Danas ne postoji jedan ideal ženske ljepote, što je jasan pokazatelj da se ideali ljepote mijenjaju tijekom vremena. Mislimo da je pozitivno što danas postoji više različitih ideala ljepote te da ne postoji jedan dominantni koji bi normirao žensku ljepotu.

Iva, Jana, Katja, Tesa, Maša, 1. D

Ideali ljepote mijenjaju se uglavnom za ženski rod. U prošlosti je bilo važno da žena bude punašna, što se povezivalo s plodnošću, a, naprimjer, dvadeseto stoljeće bilo je više naklonjeno idealu mršave žene. Danas ne postoji jedinstven ideal ženske ljepote - čak su i nesavršenosti postale lijepe.

Nikolina, Maja, Sonja, Franka, Marta, 2.C

U antičkom je mitu Minotaur prikazan kao čudovišno biće, a u tekstu se Georija Gospodinova prikazuje kao siroče koje je odbačeno, neprihvaćeno i među ljudima i među životinjama.

Najveći su minotauri suvremenosti unutarnji strahovi pred kojima se osjećamo bespomoćnima, ali ipak postoje načini kako možemo prevladati taj osjećaj - osvijestiti ga i postaviti jasne ciljeve, kao i potražiti pomoć bliskih ljudi.

Mihaela, Aleksandra, Vira, 1.D

U mitu je Minotaur opisan kao čudovište s ljudskim tijelom i glavom bika, sin Pasifaje i Posejdonova svetog bika. U romanu Georgija Gospodinova, u polaznom ulomku, prikazan je kao prestrašeno i neprihvaćeno siroče. Njega ne prihvaćaju ni ljudi ni bikovi. Kao dijete bačen je u tamnicu te otad plače za svojom majkom. Pripovjedač u prikazu Minotaura daje sasvim novi pogled na strašno čudovište i time razotkriva njegovu ljudskost i ranjivost koja se krije ispod grube vanjštine.

Marin i Paola, 2.C

Umjetnici, sportaši, aktivisti, izumitelji trebali bi biti ovjenčani i danas lovorovim vijencem, ali je preduvjet da budu moralno ispravni u svom djelovanju i rade za opće dobro.

Karlo, Lucija, Lara, 1.D

Natpis na Apolonovu hramu u Delfima i danas je aktualan. Upoznavanje samoga sebe prvi je korak prema kvalitetnijem i ispunjenijem životu. Trebali bismo razumjeti tko smo i što smo kako bismo bolje shvatili kakvi želimo biti. Na današnjem Apolonovu hramu mogao bi stajati natpis - Znam tko sam, što sam i gdje pripadam.

Daniel, Helena, Jonas, Jakov, Marko, 1. D

Meduza je bila kažnjena jer je imala seksualni odnos koji nije htjela s Posejdonom.

Zbog toga ju je Atena kaznila pretvorivši je u čudovište s krilima i pandžama s kosom od zmija koje okamenjuje pogledom. Meduzina kazna nije opravdana jer je ona žrtva, ona je silovana te je zbog toga pretvorena u čudovište. Njezina je kazna slična kazni tragičkih junaka, poput Prometeja, jer oni također neopravdano trpe strašnu nepravdu. Dok Prometej prkosi autoritetu, Meduza nema izbora. Mitska Meduza prikazana je kao čudovište koje svi preziru, dok je u skulpturi Luciana Garbatija prikazana kao simbol pravde i borbe protiv stigmatizacije žrtava silovanja. Garbatijeva skulptura prikazuje Meduzinu pobjedu nad Perzejem u vidu njegove odrubljene glave, stavljajući time naglasak na aspekt osnaživanja žrtve.

Jovana, Margarita, Amelie, Zlata, Ksenija i Yurii, 2.C

Slika Brueghelova Krajolika s Ikarovim padom originalno interpretira mit o Ikaru. Ikarov pad nije u prvom planu, kao promatrači vidimo samo sitni detalj nogu koje izviruju iz mora te ga po tome detalju prepoznajemo. Ljudi koji se nalaze na slici - pastir, ribar i orač ne vide Ikarov pad, ne osjete njegov bol jer su usredotočeni na svoje poslove, bitniji im je njihov život nego tuđi. Jedini koji prepoznaje važnost Ikarova pada jest slikar, odnosno umjetnik. Umjetnik prepoznaje Ikarove nerealne težnje, odnosno uzdizanje prema visinama, ali i bol strmoglavoga pada, odnosno neuspjeha.

Ana, Linda, Lara, 2.C

Mit o Perzefoni metaforičko je objašnjenje izmjene godišnjih doba. S obzirom na to da se godišnja doba smjenjuju kružno - proljeće, ljeto, jesen, zima pa opet proljeće, riječ je o cikličkoj koncepciji vremena koja se razlikuje od linearne. Djevojka Kora promijenila je ime u Perzefona kada je stekla iskustva podzemnoga svijeta, tj. kada je postala kraljicom podzemlja. Iskustvo podzemnoga svijeta zauvijek ju je promijenilo i nije se više mogla vratiti u prethodno stanje neznanja i nevinosti. Šipak ili nar, voće boga Hada, ponuđeno je Perzefoni kako bi zauvijek ostala vezana za podzemni svijet. Tko bi god okusio bilo što iz Hada, zauvijek bi ostao u njemu. Međutim, Perzefona je pojela samo šest zrna nara, tako je odlučeno da šest mjeseci bude na površini zemlje uz svoju majku, a šest mjeseci uz svoga muža Hada.

Tara, Laura i Barbara, 2.C

na Dalijevoj slici Metamorfoza Narcisa postoji nekoliko planova, ali ćemo svoju pažnju usmjeriti na dva prednja. S lijeve je strane Narcis, spuštene gleve, zagledan u odraz u vodi, a s desne identična forma izvedena u kamenu. Iako desni prizor samo oblikom prati Narcisa, jer je ipak riječ o kamenu, iz jajeta izrasta cvijet - koji jasno upućuje na mitsku metamorfozu Narcisa u cvijet. Pojam narcis u svakodnevnom govoru ima negativnu konotaciju, ali čak i mit ukazuje na nešto pozitivno - Narcis je umro zaljubivši se u vlastiti odraz, a iz njegova tijela izniknuo je cvijet - narcis, dakle nešto divno što uljepšava svijet. Narcis nas treba podsjetiti da ponekad trebamo misliti na sebe i usmjeriti pogled prema sebi, samo je važna mjera u kojoj to činimo.

Dominik, Leo, Mia, Ivan, 2. C

U ulomku poeme E. A. Poea gavran sjeda na kip Palade. Lirski subjekt zapada u teško psihičko stanje, ostao je bez žene koju voli te pita gavrana hoće li je ikada više sresti, a gavran odgovara: "Nikad više!". Gavran već svojom pojavom asocira na mračne sile i smrt, a on u pjesmi sjeda na glavu božice mudrosti- Atene, u čemu prepoznajemo simboliku - smrt i tama nadvladavaju razum lirskog subjekta na što ukazuju i stihovi:

"Moja duša iz te sjene, koja se po podu njiše/ neće ustat - nikad više!"

Nataša, Aleksandar i Dario, 2. C