-romani: Propali dvori (1896.) i Sjene ljubavi (1898.)

-10 pripovijedaka

Djela: Misao na vječnost, Katastrofa, Poslije nesreće

2. faza

Djela: Propali dvori, Jesenski cvijeci, Sjene ljubavi

3. faza

Djela: Priča o ljubavi, Patnik, Bez doma

-zajedno s A.G.Matošom

-modernistički prozaik--> novi način pisanja, tema je jedan tip ličnosti, dublja psihološka struktura likova, druga dimenzija (teme), sudbine i osjećanja junaka

- objavljena u hrv. časopisu Vijenac, 1891.

-4 dijela

- autor unosi lik koji misli na vječnost

-opterećen svojim mislima, često razmišlja 

-danju je loše volje, noću je posvećen snovima
-prije 4 godine sanjao oca te se san pretvorio u stvarnost

-česti neobični čudni, ali i stvarni snovi

-san o sastanku s pokojnicima (najčešće)

A ipak on ne bijaše pravi učitelj.”

Bijahu to njegovi drugovi: jedan, koji je tri godine s njime redovito samo jedanput na dan jeo, i to u pučkoj kuhinji, a umro je još u trećem tečaju (nijesu znali od čega); drugomu izjeli pluća crvići, a treći - no taj bi mogao i sada još živjeti da se nije ubio. S tom trojicom - sada već nijesu bili tako suhi - sastajaše se često. U početku bi znao da sanja pa bi im rekao: "Prijatelji moji, to je sanja, nije moguće, vi ste mrtvi." - No oni bi ga stali uvjeravati da to nije san, da je to život, pravi život. - "I šta ti ne pada na um, rekoše, ta mi smo ovdje, evo ti ruke!" - I činjaše mu se tako da je to prava istina, pa kad je jednom iza take sanje ustao, toliko se smutio, da nije znao dokud doseže san, dokud život. Bilo mu je kao da je negdje sanjao da su mu prijatelji pomrli i da je u snu čitao tu vijest u svom pedagoškom listu. Ipak pođe da potraži onaj broj pedagoškog lista, no ne nađe ga. Tad stade u pomoć dozivati različite uspomene, ali to ga još većma smuti i tad sjedne da napiše pismo Ivanovu ocu na Rijeci, u kojem ga moli da mu kaže što je s Ivanom, da li živi ili je mrtav. I već je htio da list odašalje, kad mu se stadoše predodžbe opet rađati, pojmovi bistriti.”

-Đuro ima misli o svemiru

-nekoliko dana je u dobrom raspoloženju

-vrijeme je adventa, a Đuro svira uskrsnu pjesmu „Halleluja"
-Đuro je poludio jer više ne razlikuje snove od stvarnosti

Đuro je Martić poludio”

-snovi

-žena iz prošlosti

-ljubitelj noći, ne voli dan

-ne može uzvratiti ljubav učiteljici

-iscrpljen od života, stalno osjeća nemir, nikad nije sretan

-naslov- „Misao na vječnost” - zato što se Đuro kroz svoje misli vinuo u vječnost, prema svemiru gdje je sve moguće
-neostvarena ljubav prema učiteljici iz susjednog sela --> opterećenost prošlošću

-pouka: treba živjeti u sadašnjosti, a ne u prošlosti

-naglasak na unutarnjem stanju lika

-Đuro--> unutarnja, psihološka i podsvjesna motivacija
-pripovjedač--> ne saznajemo o likovima po njegovom govoru (subjektivan,nepouzdan), monolog i indirektan neupravni stil

-snovi vladaju Đurinim životom

-analiza emocionalnih sukoba u samim likovima

-glavni lik: tipični intelektualac, učitelj--> poveznica s Leskovarom
-likovi--> muškarci koje muči prošlost

-pasivni u društvenom životu, emocionalno seciraju sami sebe

-sporedni likovi: djeca, žene, sluge, pokojnici

-opsesija

-likovi ili umiru ili nestaju iz života, ostaju usamljeni