Trg Slobode 7

56275 Bošnjaci                                                                                                                                        Basanti (24 Aug.)                                    Bengal, India 
24. kolovoza 1972.

 

          Predrage u Isusu Sestre, 

 

sa stinom se u prsa tučem i sa sv. Jerom vapim: „Oprosti mi, Bože, ča sam  Dalmatinac!”

Opet ja zakasnih sa zahvalom za Vaš mili dar. Tu kod nas tek 24 sata u danu i noći, a posla uvijek više. A i klima nas ove godine uistinu utukla. Ja iz vitke linije okrenuo u … bakalarsku.  Ne znam koja je modernija.

          Tropske kiše napokon došle. Mnogo smo molili i postili. Pokarao nas Bog. Radi grijeha naših. Da ste samo vidili kako se je revno molilo: procesije, krunice, mise. U Samostanu sestre i djevojke bdjele i molile čitavu noć. Sada je sve zaposleno presađivanjem riže (te naše glavne hrane). Svaki se struk mora presaditi. Velik je to posao. Prilike su teške. Nije bilo nikakva posla, polja suha, pa glad počela. I slabo će biti sve tamo do žetve, pred Božić. Molite se za nas.

          Ja skoro neprestano po selima. Umor se osjeća. Na ljudsku govoreći ne bi se moglo. No uz Vaše molitve i Njegov blagoslov još se uvijek može. Mnogo bolesti po selima. Kolera mnoge odnijela. Zadnja bila Josipova mala Šušila. Izgledala je kao anđeo kad ju je brat onako na naručju donio na groblje. Radi nestašice kiše bilo je jako teško za pitku vodu. I ribnjaci osušili. A mnogi ti ribnjaci služe i za pitku vodu (gdje se dakako i kupa i pere). Sva sreća da je sunce tu jako, pa ubije mikrobe. Dosta smo ribnjaka ove godine očistili, a bušit ćemo i par arteških zdenaca (tu valja ići do preko 300 metara duboko). I Država mnogo oko toga nastoji.

            Molite za nađu mladost. Osobito za zvanja. Jučer je Dionoizora Assumpta otišla u Novicijat: 22. djevojka (sestra) iz naše župe. Hvala Bogu! I još ih se nekoliko pripravlja: i djevojaka i mladića. Da bi oni bili vjerni Isusu, Kalvarijskom Isusu! I oni, i mi svi. Neki kao da sustaju na tom putu, obaziru se natrag. Ne, mi ćemo naprijed, do Kalvarije, do Križa, da odanle raširenim i probodenim rukama zagrlimo čitav svijet! Kao što je On učinio. Molimo se jedni za druge.

            Puno, puno hvala na svoj Vašoj dobroti i ljubavi. Posebne pozdrave svim prijateljima misija, posebno onim mlađima (i najboljima) dakako.  Iskrene pozdrave vlč. g. župniku!

 

 

                                  o. Ante

 Trg Slobode 7

 56275 Bošnjaci

                                                                                       F.S.++at (Canning)

                

 

Predraga u Isusu,  Sestro!

Dobri dragi Misionari i Misionarke u Brodskom Varošu!

 

 Danas tek ovo kratko pisamce.  Mnogima dugujem odgovor i tako bih se rado svima i opširnije javio,  no neću to moći sada učiniti.  Bio sam mjesec dana u Australiji,  davao duhovne vježbe našim hrvatskim svećenicima, obišao naše hrvatske župe, prijatelje misija, bolesnike. Puno, puno ljubavi  i dobrote posvuda našao. Hvala svima!
Na povratku u Indiju nađoh misiju opustošenu strašnom ciklonskom olujom koja se je nedavno srušila nad ove krajeve delte rijeke Gangesa. Slana morska voda s Bengalskog zalijeva prodrla kroz nasipe, uništila sela, kuće, polja, vrtove... I ljudi mnogo poginulo, a o životinjama i blagu i ne govorim. Strašan zadah po selima. I kolera počela.

Država i razne karitativne agencije dale se na posao. Sestre Majke Terezije i mi bili smo prvi s pomoću. Hrana, lijekovi, odijela, plastični šatori: Sve je trebalo, jer su sve izgubili. Ljudski govoreći - očajno. No mi nismo očajavali, niti ćemo očajavati. Ovo je kušnja Njegova, pohod Njegov, baš sada u Došašću.

I ljudi su to tako i uzeli. I s potpunim pouzdanjem u Njegovu ljubav i providnost mi ćemo naprijed. Zajedničkim silama. Jučer mi donio siromah Šušil  2 i pol kilograma riže. Šačicu po šačicu skupili to u svom selu za one koji su više od njih nastradali. Iz sela Dhaknomari donijeli 8 kilograma. Malo, no od srca.
Budite i Vi uz nas Vašim molitvama i ljubavlju. Od srca Vam hvala.

                  Uz tople pozdrave!

          Vaš sam u srcu Njegovom!

                                                          
                                          o. Ante

OSVRT VJEROUČITELJA TOMISLAVA MEDAKA

 

 

Otac Ante u prvom pismu opisuje tešku situaciju u kojoj se nalazi on i ljudi oko njega. Navodi kako ih je zadesila suša, glad, bolesti i kolera. Spominje kako su se ribnjaci osušili, kako se osjeća umor. U drugom pismu o. Ante piše kako ih je opustošila strašna ciklonska oluja koja je uništila nasipe, sela i kuće. Mnogo je ljudi poginulo.

            Vrlo teška situacija. Čak i o. Ante kaže: „Ljudski govoreći: očajno.” i  „Na ljudski govoreći - ne bi se moglo.” Usred svega toga, pisma odišu nekom čudesnom jednostavnošću stila i lakoćom. Čak je prisutan i humor. E, to je ono što najviše zbunjuje, ali u isti mah i oduševljava. Kao da bi se moglo reći: što je situacija teža, to je o. Ante lakši. Kako to objasniti? Ovdje ne pomaže nikakva teološka ili moralna metoda, ni filozofska analitika. Ne pomaže ni logika, ni zdrava pamet. Srećom, kad već mi ni na kakav način, ni ljudski ni stručni, ne možemo dati odgovor, sam o. Ante u pismu daje ključ rješenja i objašnjenja.

            O. Ante vrlo jednostavno kaže: „No, mi nismo očajavali, niti ćemo očajavati. Ovo je kušnja Njegova, pohod Njegov, baš sada u Došašću.” Dakle, o. Ante, pored ljudske logike, živi i govori po Božjoj Logici, po Božjoj Riječi. Tu je ključ rješenja. Božja Riječ je objašnjenje unutarnje duhovne jednostavnosti i lakoće o. Ante usred svih nevolja koje ga okružuju.

            Preostaje još da se zapitamo gdje je tako dobro čuo i naučio Božju Riječ? Ili, još preciznije i bolje rečeno: gdje je upoznao Božju Riječ? Isus na jednom mjestu kaže: „Bio sam gladan, žedan, gol, bos, utamničen, bolestan i dali ste mi jesti, piti, obukli ste me, posjetili ste me!“  Te završava: „Zaista, zaista, kažem vam: što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili!” Možemo samo slutiti i zamišljati koliko  je puta o. Ante nahranio, obukao i posjetio Isusa Krista. Naravno, Isus mu je zahvalio dajući mu svoj jaram koji je sladak i svoje breme koje je lako.

 

Tomislav Medak, vjeroučitelj

 

 

Iz pisama oca Ante kao da se otkriva bit teologije. On tako jednostavno, do savršenstva, otkriva smisao te znanosti. Naime, teologija nije samo govor o Bogu, nego još više o čovjeku. Postavši čovjekom, Bog je  sam proživio avanturu življenja u tijelu. Otac Ante Gabrić svojim pismima dočarava  tu avanturu.

            Tijelo ima svoje potrebe, ali ima svoje potrebe i duša. Sve te potrebe otac Ante primjećuje i pokazuje kako je  biološki opstanak i razvoj čovjeka uronjen u jedan viši plan, u Božji plan spasenja. Otac Ante prezentira s jedne strane  teologiju križa, ali i teologiju  nade koja osmišljava sva mala ljudska zauzimanja za drugoga u potrebi. Ona je također izraz duboke vjere u Božju providnost.  Otkriva nam kako se milosrđe nalazi u temelju egzistencije,  međuljudskih odnosa,  i kako mala pomoć s puno ljubavi stvara čudesna ostvarenja. Pokazuje  kako je u njegovu svakodnevnom življenju prisutna teologija Božjeg milosrđa.  Tjelesna i duhovna djela milosrđa duboko prožimaju njegovu svakodnevnicu. 

Neki vjernici misle da samo Bog sve vidi, ali otac Ante pokazuje da možemo i mi ako hoćemo vidjeti potrebe drugih ljudi. Tu se obistinilo u njegovu životu ono blaženstvo koje Isus navodi  u  govoru na Gori: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati!“ (Mt 5,8) 

Nemoguće je ne primijetiti kako otac Ante gleda na svakoga čovjeka. On u svakome vidi svoga brata, Božje dijete Oca Nebeskoga. To je razlog lakoće njegova pomaganja i zauzimanja čak i u najzahtjevnijim životnim situacijama. 

Isus je bio čovjek za druge, a otac Ante takvu misiju ili poslanje ugrađuje u svaki svoj dan.

To je ustrajno živio i sa zahvalnošću gradio mostove među ljudima i mostove prema Nebu!

                                                      Marinko Tošić, vjeroučitelj