U bitci su francuska i britanska vojska pobijedile njemačku vojsku.

Na Zapadnom bojištu snage Atante organizirale su neprobojne obrambene crte, koje su se sastojale od sustava rovova i dobrih položaja. Pod vodstvom generala Helmutha von Moltkea bilo je preko 1.400.000 njemačkih vojnika. Francuzi i Britanci imali su nešto više od 1.000.000 vojnika, uključujući šest francuskih i jednu britansku vojsku. Francuze je vodio general Joseph Joffre, a Britance general John French.

U početku je to bio munjeviti rat, koji se zatim pretvorio u pozicijski rat.

Njemačko povlačenje označilo je da propada njemačka nada za pobjedu na zapadu.

Planom sa kojim se trebalo zaobići glavnu Francusku vojsku preko Belgije i sjeverne Francuske.

Okupirana Njemačka vojska suočena sa opasnošću da bude opkoljena, povukla se prema rijeci Aisne, gdje je vojsci naređeno da se pregrupira.

Savezničkom pobjedom zaustavljen je njemački prodor u Francusku, te je spašen Pariz.

Bitka na Marni bila je prekretnica u ratu, koja je pokazala da rat neće biti kratak.

Poslije bitke obje strane su se ukopale, te je naslijedilo 4 godine rovovskog ratovanja.

To je jedna od najkrvavijih bitaka u Prvom svjetskom ratu.

Nijemci su željeli slomiti Francusku, zauzeti grad Verdun, kao obrambeno uporište koje je predstavljalo najsnažniju točku Francuske, te prisiliti Francusku na pregovore. Njemačka je vojska počinila masovno topničko bombardiranje, uz pješački napad na francuske položaje.

U bitki koja je trajala do 18. prosinca, bile su angažirane goleme snage, a gubitci su bili golemi.

Na kraju bitke Francuska vojska je obranila Verdun, jer Nijemci nisu uspjeli probiti francusku obranu.

Francuska je izdržala, uz velike gubitke.

U bitci je poginulo preko 700 000 francuskih i njemačkih vojnika.

Obranjeni grad Verdun poslije rata postaje simbol za ukupna ratna stradavanja i hrabrosti.

Snage Atante planirale su napad bombardiranjem, na što su Nijemci pripremili izgradivši duboke bunkere. Bunkere su dobro opremili kako bi služili kao stambeni prostor.

Prvi dan bitke bio je najkrvaviji dan u britanskoj vojnoj povijesti. Britanci su krenuli u napad nakon kišnog dana, na što su britanski vojnici pronašli u velikom blatu. Ostvarili su vrlo mali napredak, ali uz vrlo teške žrtve.

Jako puno britanski vojnika je ubijeno ili ranjeno, po čemu se može zaključiti da je Njemačka obrana bila dobro organizirana, s više linija rovova. Topnički napadi su bili sve češći, ali nisu uspjeli oslabiti njemačke položaje. Uvođenjem modernog oružja kao što su granate, strojnice i tenkovi.

Britanci su počeli uvoditi tenkove koje su slali na bojište, ali nisu imali dobar uspjeh u bitkama jer su zapinjali u blatu, bili su spori ili su se pokvarili. Tenkovi su znatno pridonijeli napadu, jer oni koji su stigli do ciljeva zauzeli su dio teritorija. U bitci nema jasnog vojnog pobjednika, Njemački su vojnici bili iscrpljeni, a cjelokupna vojska i većina britanskog društva bila je dirnuta ovim gubicima jer je žrtvovano na stotine tisuća ljudi za gotovo ništa osvojenog područja.

Sukob između Ruskog i Njemačkog carstva.

Njemačka vojska pod vodstvom Paula Von Hindenburga i Ericha Ludendorffa žestoko je napala rusku vojsku pod vodstvom Aleksandra Samsonova u Istočnoj Pruskoj.

Ruska vojska je koristila radio da bi prenosila plan napada, ne koristeći šifriranje poruka. Rusi su bili uvjereni da Nijemci neće dešifrirati poslane poruke. Nijemci su dešifrirali prenesene poruke, te su tako bili potpuno upućeni u ruske planove i buduće poteze.

Bitka se dobro u početku odvijala za Ruse , koji su krenuli na invaziju Istočne Pruske. Njemačka je većinu svojih vojnih snaga imala na Zapadnom dijelu, pa joj je obrana na istoku bila slabija. Cilj Rusije je bio zauzeti Prusku i pomoći Francuzima na Zapadu.

Agresivan napad Njemačke, gdje Nijemci opkoljavaju i uništavaju rusku vojsku.

General Samsonov koji je vodio rusku vojsku, nije mogao podnijeti gubitak bitke, te je učinio samoubojstvo.

Za Njemačku je ova bitka bila jedna od najvećih pobjeda u povijesti, uz to što je spasila Istočnu Prusku zadala je velik poraz Rusiji.

Bitka se dogodila samo nekoliko dana nakon bitke kod Tannenberga u kojoj je njemačka vojska uništila rusku vojsku.

Cilj njemačke vojske je bio potisnuti rusku vojsku iz Istočne Pruske. Područje je prekriveno jezerima, močvarama i šumskim terenima, što je otežavalo kretanje.

Bitka se dovijala u teškim zimskim uvjetima, uz dubok snijeg i zaleđena jezera, koje su Nijemci iskoristili za iznenadne napade. Ruska vojska je bila opet poražena i pretrpjela je velike gubitke, uz velik broj zarobljenih vojnika. Rusi su bili prisiljeni na povlačenje iz Istočne Pruske.

Njemačka je uvrstila granicu na Istočnom bojištu, i pokazala učinkovitost vojnog planiranja.

Centralne sile su započele napadom na grad Kobarid koji je bio najslabija točka u talijanskoj liniji uz rijeku Soče.

Austrougarske i Njemačke postrojbe su koristile uporaba bojnog otrova, uz taktičke napade . Njemačku je vodio general Otto von Below, dok je na talijanskoj strani zapovijedao general Luigi Cadorna. Protivničke snage su uspjele prodrijeti na talijanski teritorij. Talijani su imali oko 30.000 poginulih i 275.000 zarobljenih vojnika, dok su Centralne sile imale ukupno 20.000 poginulih i ranjenih. Talijanski zapovjednik nije znao za njemačku podršku austro-ugarskoj vojsci, te se odlučio na veliku agresiju, što će platiti velikim neuspjehom i ogromnim gubicima. Talijanska vojska je bila potpuno razorena, što se pretvorilo u masovni bijeg talijanske vojske. Italija je bila na rubu sloma, no uspjela je stabilizirati front na rijeci Piavi.

1. Bitka kod Ypresa (19. listopada – 22. studenog 1914.)

Bitka je započela zbog njemačkog pokušaja prodora do Calaisa  i Dunkerquea, tada važnih luka na Zapadnom bojištu. Cilj bitke je trebao biti uništenje obrambenih linija Antante, no ipak je Antanta uspjela odnijeti pobjedu i zaustaviti njemački prodor.

2. Bitka kod Ypresa (22. travnja – 25. svibnja 1915.)

Prva bitka u kojoj je Njemačka koristila bojni otrov. U tom napadu bojnim otrovima umrlo je oko 5000 vojnika sila Antante, a preko 15 000 ozlijeđeno. Svi bojni otrovi uporabljeni tijekom Prvog svjetskog rata spadaju u grupu smrtonosnih bojnih otrova, a predstavljaju vrlo nehumano i podlo oružje u modernom ratovanju.

3. Bitka kod Ypresa (31. srpnja – 10. studenog 1917.)

Treća bitka za Ypres je započela 31. srpnja 1917. godine pod vodstvom britanskog šefa stožera Sir Douglasa Haiga. Odlučio je napasti Njemačku jer je smatrao da je Njemačka na rubu totalnog raspada. Željeli su probiti njemačke linije i zauzeti Passchendaele, kako bi se približili belgijskoj obali. Područje na kojem se obvijala bitka bilo je močvarno, što je značilo da su vojnicima usporeni napadi zbog velike kiše i blata. Nijemci su uspjeli ojačati svoje položaje zbog snaga koje su stigle s Istočnog bojišta.

Ishod bitke je bio minimalni britanski napredak, uz ogromne gubitke vojnika s obje strane.

Srpske snage pod vodstvom Stepe Stepanovića, odnijele su pobjedu na Austro-Ugarskim snagama pod vodstvom generala Oskara Potiorek.

Nakon atentata u Sarajevu, Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji.

Cilj Austro-Ugarske je bio brz prodoru Srbije preko rijeke Drine. Srpske vojske su brzo reagirale i organizirale protunapad. Srbija se obranila od napada, što je iznenadilo svjetsku javnost koja je očekivala da se jedna mala kraljevina ne može oduprijeti velikoj sili.

Austro-Ugarska vojska je poražena i protjerana preko rijeke Drine u Bosnu. Srbija je pokazala dobru vojnu otpornost, te dobro motivirane srpske vojnike za obranu. Srbija je izbacila neprijatelja iz Srbije, te mu nanijela velike gubitke.