Ostvaruje se difuzijom, odnosno osmozom.

Primjer:

Kad se tinta doda u vodu, njezine će se čestice širiti difuzijom dok se koncentracija tinte ne izjednači u cijeloj posudi.

Brzina difuzije:

Difuzija je brža što je razlika u koncentracijama veća, a usporava se kako se koncentracije izjednačuju.

Zbog toga u membrani postoje posebni proteinski kanali i prijenosni proteini koji im omogućuju prolaz. Ti proteini ne troše energiju, već samo olakšavaju kretanje molekula niz koncentracijski gradijent – iz područja više koncentracije prema području niže.

Takav oblik prijenosa naziva se olakšana difuzija.

To je poseban oblik difuzije.

Smjer kretanja vode:

Voda se kreće iz područja manje koncentracije otopljenih tvari u područje veće koncentracije otopljenih tvari, kako bi se otopina razrijedila i postigla ravnoteža.

Primjeri:

• Ako su koncentracije s obje strane jednake → voda se kreće jednako u oba smjera.

• Ako je koncentracija tvari izvan stanice veća → voda izlazi iz stanice (stanica se smanjuje).

• Ako je koncentracija tvari izvan stanice manja → voda ulazi u stanicu (stanica bubri).

Za razliku od pasivnog prijenosa, on se odvija suprotno koncentracijskom gradijentu, tj. iz područja niže koncentracije prema području više koncentracije

• Uvijek troši energiju jer se tvari „guraju” protiv prirodnog smjera difuzije.

• Omogućuju ga posebni membranski proteini:

• proteinski kanali

• proteinske crpke (pumpe)

• transportni proteini

• Aktivni prijenos omogućuje stanicama održavanje stabilnih unutarnjih uvjeta (homeostaze) i razlika u koncentracijama iona koje su važne za njihov rad.

Važnost natrij-kalijeve crpke

• Održava električni potencijal membrane – unutrašnjost stanice ostaje negativno nabijenija od vanjskog okruženja.

• Omogućuje prijenos živčanih impulsa.

• Sudjeluje u ravnoteži vode i iona u stanici.

• Održava koncentraciju kalija visokom unutar stanice, a natrija niskom.

• održavanje koncentracijskih razlika potrebnih za rad živaca i mišića

• unos hranjivih tvari i iona kad ih u okolini nema dovoljno

• izbacivanje štetnih tvari

• ravnotežu vode i iona u organizmu

Stanica uvlači dio svoje membrane oko čestica koje želi unijeti i stvara mjehurić (vezikulu) koji se zatim odvoji prema unutrašnjosti stanice.

Taj proces troši energiju (ATP) jer stanica mora izvrtati i oblikovati membranu.

U njemu se mjehurić (vezikula) koji sadrži tvari spaja s plazmatskom membranom, a sadržaj se izbacuje u izvanstanični prostor.

I ovaj proces troši energiju (ATP) jer zahtijeva promjene u građi membrane.

• Izlučivanje hormona (npr. inzulina iz stanica gušterače).

• Izbacivanje enzima probavnih žlijezda (npr. u želucu ili gušterači).

• Izlučivanje otpadnih tvari iz stanice nakon probave unesenog materijala.

• Izbacivanje neurotransmitera iz živčanih stanica u sinaptičku pukotinu radi prijenosa živčanog impulsa.

• Omogućuje komunikaciju između stanica (npr. prijenos signala pomoću hormona i neurotransmitera).

• Omogućuje izlučivanje tvari koje stanica proizvodi (npr. proteina, enzima, mukusa).

• Uklanja otpadne i štetne tvari iz stanice.

• Pomaže u obnovi membrane, jer se pri spajanju mjehurića s membranom dodaju novi fosfolipidi.