1. Semantičko tj. generalno pamćenje o svijetu kao npr. "Drugi svjetski rat je završio 1945. godine" ili "Zagreb je glavni grad Hrvatske". Najčešće pamtimo u shemama ili kategorijama i usmjereno je na objektivnu realnost. Učitelji mogu koristiti metode kao što su ponavljanje, mentalne mape i flash kartice za olakšavanje pamćenja kod učenika.

2. Epizodičko tj. pamćenje o vlastitim iskustvima kao npr. "Sjećam se da sam prvog dana osnovne škole nosila bijelu majicu i mama me za desnu ruku vodila do škole". Pamtimo specifične ljude i događaje kronološki ili po vremenu, te se okrećemo subjektivnoj realnosti.

Kako učenici pohranjuju i kodiraju informacije u dugoročnom pamćenju? Odgovor je postupno, kroz 3 metode:

prva metoda bi bila ponavljanje ili uvježbavanje gdje djeca ponavljaju novo naučenu informaciju duži vremenski period bez da je mijenjaju. Mogu je ponavljati u sebi ili na glas dok je ne nauče. Tako mogu ponavljati određene definicije kao npr. glagoli su promjenjive riječi kojima se izriče radnja, stanje i zbivanje. Također mogu prepisivati matematičke formule i uvježbavati tablicu množenja na glas. Ovo je samo početni stupanj učenja pomoću kojeg učenici samo pohranjuju informacije bez nekakvog određenog značenja.

Druga metoda je elaboracija pod kojom podrazumijevamo nadovezivanje našeg prijašnjeg znanja kako bi se proširilo novonaučeno. Ovo je korak smislenog učenja koji se izdiže nad površnom pohranom informacija i zahtjeva od učenika da kodiraju tj. povezuju nove informacije sa starim. Smislenim povezivanjem novih informacija svakog učenika sa svojim prijašnjim iskustvima učenici zapravo pohranjuju više informacija nego im je učitelj inicijalno prenio. Ovaj proces je potrebno podučiti mlade učenike jer se do njega ne dolazi spontano; učitelji to mogu potaknuti tako što će u svojim predavanjima povezivati prije naučeno gradivo sa novom cjelinom kao npr. na satu geografije – nova cjelina je vulkanizam. Učitelj koristi prethodno naučeno gradivo o slojevima Zemlje kako bi objasnio vulkanizam, povezujući kretanje magme iz njenog sloja prema površini gdje onda nastaje erupcija.

Treća metoda jest metoda organizacije pomoću koje strukturiramo više različiti informacija u smislene cjeline. Dobar alat za to su umne mape pomoću kojih jasno možemo razaznati glavne pojmove koji sačinjavaju jednu cjelinu. Npr. Učitelj koristi mentalnu mapu kako bi strukturirao informacije o fotosintezi, razdvajajući ključne pojmove poput procesa, uvjeta i proizvoda, uz vizualne elemente za lakše razumijevanje.