1. Prva skupina, Analitičke studije, bavi se osnovnim načelima koja upravljaju ljudskom egzistencijom (od planiranih 5 dovršena je samo Fiziologija braka – La Physiologie du mariage, 1829). 
2. Druga skupina, Filozofske studije, istražuje okolnosti koje određuju čovjekovu sudbinu – od 22 dovršene ističu se Chagrinska koža (La Peau de Chagrin, 1831) i Louis Lambert (1835). 
3. Treća skupina, Studije društvenog života, najbrojnija je jer opisuje sveukupne učinke tih okolnosti, a raščlanjena je u 6 nizova nazvanih »prizori iz života«: i to onog »privatnog« (Čiča Goriot – Le Père Goriot iz 1835. i još 26 drugih), »provincijskoga« (Ljiljan u dolu – Le Lys dans la vallée, 1836; Eugénie Grandet, 1833; Izgubljene iluzije – Illusions perdues, 1836–43., i 7 drugih), »pariškoga« (César Birotteau, 1837., i 13 drugih), te »političkog«, »vojničkog« i »seoskog života«. 

Na početku su se svi u pansionu divili čiči Goriotu na njegovoj odjeći i na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. Čiča Goriot ima i dvije kćeri koje je uspio udati u bogato društvo, i na njih je potrošio i zadnji novčić.

• mladi Rastignac napušta svoje ideale i okreće se Parizu i njegovom otmjenom društvu
• on doznaje da u Parizu ima rođakinju, te od nje traži pomoć jer se ne snalazi u društvu bogataša 
• rođakinja ga upoznaje sa kćerkama oca Goriota; Anastasie de Restaud i Delphine de Nucingen
• Vautrine ga savjetuje ako je potrebno da ubije nekoga na putu do svog cilja, neka to i napravi
• Rastignac je puno vremena provodio sa Goriotovom mlađom kćerkom, te bi stalno prepričavao Goriotu sve o čemu bi pričali na svojim sastancima
• u pansionu se ubrzo saznalo da je Vautrine odbjegli robijaš, te su ga prijavili policiji, tako da je on zauvijek nestao iz pansiona
• otac Goriot umire, te mu kćerke nisu došle na sprovod jer su došle rano ujutro sa plesa i morale su spavati
• mladi Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikoga rekao ništa loše 
• Eugene ode na brežuljak iznad Pariza i kaže znakovitu rečenicu: „A sad je red na nama dvoma!“ 

“Eugene de Rastignac imao je posve južnjačko lice, bijelu put, crnu kosu, plave oči. Njegov način izražavanja, ponašanje i uobičajeno držanje odavali su sina plemenite obitelji gdje su prvim odgojem bile obuhvaćene samo tradicije dobrog ukusa. Ako se i štedio na odjeći, ako je u obične dane i nastojao pohabiti odjela sašivena prošle godine, svejedno je pokatkad mogao izaći i kao otmjen mladić. Obično je nosio stari kaput, iznošen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu, nemarno svezanu studensku kravatu, hlače u skladu s ostalim i zakrpane čizme.”
IZVOR: link_3

• bio je siromašan i bez obzira na to našao je novaca da bi platio Goriotu za pogreb. 
• on je bio veza između Goriota i njegovih kćeri kad je Goriot bio bolestan; pomagao mu je već samim time što mu je donosio vijesti o njegovim kćerima.

1. očinska ljubav koja ne poznaje granice 
2. želja za uspjehom 
3. amoralnost; moralni pad čovjeka
4. nemoral visokog društva, brakovi iz interesa
5. preljub i prostitucija