1.mjesto radnje: kuća, Šuma Striborova, litica, zaleđeno jezero i sunčana zemlja.

Stvarna mjesta: kuća, litica i zaleđeno jezero.

Nestvarna mjesta: Šuma Striborova i sunčana zemlja.

Vrijeme radnje: zima, predbožično vrijeme.

2. Oko plamena zaigrali kolo domaći, sve sami mužići od jedva pola lakta. Na njima kožusi, kapice i opančići crveni kao plamenovi, kosa i brada sive, a oči žarke kao živi ugljen.

3. Neobične riječi: djevojka-guja, ušica, nazlobna, triješće i žena-guja 

Nepoznate riječi: ikona, goropadna, istrže i Malik Tintilinić

Zanimljive riječi: jezičljiva, glogov, strnište, paroščići i sapa   

 

 Regoč 

Najvažniji događaji se zbivaju na livadama, u Legen grad i u podzemlju.

U Legen gradu je zima, a na livadama je proljeće.

Stvarni likovi: Čobani I Čobanice, Liljo, konjari i vranci, Šukunbaka i Šukundjed

Nestvarni likovi: Regoč i Kosjenka.

Regoč:

...a ono pod zidom spava golem čovjek, veći negoli najveći hrast u najvećoj šumi. Na tom čovjeku ogroman plašt od debela platna, a opasao se remenom od pet hvati. U tog čovjeka glava velika kao najveći badanj, a brada kao stog kukuruzovine.

...a bijaše uho Regočevo veliko kao cijela Kosjenka.

Od Regoča mi pomoći nema, jer je Regoč luda glava, koja ni sama sebi ne pomaže, a kamoli da se dosjeti, da meni pomogne.  

Kosjenka:

A bijaše među vilama jedna mala vila.

A Kosjenki sve poigravaju od radosti male nožice i smiju joj se oči i ustašca, što se našla u društvu kojemu se mili ono, što se i njoj mili.

Kosjenka željaše da upozna sav stvor božji.

...bijaše vrlo ponosna.

Evo je s njime djevojka,malena a krasna kao zvijezda.

Odmah zavolješe čobani i čobanice prekrasnu Kosjenku, izvadiše je iz košića, povedoše na najljepšu ledinu i stadoše se diviti njezinim prekrasnim haljinama, koje bijahu sjajne i mekane kao jutarnje svijetlo. A najviše od svega divljahu se njezinoj vilinskoj kopreni, kojom samo malo mahne, pa se odmah digne nad ledinu i poleti.

Djeca cikću od radosti, a Kosjenka baca sve biserak za biserkom i ne misli, da bi ih trebalo sačuvati, jer Kosjenka ništa na svijetu nije voljela toliko, koliko krasne igre i mile pjesmice.

Samo Kosjenka radosno zvirkaše amo tamo, jer ona nikada ne bijaše tužna.