Svojim živopisnim bojama i oblicima leptiri oduvijek nadah­njuju ljepotom i tajanstvenom snagom preobrazbe. Na renesansnim prikazima Psiha je prikazivana kao prekrasna djevojka-leptirica u naručju Erosa. Stari su Grci za dušu pokojnika govorili da se poput leptira uzdiže i oslobađa tjelesnih okova, a zbog svog oblika koji podsjeća na leptirova krila, dvostruka sjekira ili labrys, kojom Tezej ubija Minotaura u središtu labirinta, simbol je postupnog oslobađanja duše.

Jedan od najljepših leptira naših krajeva je lastin rep (Papilio machaon). Rasprostranjen je po čitavoj sjevernoj polutci, u području Himalaja susreće se i na više od četiri tisuće metara nadmorske visine. Krila su mu žute boje s prepoznatljivim crnim šarama, a na donjoj strani stražnjih krila ima crne “repiće” po kojima je i dobio ime. Ženka polaže jajašca na biljkama iz porodice štitarki kao što su divlji peršin i mrkva, kopar i komorač. Razvijene gusje­nice poprimaju lijepu zelenu boju s crnim i narančastim prugama, a obranu od grabežljivaca pruža im osmeterium, organ smješten neposredno iza glave sa zadaćom ispuštanja neugodnog mirisa u slučaju opasnosti.

Broj vrsta leptira na odre­đenom prostoru ukazuje na bio­raznolikost okoliša. Svi su leptiri, pa tako i lastin rep, vrlo osjetljivi na kemijska onečišćenja i njihova prisutnost ili nedostatak govori o očuvanosti čistoće prirode. Drugi uzroci smanjenja broja leptira su gubitak staništa zbog zarastanja livada ili urba­nizacije te preko­mjeran izlov atraktivnih vrsta. Razvoj najvećeg broja leptira povezan je s točno određenim biljnim vrstama zbog čega je nestankom biljne vrste izravno ugrožena i vrsta leptira.