Tijekom prvog svjetskog rata srpski, hrvatski i slovenski političari su pregovarali s predstavnicima Kraljevine Srbije o stvaranju zajedničke države Južnih Slavena. Ona bi obuhvaćala područja Austro-Ugarske Monarhije (na kojima su živjeli Hrvati, Slovenci i Srbi), Srbiju i Crnu Goru.

Nekoliko dana prije kapitulacije Austro-Ugarska Monarhije (29. listopada 1918. godine u Zagrebu) sastao se na izvanrednoj sjednici Hrvatski sabor i donio dvije važne odluke:

1. prvom odlukom su prekinute sve državnopravne veze Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Kraljevinom Ugarskom i Carevinom Austrijom. Trojedna je Kraljevina proglašena neovisnom te je ušla u zajedničku Državu Slovenaca, Hrvata i Srba.

2. drugom je odlukom Sabor svoje ovlasti prenio na Narodno vijeće SHS, čime je ono postalo vrhovno tijelo vlasti u novonastaloj državi.

   
   

   Stjepan Radić upozorava na oprez, najprije bi trebalo odrediti uvjete ujedinjenja  i zauzima se za to da nova država bude federativna republika. Svetozar Pribičević želi da država bude centralistička monarhija.

Jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

Regent Aleksandar Karađorđević je 1. prosinca 1918. godine proglasio ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Novonastala monarhija bila je organizirana centralistički, a ne federativno. Radić je u jednom trenutku slikovito upozorio:“ Ne srljajte kao guske u maglu.“

Potkraj 1920. godine Obznanom je ozakonjena mogućnost političkih progona. Uspjeh komunista na prvim izborima i val štrajkova koji se širio zemljom. Premda je Obznana ponajprije bila usmjerena protiv komunista, ugrožene su građanske slobode svih građana.

1925. godine odlučio se na još jednu promjenu taktike: priznao je monarhiju i Vidovdanski ustav, a ime stranke promijenjeno je u Hrvatska seljačka stranka (HSS).

Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK)

Slična stajališta Pribićevićeve Samostalne demokratske stranke i Radićeve Hrvatske seljačke stranke potaknula su 1927. godine povezivanje tih stranaka u Sosijal-demokratsku koaliciju (SDK).

Smrt Stjepana Radića

Tijekom jedne od rasprava, 20.lipnja 1928. godine zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić pucao je u hrvatske zastupnike. Ubio je Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a ranio Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu. Stjepan Radić je nakon operacije u Beogradu prevezen u Zagreb i umro od posljedica tog ranjavanja u kolovozu iste godine. Predsjedničko mjesto u HSS-u preuzeo je Vladko Maček.

Krajem godine ime države je promijenjeno u Kraljevina Jugoslavija. Država je podijeljena na devet banovina.

Ograničene su građanske slobode, uvedena cenzura i sustavni progon političkih protivnika režima.

U zatvoru su završili Vladko Maček i Svetozar Pribićević.

1930. godine utemeljena je organizacija Ustaša čiji je cilj bio oružana borba za osamostaljenje Hrvatske. Hrvatska seljačka stranka je zagovarala politički otpor diktaturi unutar Kraljevine Jugoslavije.

Vlast je tada preuzelo tročlano namjesništvo kneza Pavla koje nije željelo promjene.

Nesrpski narodi su i dalje nezadovoljni i tražili rješavanje tzv. hrvatskog pitanja. Vrlo je izražena gospodarska i porezna nejednakost. Makedonci nisu priznati kao zaseban narod, Albancima je oduzimana zemlja i na nju se naseljavalo srpsko stanovništvo.

Dragiša Cvetković i Vladko Maček su 26. kolovoza 1939. u Zagrebu potpisali Sporazum Cvetković-Maček i njime je stvorena Banovina Hrvatska. Maček je imenovan potpredsjednikom Cvetkovićeve vlade.

Pet dana nakon potpisivanja sporazuma Njemačka je napala Poljsku i time započela Drugi svjetski rat koji je ubrzo zahvatio i Jugoslaviju te je Banovina Hrvatska prestala postojati.

Spomenuo je jedan otok u Dalmaciji gdje vlada neograničen teror policije.