Katedrala u Chartresu je hodočasnička crkva posvećena Crnoj Bogorodici, bogata sakralnim elementima. Fasada ove građevine sastoji se od tri portala: desni portal, koji prikazuje proroke i apostole, lijevi portal, portal posvećen Spasitelju Isusu Kristu te središnji portal koji prikazuje Djevicu Mariju. Prvi najuočljiviji element na ovoj katedrali je rozeta nad zapadnim portalom katedrale. Uz to, vitraji su također jedni od najvažnijih i najprepoznatljivijih elemenata koji su napravljeni tako da prigušuju dnevnu svjetlost. Unutarnji prostor katedrale je podijeljen; tri broda - namijenjeno vjernicima, transept u kojem su se održavale procesije i kor gdje je svećenstvo predvodilo obred.

Analiza djela (likovni jezik)

Katedrala u Chartresu odličan je primjer gotičke arhitekture u kojoj je oblik usmjeren prema uzdizanju prema nebu, što simbolizira duhovnu težnju prema Bogu. U ovoj sakralnoj građevini dominira širok i visok glavni brod s križno-rebrastim svodom, a masa zida je zadržana samo između lukova arkada i uskog pojasa galerije. Katedrala sadrži elemente šiljastog luka, križno-rebrastog svoda te kontrafora.

Videozapisi

1) https://youtu.be/lOi1NXk-rU8?si=Z-uVAXNIz9uD18wV

2) https://youtu.be/Gfp9P18xITc?si=FkRm0XtcuBfgZ50A

3) https://youtu.be/9727p6ozlYo?si=t3JARdpBVKWwlLNE

Grad umjetnosti i znanosti je zabavni kulturni i arhitektonski kompleks u Valenciji. To je projekt koji su dizajnirali Santiago Calatrava i Félix Candela, započeo je prve faze gradnje u srpnju 1996. godine. Ovaj kompleks se sastoji od sljedećih zgrada i građevina; L'Hemisférico, planetarij i kino s futrisitčkim dizajnom u obliku oka, također poznato kao i ,,oko znanja", Museu de les Ciències Príncipe Felipe, interaktivan muzej čiji izgled podsjeća na kostur kita, L'Umbracle što je arhitektonska struktura koja služi kao vrt i šetalište, bogato biljnim vrstama koje su autohtone za Valenciju, L'Oceanogràfic, najveći akvarij u Europi, izgrađen u obliku lopoča, a svaka zgrada predstavlja različit vodeni ekosustav, Palau de les Arts Reina Sofía, operna kuća i koncertna dvorana koja ima vrlo futuristički izgled s velikim, zakrivljenim oblicima koji podsjećaju na školjku ili brod, L'Àgora, prostor namijenjen za održavanje raznih događanja poput koncerata, predstava, izložbi i drugih te Montolivet Bridge i Assut de l'Or Bridge, moderni mostovi koji povezuju različite dijelove Grada umjetnosti i znanosti. Možemo reći da svjetlost ima važan doprinos arhitektonskoj kompoziciji kompleksa, jer niz zgrada uključuje otvorene prostore koji propuštaju svjetlost u strukture.

Analiza djela (likovni jezik)

Dok promatramo ovaj kompleks možemo vidjeti da je nadahnut prirodom, koristeći oblike inspirirane prirodom poput školjki, kostura životinja i biljaka. Također koristi zakrivljene linije da bi nadalje prikazao te jedinstvene oblike. Građen je od čelika i armiranog betona. Arhitektura je vrlo prostorna i koristi otvorene prostorije koje omogućuju prolazak prirodnog svjetla kroz zgrade, a većina prostorija su oblikovane kako bi potaknule interakciju među ljudima (L'Àgora). U ovom kompleksu dominira bijela boja koja, kada povezana sa vodom oko kompleksa, stvara čist izgled.

Videozapis

1) https://youtu.be/Q_UVGXLScHg?si=Upowdlkmg02-p_Id

2) https://youtu.be/jeVj6hbVb-Q?si=xGDCVQMVwvawc057

3) https://youtu.be/fs3hs30Q_tg?si=wwFQb4P5jb7bzjvp

Umjetnici: Santiago Calatrava i Félix Candela

Životopis umjetnika:

Santiago Calatrava Valls (rođen 28. srpnja 1951. u Valenciji, Španjolska) je španjolski arhitekt, inženjer, kipar i slikar. Poznat je po futurističkim i skulpturalnim dizajnima, a najpoznatiji je po projektu Grada umjetnosti i znanosti u Valenciji. Studirao je arhitekturu u Valenciji, a inženjering u Zürichu. Calatrava je specijaliziran za projekte koji spajaju umjetnost i tehnologiju, često koristeći oblike inspirirane prirodom. Osim u Španjolskoj, dizajnirao je mostove i kulturne centre diljem svijeta.

Félix Candela Outeriño (1910. – 1997.) bio je španjolski i meksički arhitekt i inženjer. Poznat je po inovacijama u građevinskoj tehnologiji, osobito po primjeni tankih betonskih školjkastih struktura. Candela je emigrirao u Meksiko 1939. godine, gdje je postao vodeći inženjer. Njegov rad uključuje projekte kao što su Palacio de los Deportes u Meksiku. Candela je bio ključan u razvoju moderne betonske arhitekture i radio je u suradnji s mnogim poznatim arhitektima, uključujući Santiaga Calatravu.

Objašnjenje koncepta nastanka djela:

Grad umjetnosti i znanosti smješten je u suhom koritu rijeke Turije u Valenciji, između starog grada i obale. Kompleks, dizajniran od strane Santiaga Calatrave, nastao je s ciljem povezivanja znanosti, kulture i umjetnosti. Vlada Valencije 1991. godine zadužila je Calatravu za razvoj projekta, a originalni plan telekomunikacijskog tornja kasnije je zamijenjen opernom kućom (Palau de les Arts).

Kompleks uključuje linearno posložene strukture: Operu, Planetarij/IMAX (Hemisfèric), Muzej znanosti Príncipe Felipe i šetnicu L'Umbracle. Muzej je monumentalna građevina široka 104 metra i duga 241 metar, s modularnim dizajnom i kombinacijom betonskih i staklenih elemenata. Planetarij svojim oblikom podsjeća na ljudsko oko, s kupolom koja se reflektira u okolnom bazenu. Šetnica L'Umbracle pruža zelene površine i panoramski pogled.

Glavne zgrade uključuju i multifunkcionalnu opernu kuću s prostorima za operu, koncerte, balet i vanjske izvedbe, kapaciteta do 2000 ljudi. Kompleks je postao simbol moderne Valencije, spajajući inovativan dizajn i kulturne funkcije.

Argumentacija pojavnosti djela u vizualnoj kulturi:

Grad umjetnosti i znanosti postao je simbol Valencije zbog svog jedinstvenog i futurističkog dizajna, koji se redovito pojavljuje u vizualnoj kulturi. Njegova specifična arhitektura, koja uključuje oblike inspirirane prirodom i svemirskim tehnologijama, čini ga atraktivnim za filmove, reklame i turističke promocije.Na primjer, scenografija grada može se vidjeti u filmovima kao što je "The Spanish Apartment" (2002), gdje se kompleks koristi kao simbol modernog i naprednog urbanog okruženja.Zbog svoje jedinstvene i upečatljive arhitekture, kompleks se pojavljuje u mnogim reklamnim kampanjama, naročito u turističkim promocijama. Grad umjetnosti i znanosti postao je zaštitni znak Valencije i koristi se za privlačenje turista, jer predstavlja inovativnost i napredak, što ga čini ključnim vizualnim elementom u promocijama turističkih odredišta.

Umjetnici: nepoznati srednjovjekovni graditelji

Životopis umjetnika:

Umjetnici koji su radili na katedrali u Chartresu ostali su anonimni, što je uobičajeno za srednjovjekovno razdoblje kada su djela bila kolektivni napor, često povezan s crkvenim redovima ili cehovima graditelja. Katedrala je nastala zahvaljujući radu brojnih zidara, kipara i staklara, koji su koristili najnaprednije tehnike svog vremena.

Objašnjenje koncepta nastanka djela:

Katedrala Notre-Dame u Chartresu jedna je od najvažnijih gotičkih građevina u Europi. Izgrađena je u 13. stoljeću(gradnja je započela 1194. godine i završena je 1250. godine).Katedrala je bila zamišljena kao monumentalna gotička građevina, posvećena Djevici Mariji i čuvanju relikvije Bogorodičina vela, što ju je učinilo važnim hodočasničkim središtem.Izgrađena je od vapnenca, visoka je 34 metra i dugačka 130 metara. Predstavlja prekretnicu u arhitekturi zbog uvođenja šiljastih lukova, rebrastih svodova i lebdećih kontrafora. Ti elementi omogućili su izgradnju visokih, prozračnih prostora i velikih prozora s vitrajima.

Skulpture Katedrale prenose biblijske priče i poučavaju posjetitelje o kršćanskim vrijednostima. Središnji portal zapadnog pročelja, poznat kao Kraljevski portal, prikazuje Krista u slavi, proroke i apostole, dok portali transepta ilustriraju Novi i Stari zavjet.

Vitraji su ključan element Katedrale, a njihova igra svjetlosti i boja simbolizira božansko prisustvo. Plavi vitraj Bogorodice (Notre-Dame de la Belle Verrière) jedan je od najpoznatijih. Oni također pričaju priče iz Starog i Novog zavjeta.

Argumentacija pojavnosti djela u vizualnoj kulturi:

Katedrala u Chartresu simbol je gotičke umjetnosti i arhitekture, te je inspiracija mnogim umjetnicima i arhitektima. Njena monumentalna struktura i bogatstvo detalja čine je nezaobilaznim objektom proučavanja u povijesti umjetnosti. Utjecala je na razvoj gotike u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj i Španjolskoj.Katedrala se pojavljuje u književnim djelima poput „Stupova zemlje“ Kena Folletta, koji opisuju proces gradnje gotičkih katedrala.

https://www.spain.info/en/places-of-interest/city-arts-sciences/

https://cac.es/arquitectura/

Raičević, A. (2022). Katedrala u Chartresu: Povijest izgradnje te uloga skulpture.

https://www.britannica.com/art/Gothic-architecture

https://calatrava.com/projects/ciudad-de-las-artes-y-de-las-ciencias-valencia.html