Danas smo bili jako vrijedni, kreativni i maštoviti . Na početku druženja smo igrali igru “Pogodi po glasu” .

Nakon toga smo morali slijediti verbalnu uputu i raditi tj. crtati sve što čujemo. Interesantno je bilo to što smo svi radili i slušali istu uputa , a produkt je ispao različit.

Ova vježba uči te potpuno opustiti tvoje tijelo. Opustiti tijelo da bude mekano kao špageti.

Opuštanje je važno. Pomaže nam smiriti tijelo. Možeš vježbu raditi stojeći, sjedeći na stolcu ili ležeći na

podu. Na tebi je da odabereš mjesto na kojem možeš udobno stajati, sjediti ili ležati.. Potpuno usmjeren

na sebe... na sebe i na svoje tijelo......

Sada ćemo započeti ćemo s vježbom. Sjedeći, stojeći ili ležeći, primijeti da stojiš, sjediš ili ležiš sada i ovdje.

Što primjećuješ u ovom trenutku? Možda si svjestan svojih nogu ili svojih ruku... Možda zapažaš

da ti je glava umorna. A možda i ne osjećaš ništa posebno. I to je isto u redu...

Razgovaramo o izmišljenim situacijama, što bi učinili?

Saznali smo da Bubamare ne vole kad ih netko gura ili im uzima igračke i zaključili da je uredu reci NE.

Aktivnost smo pripremili organiziranjem kutića liječnika u sobi, te improvizacijom čekaonice i ambulante....

Djeca su donijela bolesnu lutku u vrtić te je usmjeravanjem pažnje krenula aktivnost gdje su djeca strpljivo čekala red u čekaonici, velikom pažnjom i brigom obavljali liječnički pregled te detaljno iznosili razlog dolaska liječniku sa svojom lutkom....

Aktivnost je potrajala cijeli tjedan...

Svako je dijete individualno izabralo boju kojom će izraziti osjećaj tuge, ljutnje, straha i radosti te s tim obojalo silietu ljudskog tijela, odredjenom bojom gdje ono osjeća koju emociju....

Pomoću situacijskih sličica prepoznajemo i rješavamo određene problemske situacije.

Crtamo vlastite događaje.

Cilj aktivnosti je da se stekne povjerenje u poznate i važne odrasle osobe te znati reći što im treba da se osjećaju sigurno i zaštićeno....

Čitali smo priču “Baka Mirta i čarobni kamen” koja je poticala kod djece suradnju, timski rad, čekanje svog reda i dijeljenje s drugima.

Odigrali smo igru gdje je svako dijete dobilo samo jedan flomaster, određene boje . Pomoću dogovora, suradnje, čekanja na red morali su obojati svoj rad.

Pojedina djeca su to prihvatila bez ikakvih problema, dok su neki bili zbunjeni.

Na kraju im se aktivnost jako svidjela i postala im smiješna i zanimljiva.

Zadatak je bio sudjelovati u zajedničkoj aktivnosti koja uključuje suradnju s drugima, na taj način Zečići uče kako raditi s drugima i biti dio tima....

Tako je Niko rekao: "Znaš... Kad čekaš..." idućeg dana je donio malu igračku u vrtić i rekao mi :

" Nadao sam se baš ovoj igračkici i dobio ju! Sretan sam!"

Naravno da je lijepo nadati se ❤️

Marija:" Kada nema mame i tate."

Petar Mihael: " Kada sam sam."

Ivan: " Nisam nikad."

Petra: " Ja nisam zabrinuta."

Šimun Petar: "Kada mi netko govori da sam za nešto kriv, a nisam."

Dominik:" Ja samo gledam Tv."

Dorian: "Ne sjećam se kad sam se zabrinuo zadnje."

Roko: "Kada mi mama i tata negdje otiđu."

Mauro: "Ja samo budem s nonom."

Ian: Mauro lijepo piše.

Petar Mihael: Šimun Petar dobro igra nogomet.

Nikola:Viktor se dobro lovi.

Dominik: Lara se lijepo igra.

Ivan: Noa lijepo rješava radne listiće.

Mauro: Ian se dobro igra

skrivača. I za tetu Sonju je rekao : "Znam da lijepo pričaš priče" :-)

Djeca su iznenadila sa svojom pažnjom i sudjelovanju u aktivnostima.

"Sto puta je lakše nacrtati" kaže Šimun Petar.