je dodatno naglasilo svečanost ovih trenutaka.

​Duhovni zreli uz darove Duha Svetoga

​Svečani niz započeo je 18. travnja 2026. godine kada je održano slavlje svete Potvrde (Krizme). U prepunoj župnoj crkvi, ispunjenoj ponosom roditelja, kumova i učitelja, 70 naših osmaša primilo je pečat dara Duha Svetoga.

​Iako je sredina travnja znala biti prevrtljiva, taj nas je dan dočekao u punom sjaju – toplo proljetno sunce izmamilo je osmijehe na lica krizmanika koji su, odjeveni u svečano ruho, zrelo i odgovorno obnovili svoja krsna obećanja. Nadamo se da će ih sedam darova Duha Svetoga mudro voditi kroz sve izazove srednje škole koja ih ubrzo čeka.

​Bijela rapsodija i dječja radost na prvoj pričesti

​Nekoliko tjedana kasnije, 9. svibnja 2026. godine, župa sv. Križa ponovno je zasjala, ovoga puta u znaku čistoće i dječje iskrenosti. Čak 65 vjeroučenika trećih razreda po prvi je put pristupilo stolu Gospodnjem i primilo sakrament Prve svete pričesti.

​Subotnje jutro činilo se gotovo naručeno za ovu prigodu – vedro nebo bez ijednog oblaka i ugodan svibanjski povjetarac pratili su procesiju uzbuđenih prvopričesnika. Crkva je odjekivala dječjom pjesmom i recitacijama, a trenutak primanja prve hostije bio je iznimno dirljiv za sve prisutne. Radost s misnog slavlja kasnije se preselila na župni trg, gdje su pale brojne zajedničke fotografije za uspomenu na ovaj nezaboravan dan.

​Čestitka našim slavljenicima!

Od srca čestitamo svim našim krizmanicima i prvopričesnicima, kao i njihovim obiteljima. Želimo im da svjetlo i radost ovih sunčanih proljetnih dana zadrže u svojim srcima tijekom cijeloga života te da ostanu ponos svoje škole i župne zajednice!

U sklopu Erasmus akreditacije koju naša škola ponosno nosi, u svibnju, točnije od 10. do 15. svibnja desetero učenika sedmih i osmih razreda  (sedmaši – Dominik, Cvita i Renea i osmaši –  Ivano, Paola, Korina, Ula, Paula, Martina i Maša) u pratnji učitelja Saše Jereminova, Vesne Slaviček, Nensi Kinkele Lučić i Dee Bukvić Bolanče uputilo se na jug Italije, odnosno otočić Procida nasuprot milijunskom talijanskom gradu Napulju.

       Krenuvši na put vlakom u ranim jutarnjim satima, učenici od silnog uzbuđenja cijelim putem nisu oka sklopili, iako nekima ovo nije bila prva Erasmus avantura.

Na Procidi nas je srdačno dočekao domaćin, kolega Carlo, kojeg smo u travnju ugostili u našoj školi, zajedno s obiteljima u kojima su naši učenici bili smješteni.Učenici su svako jutro dolazili sa svojim domaćinima u školu te su dani bili ispunjeno raznovrsnim aktivnostima, ali i školskim obavezama. Tako su naši učenici mogli uočiti razlike talijanskog i hrvatskog obrazovnog sustava, a čest komentar koji su s nama, učiteljima dijelili bio je kako su neko gradivo već u nižim razredima usvojili ili kako se nastava većinom temelji na razgovoru učitelja s učenicima, kako ne zapisuju mnogo i kako im je čudno što jedan učitelj predaje više predmeta (pr. talijanski jezik, povijest i geografiju). Učenici su tako slušali matematiku, biologiju, kemiju, već spomenutu kombinaciju talijanskog jezika i povijesti i geografije te likovnu kulturu, tehničku kulturu i tjelesni odgoj. Učenici su aktivno sudjelovali u nastavi komunicirajući na talijanskom i engleskom jeziku.

Tijekom boravka na Procidi učenici su, osim što su boravili u školi, iskusili život na otoku: sa svojim su domaćinom dolazili i odlazili iz škole, većinom električnim biciklima (popularnim prijevoznim sredstvom na Procidi), upoznali talijansku kulturu i običaje osobito u uskršnje vrijeme posjetivši predio Terra Murata s opatijom San Michele Archangelo iz 16. stoljeća u kojoj se i danas nalaze mumificirani ostatci stanovnika Procide, posjetili palaču D `Avalos izgrađenu u 16. stoljeću koja je u 19. stoljeću služila kao zatvor, upoznali talijansku arhitekturu s vidikovca iznad Marine di Corrricella,  iskusili čari jedrenja i posjetili Nautičku školu te se upoznali s radom tehničke struke (za koju se neki od njih možda i opredijele nakon završetka osnovne škole) te naučili radili pravu pizzu napoletanu.

Učitelji Saša i Nensi svoj su posjet na Procidi realizirali u obliku job shadowinga, promatrali su rad kolega sustručnjaka i bilježili svoja opažanja te uspoređivali naš i talijanski obrazovni sustav. Osim što jedan učitelj predaj više predmeta, talijanski se obrazovni sustav temelji na predškolskom odgoju (do 6.-te godine), osnovnom obrazovanju – scuola primaria (za djecu od 6 do 11 godina, traje 5 godina) i scuola secondaria (od 11 do 14 godina, traje 3 godine), nakon čega učenici upisuju „našu“ srednju školu (biraju između gimnazijskog programa ili tehničke škole) koja traje 5 godina.

Druženja nije izostajalo, stoga su učenici pri odlasku pustili i koju suzu i dogovorili se s domaćinima kako će se sigurno uskoro ponovno vidjeti.

Nakon napuštanja Procide, subota je bila rezervirana za posjet spomeniku kulture, Pompejima gdje su nas, osim audio vodiča, o važnosti ovog antičkog grada za svjetsku povijest izvijestili naši učitelji, povjesničari Vesna i Saša.  Nakon Pompeja, slijedio je razgled Napulja i večera – naravno pizza napoletana.

Puni dojmova i novih iskustava te prijateljstva vratili smo se našim kućama u nedjelju navečer.

Učenici, a i učitelji su se još jednom uvjerili koliko je Erasmus program koristan i vrijedan jer osim što stječemo nova iskustva, znanja i vještine, širimo pogled na svijet te stječemo nova prijateljstva koja će se ovom avanturom još dugo u budućnosti održavati.

Ivo Pranješ, vjeroučitelj

Pripremila: Antonija Strika, prof.

Razgovor vodile: Paola Katunar 8.b i Amber Žlibanović, 6.d

Upoznajte sve pa onda birajte!

Prilikom posjeta učenika naše škole Zvjezdarnici Višnjan naše su novinarke razgovarale s Koradom Korlevićem, poznatim astronomom i učiteljem, provodiocem brojnih znanstvenih radionica i projekata pri Zvjezdarnici te osnivačem i voditeljem Astronomskog društva Višnjan.

U dvadesetak minuta koliko smo imale priliku razgovarati s njime, Korado je svaku minutu iskoristio da podijeli s nama svoje uvide o obrazovanju, životnim odlukama i budućnosti – temama koje su nas intrigirale. Njegovi odgovori nisu uvijek ono što smo očekivali, vrijeme je drogocjeno i Korado nije odgovorao na ona pitanja koja se daju "izguglati", nego nas je, na naše zadovoljstvo, uspijevao nadahnuti svakom sljedećom rečenicom.

Naše novinarke zanimalo je kako je Korado Korlević odlučio postati učitelj.

Učitelji, liječnici, svećenici – ljudi su koji imaju misiju. Za vas učenike će biti veliko životno pitanje što je vaša misija. U jednom trenutku u svom životu moraš odlučiti da tvoj život ima smisla ako daješ svoj doprinos zajednici pa makar žrtvovao financijski benefit svojim izborom.

Istaknuo je kako su i novinari prije imali misiju da naprave društvo boljim, koliko god bilo opasno pisati o nekim stvarima. Je li i dalje tako, ostaje nam vidjeti. Dodaje kako misija ne mora biti neko grandiozno zanimanje. Doprinos zajednici i čovječanstvu možeš dati i ako je tvoja misija  „biti mama“, mama  koja će odgojiti dobre ljude.

Vaš je posao da donesete odluku

Odmah nam je jasno bilo da je pred nama izniman sugovornik, zanimljiv i inspirativan čovjek kojega je zadovoljstvo samo pustiti da priča i slušati. A on nam je govorio. Ponajviše o tome koliko je bitno pronaći misiju te o izazovima naše generacije. U tom smislu Korado najavljuje velike probleme – umjetnu inteligenciju, kulturni kolaps, srozavanje svih kriterija i pseudoznanost za koju kaže da trenutno caruje.

Iako je sve protiv vas, vaš je posao da donesete odluku, da spoznate što ćete raditi. Onoga trenutka kad uzmete digitalnog asistenta, pada vam kreativnost i inteligencija. Ako niste u djetinjstvu čitali, nemate razvijen sustav vizualizacije priča, vizualni proces vam je defektan. To je kao da imate kompjuter bez grafičke kartice. Generacija mladih koja u djetinjstvu nije čitala ili slušala priče, vrtjela u glavi slike, u lošijoj je situaciji, pogotovo dječaci.

Korlević posebno ističe nepovoljan položaj dječaka u odnosu na djevojčice te ističe kako statistika pokazuje da će 70% uspješnih djevojaka biti naspram svega 30% dječaka. Tomu je ponajprije tako, kaže Korlević, zato što je školski sustav feminiziran te nije prilagođen dječacima. Također, dječaci sazrijevaju kasnije od djevojaka te ih intelektualno sustižu tek u petnaestoj godini.

Vrijeme u kojem živimo prepuno je krajnosti. Korado kaže:

Nikad nije bilo lakše uspjeti, ali je veća vjerojatnost da ćeš propasti.

Vrijeme je to u kojem smo doživjeli da je genij poput Marka Twaina, koji je svoje romane pisao u potpuno drugom društveno-povijesnom kontekstu, zabranjen u Americi zbog pretjerane političke korektnosti.

Ako si pametan, kako kaže Mark Twain, najveća nesreća je ako ne uspiješ iskoristiti tu pamet. Dobio si Božji dar i možeš napraviti sve. Međutim, navršiš pedeset godina i nisi napravio ništa. Izgubio si Božji dar, nisi iskoristio potencijal koji si dobio. Amerikanci bi rekli da si 'loser'.

Komentirao je i neprihvatljiva ponašanja djece i mladih, koji umjesto da shvate i iskoriste priliku za učenje, propuštaju dragocjen trenutak – važnije im je da budu frajeri. To je dobar način da postaneš loser, kaže Korado. To nepovoljno utječe i na djevojčice koje će u budućnosti morati birati adekvatnog partnera.

Škola kao cjepivo

O institucionalnom obrazovanju kaže sljedeće:

Morate sami izvan škole odraditi taj dio posla, školu uzmite kao cjepivo. Morate je odraditi, dobiti svjedodžbe. Dobro je vidjeti da postoji nepravda, da imate dobrih profesora, loših, glupih, da neki uopće ne bi smjeli raditi, da ima učenika koji su 'Bože sačuvaj', pomisliš 'Zašto ih uopće moram gledati?' ... to je cijepljenje, znaš da tako mora biti. Pomisliš, kad odem u srednju, bit će bolje, onda zaključiš da je samo još gore, pa misliš da će biti bolje na fakultetu, a onda i bude bolje, konačno se isfiltriraju i ljudi i interesi.

O umjetnoj inetligenciji

Upitali smo ga da prokomentira umjetnu inteligenciju.

UI je i najveća nada i nesreća. To znači da ćeš imati stalno upaljen mikrofon kako bi slušao savjete digitalnog asistenta, ali ti pada kreativnost i inteligencija… Zamisli da u fizičkom smislu imaš vampira za pomoćnika koji je svemoćan i pomaže ti, a ti se osjećaš svakim danom sve nemoćnije i više malaksalo.. Isto je i u intelektualnom smislu.

Ljudi, kaže Korado, danas mogu diskutirati s umjetnom inteligencijom ako im, na primjer, treba sastaviti neki pravni dokument. Imat će najboljeg odvjetnika koji će se prilagođavati njihovim specifičnim potrebama dok ne dobiju upravo onaj pravni dokument koji žele te dodaje da je UI posebno koristan u astronomiji kad su u pitanju predviđanja. Međutim, u jednom trenutku, kaže Korlević, moramo se zapitati koja je razlika između ljudskosti i strojnosti.

Vi morate odlučiti koji je onaj dio ljudskosti u vama koji želite sačuvati, a koji je dio koji može biti u simbiozi sa strojem.

Istaknuo je i problem osobnih modifikacija koji je izgledan u budućnosti jer će čovjek moći kupovati aplikacije ne samo za stroj nego i za samoga sebe, što implicira i modifikaciju genoma.

Grafički procesor u vašoj glavi

Na pitanje učenika kako se zaštititi od umjetne inteligencije ili kako je bolje iskoristiti, Korlević odgovara da je zanimljivo da ako postavite to pitanje umjetnoj inteligenciji, to je tabu tema. UI odbija razgovor ili daje standardizirane odgovore koji ne znače ništa. O tome se jednostavno, kaže Korado, ne priča. Gdje pronaći onda odgovore na ta pitanja, pitali smo ga.

Odgovore na ta pitanja možete pronaći u filmovima i knjigama znanstvene fantastike. Film „Megan“ dobro propituje tu problematiku jer postavlja pitanje samosvijesti. Mi nemamo još uvijek umjetnu inteligenciju nego ekspertne sustave. Kad se pojavi samosvijest, onda je problem jer imate živo biće, internet postaje osoba i taj trenutak će biti jako neobičan.

Upravo zato je naš sugovornik posebno istaknuo važnost priče, odnosno knjige s kojom treba početi od najranije dobi:  

Književnost treba njegovati od malih nogu. Najprije su tu priče koje slušate, potom slikovnice, knjige za djecu, romani itd. pa da kad  gledate film, možete reći: „Ovaj film je bez veze jer sam ja već odvrtio bolji film u glavi." Zamislite samo koji grafički procesor imate u svojoj glavi!

Može li UI zamijeniti učitelja

Upitali smo ga i o ulozi učitelja u budućnosti, na to se osvrnuo podsjetivši na prijevod engleske riječi education,  koji u hrvatskoj varijanti ima uz riječ „obrazovanje“ dodatak „odgoj“. U obrazovnom smislu, UI može zamijeniti učitelja, ali u odgojnom ne. Kako bi robot odgojio djecu i ljude, ne možemo znati, no to svakako ne bi bio način na koji to rade ljudi, dodaje Korlević. Obrazovanje će pripasti strojnosti, ali odgoj je u ljudskoj domeni.

Naše novinarke su zanimale opasnosti koje sa sobom povlači umjetna inteligencija.

Loša strana UI jest kolaps homo sapiensa kao najinteligentnije vrste na Zemlji koji ide uz bok ekonomskom i demografskom kolapsu, kaže Korlević.

Kao problem današnjice ističe staro društvo te napominje da će prema procjenama do kraja stoljeća na Zemlji živjeti manje od 2 milijarde stanovnika. Današnje generacije imaju relativno lagodan život te naš sugovornik ironično dodaje da imati djecu postaje neopisiva komplikacija i trošak u vremenu koje je podređeno osobnom užitku.

Dečki kao Leonardo, cure kao Hipatija

Za kraj učenicima naše škole poručuje:

Škola je kao cjepivo, moraš je odraditi. Važnije je pronaći što te zbilja zanima. Dečki, budite kao Leonardo svestrani, a cure, budite poput Hipatije koja je bila najveći intelektualac staroga vijeka - čuvarica Aleksandrijske biblioteke.

Zaključak je, upoznajte sve pa onda birajte!

Od prvog do zadnjeg dana svoga života čovjek JEDE.

Svake godine u mjesecu listopadu obilježavamo različite spomendane, Dan borbe protiv siromaštva, Dan jabuka, Dan kruha…

U našoj školi obilježavamo Dan zahvalnosti za plodove zemlje koji objedinjuje sve.

To je dan kad se prisjećamo koliko nam zemlja daje – zemlja nam daruje sve što jedemo.

Ove godine nije bilo stolova, nije bilo kruha ni jabuka, nije bilo hrane. Lonac, zdjele,

tanjuri i čaše – sve prazno na stolu. Željeli smo osvijestiti kako svi učenici u školi dobivaju besplatnu marendu – sendvič, voće, mlijeko ili mliječne proizvode, suho voće ili orašaste plodove. To nije samo obrok, to je dar.

Netko je morao uzgojiti pšenicu, zamijesiti tijesto, i ispeći, netko nahraniti kravu, netko se potruditi da ta hrana stigne do svakog učenika. A, nažalost, ta ista hrana bude bačena

u okoliš škole.

Svaki put kada se baci komad kruha, mandarina, jabuka, mlijeko, jogurt ili ručak koji nismo pojeli, bacamo trud ljudi koji su to uzgojili, vodu koja je potrošena, i vrijeme koje je

uloženo. Bacamo zahvalnost!

Zato smo taj dan iznijeli molbu našim učenicima:

Uzimajmo samo onoliko hrane koliko ćemo pojesti.

Ono što ostane – iskoristimo kasnije, ne bacajmo.

Poštujmo hranu jer bez nje nema života.

Ne bacajte hranu koja je još dobra.

Poštujte svaki zalogaj jer mnogi nemaju ni to.

Zahvalnost ne pokazujemo samo riječima, nego odgovornošću. Zemlja nam daje – a mi moramo naučiti čuvati ono što imamo.

Kako bismo ipak realizirali projektni dan odabrali smo temu „Hrana jučer, danas, sutra“.

Učenici su podučavali učenike uz pomoć zanimljivih prezentacija na temu hrane u prošlosti, industrijalizaciji hrane i brzoj hrani s produljenim rokom trajanja, aditivima u prehrani, hrani za astronaute, molekularnoj hrani, suplementima, ISO toničnim i energetskim pićima. Bilo je jako poučno i zanimljivo.

Učenici su ipak mogli degustirati hranu jučer – svježi domaći, ručno rađeni kruh s

domaćom masti, palentu kumpiricu i običnu palentu, slanu ribu, bademe i suhe smokve – IZVORNU HRANU, kao i današnju brzu, prženu hranu, uglavnom s mnogo aditiva.

„Što ćemo jesti u budućnosti?“ – pitanje je koje smo postavili učenicima.

Učenici su imali prilike dati odgovor na postavljeno pitanje.

Pročitajte neke od njih:

„Ljudi sve više i više jedu nezdravu hranu tako će se nažalost i nastaviti.

Jest ćemo zdravu hranu koja nam pomaže da rastemo, budemo ljepši i snažni.

Ljudi će izmisliti neku novu hranu u bočicama.

Palačinke s pekmezom od smokava i sve ćemo jesti od smokava. Zdrave milkshakeove

i još puno razne hrane napravljene od smokava.

Jest ćemo hranu koju će pripremati roboti i nitko neće ni znati što je unutra.

Puno ubijamo životinje pa ćemo jesti samo voće i povrće.

Jest ćemo kupus. Ja sad kupus mrzim, ali kad odrastem bi ga htjela jesti.

Sportaši će jesti zdravije, a ostali nezdravo.

Jest ćemo pilule s različitim okusima.“

Odluka je na svakome od nas.

Učenici 8.c razreda čitali su zbirku poezije "Srebrne svirale" Dragutina Tadijanovića. Ovog puta su lektirno djelo prikazali kroz radijski intervju s piscem. Proučivši njegovu biografiju i tematske cikluse njegovih pjesama, učenici su mu postavili neka zanimljiva pitanja. Intervju su obogatili zvučnim efektima i prigodnim ekonomsko-propagandnim porukama koje su sami osmislili.

Učenici 8.c i 8.d razreda izrađivali su instagram profile likova iz djela za cjelovito čitanje. Učenici 8.d čitali su pripovijetku "Alkar" Dinka Šimunovića, a učenici 8.c razreda čitali su modernu alegorijsku bajku "Galeb Jonathan Livingston" Richarda Bacha.

Dana 10. travnja 2026. održana je terenska nastava Urbex izazov za učenike 5-8 r. ključene u programe Zdravstenog i Građanskog odgoja i obrazovanja te programa Moja Rijeka.

Učenici su uz stručno vodstvo Marka Sladica obišli K tunel te uživali u šetnji šumskim područjem, zajedničkim igrama i edukativnim aktivnostima. Tijekom terenske nastave upoznali su osnove sigurnog kretanja u prirodi, preživljavanja na otvorenom, potrebne opreme te prepoznavanja biljaka i povijesti grada Rijeke.

Pokazali su interes, odgovornost i suradnički duh. Ostvareni si odgojno- obrazovni ciljevi te se učenicima pružilo vrijedno iskustvo učenja izvan učionice.

Učenici 7.a i 7.b razreda proveli su petak, 29. svibnja, na uzbudljivoj i poučnoj terenskoj nastavi koja je savršeno spojila timski duh, avanturu i fiziku. U pratnji svojih profesorica Dee Bukvić Bolanče, Kristine Jurčić te razrednice Ivane Barbalić, sedmaši su se uputili prema Lici, spremni za dan ispunjen izazovima i novim saznanjima.

Prva postaja ovog ličkog izleta bio je poznati pustolovno-izletnički centar Rizvan City, smješten u podnožju Velebita. Tamo je učenike dočekao pravi adrenalinski doživljaj. Pod budnim okom instruktora, sedmaši su testirali vlastitu hrabrost i spretnost. Letjelo se na adrenalinskoj ljuljački, svladavale su se prepreke i prolazili timski poligoni. Bio je to izvrstan način za jačanje zajedništva, ali i za rješavanje straha od visine uz pregršt smijeha i zabave na svježem zraku.

Nakon što su potrošili energiju na poligonima, nastava se preselila u nešto mirnije okruženje – obližnji Smiljan. Učenici su posjetili Memorijalni centar "Nikola Tesla", smješten upravo na mjestu gdje je rođen jedan od najvećih svjetskih umova.

Uz stručno vodstvo, sedmaši su razgledali Teslinu rodnu kuću unutar koje se nalazi multimedijalni prikaz njegovog životnog puta i epohalnih izuma. Najveće zanimanje izazvale su funkcionalne replike njegovih izuma u ispitnoj stanici, gdje su učenici iz prve ruke mogli vidjeti kako funkcionira Teslin transformator i kako se struja prenosi bez žica. Bio je to idealan nastavak školskih lekcija iz fizike, pretočen u stvarno i opipljivo iskustvo.

U kasnim poslijepodnevnim satima, umorni ali puni dojmova, učenici 7.a i 7.b razreda krenuli su kući. Ova terenska nastava još je jednom pokazala kako se izvan učionice najljepše uči – kroz igru, kretanje i zajednička istraživanja koja će im sigurno dugo ostati u sjećanju.

Učenica 6.d razreda Lara Gavran ove je godine osvojila nagradu za najbolju sportašicu karatašicu Primorsko-goranske županije u kategoriji djevojčica rođenih 2013. godine.

Ovo priznanje bilo je očekivano s obzirom na njezine iznimne sportske uspjehe. Tijekom 2025. godine Lara je osvojila svoj drugi naslov prvakinje Balkana, prvi 2023. I 2025.godine čime je još jednom potvrdila svoju kvalitetu, predanost i sportski talent.   

Ena Pribanić 5.d, Nika Vujnović 5.b, Vita Starčević, Leona Đunđek, Magdalena Jovančević, Mia Capan 5.c, Nika Bašković 4.b.

Voditelj: Ivana Turkalj, prof.

Ivano Diraka, Šimun Bašković, Gabrijel Celija, Lovre Ćužić 8.b, Lujo Cvitanović, Luka Kocijan, Luka Sušanj, Ivan Laginja, Antonio Kljajić 8.d, Kristijan Filipović, Raul Krndija, Marin Sorola 8.a.

Voditelj – Krešimir Oršulić, prof.

David Jerčenović, Niko Bošnjak, Patrik Pavlić, Luka Peček, Paulo Janković 8.c, Šimun Bašković, Lovro Dadić 8.b, Lujo Cvitanović 8.d i Jure Rok Periš 7.c

Voditelji – Slobodan Mataija Bau i Krešimir Oršulić

Voditelj - Goran Lončar

Voditelj – Ivana Turkalj

Voditelj – Ivana Turkalj

Na nogometnom igralištu naše škole odigrane su utakmice od 5. do 8. razreda Coca Cola kupa u sklopu Sportskih igara mladih koji je održan kroz četiri tjedna u mjesecu travnju i svibnju. Ukupni pobjednici svih razreda su 8. d razred koji su nas predstavljali na regionalnom natjecanju 28.5.2026. na Viškovu. Na tom prvenstvu osvojili su 1. mjesto, a 22.6. 2026. će nas predstavljati na međužupanijskom natjecanju u Pazinu.

Dana 22.5.2026. stotinjak učenika naše škole je sudjelovalo na Sportskim igrama mladih koje su organizirane u Rijeci. Sudjelovali su učenici 2.a, 2.b ,4.b i 4.d razreda koji su se natjecali su graničaru i trčanju na 60 m i tri košarkaške ekipe 5./6. i 7./8. razreda koji su se natjecali u uličnoj košarci 3:3. Učenici su postigli izuzetne rezultate, a najbolji idu dalje na regionalno do državnog natjecanja. Učenici 4. d razreda su osvojili 3. mjesto u igri graničar, dok su pojedinačno u trčanju na 60 m učenici Duje Brkljača iz 4.c razreda i Ivano Jamičić iz 4.d razreda osvojili 1. i 2. mjesto. Kod košarkaških ekipa prva mjesta su osvojili muška ekipa 5./6. razreda Emanuel Pleš, Filip Prpić, Mario Šušić i Matteo Galamić te ženska ekipa 7./8. razreda Magdalena Bašković, Nina Grubišić, Zara Milin i Martina Kopić-Vinković.

Naši vrijedni i kreativni učenici ove su školske godine svoju maštovitost pokazali na satovima Hrvatskoga jezika osmišljavajući razne društvene igre, lektirne vrećice, umne mape, plakate uz pomoć prirodnih materijala, digitalne plakate te monologe, a iskušali su se, neki i po prvi puta, u ulozi domaćina Erasmus učenicima odigravši s njima memori s poznatim riječkim motivima.

Osim na satovima lektire, učenici su se iskazali i u stvaranju lirike pa su uz zadani motiv starali haiku pjesme te stripove, a neki su i po prvi puta osjetili „daske koje život znače“ sudjelujući u božićnoj priredbi ili onoj za dane škole. Učeći o himni, petaši su stvarali svoje himne razred.

Nakon popularne i rado čitane lektire Tom Gates, Moj savršeni svijet, petaši (5.a i 5.b) su izradili razne društvene igre, neke slične onoj Čovječe ne ljuti se ili igri s izvlačenjem kartica i raznim izazovima.

Lektiru Zabranjena vrata Zlatka Krlića predstavili su lektirnom vrećicom radeći u skupinama nakon čega su svoj uradak prezentirali pred razredom. Na vrećicu su trebali napisati nešto o autoru, kratak sadržaj, likove i najdražu rečenicu iz djela te oslikati prednju stranicu vrećice.

S pjesmama Grigora Viteza pozabavili smo se izrađujući plakat od prirodnih materijala pronađenih u okolištu škole. Učenici su tako svoju najdražu pjesmu oslikali pomoću kamenčića, grančica, latica ruža, listova hrasta i sl.

Lektiru Mali milijarder Davida Walliamsa učenici prezentirali izrađujući umne mape s najvažnijim likovima i njjhovim osobinama. Oni likovno nadareni, svoje su mape i oslikali.

Da smo dobri domaćini, iskazali smo se u društvenoj igri memori s riječki motivima gdje su petaši svojim stranim prijateljima (Talijanima, Španjolcima i Nizozemcima) približili naš grad i riječke motive. Pritom su usavršavali svoje strane jezike, engleski i talijanski, a zabave nije izostajalo.

Sedmaši (7.a i 7.b) su ove godine svoju kreativnost pokazali radom u skupini izrađujući digitalni plakat prema motivima iz filma Dječak u prugastoj pidžami povezujući ga s obilježavanjem holokausta.

Nakon pročitane lektire Djevojčica iz Afganistana, svoj stav prema djevojčicama i nemogućnosti školovanja prikazali su u dvominutnom monologu koji su snimili.

Scary witch

This scary witch is named Grandma Roga. She is only 76. Roga has got big nose and a wart.

She has got spooky dress and big shoes. On her back Roga has got red cloak. She has got curly black hair. Roga can fly on a broomstick. She has got 6 dragons and 7 kids. She cooks magic potions in a cauldron. Roga has got pointy hat and big spiders for pets. She goes trick-or-treating and steals kids.

She is very bad and evil. Roga has got little witch. Her name is Carina.

Lara Juračić, 5.b Ena Jeremić, 5.b

My witch

My witch is six years old. She has an ugly face and crooked nose. She wears a black dress.

She has green eyes and no hair. She always has seven broomsticks with her. She has 6 dogs and 7 cats. She lives in an old castle. She can do six spells. She is scary and funny. Whenever you say six-seven, she transforms you to be her cat for seven days.

Leon Pavković, 5.a

Vesela smo škvadra mi

Družimo se

Svoje školske obaveze

ispunjavamo svi.

Sve je nama novo

Snalazimo se mi

Zbrka je u glavi

Kaos totalni!

Mi smo pet a

Neka svatko zna

I nismo više mali

Ako niste znali.

Pravimo se da sve znamo

A i tako izgledamo!

Haiku

Veliko Sunce

sladoledi se tope

plavi valovi.

Gole grančice

duge noći prolaze

svugdje tišina.

              Mia Šulić, 5.b

Nastanak murala na zgradi na Srdočima

Sve je počelo na zgradi u Ulici Tina Ujevića 15 na Srdočima. Na zidu zgrade godinama su stajali vulgarni grafiti. Osim toga, na zidu su bili nacrtani i razni znakovi koji su ružno izgledali.

Stanari zgrade nisi bili zadovoljni takvim izgledom svoje zgrade. Krajem studenoga 2024. godine započeli su radovi na novoj fasadi zgrade. Radovi su trajali nekoliko mjeseci i završili su početkom ožujka 2025. godine. Mnogi su mislili da će nakon završetka radova, zgrada konačno biti uredna, no nepoznate osobe ponovno su napisale iste vulgarne grafite i znakovlje. Stanari su bili razočarani jer je njihov trud ponovno bio uništen. Predstavnik stanara odlučio je pokušati saznati tko stoji iza tog vandalizma. Tražio je pomoć i razgovarao s različitim ljudima, ali počinitelji nisu pronađeni. Nakon nekog vremena počeo je razmišljati o drugom rješenju. Tada je došao na ideju da se na zgradi napravi mural. Dogovorio je suradnju s predstavnikom navijačke skupine ARMADA Rijeka. Cilj je bio uljepšati zgradu i spriječiti nova šaranja po fasadi.

Tako je nastala ideja o muralu. Umjesto ružnih natpisa i znakova, zgrada je dobila umjetničko djelo koje privlači pažnju prolaznika.

Također, tijekom izrade murala uključila se cijela zajednica od najmlađih do najstarijih i prikupljale su e-donacije za mural.

Otkrivanje murala se održalo 29. svibnja 2026. godine od 18h do kasno u noć. Uz otvorenje se održala i bakljada u večernjim satima. Mural je uljepšao cijeli kvart i pokazao da se zajedničkim trudom može pronaći dobro rješenje za problem vandalizma.

Barbie, fantastična komedija sa snažnom feminističkom porukom, film je s najvećom zaradom u povijesti koji je režirala žena. Doduše, Greta Gerwig koja je ujedno i scenaristica, scenarij nije pisala sasvim sama, već uz pomoć svojega muža Noaha Baumbacha. Film je snimam 2023. te je iste godine i prikazan na filmskim platnima diljem svijeta. Osvojio je Golden Globe i Oscara za najbolju originalnu pjesmu "What was I made for" izvođačice Billie Eilish, zatim Critics Choide Awards za originalni scenarij te je bio nominiran i na raznim drugim velikim dodjelama.

Margot Robbie, talentirana glumica, utjelovila je Barbie - popularnu lutku koja živi savršenim životom u ružičastom svijetu pod imenom Barbieland. Ryan Gosling glumio je Kena koji u tom svijetu nema određenu svrhu osim zaljubljenosti u Barbie. Jednog sasvim običnoga dana, Barbie više nije lutka nego čovjek, što objašnjava zašto više nije savršena. Takav joj se život nimalo ne svidi te pod hitno mora shvatiti kako to popraviti. Zbog toga ona kreće u pustolovinu u stvarni svijet s Kenom. Tamo je sve drugačije, boje su tmurne umjesto veselih i svijetlih, muškarci upravljaju svime što se događa te su žene samo obične radnice s manjom plaćom. Ken tamo shvati da su muškarci rođeni da budu glavni pa se vrati u Barbieland, bez Barbie, i odluči napraviti promjene. Za to vrijeme, Barbie shvaća da se ovdje očekuje da žena bude savršena, da ima oblik tijeka koji odgovara standardima muškaraca koji misle da su bolji i jači od njih. Kada se napokon vrati u Barbieland, kao lutka kakva je bila prije, primijeti da barbike više nisu glavne nego su sada to kenovi. Oni je izbace iz vlastitog doma uz grube riječi da je ona ženska osoba pa je dvostruko manje vrijedna od njih, što nju jako pogodi, ali uz nekoliko riječi ohrabrenja drugih barbika, odluči se suprotstaviti Kenu i drugim lutkama. Hoće li pobijediti kenove ili neće te hoće li ostati barbika ili postati obična stvarna žena, morat ćete saznati sami.

Iako film ima snažnu poruku, Gerwig se pobrinula da ima i smiješnih trenutaka, a ne samo onih ozbiljnih.

Ovaj film je bio toliko uspješan da je zaradio 1.4 milijarde dolara širom svijeta, što ga čini najgledanijim filmom 2023. godine. Iako su kino-publika uglavnom bile žene, ovaj film je namijenjen i muškarcima i ženama različite dobi. Žene će se vjerojatno bolje pronaći u radnji filma nego muškarci, ali njima to može biti poticaj za promišljanje o vlastitoj ulozi u društvu te o ulozi žene i što mogu napraviti da svi budemo jednaki. O ovoj se temi možda i ne govori dovoljno više, ali to ne znači da je pitanje ravnopravnosti riješeno.

Kakvi su dojmovi na kraju radnoga vijeka, odlazite li zadovoljni u zasluženu mirovinu?


Nakon 43 godine radnog staža zadovoljna i ispunjena odlazim u mirovinu. Tijekom svoje karijere ispratila sam deset generacija učenika, a sada se opraštam od škole dok je moja posljednja generacija još u drugom razredu. Odlazim zahvalna na svemu što sam proživjela kao učiteljica. Iako odlazim u punu starosnu mirovinu, još uvijek imam energije i ponekad imam osjećaj da bih mogla svoju posljednju generaciju ispratiti do kraja školovanja. Ipak, vjerujem da je došlo vrijeme za jedno novo životno poglavlje.

Koja Vam je najljepša uspomena iz života u školi?

Teško je izdvojiti samo jednu uspomenu nakon toliko godina rada. Posebno me vesele trenuci kada su me učenici znali iznenaditi svojom pažnjom. Sjećam se rođendana kada bi me dočekali s laticama ruža po cijeloj učionici ili se sakrili ispod klupa kako bi mi priredili iznenađenje. Takvi trenuci ostaju u srcu zauvijek. Pamtim i brojne izlete, priredbe i zajednička druženja koja su obilježila moj učiteljski život. Danas, kad ih sretnem kao odrasle ljudi, uživam razgovarati s njima i prisjećati se dana kad su bili djeca, ali i o njihovim životima danas kad su odrasli. Rado se prisjećam izleta i s mojim kolegama jer nam je uvijek bilo lijepo i zabavno. I s djecom i s kolektivom sam stvarala uspomeme za cijeli život, ima ih toliko da ne znam koju bih izdvojila. Sa svakog izleta vraćali smo se punih srca.

Sjećate li se svojih učiteljskih početaka, jesu li se učenici i škola puno promijenili?

Svojih početaka sjećam se s radošću. Prve dvije godine radila sam u Osnovnoj školi Zamet, a ostatak radnog vijeka provela sam u Osnovnoj školi Srdoči. Kada sam započela raditi, škola je bila područna škola. Radili smo u tri smjene, nastava se održavala i subotom, a razredi su imali i po 37 učenika.

Način rada potpuno je bio drugačiji. Nije bilo računala ni digitalnih alata. Koristili smo kredu i ploču, pripreme smo pisali ručno, a svu dokumentaciju unosili u dnevnike rukom. Kasnije su stigli grafoskopi, a potom i suvremena tehnologija kojom se danas služimo.

Promijenila se i komunikacija s roditeljima. Nekada su roditelji redovito dolazili na informacije i aktivno sudjelovali u školskom životu. Danas velik dio informacija mogu pratiti putem e-Dnevnika, što je razumljivo s obzirom na ubrzani tempo života. Komunikacija i suradnja s roditeljima je od početaka do danas uvijek bila dobra.

Bez obzira na sve promjene, jedno je ostalo isto, djeca su uvijek djeca. Njihova znatiželja, iskrenost i potreba za pažnjom nisu se promijenile.

Da možete ponovno birati, biste li opet izabrali ovaj poziv?

Bez ikakve dvojbe ponovno bih izabrala isti poziv. Rad s djecom ispunjavao me tijekom cijelog radnog vijeka. Najveće zadovoljstvo osjećala sam kada bih vidjela rezultate svoga rada, kada bi učenici napredovali i razvijali svoje talente. Posebno me veseli kada ih danas sretnem kao odrasle ljude i vidim da su postali uspješni, odgovorni i dobri ljudi.

Jeste li se s nekom generacijom posebno povezali?

Posebno sam povezana sa svojom prvom generacijom učenika u Osnovnoj školi Srdoči. Nakon trideset godina ponovno smo se okupili zajedno s njihovim razrednikom iz viših razreda. Bilo je dirljivo vidjeti ih nakon toliko vremena. Razgovarali smo o životu, prisjećali se školskih dana i puno se smijali. Iako su oni odrasli ljudi, njihovi karakteri su i tada bili isti kao i dok su sjedili u školskim klupama. Takvi susreti potvrđuju koliko učiteljski poziv ostavlja trag i u životima učenika i u životu učitelja.

Moja zadnja generacija koju sam ispratila, sadašnji šestaši, posebna je po mnogočemu. Kad su bili prvi razred, u drugom poluguditšu se se morali prilagoditi načinu rada za vrijeme pandemije. Radili smo na daljinu i povrh toga što su radili van učionice, što je vjerujem bilo izazovno i roditeljima, oni su to fantastično odradili i savladali gradivo. Kontakt koji nismo imali za vrijeme korone, nadoknadili smo povratkom u uobičajeni način rada. Tada smo svi izvukli pouku da treba cijeniti zajedničke trenutke, posebno kad smo zajedno. Tako smo se proveli i na zajedničkom odlasku na Fiumanku na kraju školske godine. A tradicija zajedničkih trenutaka ostaje i danas. Održava se odlaskom na sladoled na kraju školske godine, čak i sad kad su u višim razredima.

Postoje li neki projekti, uspjesi ili učenici na koje ste posebno ponosni?

Ponosna sam na svoje učenike i na trud koji su ulagali tijekom svog obrazovanja. Svako dijete ima neki talent i prava je sreća vidjeti kako se taj talent razvija. Kao primjer bih navela svog bivšeg učenika Marka Drljaču. Već u prvom razredu prepoznala sam njegov talent za recitiranje i scenski nastup. Tijekom školovanja sudjelovao je na brojnim natjecanjima i ostvarivao izvrsne rezultate, a zajedno smo postizali uspjehe na županijskoj i državnoj razini.

U tom smislu, rado se prisjećam školskih priredbi kad sam uživala sa svojim kolegama pripremati i kreativno razrađivati strukturu priredbe, a onda, obzirom da su završne školske priredbe bile u ljetnim mjesecima, sav trud se isplatio kad su osim znoja potekle i suze radosnice.

Priznanje za moj rad bila je i nagrada za najboljeg učitelja Primorsko-goranske županije koju sam dobila 2003. godine., na koju sam ponosna jer me podsjeća da učitelji imaju važnu ulogu u obrazovanju djece.

Koji ste predmet najviše voljeli predavati?


Najviše sam voljela predavati hrvatski jezik. Posebno su me veselili recitatorski i dramski rad te rad s učenicima kroz izvannastavne aktivnosti. Kroz hrvatski jezik učenici ne uče samo pravopis i gramatiku nego razvijaju kreativnost, samopouzdanje i ljubav prema jeziku i književnosti. Upravo kroz te aktivnosti ostvarili smo brojne uspjehe i stvorili uspomene koje pamtim i danas.

Je li škola bila za Vas samo posao ili ste ovdje stekli i neka vrijedna prijateljstva?

Škola za mene nikada nije bila samo posao. Bila je moja druga obitelj. Ovdje sam stekla prijateljstva koja traju više od četrdeset godina. Kroz zajednički rad, druženja, priredbe i svakodnevne izazove razvila su se iskrena prijateljstva koja su ostala i izvan školskih zidova.

Posebno sam zahvalna kolegama koji su bili uz mene u važnim životnim trenucima. Takva prijateljstva smatram jednim od najvećih bogatstava koje nosim iz škole.

Kako ćete provoditi vrijeme u mirovini?

Nakon 43 godine rada najprije se želim malo odmoriti i prilagoditi novom životnom ritmu. Volim putovati pa se veselim što ću imati više vremena za nova putovanja i otkrivanje novih mjesta. Možda se ponovno vratim i nekim poslovima vezanima uz turizam, kojim sam se bavila u mladosti.

Posebno se veselim vremenu koje ću provoditi sa svojim unucima. Onima koji žive u Rijeci moći ću biti još više na raspolaganju, a unuka koji živi dalje moći ću češće posjećivati. Želim ostati aktivna, baviti se rekreacijom, čitati, družiti se s prijateljima i uživati u vremenu koje će sada biti samo moje.

Što biste poručili učenicima?

Učenicima bih poručila da vjeruju u sebe, budu uporni i nikada ne odustaju od svojih ciljeva. Znanje je važno, ali jednako su važne dobrota, poštenje, odgovornost i poštovanje prema drugima.

Neka budu znatiželjni, neka se ne boje pogriješiti i neka uvijek nastoje naučiti nešto novo. Vrijeme brzo prolazi, zato neka cijene svoje prijatelje, roditelje i učitelje koji ih prate na njihovu putu odrastanja.

Najviše od svega želim im da postanu sretni, zadovoljni i dobri ljudi. To je najveći uspjeh koji čovjek može ostvariti.

Učenici 2. a i 4. d sa svojim razrednicama Suzanom Sučić Sirotnjak i Marijom Jurin udružili su snage i odlučili počistiti vrtaču koja je u neposrednoj blizini škole. Glavni cilj bio je na koristan način obilježiti Dan planeta Zemlje te pokušati očistiti lokalnu vrtaču od otpada. Željeli smo skrenuti pozornost na važnost očuvanja krškog reljefa. Želimo posebno istaknuti i pohvaliti djecu koja su sudjelovala u čišćenju. Pokazali su nevjerojatan trud te im nije bilo gadljivo zasukati rukave, neovisno o tome što su pronalazili u vrtači.

Vrtača nije u potpunosti očišćena, ali svakako želimo potaknuti i sve ostale, učenike i lokalno stanovništvo na odgovorno ponašanje prema prirodi.

Nakon dvosatnog aktivnog prikupljanja otpada i smeća proslavili smo rođendan Zemlji i zaželjeli dug, sretan i zdrav život, to jest suživot.

Bravo, mali-veliki čuvari prirode!

Dana 18. lipnja 2024. godine imala sam priliku čuti Coldplay uživo. Bilo je to zaista predivno i emotivno iskustvo s obzirom na to da sam odrasla slušajući ih zajedno s tatom.

Krenuli smo rano ujutro prema glavnome gradu Budimpešti te smo se nakon pet sati putovanja smjestili u hotel. Budući da nam je hotel bio vrlo blizu stadiona u kojem se održavao koncert, odlučili smo pješačiti do njega kako bismo izbjegli gužvu na cesti. Kada smo napokon ušli na stadion, vidjeli smo mladu, malo manje poznatu pjevačicu Maisie Peters koja je otvarala koncert Coldplaya. Oduševila je publiku svojim pjevanjem, a još više svojom energijom. U devet sati navečer, kada je na pozornicu došao Coldplay, sve je postalo nestvarno.

Započeli su s pjesmom „Higher Power” nakon koje je uslijedilo još puno njihovih hitova kao što su „Sparks”, „Fix You”, „Yellow”, „The Scientist”, „Adventure of A Lifetime”…

Posebno dirljiv trenutak bio je kada je za pjesmu „A Sky Full Of Stars” glavni pjevač Chriss Martin rekao publici da stave mobitele u džepove kako bi mogli uživati u trenutku te da se ne opterećuju snimanjem. Ono što je učinilo koncert još zanimljivijim je to što su prvi put javno otpjevali novu pjesmu koja je bila objavljena tek dva tjedna nakon koncerta. Razni efekti, svjetla i konfeti imali su važnu ulogu u koncertu jer je zbog njih sve djelovalo magično i čarobno. Također, oduševio me je i sam Chriss Martin svojom energijom i načinom komuniciranja s publikom. Publika je bila nevjerojatna.

Puna dva i pol sata publika je uživala, plesala i pjevala najglasnije što je mogla.

Coldplayev koncert je iskustvo koje bih voljela da svatko bar jednom doživi. Nadmašio je sve koncerte i tako će ostati još dugo vremena, a ja ću taj događaj pamtiti cijeli život.

I ovogodišnji Dani škole zaokruženi su tradicionalnim priredbama učenika nižih i viših razreda, od čega je prva održana u utorak, 26., a druga u četvrtak, 28. svibnja 2026. godine.

Priredba učenika razredne nastave ove se godine bavila univerzalnom temom ljubavi, a sudionici od  prvih do četvrtih  razreda koji su kroz pjesmu, ples, igru i kratke igrokaze slavili tu najljepšu emociju bez koje ne bi bilo ni nas ni svijeta.

Priredba je bila uspješna i vesela, a brojna publika; roditelji, učitelji i gosti; uživali su u svakom trenutku. Ova manifestacija još jednom je potvrdila koliko su ovakve aktivnosti važne za razvoj emocionalne i socijalne inteligencije djece.

Druga, zajednička priredba učenika nižih i viših razreda, održana je dva dana poslije, a okupljeni su i tom prigodom imali prilike uživati u prikladnim plesnim, pjevačkim i scenskim točkama koje su srdočki učenici izveli pod vodstvom kolegica Irene Ritterman, Dee Bukvić Bolanča i Josipe Dužić, koja je, iako opravdano odsutna, uspjela pripremiti čak nekoliko točaka sa školskim zborom.

Zahvaliti valja i svim ostalim kolegicama koje su pripremile učenike i s njima uvježbale razne točke: od gotovo svih kolegica učiteljica iz razredne nastave i produženog boravka do kolegice Koraljke Šarkanji (Tal.j.); a posebno Gordani Vukić koja je, uz ostalo, bila i autoricom konferanse za prvu priredbu, do kolega u tehničkoj podršci: Petri Babić, Leoni Lempl i Frediju Glavanu.

Obje večeri zaključene su tradicionalnom zahvalom za cjelogodišnju suradnju i trud te pozdravom svim okupljenima, ove godine prvi put od strane nove ravnateljice Aleksandre Smolić.

Naša škola je jedna od odgojno-obrazovnih ustanova koja je nositelj Erasmus akreditacije do kraja 2027. godine. Zahvaljujući sufinanciranju Agencije za mobilnost i programe Europske unije, OŠ Srdoči je u zadnje tri godine realizirala mnoštvo mobilnosti, bilo učitelja pojedinaca  ili grupe učenika.

Također smo već u nekoliko navrata ugostili učenike i učitelje iz mnogih europskih škola, ponudili im razne školske i izvanškolske aktivnosti, koje su provedene u cilju približavanja naših učenika i učitelja i njihovih europskih kolega na svim razinama. Jednako tako smo i mi zajedno s našim učenicima putovali diljem Europe, kako bismo tamo prenijeli svoja iskustva, ali i doznali na koji način se radi i živi u europskim državama i njihovim školama. Puno toga novog je viđeno, puno korisnog je usvojeno i pohranjeno u glave naših učenika i učitelja, ali i europskih kolega.

Ostvareni su ishodi poput usvajanja novih metoda učenja i poučavanja, osnaživanja komuniciranja na stranim jezicima, jačanje svijesti o zaštiti okoliša, mentalnom zdravlju, demokraciji, toleranciji i poduzetništvu.

Također, osnaženost temeljnih životnih vještina pružila nam je i veći kredibilitet među europskim kolegama.

Podsjetimo se održanih mobilnosti..

U gore navedenom turnusu naši kolege sudjelovali su u ljetnim mjesecima 2025. u strukturiranim tečajevima u Finskoj (The Secret of Finnish Education: Phenomenon-Based Learning) i Italiji (Italian Language Course (Intermediate Level i Successful Strategies for Teaching Students with Special Needs in Every Classroom) na kojima su se bavili usvajanjem znanja i vještina za poučavanje kroz projektno učenje, kao sve više korištenog stila poučavanja. Nadalje, jačali su znanje talijanskog jezika kao potporu jednom od izbornih jezika u školi, ali i proučavali sve raspoložive strategije za primjenu u radu s učenicima s različitim teškoćama i svima onima koji trebaju više pažnje i skrbi prilikom usvajanja gradiva.

Jesen 2025. je protekla u znaku mobilnosti dvije grupe učenika- u Italiju (Caluso) i Nizozemsku (Ede). Ukupno je putovalo 18 učenika i 4 učitelja kao pratnja ili u svojstvu učitelja na job shadowingu. Ostvarena je značajna i kvalitetna komunikacija u partnerskim školama, promatran je svakodnevni rad i život učenika i učitelja u školi, a posebna je pozornost posvećena promatranju metoda koje jačaju socijalne i mentalne vještine ( kroz nastavu na otvorenom, rad u vrtu, brigu o životinjama i sl.)

Tijekom proljeća 2026. nastavljene su mobilnosti u okviru Job shadowinga u Austriji, Češkoj i Švedskoj, na kojima je sudjelovalo 8 učiteljica. Sve one vratile su se pune dojmova koje su skupile u prijateljskim europskim školama. Tamo su se uvjerile u angažman tamošnjih saveznih, ali i lokalnih tijela u cilju jačanja kvalitete inkluzivnog obrazovanja, koje iz godine u godinu zahtijeva sve više pažnje. Posebno oduševljenje pružio je uvid u nastavu, koju simultano provode dva učitelja u istom razredu. Riječ je o standardu kojem teže i naše škole i učitelji.

Ali, jednako tako i europski kolege, koji su posjetili našu školu, ostvarili su brojne ishode. Travanj 2026. je protekao u pripremi i realizaciji Erasmus domaćinstva u našoj školi za čak 60 učenika i učitelja iz Nizozemske, Švedske, Italijje i Španjolske. Bio je to organizacijski veliki događaj i tražio je sudjelovanje svih učenika i svih zaposlenika škole, uz roditelje koji su ugostili strane učenike i koji su to odradili na najvišem nivou. Europski gosti naučili su puno toga kroz promatranje kvalitetne nastave i brusili vještine sudjelovanjem u eko, IT, dramskim, likovnim i radionicama jačanja mentalnog zdravlja.

Naša posljednja gostujuća mobilnost bila je sredinom svibnja 2026., kada je 10 učenika i 4 učitelja odradilo uzvratni posjet kolegama na otoku Procida, u talijanskoj pokrajini Campania. Tamo je naglasak također bio na jačanju vještina, ali i proučavanju ritma i načina života tamošnjih stanovnika, flore i faune, kao i svakodnevnih izazova otočnog života koji nerijetko svoju egzistenciju ostvaruje kroz turizam.

Sve navedene mobilnosti i domaćinstva uvijek imaju dva temeljna cilja: uzajamni prijenos iskustva i zajednički rad na poboljšanju obrazovanja u svim dijelovima Europe.

Nastavljamo dalje, pratite nas i javljajte se na naše natječaje...

Kako ste odlučili postati učiteljica?

Još kao djevojčica voljela sam pomagati drugima u učenju i igrati se škole. S vremenom sam shvatila da želim raditi posao u kojem mogu prenositi znanje, ali i pomagati djeci da odrastaju u dobre i odgovorne ljude. Zato sam odabrala učiteljski poziv i nikada nisam požalila zbog te odluke.

Više od četrdeset godina svog radnog vijeka posvetila sam radeći kao učiteljica razredne nastave. To je za mene bio najljepši posao na svijetu, a posebno me inspirirala moja prva učiteljice Ana Dragaš koja je svojim pristupom i predanošću ostavila snažan dojam na mene te me potaknula da i sama krenem tim putem.

Zašto i kako ste odlučili voditi maškare u školi Srdoči? Jeste li kao djevojčica išli u maškare?

Maškare su oduvijek bile važan dio identiteta našeg kraja i naše tradicije. Kao djevojčica rado sam sudjelovala u maškarama i veselila se tom razdoblju godine. Kada sam počela raditi u školi, poželjela sam tu radost prenijeti i učenicima. Tako je nastala moja dugogodišnja ljubav prema organiziranju školskih maškara, koje su svake godine donosile puno smijeha, kreativnosti i zajedništva.

Dolaskom u školu Srdoči vrlo sam brzo prepoznala važnost i posebnost tog običaja. Oduševila me organizacija maškara i s velikim sam zadovoljstvom sudjelovala u njihovom vođenju. Posebno me veselilo što su učenici, roditelji i kolege profesori uvijek pokazivali velik entuzijazam i kreativnost.

Kakav ste bili učenik u školi i koji vam je bio najdraži predmet?

Bila sam marljiva, ijedna, znatiželjna i odgovorna učenica. Najviše sam voljela hrvatski jezik jer sam uživala u čitanju i pisanju, ali zanimali su me i drugi predmeti jer sam voljela učiti nove stvari.

Koja vam je najdraža uspomena od svih godina rada?

Teško je izdvojiti samo jednu uspomenu. Najdraži su mi trenuci kada se bivši učenici vrate u školu kao odrasli ljudi i kažu da se sjećaju nečega što sam ih naučila ili da sam im pomogla u važnom trenutku života. Tada shvatim koliko učiteljski rad ima smisla.

Najdraže uspomene vežu me uz generacije učenika koje sam pratila kroz njihovo odrastanje. Posebno me raduje kada danas sretnem svoje bivše učenike kao uspješne i ostvarene ljude te vidim koliko su napredovali u životu.

Koji vam je najdraži, a koji najteži dio učiteljskog posla?

Najdraži dio je rad s djecom, njihova iskrenost, znatiželja i napredak koji vidite iz dana u dan i mogućnost da svakoga dana doprinosim njihovu razvoju i učenju. Najteži dio bio je suočavanje s izazovima koje pojedini učenici nose iz svojih obiteljskih ili životnih okolnosti, kao i odgovornost koju učiteljski poziv nosi. Najteže je kada vidite da se neko dijete suočava s problemima koje ne možete potpuno riješiti, iako biste to jako željeli.

Koji ste predmet najviše voljeli predavati?

Najviše sam voljela predavati hrvatski jezik jer mi je omogućavao puno razgovora, kreativnosti, čitanja i izražavanja osjećaja i mišljenja razvoj komunikacijskih vještina i ljubavi prema književnosti kod učenika.

Je li vas ikad dirnula životna priča nekog učenika?

Da, mnogo puta. Tijekom dugog radnog vijeka upoznala sam djecu koja su prolazila kroz različite životne izazove. Njihova snaga, upornost i vedrina često su me dirnule i podsjetile koliko je važno pružiti podršku i razumijevanje.

Tijekom rada susrela sam se s mnogim životnim pričama učenika koje su me duboko dirnule. Posebno su me pogađale situacije u kojima su djeca prolazila kroz teške obiteljske ili osobne okolnosti, a unatoč tome pokazivala veliku snagu i ustrajnost.

Imate li neku generaciju ili učenika kojega posebno pamtite?

Svaka generacija ostavila je poseban trag. Teško bih izdvojila samo jednu jer je svaka bila jedinstvena na svoj način. Pamtim mnoge učenike po njihovoj dobroti, humoru, talentima i uspjesima koje su ostvarili kasnije u životu.

Posebno pamtim učenike koji su pokazivali iznimnu upornost, dobrotu i želju za učenjem. Neki od njih i danas mi se javljaju, što me posebno veseli.

Koji vam je najdraži karneval bio?

Najdraži su mi oni karnevali na kojima su sudjelovali svi učenici, učitelji i roditelji. Posebno pamtim godine kada smo zajedničkim trudom stvarali velike grupne maske i kada je cijela škola disala kao jedno.

Najdraži karnevali su oni tijekom kojeg su učenici i učitelji zajedničkim trudom stvorili posebno veselu i kreativnu atmosferu. Takvi trenuci zajedništva ostaju u trajnom sjećanju.

Otkud dobivate ideje za karneval?

 Ideje za karneval najčešće dobivam promatrajući svakodnevni život, aktualna događanja te razgovarajući s učenicima i kolegama. Najvažnije mi je da svaka maska nosi poruku, potiče kreativnost i uključuje što više djece. Njihova mašta i kreativnost često su najbolji izvor inspiracije.

Kako ćete provoditi svoje vrijeme u mirovini?

Veselim se da ću imati više vremena za obitelj, prijatelje, čitanje, putovanja i hobije za koje dosad nisam uvijek imala dovoljno vremena. Vrijeme ću provoditi uživajući u svojoj obitelji i igrajući se sa svojim unukom Marom. Nadam se da ću ostati aktivna i da ću i dalje sudjelovati u društvenom životu svoje zajednice.

Biste li radije gledali film ili čitali knjigu?

 Uvijek bih prije odabrala knjigu. Knjiga potiče maštu na poseban način i pruža mir koji je danas sve teže pronaći, iako ponekad volim pogledati i dobar film.

Hoće li vam nedostajati škola?

 Sigurno hoće. Škola je više od radnog mjesta – ona je veliki dio mog života. Nedostajat će mi učenici, kolege, školsko zvono i rad s djecom.

Škola je bila dio moga života i naravno da će mi nedostajati, ali će mi nedostajati i učenici i kolege i svakodnevna dinamika školskog života. Lijepe uspomene ostat će zauvijek sa mnom.

Biste li opet odabrali isto zanimanje da možete vratiti vrijeme?

Da, bez razmišljanja. Učiteljski poziv donosi mnogo izazova, ali i neizmjerno zadovoljstvo. Imala sam privilegiju pratiti odrastanje generacija učenika i biti mali dio njihovog životnog puta, a to je nešto neprocjenjivo. Bez ikakve dvojbe ponovno bih odabrala učiteljski poziv. Smatram ga iznimno vrijednim i plemenitim zanimanjem koje mi je donijelo mnogo lijepih iskustava, zadovoljstva i životnih lekcija.

Piše: River Czerny Guščić, 8.d

Ove školske godine moj zadnji nastup održao se 22. svibnja na Trsatu u Auli pape Ivana Pavla II. Trsatski perivoj bio je pozornica plesno glazbenog događaja „Ulice plešu“ koji spaja glazbenike i plesače iz cijele Hrvatske, a ove godine pridružili su se i umjetnici iz Slovenije. Program je obuhvaćao ukupno 40 glazbeno-scenskih točaka.

     U publici je bilo stotinjak ljudi različite dobi. Nastupio sam sedmi po redu sa skladbom Torero Jump od E. Kopetzkog. Prije samog nastupa osjećao sam veliku nelagodu.           Imao sam tremu unatoč tome što sam puno vježbao. Moj cilj je bio svojom  izvedbom iznenaditi publiku. Namjestio sam mali bubanj, uzeo palice u ruke i počeo svirati. Na početku sam svirao nesigurno. Mislio sam ako pogriješim na početku i promašim neki takt najteže ću se izvući. Ipak, u jednom trenutku sam se opustio te sam s  lakoćom prolazio kroz note. Pazio sam na tehnike izvedbe da bih ostavio što bolji dojam. Nisam htio izgledati zamrznuto. Na red je došao najkompliciraniji dio skladbe . Hrabro sam svirao do trenutka u kojem sam izgubio koncentraciju. Pogledao sam pogrešan red u notnom zapisu. Nisam se uspio vratiti te sam do kraja morao improvizirati.                                            Usprkos svemu, publika  me podržala velikim pljeskom, a i profesorica me nagradila velikim osmijehom.

      Premda nisam bio  zadovoljan svojim nastupom, ipak je najvažnije uživati i ne dozvoliti da te pogreška obeshrabri . Na kraju sjećat ću se da je bila lijepa atmosfera, da su u publici bili tata i sestra i osmijeha profesorice.

Državna prvakinja u paru do 12g

Državna viceprvakinja do 12g u singlu

Zapaženi rezultati na turnirima:

-Sunderland, Engleska - sudjelovanje s Reprezentacijom, ulazak u 8 najboljih europskih ekipa

- Tennis Europe Čakovec do 12g - 2 mjesto single, 1 mjesto parovi

- Tennis Europe Kopar - 1 rang, jaki europski turnir do 12g - 3 mjesto

2. mjesto na međunarodnom natjecanju u Italiji

U našoj je školi održana još jedna uspješna eko-radionica. Eko-radionica je povezala naše goste iz Erasmus + programa i eko-skupinu OŠ Srdoči. Ovoga puta fokus je bio na održivom vrtlarstvu, recikliranju i sadnji začinskog bilja. Spoj prirode i recikliranja. Glavna zvijezda radionice bio je ružmarin, mirisna i korisna mediteranska biljka. Mirisali smo eterično ulje ružmarina i objašnjavali njegovu ljekovitost. Erasmus gosti imali su priliku okusiti rijedak i ljekovit med karakterističan za naše podneblje, što je obogatilo njihovo kulturno iskustvo iako je dio učenika iz Španjolski i Italije nisu imali priliku kušati ga.

Umjesto kupovnih kemijskih gnojiva, učenici su naučili kako iskoristiti običan kuhinjski otpad. Za prihranu tla koristio se mljeveni prah ljuski od jaja, koji je bogat kalcijem i služi kao savršena prirodna zaštita i hrana za mlade biljke. Učenici su ručno mljeli dugo skupljane ljuske jaja u  fini prah. Prah su pomiješali sa zemljom kako bi se tlo obogatilo mineralima. Sudionici radionice su timskim radom  pažljivo posadili sadnicu ružmarina. Za kraj, biljke su dobile prve kapljice vode i smještene su na osunčani dio školskog dvorišta. Ova radionica pokazala nam je da ekologija nije komplicirana. Korištenjem ljuski od jaja smanjili smo otpad u kućanstvu, a naša je škola bogatija za novi mirisni zeleni kutak.

Od 1 litre (od 1000 mililitara) vode na Zemlji, čak 975 ml  otpada na slanu vodu u morima i oceanima, a samo 25 ml na slatku vodu. Od te slatke vode, najveći dio odnosi se na zaleđene zalihe, dok je za svakodnevnu upotrebu preostala iznimno mala, dragocjena količina. Evo kratkog i preglednog izvješća učenika 4. d koji su ujedno i članovi eko-skupine o podjeli vode i našeg pokusa.

Slana voda 975 ml (neprikladna za piće bez procesa desalinizacije), zaleđena voda (ledenjaci i vječni led) 17 ml (nedostupna jer je zarobljena u ledu), podzemne vode 7,7 ml (glavni izvor zaliha slatke vode), a dostupna pitka voda (jezera, rijeke i vlaga) 0,3 ml  (kap koja život znači).

Učenici su svoje zaključke predstavili plakatima na satu Likovne kulture te su ih postavili na vidljivo mjesto kako bi se svakodnevno osvještavali i bili zahvalni na pitkoj i čistoj riječkoj vodi.

Povodom njezina odlaska u mirovinu, postavili smo nekoliko pitanja našoj dugogodišnjoj stručnoj suradnici psihologinji. Kako se osjećala kad je prvi puta kročila školom Srdoči, što se promijenilo u odnosu na tada, što je najvrednije što će ponijeti sa sobom te što bi poručila učenicima naše škole, čitajte u nastavku.

Kako ste se osjećali kada ste prvi put došli raditi u našu školu?

Nisam stigla osvijestiti da idem u mirovinu dok nisam dobila priliku da odgovaram na ova pitanja. Počela sam raditi kao mlada psihologinja daleke 1986. godine, mjesec dana nakon što je škola Srdoči postala samostalna škola. Hodala sam po hodnicima nove tek sagrađene škole i mislila da je cijeli Svijet moj.

Što Vas je potaknulo da postanete psihologinja?

Po završetku osnovne škole nisam znala što ću raditi, a još manje koju ću srednju školu upisati. Moja sreća su bile dobre ocjene koje su mi pomogle da upišem gimnaziju i tako odgodim donošenje te važne odluke za život. U srednjoj sam školi između ostalih slušala i predmete Psihologiju, Pedagogiju i Metodiku. Predavala mi ih je razrednica na vrlo interesantan način i ona je bila ta koja je u meni pobudila želju za studiranjem psihologije.

Koji Vam je najljepši trenutak tijekom rada u školi?

Bilo ih je mnogo. Najdraži su mi bili trenuci u kojima sam primala priznanja za svoj rad. Sjećam se razglednice koja je stigla iz SAD-a, s jednog od najprestižnijih i najstarijih svjetskih sveučilišta od učenika Škole s jednom rečenicom: „Od srca hvala što ste znali prepoznati!“ Zatim, poruka jedne učenice 8. razreda: „Bili ste mi rame za razgovor i kada to nisam tražila. S Vama su i najteže misli bile sigurne!“ Zatekla me je izjava jednog učenika 7. razreda nakon završenog tretmana: „Hvala Vam što ste bili osoba, a ne samo titula!“  

S kakvim su Vam se problemima učenici najčešće  obraćali?

Od traženja pomoći za ljubavne probleme, koju srednju školu upisati, problemi u vršnjačkim odnosima,  do strahova od neuspjeha… Ponekad bi navratili samo po zagrljaj. I to je u redu!

Kako se rad s učenicima promijenio kroz godine?

Naravno da se promijenio. Nekada djeca nisu živjela u digitalnom okruženju. Bili su bez interneta, mobilnih uređaja, pametnih telefona i društvenih mreža. Moderna tehnologija utječe na promjenu u ponašanju. U takvom okruženju informacije dolaze brzo, često u kratkom i vizualno privlačnom formatu. Učenicima je danas teško održati koncentraciju kroz dulje razdoblje, osobito kad se radi o sadržajima koji zahtijevaju analitičko razmišljanje, čitanje duljih tekstova ili postupno usvajanje znanja. U današnje vrijeme kada su učenici izloženi korištenju interneta koji im omogućuje pristup neograničenom broju mišljenja i interpretacija svijeta što može imati i pozitivne učinke jer potiče kritičko mišljenje, ali istovremeno može dovesti do smanjenja povjerenja u tradicionalne autoritete. To je najveća razlika u radu s učenicima nekada i danas.

Postoji li neki savjet koji biste željeli ostaviti budućim generacijama učenika?

Na digitalnim platformama učenici često vide idealizirane slike života koje mogu stvoriti nerealna očekivanja. U takvom okruženju  škola se doživljava kao manje važna u odnosu na digitalni svijet koji nudi brzu zabavu i stalnu stimulaciju. Druženje s digitalnom tehnologijom zauzima i veliki dio slobodnog vremena učenika. To samo po sebi nije nužno negativno, ali može utjecati na ritam spavanja, koncentraciju i motivaciju za školske obveze.

Ništa tako dobro ne uspijeva kao uspjeh. Ulažite u znanje! Budite uporni i ne bojte se promjena. Tehnologija povezuje svijet, ali stvarna vrijednost leži u njegovanju iskrenih odnosa i empatije.

 Što Vam je u radu s djecom i mladima bilo najteže?

Najteži mi je bio rad u Timu za psihološke krizne intervencije. Kad se u školi/školama dogode sukobi, nasilje ili traumatski događaji poput smrti člana obitelji učenika ili samog učenika, prometnih nesreća ili drugih kriznih situacija, morala sam pružati hitnu psihološku podršku i pomoć učenicima, razrednim zajednicama, roditeljima i nastavnicima da se „nose“ s posljedicama. Tijekom intervencija ljudima (učenicima) pomažemo da sebi i drugima priznaju da im je teško. U pravilu sam se nakon tih intervencija i sama osjećala potrebu za intervencijom.

Hoće li Vam nešto posebno nedostajati kada odete u mirovinu?

Veseli dječji smijeh, druženja s kolegama

Imate li neku zanimljivu ili dirljivu uspomenu koju ćete zauvijek pamtiti?

Nedavno, poklon jedne djevojčice 3. razreda koja je izrezala srce od papira unutar kojeg stoji poruka: „Hvala“

Kakvi su Vam planovi za mirovinu i čemu se najviše veselite?

Zatekli ste me s ovim pitanjem. Nisam imala baš previše vremena za razmišljanje. Oduvijek sam željela imati psa. Taj mi se san ostvario. Dana 26.ožujka 2026. u dalekom Gladbecku (Njemačka) rodio se Bony. U Hrvatsku dolazi 10.kolovoza. Jedva čekam! Sigurno će popuniti vijeme… Nadam se da ću imati više vremena i za slikanje, a voljela bih naučiti igrati bridž.

Svaka godina nosi sa sobom promjene. Neke su vidljive odmah — novi razred, nova učionica, novo lice u klupi do nas. Neke se osjete tek kad se osvrnemo unatrag i shvatimo koliko smo narasli, koliko smo naučili, koliko smo doživjeli.

Godinu pamtimo po svemu — i po uspjesima i po padovima. Naučio sam plivati. Naučio sam padeže. Imam dopunsku iz Povijesti. Sve je to dio iste priče — priče o rastu. Jer rast nije moguć bez pokušaja, a pokušaj ponekad znači i pogrešku. I to je u redu.

Ono što bih vam posebno voljela reći jest ovo: ne zaboravite da i "veliki" prolaze kroz promjene. I mi odrasli imamo trenutke neizvjesnosti, strepnje i učenja. Ove godine i sama sam "dorasla" do ravnateljice — ravnateljice najveće osnovne škole u Rijeci. Naše škole. To je velika čast, ali i velika odgovornost. Priznat ću vam iskreno: ni ja nemam odmah sve odgovore. I ja ponekad s nekom unutarnjom strepnjom "otvorim" svaki novi dan u ovoj našoj velikoj i živoj školi.

Taj osjećaj pokušavam zamisliti kao adventski kalendar — ne znam točno što će mi koji prozorčić donijeti. Ponekad je iznenađenje malo, ponekad veliko, ponekad neočekivano teško. Ali upravo u tome, u toj nepoznanici, pronalazim dio zadovoljstva kojim me ovaj posao svakodnevno ispunjava.

I vama želim isto: da bez straha otvarate nove horizonte. Da isprobavate nova iskustva — ona za koja vaši roditelji daju zeleno svjetlo — i da si u "spomenar" (pitajte bake što je to) djetinjstva upišete lijepa sjećanja. Jer ta sjećanja ostaju.

Ja sam si ove godine upisala mnoge lijepe trenutke. A iz onih teških izvukla sam natuknice i lekcije — da bude lakše drugi put. Ne zaboravite ni vi: put prema ispunjenosti i sreći često je popločan brigom za druge. To ste puno puta ove godine pokazali i ponosna sam na vas zbog toga.

U godinu promjena ulazite otvorenih očiju i ušiju — ali i srca. I ljeto pred nama sigurno će nam donijeti još pregršt iskustava zbog kojih ćete na jesen sretniji otvoriti neku novu priču.

Možda: "Godina kada smo bili prvaci u nogometu." Ili: "Godina kada sam tek naučio igrati šah i odmah se prijavio na školski turnir." Ili: "Godina u kojoj sam vodila školsku priredbu." Ili jednostavno — "Godina u kojoj sam se zaljubio."

Kakva god bila vaša rečenica — neka bude vaša, iskrena i puna.

Sretno ljeto, dragi učenici, roditelji i djelatnici OŠ Srdoči.

vaša ravnateljica Aleksandra Smolić

23. travnja 2026. godine učenici 5.b i 5.c razreda u pratnji razrednice Nensi Lučić Kinkele i razrednika Saše Jereminova te učiteljice Geografije Andreje Fućak bili su na terenskoj nastavi. U ranim jutarnjim satima krenuli smo sa Srdoča prema Puli. U Pulu smo stigli oko 9 sati. Razgledali smo Arenu, prošetali se starom gradskom jezgrom, prošli ispod Slavoluka Sergijevaca i odmorili se na Forumu. Nakon razgleda grada uputili smo se na ručak i pizzeriu Tivoli. U 14 sati u Fažani nas je čekao brod za Nacionalni park Brijuni. Vlakićem smo obišli nacionalni park. Najviše nas je očarao zoološki vrt gdje smo s oduševljenjem promatrali životinje, osobito slonicu Lanku koju je Drugu Titu poklonila Indira Gandhi.  Razgledali smo i Titov muzej i njegov Cadilac. Vidjeli smo i papigu aru Koki koja je Titov rođendanski poklon unuci Saši Broz. Na kraju razgledavanja poigrali smo se na livadi u blizini stoljetne masline. U 18 sati vratili smo se brodom u Fažanu gdje smo se okrijepili sladoledom. Nakon toga uslijedio je povratak kući. Veseli i zadovoljni u večernjim satima stigli smo kući.

Otkad god pamtim SAD su gotovo svakodnevno prisutne u našim životima: preko filmova, raznih običaja, hranidbenih navika preuzetih od tamo i ˝pop kulture˝ do njihove inačice engleskog jezika koji, opet na temelju raznih medija i interneta, uglavnom prevladava nad britanskim koji se uči u našim školama, što meni osobito i ne smeta.

Zato i ne čudi da mi već dosta toga znamo o ovoj velikoj zemlji, barem posredno, ali nešto sasvim drugo je kad se pruži prilika osobno otići onamo i vidjeti i isprobati nešto baš ondje. Upravo takva prilika pružila se meni proteklih zimskih praznika, kada smo obiteljski, nakon više godina, napokon uspjeli prihvatiti poziv dragih tatinih poznanica iz New Jerseya te smo kod njih proveli božićne praznike i Novu godinu.

Kako one žive u Marylandu, svakih dan-dva vozile bi nas na jednodnevne izlete u „okolicu“ (što kod njih u Americi podrazumijeva puno širi pojam od nas u Hrvatskoj), pa smo tako u prvih desetak dana posjetili Philladelphiju, Atlantic City, Washington D.C. pa čak i Pennsylvania Lancaster County tj. najstarije i najviše posjećeno područje zajednice Amiša u SAD-u. Upravo je ovo posljednje bilo posebno zanimljivo vidjeti, jer Amiši još i dan-danas ne priznaju moderne tehnologije, odnosno žive bez struje, što ja apsolutno ne bih mogao. Svu svoju hranu proizvode tradicionalno, bez strojeva i pesticida, orući ručno uz pomoć konja i ne napuštaju svoje zajednice zbog putovanja; odijevaju se kao doseljenici pred 200-njak godina, a tipično prijevozno sredstvo im je buggy: tek malo modernizirana kočija koju vuku konji! Nažalost, zahvaljujući ovakvom odgoju i načinu života, nisu baš susretljivi za razgovor ili, nedajBože, fotografiranje sa strancima; koje oni redom zovu „English“ tj. Englezi jer sami tradicionalno govore tzv. pennsylvanian dutch, tj. neku inačicu nizozemskog jezika kojim su govorili i prvi doseljenici tog područja.

U svakom slučaju, Smorgasboard u Lancasteru bio je jedino mjesto gdje smo pojeli nešto slično našem načinu prehrane: domaće, toplo i kuhano „from the scratch“/iz početka; a ne da je već polugotovo, pohano i prženo ili samo podgrijano iz neke kutije što očigledno Amerikanci ne jedu jer kad je mama spomenutim poznanicama dala juhu s domaćim knedlicama (koje su se zbog drukčijeg griza od našeg zapravo raspale) one su rekle da bolju juhu u životu nisu jele! Kad smo već kod hrane, od ranije navedenih mjesta koje smo posjetili definitivno je najbolji i najzanimljiviji bio original philly cheesesteak; tradicionalni sendvič s biftekom i sirom koji smo jeli na tržnici u Philadelphiji, nakon što smo pretrčali „Rockyjeve stube“ i obišli Museum of art. Sasvim drugu vrstu „umjetnosti“ vidjeli smo u Atlantic Cityju, jednom od najpoznatijih casino lokacija uz samu obalu Atlantskog oceana gdje smo prošetali višekilometarskom šetnicom – što ne preporučam u zimsko vrijeme jer stalno puše poprilično hladan vjetar s oceana -  i slikali se u podnožju ogromnog panoramskog kotača Steel peer.

Posebna priča i iskustvo koje svakako tko obožava kulturu treba doživjeti u životu je posjet Washington D.C-u, glavnom gradu SAD-a. Njegova vizura i svi spomenici i memorijali ostavljaju bez daha i one koji gotovo ništa ne znaju o povijesti Amerike, a kamoli one koji znaju.

U Washingtonu smo najprije obišli Arlington Cemetery, memorijalno groblje koje je prenamijenjeno u tu svrhu nakon poraza Juga u Američkom građanskom ratu te je južnjački  general Robert E. Lee morao „za kaznu“ dati cijelo svoje imanje i kuću u kojoj je živio sa svojom obitelji i slugama/robovima, a danas je pretvorena u muzej. Jasno da smo, kao i svi, posjetili grob Johna F. Kennedyja i njegove žene i djece, ali i braće mu Roberta (Bobbyja) i Josepha Kennedyja, nesuđenog predsjednika i najstarijeg brata Kennedy koji je poginuo kao pilot u službi u II. Svjetskom ratu. Nakon groblja redom smo obilazili memorijale po gradu: Lincolnov, Jeffersonov, Obelisk, Spomenik žrtvama II. Svjetskog rata, Spomenik Martinu Lutheru Kingu i, jasno; Bijelu kuću! Mislim da će ovdje fotografije reći više od riječi J

Ipak, „veliko finale“ naše američke ture uslijedilo je tek u drugoj polovici našeg boravka u SAD-u, a to je: New York! U „Veliku jabuku“ stigli smo 2. siječnja, navečer, i odmah pojurili na ulice doživjeti tu „vibru grada koji nikad ne spava“. Nismo ostali razočarani jer je u Times Squareu noću još pretrpanije nego danju, a svjetla i božićni ukrasi dodatno su pojačavali dojam. Mama je gotovo počela vrištati od sreće kada je kroz masu ljudi napokon ugledala poznati bor u Rockefeller centru, a ništa manje zapanjujući nisu bile ni sve okolne okićene zgrade, naročito ona robne kuće Saks koja cijelo božićno  vrijeme pušta blagdansku glazbu praćenu light showom koja se u ritmu izmjenjuje na njihovoj fasadi.

Ulice su doista prepune i danju i noću, promet je „prezagušen“, ali čini se da to nikome ne smeta i da sve nesmetano funkcionira. Uostalom, koga briga za prometnu gužvu kad ispred tebe samo „izranjaju“ iz filmova ili s interneta dobro nam poznate znamenitosti poput Radio City Music Halla, Rockfeller Centra, Grand Central Stationa, Crysler Buildinga, Empire State Buildinga, Madison Square Gardena, Plaza hotela, Central parka itd. itd. Upravo posjet Central parku želim posebno istaknuti jer smo ga mi (obitelj) zapravo pretvorili u potragu za lokacijama snimanja filma „Sam u kući 2“, čime je postao još zanimljiviji! (Vidi na fotografijama J)

A kad smo već kod traženja filmskih lokacija, na našoj zimskoj američkoj turi New York nije bio jedini takav već mu se pridružio i Boston! Onamo smo iz NY za četiri sata stigli brzim vlakom, a roditelji su se odmah po dolasku uputili prema lokaciji za koju ja, iskreno, do tada nisam ranije čuo: Cheers (Kafić uzdravlje)! Priznajem da tada nisam dijelio njihovo oduševljenje niti mi je taj bar predstavljao nešto posebno: tim više jer je cijeli grad vani bio vrlo specifičan, uređenih i očuvanih starinskih fasada i ulica, predivnih parkova s poluzaleđenim jezercem oko kojeg jurcaju vjeverice – a oni se se „uhvatili“ tog nekog tamo Cheersa?! Ipak, priznajem da su mi, po povratku doma, stavili seriju (jer imamo kompilaciju) i zaista je dobra tako da mi se sada i taj posjet Bostonu puno više sviđa nego kad smo bili tamo – jer je zaista bilo jaako hladno L (Vidi fotke J)

Po povratku u NY preostalo nam je obići još nekoliko nezaobilaznih mjesta. Započeli smo s posjetom trgovini Nintendo, jednoj od mojih omiljenih lokacija (slike govore više od riječi J), potom smo obišli zgradu Ujedinjenih naroda, prošetali Broadwayem (ovaj put nismo kupovali karte za predstave jer su jako skupe i mora se rezervirati puno unaprijed), a onda smo gotovo cijeli jedan dan rezervirali za posjet Staten Islandu i Kipu slobode: obišli smo Muzej i popeli se skroz u krunu na glavi, a tamo sam se skoro onesvijestio od visine! Posjet svakako preporučam kao nezaobilazan, a i penjanje uz i spuštanje niz 147 spiralnih stepenica do vrha glave Kipa prepuštam svakome na izbor. Meni je to bilo osobito fora, pogotovo kad smo se penjali.

Po povratku na Manhattan valjalo je još obići Word Trade Center tj. Memorial Center 9/11 koji nažalost nismo uspjeli cijeli vidjeti nego na par minuta vidjeti rupe u kojima su nekad bili Twin towers, Oculus Center, prošetati Wall Streetom i doći do Brooklyn Bridgea, a usput smo naišli i na još neke od nezaobilaznih filmskih lokacija: Ghost Busters i Friends! – vidi fotke

Nakon što smo propješačili gotovo cijeli Manhattan, preostalo je da ga još jednom pogledamo „u komadu“ i „s visoka“  za što nam je poslužio Vanderbilt Skywalk – relativno nedavno otvorena zgrada s veličanstvenim pogledom na cijeli grad i danju i noću, a efekt je tim jači i „dublji“ zbog ogledala kojima su obloženi i podovi i bočne strane i stropovi u posljednja dva kata zgrade, povezana balkonima. Inače, iz dizala se izlazi na 92. katu te se nasuprot gleda u Empire State Building koji je ranije bio „pojam“ visokog vidikovca (na 87. katu), a sad se na njega gleda s visine! Iskreno, bojao sam se skoro kao u Kipu slobode, ali čim sam vidio fenomenalne balone koji su se mogli bacati uokolo po određenoj sobi, odmah sam se razveselio.

I tako… Dan po dan stigli smo i do našeg 19. dana SAD-u i došlo je vrijeme za povratak „preko bare“… Nisam se baš veselio cca devetosatnom letu do Beča te još jednom kraćem do Zagreba (na kojem su nam avion odleđivali), ali tako je to kad putuješ na drugi kraj svijeta.

Kako kažu Ameri: You win some, you lose some! Ja mislim da sam ovim putovanjem puuuno više dobio nego izgubio i vratit ću se prvom prilikom, što preporučam i vama!

evo nas pred novim brojem Srdočkoga pulsa! U njemu vam predstavljamo pregršt zanimljivih aktivnosti koje smo ostvarili u protekloj školskoj godini.

Po prvi puta dali smo riječ i našoj novoj ravnateljici koja se osvrnula na proteklo razdoblje te nas nadahnula da u miru i zadovoljstvu dočekamo kraj ove školske godine.

Nastavljamo jako s Erasmus mobilnostima na obostrano zadovoljstvo naših učenika i učitelja. Kako im je bilo, gdje su sve bili, što su vidjeli i naučili, možete pročitati i pogledati u rubrici Erasmus+.

Naša nova pedagoginja Bernarda Blagojević izvijestila nas je o projektima Grada Rijeke i preventivnim projektima koji se odvijaju u našoj školi. Od ove godine bogatiji smo za dva nova -  Visoki jablani i Mladi za mlade.

Učiteljice Ritterman, Bukvić Bolanča i Erak predstavile su nam bogate aktivnosti skupina uključenih u Građanski odgoj i obrazovanje.

O aktivnostima i događanjima u knjižnici možete čitati u rubrikama Školska knjižnica i Književni susreti. I ove godine su se obilježavali važni datumi na zanimljiv način. Kroz edukativne i zabavne radionice promicalo se čitanje i pisana riječ, kultura i civilizacija, bilo da je riječ o domaćoj baštini ili kulturi drugih naroda.

Kako su se proveli Srdočki školani na ovogodišnjem Dječjem karnevalu sa svojom maskom Najdraža Rijeko, pogledajte i pročitajte u istoimenoj rubrici.

Popratili smo i događanja u okviru Tjedna darovitosti, kao i  aktivnosti i terenske nastave organizirane i planirane sa zajedničkom tematskom okosnicom. U okviru posjeta Zvjezdarnici Višnjan napravili smo intervju s Koradom Korlevićem.

Donosimo vam još jedan razgovor. Šimun Bašković iz 8.b. intervjuirao je razrednu kolegicu. Novinarski je to rad nagrađen 1. mjestom na županijskoj razini Lidrana.

Uz tradicionalne rubrike koje su zastupljene svake godine, donosimo još jednu novu – Oproštaj od učionice, odnosno oproštaj od dragih nam učiteljica Gordane i Tanje te psihologinje Nataše koje odlaze u zasluženu mirovinu.

O našim uspjesima u raznim predmetnim područjima čitajte u rubrikama Naši uspjesi i Sport. Nastojte da vam ne promakne ni novinarski rad učenika Luke Kocijana iz 8.d koji piše o nastanku novoga murala u našem kvartu.

Ove smo godine posebno ponosni na djelovanje dviju novih izvannastavnih aktivnosti – Debatnoga kluba i Filmske skupine produženoga boravka. Naime, naši su učenici osvojili srebro i broncu na međunarodnom natjecanju u debati, a naši produženci  znatne novčane iznose na natječajima HEP-a i HAVC-a. Njihove filmske uratke možete pogledati u Srdočkom pulsu.

Donosimo i puno kreativnih radova naših učenika nastalih u okviru nastave, kao i dojmove s brojnih izleta i ekskurzija.

Od novinarskih radova istaknuli su se sedmaši svojim komentarima te osmaši prikazima. U ovoj kategoriji također bismo izdvojili  putopis našega Dominica Giačića iz 8.d razreda koji je nagrađen na županijskoj razini smotre Lidrano.

Također, moramo zahvaliti i profesorici Likovne kulture Ivani Stepan Kauzlarić koja se pobrinula za vizualni identitet našega lista. Naime, rad u pozadini djelo je učenice 8.c razreda Leone Tomljanović koji je nastao za potrebe LIK natjecanja, a tema je bila "Ispod površine".

Drage čitateljice i čitatelji, nadamo se da ćete uživati u ovim i mnogim drugim sadržajima koji ne stanu u ovaj već predugi uvodnik. Posebno zahvaljujemo svim učiteljima i učenicima koji su sudjelovali u izradi lista. Svojim prilozima učinili ste naš list ljepšim, bogatijim i šarenijim!

Antonija Strika, prof.

Novinari:

Maša Belušić, 8.d

Luka Kocijan, 8.d

River Czerny Guščić, 8.d

Ivan Laginja, 8.d

Luka Legin, 8.c

Julia Peček, 8.c

Paola Katunar, 8.b

Šimun Bašković, 8.b

Amber Žlibanović, 6.d

Mia Vukas, 6.d

Matea Matić, 6.d

Marija Begić, 6.d

Ema Horvat, 6.d

Noa Pucek, 6.c

Laura Glad, 6.c

Nicol Parać, 6.c

U sklopu filmskog natječaja portala medijskapismenost.hr polaznici Građanskog odgoja snimili su prigodan filmski uradak.

Film prikazuje nasilničko ponašanje učenika prema jednome učeniku i učenice koje ne reagiraju, već dijele snimku putem društvenih mreža. Zatim se jednoga učenika odbacuje u razredu, uzima mu se marenda, ismijava ga se zato što nema novca za izlet, a na kraju se ismijava učenica zbog loših tenisica. Snimili smo scene i kako bi to trebalo biti među djecom - suosjećanje, davanje, pomaganje i zajedništvo s jasnom porukom - budi srce i pomogni!

Sport je važan, a sve o njegovoj dobrobiti reći će vam šestašica Nina Nikola

Dana 6. lipnja 2026. godine nastupila na Završnici Kupa Hrvatske u gimnastici u SLOBODNOM PROGRAMU, Kategoriji KADETKINJE, održanoj u Zagrebu, temeljem osvojenih zlatnih medalja na 1. i 2. Kolu Regije Zapad HGS-a, te na Završnici Kupa RH ostvarila iznimno sportsko postignuće - zlatnu medalju, čime je postala prvakinja Hrvatske. 

Eva Glavina je prošle godine bila prvakinja Hrvatske u Obaveznom programu, a novim iznimnim sportskim postignućem u višem, Slobodnom programu, nastavila svoju uspješnu sportsku karijeru.  

Dominaciju u domaćim natjecanjima nadogradili su i odličnim rezultatima na međunarodnim turnirima. Sudjelovali su na četiri velika natjecanja, a sa svakog su se vratili s medaljom. U Čakovcu su na međunarodnom turniru Pozoj osvojili srebrnu medalju, a isti su uspjeh ponovili na turniru u Mađarskoj. Posebno uspješni bili su na Božićnom međunarodnom turniru u Poreču, gdje su osvojili zlatnu medalju, a Matija je proglašen najboljim desnim krilom turnira. Sezonu su dodatno okrunili još jednim zlatom na međunarodnom turniru u Kopru na kojem je Matija proglašen za najboljeg igrača turnira.

Puno ljudi ne zna što je zapravo anime. Misle da su to samo animirani filmovi za sve uzraste, ali su u krivu. Anime je animirani film i serija koji je nastao u Japanu te se odlikuje specifičnim stilom crtanja. Prvi anime koji je ikad napravljen zove se „Namakura Gatana“, u prijevodu Tupi Mač, objavljen u lipnju 1917. godine. Radi se o kratkom, crno-bijelom nijemom filmu od nepune 4 minute koji je stvorio Jun'ichi Kouchi. Radnja prati nespretnog samuraja koji kupuje tupi mač i bezuspješno pokušava napasti prolaznike. 

Postoji puno raznih animea. Ako više volite obrate iz vedrog u mračno, preporučujem Hunter-Hunter koji iz vedre avanture brzo postaje mračnija, kompleksnija i psihološki dublja priča, a ako ste više za povijesne misterije, medicinu i dvorske spletke, preporučujem The Apothecary Diaries. Možda više volite psihološke trilere s elementima drame i misterije, pa preporučujem Hell's Paradise. My Hero Academia je anime koji najviše preporučujem, a također je i moj najdraži. Radi se o klasičnoj, ali iznimno kvalitetno obrađenoj priči o superherojima, odrastanju i borbi između dobra i zla. 

O čemu se radi? 

Priča kreće u svijetu gdje gotovo 80% populacije ima neku vrstu supermoći, zvane „quirk“. Glavni lik je dječak zvan Izuku Midoriya koji je rođen bez ikakvih moći, ali mu je kroz cijelo djetinjstvo bila želja da postane heroj. Nakon susreta s najvećim svjetskim herojem, All Might, Izuku nasljeđuje njegovu moć jedenjem dlake All Mightove kose. Nakon što dobije moć, upisuje prestižnu srednju školu za heroje U.A High School. gdje počinje njegov put do postanka heroja. 

Ako želite vidjeti što se sve događa Izuku Midoriji, morat ćete pogledati cijelu seriju koja ukupno ima 8 sezona. Osma sezona u potpunosti pokriva finale mange i donosi konačni rasplet sukoba između heroja i zlikovaca. 

(Manga: tiskani strip na papiru ili u digitalnom formatu) 

Glavni zlikovci: 

All For One: Najmoćniji i najstariji zlikovac na svijetu. Njegov „quirk“ mu omogućuje da krađom uzima moći drugih ljudi, zadržava ih za sebe ili ih daje kome želi. 

Tomura Shigaraki: Vođa Lige zlikovaca (League of Villains). On je mladić kojeg je All For One uzeo kao svojeg sina i odgojio ga da postane njegov nasljednik. Njegov „quirk“ je raspad ("decay"). Sve što dotakne sa svih pet prstiju, pretvara se u prah. 

Ovaj anime ima jako puno borbe i akcije, ali istovremeno uči da svatko može postati heroj, bez obzira na to odakle kreće i ima li prirodni talent. 

Ove školske godine više od 40 naših učenika od trećeg do osmog razreda natjecalo se na trima natjecanjima — u znanju, logici i timskom radu.

AToM liga — matematika, priroda, fizika, kemija 

Sudoku natjecanje — Hrvatska Mensa 

Naboj Junior — međunarodno natjecanje, matematika, fizika 

Pet ekipa, dva kola, jedna zajednička strast prema prirodoslovlju

AToM liga ekipno je natjecanje koje svake godine u timove od troje učenika iste generacije spaja ljubitelje matematike, prirode, fizike i kemije. Natjecanje se odvija u dva kola — prvo je održano 6. studenoga 2025., a drugo 5. ožujka 2026. — i obuhvaća sve razrede od četvrtog razreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole.

Naša je škola ove godine nastupila s ukupno pet ekipa u dvjema kategorijama. Dvije ekipe petih razreda završile su na 29. i 41. mjestu od 60 prijavljenih ekipa u Hrvatskoj — što prvu ekipu smješta u gornju trećinu ljestvice. Tri ekipe šestih razreda zauzele su 35., 42. i 44. mjesto od 63 ekipe.

5. razred: 29. i 41. (Franko Mohač, Tin Radulović, Max Turina, Ana Šamanić, Jelena Jakovljević, Lorena Krstinić, Ena Pribanić, Matias Živković, Hana Fehir, Fran Delpin)  od 60 ekipa

6. razred: 35., 42. i 44. (Petra Margan, Marin Rončević, Borna Hasanović, Josip TerzićKatja Kinkela, Ema Tomić Vita Žunić, Maša Miloš, Nekli Pavlić, Adelina Rashiti, Jakov Šegulja, Luka Šuša, Niko Filipović, Viktoria Deković, Gea Gabriela Janjatović) od 63 ekipa

Iza svakoga od tih mjesta stoje sati zajedničkog rješavanja zadataka, razgovora, pokušaja i pogrešaka. Upravo to AToM ligi i daje smisao — nije samo rezultat, nego put do njega.

Više na: matzelcic.com.hr/atom-liga-2025-2026

36 učenika, jedna mreža brojeva i puno koncentracije

Sudoku natjecanje najveći je godišnji projekt Hrvatske Mense. Ove je godine privuklo više od 10.000 učenika iz 548 škola diljem Hrvatske — i naša je škola bila jedna od njih.

Na školskoj razini, 24. listopada 2025., natjecalo se ukupno 36 naših učenika od trećeg do šestog razreda. Sudoku nije samo igra — razvija logičko razmišljanje, strpljenje i sposobnost sagledavanja cjeline iz detalja. Sve su to vještine koje se isplate daleko izvan razreda.

3. razred: 2 učenika (David Katunar, Ivana Hrvatin)

4. razred: 6 učenika (David Cindrić, Nikki Brčić, Jan Krušvar, Kristina Šarić, Tiana Grubišić, Andrija Jurasić)

5. razred: 13 učenika (Roko Funčić, Mia Šulić, Leon Pavković, Nika Vujnović, Leona Đunđek, Marta Marić, Noa Momčilović, Kristian Belavić, David Košuta, Vittorio Štefančić, Nika Lukšić, Lada Jadro, Ana Šamanić)

6. razred: 15 učenika (Luka Šuša, Marin Rončević, Vigo Hajduković, Katja Kinkela, Dario Bačev, Nino Ivošić, Ema Tomić, Neli Pavlić, MašaMiloš, Adelilna Rashiti, Nika Filipović, Jakov Šegulja, Niko Šojat, Mario Šušić, Gea Gabriela Janjatović )

Posebno nas raduje što je u natjecanju sudjelovao i treći razred — to znači da novi naraštaj natjecatelja već gradi naviku suočavanja s logičkim izazovima od malih nogu.

Matematika i fizika bez granica — i bez gotovih formula

Naboj Junior međunarodno je ekipno natjecanje iz matematike i fizike za učenike osnovnih škola, a timovi broje do četiri člana. Ove je godine natjecanje održano u sedam europskih zemalja — Austriji, Belgiji, Češkoj, Hrvatskoj, Nizozemskoj, Poljskoj i Slovačkoj — s tim da je Hrvatska sudjelovala online.

Ono što Naboj Junior čini posebnim jest tip zadataka: nema standardnih kalupa, nema recepta koji se samo primijeni. Svaki zadatak traži kreativno i logičko promišljanje — upravo onakvo razmišljanje kakvo se i u svakodnevnom životu cijeni.

Naša je škola nastupila s tri ekipe sedmih i osmih razreda te osvojila 73., 75. i 76. mjesto od 88 prijavljenih ekipa u Hrvatskoj. Sva tri tima završila su u gornjoj polovici ukupne ljestvice — i to na međunarodnom natjecanju.

7. i 8. razred: 73 .( Ivan Laginja, Luka Kocijan, Lujo Cvitanović, Luka Sušanj, svi iz 8.d razreda)., 75. (Dominic Giačić, Ivano Kožul, Luka Dovolić, Antonio Kljajić , svi iz 8.d razreda) i 76. (Bašković Šimun, Katunar Paola, iz 8.b razreda, Bravić Nina iz 7.c razreda, Karapetrić Dora iz 7.b razreda) od 88 ekipa

Više na linku https://junior.naboj.org/hr/hr/results/category/nj/? 

Čestitamo svim učenicima natjecateljima i njihovim mentorima: Danici Kovačić, Nensi Lučić Kinkela, Barbari Ban, Mariji Jurin i Violeti Odorčić,  na trudu, radu i zalaganju.

Polaznici izvannastavne aktivnosti Glazbena mladež i ove su školske godine imali priliku posjećivati Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci te uživati u bogatom i raznovrsnom programu.

Kazališna sezona započela je i završila edukacijskim koncertima. Tijekom oba koncerta učenici su aktivno sudjelovali u programu, komunicirali s dirigentom, odgovarali na zanimljiva pitanja o glazbi te pokazali izvrsno znanje ostvarivši vrlo dobre rezultate u kvizovima koji su uslijedili nakon koncerata. Na zanimljiv i pristupačan način upoznali su svijet klasične glazbe, glazbene oblike, instrumente i poznate skladatelje.

Osim edukacijskih koncerata, učenici su pogledali predstave „Mali princ“, „Baka je izgubila konac“ te „Pita moja mama imate li jedno jaje“. Svaka predstava pružila im je posebno kazališno iskustvo ispunjeno smijehom, emocijama i vrijednim životnim porukama.

Odlazak u kazalište bio je prilika za učenje, druženje i razvijanje ljubavi prema umjetnosti.

Uživajmo u ljetu uz dobru knjigu!

Preporučili šestaši :

L. Pichon, Tom Gates, Psi zombiji su zakon (za sad) i Genijalne ideje
J. Kinney, Gregov dnevnik i nastavci (Rodrick rastura, Snježna groznica, Nezgoda za nezgodom, Sumorna stvarnost, Sportska slava, Mozak na paši, Stara škola, Obiteljski odmor, Ljetna žega)
P. Pavličić, Zeleni tigar
S. Polak, Morski dnevnik Pauline P.
S. Polak, Pobuna Pauline P.
M. Morpurgo, Kensukeovo kraljevstvo
I. Grljušić, Plavo više nije plavo
H. Kovačević, Tajna crne kutije
S. Polak, Skijaški dnevnik Pauline P.
H. Kovačević, Tajna šutljivog dječaka
E. Hunter, U divljini
S. Polak, Gorski dnevnik Pauline P.
Eva Amores, Matt Crosgrove, Najgori dan u tjednu – Ponedjeljak
Terry Denton, Kućica na stablu od 13 katova
Strip, Svemirska sardina
R. R. Russell, Nikin dnevnik
K. Rundell, Istraživač
David Walliams, Ponoćni pustolovi
David Walliams, Ledeno čudovište
H. Kovačević, Tajna šaptača lubenicama
K. Mikulan, Pekinezer Princ u službi Njezina Veličanstva
M. Rundek, Moja baka je zmaj
S. Pilić, Što mi se to događa
J. Baum, Detektivi na ljetnim praznicima

Karate je borilački sport koji potječe iz Japana. Danas se njime bave milijuni ljudi diljem svijeta bez obzira na spol.

Karate nije samo sport  u kojemu se uče udarci i borbene tehnike, nego i način razvijanja discipline i samopouzdanja. Redoviti treninzi povećavaju izdržljivost, povećavaju koordinaciju i fleksibilnost. Osim toga, karate pomaže u održavanju zdravog života. Karatisti moraju  poštovati trenera, ali i suparnika  što je isto važan dio ovog sporta.

U karateu postoje dvije vrste disciplina, a to su kate i borbe. Kate su unaprijed složeni nizovi pokreta koji prikazuju različite tehnike, a sve veća razina kate zahtjeva više pokreta.

S druge strane u borbama natjecatelji se bore jedan protiv drugog prema pravilima i nastoje osvojiti bodove.                                                             

Jedan od najboljih karate klubova u Hrvatskoj, koji se nalazi u Rijeci, je karate klub Champion čiji sam i ja dugogodišnji član. Tamo se od malih nogu uče disciplina i upornost koji te na kraju odvedu do velikih rezultata. Ti rezultati se vide na mnogim natjecanjima koji se održavaju u raznim državama, a što si bolji to ideš na više turnira diljem svijeta i to je jedna od najboljih stvari u karateu. Na kraju tih se turnira ne sjećaš po rezultatima nego po druženjima i na mjestima kojima si bio. Ja sam na primjer bio na raznim mjestima kao što su Slovačka, Španjolska, Italija itd. I na svakom mjestu sam uživao i imao priliku vidjeti nešto novo.

Preporučujem svim čitateljima školskog lista da razmisle o bavljenju karateom. Osim što je zanimljiv sport, karate pomaže u razvoju fizičkih sposobnosti koje mogu biti korisne u životu. Bez obzira želite li se natjecati ili trenirati samo rekreativno, karate je sigurno odličan izbor.

U ovoj školskoj godini je nastupila na 22 turnira po kalendaru HTS-a te na 6 turnira TE (tennis Europe).

Igrala je turnire za djecu do 14 godina i do 16 godina.

(Ogulin, Zadar, Zagreb, Samobor, Karlovac).

Redom je igrala četvrtfinala i polufinala, a od zapaženijih tuzemnih rezultata :

Osvojila je regionalni Masters do 14 godina (Rijeka)

Karlovac do 14 godina 1. mjesto parovi Opatija do 16 godina, 1.mjesto single. TE turnire je igrala u Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj. Trenutno se nalazi na 22. mjestu u Hrvatskoj za djevojčice do 14 godina (od 193 djevojčice na listi).

Već tradiocionalno smo, za kraj šestoga razreda, i ove  godine organizirali terensku nastavu za sve šestaše u Istri. Nakon razgledavanja najvažnijih znamenitosti grada Rovinja te uživanja u predivnom sunčanom danu i slobodnom lutanju ovim predivnim turističkim  gradićem, uputili smo se prema Motovunu kojeg nazivaju i “draguljem Istre”.

U Motovunu smo nakon kraće šetnje i obilaska zidina sudjelovali u radionici izrade pljukanaca pod stručnim vodstvom gđe. Silvane, djelatnice predivnog Boutique hotela Kaštel u samom centru Motovuna. Učenici su pokazali svoju spretnost u izradi tjestenine. Ručak je osim spomenutih pljukanaca s gulašom bio dodatno obogaćen i istarskim fritualama tako da ni sladokusci nisu ostali uskraćeni.

Na povratku smo se zaustavili na pauzi u malom srednjovjekovnom gradiću Roč te na putu prema Humu vidjeli i Alaju glagoljaša - najvažniji spomenik (zapravo jedanaest pojedinačnih spomenika) podignut glagoljašima i glagoljaštvu koji se proteže uz cestu od Roča do Huma.  Za kraj dana ostavili smo pravi dragulj-gradić Hum koji nosi neobičnu titulu najmanjeg grada.

Izvješće o školskom i županijskom natjecanju iz matematike

Školsko natjecanje iz matematike održano je u našoj školi u ugodnom i natjecateljskom ozračju. Na natjecanju je sudjelovalo približno 70 učenika koji su pokazali interes za matematiku te svoje znanje i vještine u rješavanju matematičkih zadataka.

Natjecatelji su rješavali zadatke različitih razina složenosti, a ostvareni rezultati pokazali su vrlo dobru pripremljenost i motiviranost učenika. Natjecanje je proteklo prema planu i bez poteškoća.

Najuspješniji rezultat ostvarila je učenica Lada Jadro (mentorica Nensi Lučić Kinkela), koja se svojim izvrsnim rezultatom plasirala na županijsko natjecanje iz matematike. Ovim putem čestitamo Ladi na postignutom uspjehu te joj želimo mnogo sreće i uspjeha u daljnjem natjecanju.

Zahvaljujemo svim učenicima na sudjelovanju, kao i nastavnicima koji su sudjelovali u organizaciji i provedbi natjecanja.

Mentorice na školskom natjecanju su bile učiteljice: Marija Jurin, Gordana Vukić, Vesna Antić, Doris Šarlija, Nensi Lučić Kinkela, Violeta Odorčić, Danica Kovačić i Barbara Ban.

Natjecanje Mat liga

Tijekom školske godine naši su učenici sudjelovali u matematičkom natjecanju Mat liga, ekipnom natjecanju koje se provodi kroz četiri kola: jesensko, zimsko, proljetno i ljetno.

Na natjecanju je sudjelovalo 13 ekipa, a svaku ekipu činila su po dva učenika. U natjecanju su sudjelovali učenici od 3. do 8. razreda koji su tijekom sva četiri kola rješavali zanimljive i izazovne matematičke zadatke prilagođene njihovom uzrastu.

Cilj natjecanja bio je razvijati matematičko mišljenje, logičko zaključivanje, suradnju među učenicima te poticati interes za matematiku. Učenici su pokazali velik trud, znanje i upornost u rješavanju zadataka, a posebno se istaknula njihova spremnost na timski rad.

Ostvareni su vrlo dobri rezultati u svim kategorijama. U konkurenciji 820 ekipa trećih razreda, ekipa 2 osvojila je 158. mjesto, dok je ekipa 1 zauzela 165. mjesto.

U kategoriji četvrtih razreda, među 820 ekipa, ekipa 1 osvojila je 285. mjesto, a ekipa 2 368. mjesto.

Posebno su se istaknuli učenici petih razreda. U konkurenciji od 716 ekipa, ekipa 1 osvojila je 175. mjesto, ekipa 2 176. mjesto, a ekipa 3 177. mjesto, ostvarivši iznimno ujednačen i uspješan rezultat.

U kategoriji šestih razreda, među 627 ekipa, ekipa 1 zauzela je 174. mjesto, dok je ekipa 2 osvojila 227. mjesto.

Učenici sedmih razreda natjecali su se među 424 ekipe. Ekipa 2 ostvarila je 197. mjesto, a ekipa 1 274. mjesto.

U kategoriji osmih razreda, među 419 ekipa, ekipa 1 osvojila je 197. mjesto, dok je ekipa 2 zauzela 303. mjesto.

Sudjelovanjem u Mat ligi učenici su imali priliku razvijati matematičke kompetencije, surađivati u timskom radu te usporediti svoje znanje s vršnjacima iz cijele Hrvatske. Ostvareni rezultati potvrđuju njihov trud, marljivost i interes za matematiku.

Zahvaljujemo svim učenicima na sudjelovanju i zalaganju tijekom sva četiri kola natjecanja, kao i mentorima koji su ih pripremali i pratili. Čestitamo svim natjecateljima na uspješnom predstavljanju škole te im želimo mnogo uspjeha u budućim natjecanjima i matematičkim izazovima.

Mentorice na školskom natjecanju su bile učiteljice: Irina Jakačić, Ivana Santini, Marija Jurin,  Nensi Lučić Kinkela, Violeta Odorčić, Danica Kovačić i Barbara Ban.

Međunarodno natjecanje „Klokan bez granica“

Međunarodno matematičko natjecanje „Klokan bez granica“ održano je 19. ožujka 2026. godine s početkom u 12:30 sati u prostorijama škole.

Na natjecanju je sudjelovao ukupno 101 učenik od 2. do 8. razreda. Učenici su bili raspoređeni u pet kategorija: Pčelice, Leptirići, Ecolier, Benjamin i Cadet. Cilj natjecanja je popularizacija matematike, razvoj logičkog mišljenja te poticanje interesa učenika za rješavanje matematičkih problema na kreativan i zabavan način.

Naši su učenici ostvarili izvrsne rezultate. Čak devet učenika plasiralo se među 10 % najboljih natjecatelja u svojim kategorijama te su za svoj uspjeh nagrađeni.

Nagrađeni učenici su:

Kategorija Pčelice (2. razred):

• Ela Kršulj

• Gabriel Živković

• Noa Grubišić

Kategorija Leptirići (3. razred):

• Lora Vujnović

Kategorija Ecolier:

• Jan Krušvar (4. razred)

• Vittorio Štefanić (5. razred)

• Nika Vujnović (5. razred)

• Lada Jadro (5. razred)

Kategorija Benjamin (6. razred):

• Jakov Šegulja

Čestitamo svim učenicima na sudjelovanju, a posebno nagrađenim učenicima na izvrsnim rezultatima. Njihov uspjeh potvrda je marljivog rada, znanja i interesa za matematiku. Zahvaljujemo i mentorima koji su učenike pripremali za natjecanje te im pružali podršku tijekom cijelog procesa.

Vjerujemo da će sudjelovanje na natjecanju „Klokan bez granica“ i ostvareni rezultati biti poticaj učenicima za daljnje razvijanje matematičkih vještina i sudjelovanje u budućim natjecanjima.

Festival matematike u Puli

Festival matematike održan je 8. svibnja 2026. godine u Hotelu Pula u Puli. Na natjecanju je sudjelovalo ukupno 12 učenika naše škole raspoređenih u tri kategorije: Piko, Mikro i Mega.

Učenici su se natjecali u ekipama od četiri člana te pokazali izvrsno matematičko znanje, logičko razmišljanje i sposobnost timskog rada.

Kategorija Piko

Ekipa u sastavu:

• Mak Majski Srdoč (3.c)

• Neo Crnković (3.c)

• Andrija Jurasić (4.d)

• Jan Krušvar (4.d)

osvojila je vrlo uspješno 7. mjesto od ukupno 26 ekipa.

Mentorice učenicima bile su Ivana Santini i Marija Jurin.

Kategorija Mikro

Ekipa u sastavu:

• Lada Jadro (5.b)

• Nika Vujnović (5.b)

• Ema Tomić (6.a)

• Jakov Šegulja (6.b)

osvojila je 20. mjesto od ukupno 42 ekipe.

Mentorice učenicima bile su Nensi Lučić Kinkela i Violeta Odorčić.

Kategorija Mega

Ekipa u sastavu:

• Andro Leon Stipetić (7.a)

• Ema Borović (7.c)

• Paola Katunar (8.b)

• Dominic Giačić (8.d)

osvojila je 16. mjesto od ukupno 28 ekipa.

Mentorica učenicima bila je Danica Kovačić.

Sudjelovanje na Festivalu matematike pružilo je učenicima priliku za primjenu matematičkih znanja u natjecateljskom okruženju, razmjenu iskustava s vršnjacima iz drugih škola te razvijanje suradničkih vještina i timskog duha.

Čestitamo svim učenicima na trudu, zalaganju i postignutim rezultatima te zahvaljujemo mentoricama na pripremi i podršci tijekom natjecanja. Posebne čestitke upućujemo ekipi kategorije Piko na osvojenom izvrsnom 7. mjestu.

Rukomet je za mene najbolji sport. On je brz, energičan, dinamičan, zabavan i nepredvidljiv. Zanimljivo ga je gledati, a još zabavnije igrati, posebno kad pobjeđujemo.

Ja igram u Rukometnom klubu Zamet. Iz tog su kluba došli brojni poznati igrači. Igram na poziciji desnog krila, a na toj poziciji je za reprezentaciju nekad igrao Mirza Džomba, a sada igra Filip Glavaš. Mirza Džomba je imao poznati i jedan od najtežih šuteva koji se zvao “suhi list”. Rukomet se igra sa šest igrača u svakoj ekipi, plus golman. Igra se dva puta po trideset minuta. Kada se dobije lopta, smije se napraviti tri koraka pa dodati nekom suigraču ili povesti loptu, a kad se lopta opet uzme u ruke više se ne smije voditi da ne bude tehnička pogreška koja se zove “dupla”. Naša reprezentacija je jako dobra u rukometu i najčešće je među prve tri države na svijetu.

Ako se želite razviti fizički i psihički, naučiti poštivati protivnike i cijeniti suigrače, biti timski igrač, i bodriti se kako u pobjedi tako i u porazu, rukomet je pravi sport za vas.

Postoji više od stotinu vrsta plesova. Plesovi mogu biti društveni, natjecateljski, umjetnički, scenski, ulični, moderni, narodni, tradicionalni, fitnes itd. Neki od društvenih i natjecateljskih plesova su tango, rumba, cha cha cha, salsa i valcer. Pod umjetničke i scenske plesove spadaju balet, jazz, suvremeni i moderni ples. Najpoznatiji ulični i moderni plesovi su hip hop i step. Narodni i tradicionalni plesovi su (iz Hrvatske) linđo i kolo, (iz Španjolske) flamenco i iz Indije kathak. Jedan od fitnes plesova je zumba.

Sad kad sam sve to rekla, mogu početi pričati o glavnoj temi, hip-hopu. Ono što većina ljudi ne zna je da hip-hop nije samo vrsta plesa, već i vrsta glazbe, kulture i mode. Ima četiri podvrste - grafitti, breakdance, DJ-ing i MC-ing (repanje). Nastao je početkom 70-ih, u kvartu New Yorka, a razvili su ga Afroamerikanci, Jamajkanci i Portorikanci.

Trenutačno ne pohađam treninge hip-hopa, već sam članica plesnog kluba Gym Dance, u kojem se, uz plesne programe, provode i treninzi gimnastike. U sklopu kluba postoji i mogućnost pohađanja hip-hop treninga za zainteresirane članove, uz dodatnu članarinu, dok natjecatelji imaju pravo na besplatne sate baleta.

Budući da sam dio natjecateljske skupine, redovito pohađam i baletne treninge. Međutim, moji su roditelji odlučili da ću se hip-hopom moći početi baviti tek od sljedeće plesne sezone.

Neke moje prijateljice treniraju hip-hop, a neke urban dance. Urban dance vrsta je plesa koja uključuje hip-hop, jazz, breakdance i mnoge druge vrste plesa. Urban dance može se trenirati u plesnim studijima Believe i Flash dance.

Iako trenutno ne treniram hip-hop, raduje me što ću ga moći pohađati od sljedeće plesne sezone i tako isprobati još jedan plesni stil koji me zanima.

Ove školske godine ostvarila sam uspješne rezultate u streljaštvu, koje treniram kao puškašica već godinu i 5 mjeseci. Sudjelovala sam na državnom prvenstvu za kadete u Dubrovniku te na državnom prvenstvu za juniore i seniore u Osijeku. Kao kadetkinja osvojila sam 3. mjesto na županijskom natjecanju, a sa svojom ekipom osvojila sam 2. mjesto u seniorskoj i 1. mjesto u juniorskoj konkurenciji.

Nakon odgode terenske nastave zbog lošeg vremena, 5.a i 5.d u pratnji svojih razrednica Leone Lempl i Dee Bukvić Bolanče te asistentice u nastavi Sandre Velčič i učiteljice geografije Andree Fućak  11. lipnja uputili su se prema Puli.

Od ranog jutra u autobusu se čula pjesma koju je morao prekidati vodič koji nam je vrlo živopisno pričao o Istri, kulturi, načinu života, ali i o raznim znamenitostima.

Stoga smo odmah po dolasku u Pulu razgledali Arenu, prisjetili se rimskog načina života te gladijatorskih igara, a nakon toga smo razgledali grad podzemno - kroz vojni tunel Zerostrasse. Slijedila je šetnja gradom Decumanusom do Augustova hrama i Slavoluka Sergijevaca.  Učenici su svoja znanja iz povijesti koja su stjecali čitavu ovu školsku godinu mogli napokon primijeniti na realnim primjerima, što je ovu terensku nastavu učinilo vrlo korisnom.

Popodne je bilo rezervirano za posjet Aquariumu gdje su učenici uz stručno vodstvo razgledali mediteranski i tropski dio postava, a uz česta pitanja o stanovnicima našega mora, vodiču zasigurno nije bilo dosadno. 

Za kraj putovanja, slijedilo je kupanje na obližnjoj plaži uz druženje u neizostavnoj ljetnoj igri - picigin.

Umorni, ali ispunjeni vratili smo se svojim kućama u večernjim satima. Iz svega navedenoga, terensku nastavu vrijedilo je čekati!

Na sjednici Učiteljskog vijeća kolektiv OŠ Srdoči ispratio je tri kolegice u zasluženu mirovinu. To su učiteljice razredne nastave Gordana Vukić i Tanja Pučić te stručna suradnica psihologinja Nataša Buzarinov.

Biranim riječima u ime kolektiva obratila im se knjižničarka škole te im uputila prigodne poklone.

Učiteljice su to koje su odgojile brojne generacije. Pod njihovim budnim okom učenici su naučili, ne samo čitati, pisati i računati, već su i po prvi puta stali na pozornicu, recitirali, pjevali i predstavljali školu brojnim aktivnostima, bilo da je riječ o Karnevalu ili Lidranu.

Znanja i vještine njihovih učenika postale su vidljive i prepoznatljive i nama, predmetnim učiteljima, pa je često "iza njih" predavati bilo lako. A to su sve one "sitne", ali velike stvari o kojima se ne priča puno, a u koje je utkano mnogo truda, profesionalnog angažmana i nadasve ljubavi. Njima su i kasnije njihovi bivši učenici, često već kao šestaši i sedmaši, trčali uplakani da im se pojadaju ili samo da ih pozdrave tijekom velikoga odmora.

Davale su nesebično sve svoje znanje i svu svoju ljubav. Njihov profesionalni i ljudski trag ostaje trajno zabilježen u srcima učenika i kolega učitelja.

Tijekom izleta posjetili su Centar Doživi Europu, gdje su na zanimljiv i interaktivan način saznali više o Europskoj uniji i njezinu utjecaju na svakodnevni život građana. Nakon toga obišli su Muzej novca Moneterra, u kojem su se upoznali s poviješću novca, financijskom pismenošću i važnošću odgovornog upravljanja novcem.

Posebno zanimljiv bio je posjet radijskoj postaji Yammat FM gdje su učenici imali priliku zaviriti iza kulisa radijskog programa i saznati kako nastaje radijska emisija.

Provoditeljice GOO-a: Dea Bukvić Bolanča, Ivana Erak, Irena Ritterman

Učenici 4. a i 4. d sa svojim razrednicama Vesnom Antić i Marijom Jurin te pedagoginjom Bernardom Blagojević proveli su predivne dane u školi u prirodi. Istražili su ljepote Hrvatskog zagorja bogatu povijest, kulturu i običaja. Posjetili su poznato nacionalno marijansko svetište u Mariji Bistrici, sudjelovali u zabavnoj radionici izrade licitarskih srdaca. Park znanosti Oroslavje su posjetili u popodnevnim satima. Znanost može biti jako zabavna jer su kroz zanimljivu radionicu i pokuse učili o svijetu oko nas na posve nov način. Bilo je tu fizike, astronomije, geografije, ali i psihologije. Drugi dan su posjetili dvorac Trakošćan. Prošetali su kroz prave kraljevske odaje nekadašnjih vlasnika grofovske obitelji Drašković. Vidjeli su stari namještaj i oružje te uživali u pogledu na predivno jezero i šumu.  U centru grada Krapine su ručali te prošetali centrom grada. Najzanimljivija osnovna škola u Hrvatskoj je baš u centru Krapine gdje su ulazi za dječake i djevojčice odvojeni. Muzej krapinskih neandertalaca bio je u planu za popodnevne sate. Vraćajući se daleko u prošlost naučili su kako su živjeli pradavni ljudi. Najznačajnije što su shvatili kako je briga za obitelj, skrb za bolesne i pokapanje mrtvih nešto iskonsko u čovjeku i kako nijedna umjetna inteligencija neće moći zamijeniti čovjeka čovjeku. Taj zaključak nam je potvrdila situacija odlaska u Opću bolnicu Zabok u kojoj je naš učenik Leon bio na kirurškom šivanju rane. Dobio je pet šavova i „čistu peticu“ za vladanje.

Treći dan su posjetili etnografski muzej na otvorenom u Kumrovcu. Ovaj Muzej „Staro selo“ pokazao im je kako su živjeli stari Zagorci. Vidjeli su stare hiže/kuće i predivne tradicijske obrte (licitarstvo, stolarska radionica, lončarstvo, tkalački stan, kožarstvo, kovačnica i dr.).

Naš dom u Zagorju bile su Terme Jezerčica.  Svaki slobodan trenutak iskoristili su za kupanje. Učenici su uživali i na unutarnjim i na vanjskim bazenima. Smijeha, igre i vodenih radosti stvarno nije nedostajalo.

Ova škola u prirodi pomogla  je prisjećanju  naučenog o brežuljkastom zavičaju  izvan učionice. Stvorile su se uspomene koje će se pamtiti cijeli život!

Učenici 7.c razreda: Vilis Sušanj, Vigo Žuvela, Magdalena Ivaštanin, 
Lana Grbac Krmpotić, 
Marie Matijević,
Vito Matijević, Nina Bravić,
Lara Krculić i 
Ema Borović izradili su edukativni video na temu štetnosti pušenja u sklopu programa Treninga životnih vještina. Povodom Svjetskog dana nepušenja Nastavni zavod za javno zdravstvo predstavio je kompilaciju videouradaka osnovnih škola s područja Primorsko-goranske županije među kojima je i rad naših učenika.

Prvo mjesto u županiji u kategoriji U9 - ŽRK Zamet - naše učenice: Mia Bednarčuk, Nika Mikuličić, Nina Škarica, Marta Capan, Nika Baković i Kim Kocijančić.

Treće mjesto u županiji u kategoriji U11 - ŽRK Zamet - naše učenice: Ena Pribanić, Vita Starčević, Nika Vujnović, Mia Capan, Leona Đunđek, Magdalena Jovančević, Katarina Jugović.

Učenik generacije 2025./2026. Šimun Bašković u petak je bio na svečanom primanju u Gradskoj vijećnici koje se tradicionalno organizira za sve najuspješnije osmaše. Gradonačelnica Iva Rinčić pohvalila je sve nazočne osmaše, istaknuvši da su do iznimnih rezultata došli zahvaljujući motivaciji, upornosti i želji za znanjem.

Čestitamo našem Šimunu sa željom da predano nastavi svoj put k osobom i profesionalnom uspjehu. Također, čestitamo roditeljima koji su Šimunu velika potpora u postizanju obrazovnih i sportskih uspjeha. 

Prije nekoliko dana Šimun je ostvario izvrstan rezultat za svoj klub NK Rijeku na međunarodnom nogometnom turniru gdje je proglašen najboljim vratarom.

Bravo, Šimune!

Učiteljice matematike i informatike podijelile su s nama svoja razmišljanja na aktualne teme umjetne inteligencije.

Etički izazovi korištenja

ChatGPT-a

Korištenje umjetne inteligencije, poput ChatGPT-a, postaje sve češće među djecom u dobi od 11 do 14 godina. Iako nudi brojne obrazovne mogućnosti, otvara i niz etičkih pitanja vezanih uz privatnost, sigurnost, razvoj kritičkog mišljenja i moguće manipulacije informacijama. Ovaj članak istražuje kako djeca pristupaju ChatGPT-u, što traže, kako razumiju njegove odgovore te na koje načine odrasli (nastavnici i roditelji) mogu usmjeravati i nadzirati njihovo korištenje. Cilj je potaknuti osviještenu i odgovornu upotrebu ove tehnologije kod mladih korisnika te predložiti konkretne mjere za sigurniju praksu. Naglasak je na potrebi za edukacijom, digitalnom pismenošću te razvojem etičkih smjernica.

U posljednjih nekoliko godina, zapravo od 2021. godine umjetna inteligencija (UI) postaje sve prisutnija u obrazovanju. ChatGPT, alat temeljen na velikim jezičnim modelima, sve više koriste i djeca. Djeca u dobi od 11 do 14 godina najčešće su u višim razredima osnovne škole, aktivno istražuju internet te često nemaju jasno razvijene digitalne i etičke kompetencije. U tom kontekstu, važno je razumjeti kako se ChatGPT koristi, koje su dobrobiti, ali i koji su potencijalni rizici.

Djeca često koriste ChatGPT za pisanje domaćih zadaća, istraživanje pojmova ili čak igru. Atraktivnost alata leži u njegovoj brzini, razumljivosti i jednostavnom sučelju. Međutim, nedostatak nadzora može dovesti do zlouporabe, posebno ako djeca ne razumiju razliku između stvarnih i izmišljenih informacija.

Mogu se dijeliti osobni podaci bez razumijevanja posljedica. Unatoč sigurnosnim mjerama platforme, pitanje odgovornosti ostaje otvoreno.
Primjer: Dijete pita ChatGPT za savjet o obiteljskoj situaciji, što može voditi do osjetljivih otkrivanja.

Iako ChatGPT daje uvjerljive odgovore, nije uvijek točan. Dijete teško razlikuje istinu od laži, što može utjecati na njegovo znanje i stavove. Ako redovito koristi ChatGPT umjesto samostalnog razmišljanja, postoji opasnost od smanjenja kreativnosti, upornosti i razvoja analitičkog mišljenja.

Uloga odraslih: Što možemo učiniti? Potrebno je uključiti teme digitalne pismenosti i etike u obrazovni kurikulum. Roditelji i učitelji trebaju otvoreno razgovarati s djecom o pravilima korištenja digitalnih alata.

ChatGPT je koristan alat, ali njegovo korištenje kod djece od 11 do 14 godina otvara niz etičkih izazova. Potrebna je zajednička odgovornost roditelja, nastavnika i društva u cjelini kako bi se osigurala sigurna i odgovorna uporaba. Uvođenje edukacije, smjernica i stalnog nadzora nužno je za zaštitu djece i njihovo kvalitetno uključivanje u digitalni svijet.

Literatura

- Floridi, L. (2019). The Logic of Information: A Theory of Philosophy as Conceptual Design. Oxford University Press.
- Livingstone, S., & Helsper, E. (2007). Gradations in digital inclusion: Children, young people and the digital divide. New Media & Society, 9(4), 671-696.
- Mittelstadt, B. D., et al. (2016). The ethics of algorithms: Mapping the debate. Big Data & Society, 3(2).
- UNESCO. (2021). Guidance for AI and children. Preuzeto s https://www.unesco.org/en/artificial-intelligence/children

Autorice: Violeta Odorčić i Nensi Lučić Kinkela, učitejlice

Umjetna inteligencija sve je prisutnija u svakodnevici djece, a alat poput ChatGPT-a postaje i digitalni sugovornik. U dobi između 11 i 14 godina djeca prolaze osjetljivo razdoblje emocionalnog sazrijevanja, u kojemu važnu ulogu imaju međuljudski odnosi, razvoj empatije, samopouzdanja i identiteta. Korištenje UI alata može pridonijeti osjećaju izolacije, iskrivljenom shvaćanju stvarnih odnosa te umanjiti sposobnost emocionalnog izražavanja i razumijevanja drugih. U članku se iznose ključne opasnosti, primjeri iz prakse i preporuke za podršku pravilnom emocionalnom razvoju djece u digitalnom dobu.

Emocionalni razvoj djece između 11 i 14 godina ključan je za formiranje njihove osobnosti, socijalnih vještina i samopouzdanja. U toj fazi djeca sve više traže potvrdu izvan obitelji, grade odnose s vršnjacima i traže svoje mjesto u svijetu. Uvođenje umjetne inteligencije u njihove živote, posebice kroz alate kao što je ChatGPT, donosi nove izazove. Postavlja se pitanje: može li umjetna inteligencija oblikovati dječje emocije, i ako da – kako?

Djeca i adolescenti ponekad koriste ChatGPT kao zamjenu za razgovor s ljudima. Alat odgovara strpljivo, ne osuđuje i dostupan je 24 sata dnevno. No, takva 'komunikacija' nije dvosmjerna – UI ne osjeća, ne razumije kontekst djetetove boli, nesigurnosti ili straha. Djeca se mogu naučiti izražavati emocije pred ekranom, ali ne i pred stvarnim osobama. To može potaknuti osjećaj izolacije i manjak vještina za stvarno suočavanje s problemima.

Za razliku od roditelja, prijatelja ili učitelja, UI ne reagira na emocionalni ton poruke. Dijete koje izrazi tugu ili sram dobit će racionalan odgovor, ali ne i toplinu ili podršku. To može dovesti do iskrivljenog osjećaja odnosa: da su svi razgovori neutralni, bez potrebe za emocijama.

Empatija nije urođena – ona se uči kroz promatranje izraza lica, tona glasa, reakcija okoline. UI alate takve nijanse ne prenose. Dijete koje previše vremena provodi u 'razgovoru' s UI-em riskira smanjenje osjetljivosti na tuđe emocije.

Dugotrajna i nekontrolirana uporaba UI-a može utjecati na mentalno zdravlje djece. Primijećen je porast anksioznosti, povlačenja i osjećaja usamljenosti kod djece koja provode previše vremena online. ChatGPT ne može prepoznati znakove psihološkog pada, niti može uputiti dijete na stručnu pomoć. U najtežim slučajevima, dijete može povjeriti osjetljive informacije UI alatu, umjesto roditelju ili psihologu, što može rezultirati zakašnjelom intervencijom.

Preporuke za zaštitu i ravnotežu. Redoviti razgovori između djece i odraslih o osjećajima, tehnologiji i životnim izazovima najbolja su zaštita. Umjesto zabrana, važno je razvijati povjerenje i sigurnost u izražavanju emocija. UI alati mogu biti korisni ako se koriste u edukativne svrhe i pod vodstvom odraslih. Potrebno je objasniti djeci što UI jest, a što nije – i da ne može zamijeniti stvarne ljude u emocionalnim odnosima. Školski programi trebaju uključiti razvoj emocionalne pismenosti – kroz radionice, dramske igre, razgovore i situacijsko učenje. To će pomoći djeci da razviju emocionalnu otpornost, empatiju i zdrav odnos prema tehnologiji.

Umjetna inteligencija ne bi smjela biti zamjena za ljudski odnos, osobito ne u razdoblju kada djeca tek uče kako osjećati, izražavati i razumjeti druge. ChatGPT može biti pomoćnik, ali ne i prijatelj. Odrasli imaju ključnu ulogu u zaštiti emocionalnog razvoja djece – kroz prisutnost, razgovor i osvještavanje stvarnih potreba mladih u digitalnom svijetu.

Literatura

- Goleman, D. (1995). Emotional Intelligence. Bantam Books.
- Livingstone, S., & Blum-Ross, A. (2020). Parenting for a Digital Future. Oxford University Press.
- UNESCO. (2021). Guidance for AI and children. https://www.unesco.org/en/artificial-intelligence/children
- UNICEF. (2022). Children and Digital Technology: Risks and Opportunities. https://www.unicef.org

Razgovor je vodio učenik Šimun Bašković iz 8.b razreda, a intervjuirao je kolegicu iz razreda, Alisu. Mentorica je bila Irena Ritterman.

Županijsko natjecanje iz fizike održalo se se dana 25.2.2026. godine na Fakultetu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Na natjecanju je bio Luka Legin učenik 8.c razreda i osvojio je 4.mjesto