sada šetamo ja i najmilije moje.

Šumskim putevima prolazimo

i sve nevolje zaobilazimo.

Oko nas samo zelene boje,

zelene kao oči tvoje.

Ptice slušamo i čisti zrak udišemo,

kako je divna priroda, ne možemo ni da opišemo.

Sunce nam lica grije,

koje tajne šuma krije?

Najljepši je to dar od Boga, 

čuvat ću ju života mi moga.

Petra Šošo

Sunce vije, vjetar vije,
čovjeka za prirodu briga nije.
Danas omot čokolade slobodno ulicom šeta,
a to nikome ne smeta.
Kada pastir preko ceste stoku vodi,
brzo policiju zovi.
Znate li kako miriše cvijeće
ili samo mirišete smeće?
Svi se nadamo boljem sutra,
a isto ponavljamo iz jutra i jutra.
Danas tragedija je kad nema neta,
u zraku osjeća se miris cigareta.
Poduzeti nešto se mora
jer Zemlja je i tvoja,
ona je nas jedini dom.
Svi ćemo joj jednom reći zbogom,
a do tad Zemlju čuvaj
toliko si joj dužan!

da iman okol sebe ono neš vredneje i od zlata.

Majka priroda se nan je ovo za niš dala,
a mi joj neznamo reć ni hvala!
I zato je red prišal na nas da pomoremo prirode
za njezin,a i naš spas.

Ana Kinkela

Početkom proljeća stižu lijepi dani 

Uvijek se nadamo da će biti bolji nego oni lani.

Kad nam naše plavo more zamiriše

Sve nam probleme odmah izbriše.

O zelenim livadama snivamo

A sebi nikako da priznamo,

Kako prirodi nanosimo štetu 

Kao da postoji još neka na našem planetu.

Iza sedam mora i sedam gora

Uvijek se viđa najljepša zora.

Ona je crveno narančase boje

I obasja cijelo naše veselo primorje.

-Nina Štiglić, 1-7

Miris svoj raznosile i ljepotu svoju širile,

Na sve strane svijeta, letjele su one

I samo tražile domove svoje.

Na prvi pogled livade i šume,

djelovale kao da nemaju kraja,

Jer se zelenilo i šarenilo pružalo

Kroz cijelu obalu raja.

 A bujni slapovi udarali su o stijene,

Pozivajući razne životinje žedne,

Želeći im lijep dan 

dok ponovo ne potonu svi u san.

Srebrni mjesec izašao je tada, 

Svojim sjajem obasjavao puteve 

životinjskog kraja.

LARA ŠTIMAC

volimo ju mi

ali ne vidimo što radimo joj svi.

Čovjek gdje baca smeće ne bira

i to nikoga ne dira.

Nastavimo li ovako
sve će biti nikako.
Potok teći više neće,
cvrkut ptica utihnuti će zavijeke
šume postat će tihe.

Stoga pobrinimo se za nju,
dok’ još možemo,
prirodu našu spasimo.
Ona naš je dom,
bez nje ni nas neće biti
stoga moramo ju čuvati!
-Lorina Ogorevac, 1.7

Kad je smeće izvan kante.

A proljetno cvijeće cvate

Kad dobra duša zasluži.

Najviše pomaže trostruki R [er]

Za svih je to pravi primjer!

Ponovo upotrijebiti, reducirati, reciklirati,

Pa će nas svih dobra sreća pratiti.

Čemu zagađivati prirodu?

Nitko ne smije kvariti zelenu divotu!

Čemu uništavati Božje remek djelo?

Zar se na to ovaj svijet sveo?

-Tara Klausberger