Tihana Moguš

Silvije Strahimir Kranjčević bio je pjesnik hrvatskog realizma, a jedna od njegovih pjesama je i Eli! Eli! Lama azavtani?! Česte teme njegovih pjesama su domoljublje i društvene kritike te koristi biblijske motive.

Pjesma je naslovljena Eli! Eli! Lama azavtani?! prema Kristovim riječima s križa jer pjesma govori o uzaludnosti Kristove žrtve "Na Golgoti je umro i svijet za to znade, Al od te žrtve davne još ploda ne imade." Stih u kojem se nalazi naslov pjesme se ponavlja te zaokružuje' pjesmu opet naglašavajući glavni motiv. U kontekstu pjesme značenje ovih stihova se razlikuje od vjerskog značenja jer se u pjesmi ljudi osljećaju udaljeni od Boga i kao da mu oni uzvikuju ove riječi. U drugom distihu pisac postavlja pitanje za koga je Kristova žrtva uopće bila, kada se ništa nije promijenilo u okrutnom i sebičnom ljudskom ponašanju. Pita se je li se ta žrtva dogodila pre kasno ili prerano u ljudskoj povijesti jer su ljudi previše griješili i prije i poslije toga. Važan motiv u pjesmi je također i kritika ljudske prirode "Na Golgoti je staro prelomio se drvo, Pokradoše mu čavle - i to je bilo prvo!" Istiće se negativna povijest čovječanstva "I lijekovi su prošli daleki, strasni, crni, Osušila se krivca i suha još se skriveni." Time pisac kritizira društvo. Vide se i socijalni motivi koji svjedoče o socijalnoj nepravdi "I djevojčice gole, a ispred sita suca, Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!"

Religija i vjera se danas često zloupotrebljavaju i koriste kao opravdanje za pogrešne odluke i stavove, kao i u povijesti. Kristova žrtva nije bila uzaludna, iako Krist svojom žrtvom nije maknuo zlo iz svijeta, otkupio je grijehe svih ljudi, ostavljajući im slobodnu volju. Zbog toga, zlo još uvijek uništava zemlju. Ljudi se trebaju truditi izgraditi bolje društvo i svijet u kojemu žive.

Elizabeta Bernat 2. B og

    Autor je rođen u 19. stoljeću u patrijarhalnoj obitelji. Silvije Strahimir Kranjčević za inspiraciju uzimao je tekstove Augusta Šenoe. Njegova prva pjesma je zavjet koju je napisao 1883. godine. Bio je predstavnik književnosti rerealizma.

   Naslov pjesme ima značenje Bože! Bože! Zašto si me ostavio. Taj stih se često ponavlja kroz pjesmu jer iskazuje da je Isusova smrt bila uzalud. Ovim nazivom pjesme pisac propitkuje božju odsutnost u današnjem svijetu, a razlika između ovog značenja stiha „Eli! Eli! Lama azovtani!?“ i religijskog značenja je to da pjesnik taj stih koristi za izražavanje uzaludnosti Isusove žrtve i odsutnosti Boga dok je religijsko značenje da Isus ispituje Boga zašto je njega ostavio za spasitelja. Pisac izražava da je Isus  uzalud umro jer ljudi i dalje griješe i svijet je pokvaren pomoću pitanja „a za kog je izdahnuo“ u tekstu. Kroz tekst pisac izražava svoje propitkivanje uzaludnosti Isusove žrtve i pita se je li se Isus žrtvovao pre rano ili pre kasno jer nama i danas treba spas od grijeha.

     Smatramo da pisac prikladno kritizira ljude za njihovo ponašanje što vidimo kros stihove „i tamnice o crne , gdje mnogi plač se gubi, kad takvi su ljudi“ i „I vijekovi su prošli daleki, strašni, crni, Osušila se krvca i suha još se skrvni.“.

Luka Božičanin

Lucija Tomašević

Silvije Strahimir Kranjčević hrvatski je pjesnik 19. stoljeća, pripadnik realizma, i autor pjesme Eli! Eli! lama azavtani?!. Kroz svoje pjesme izražavao je ljubav prema domovini, zavičaju i vjeri, a ujedno je govorio o univerzalnim ljudskim pitanjima i problemima.

Djelo je misaone vrste i govori o Isusovoj uzaludnoj žrtvi za nas ljude. Značenje u ovoj pjesmi razlikuje se od isključivo vjerskog jer u njoj pjesnik žaluje zbog Isusove žrtve, smatrajući kako smo mi ljudi nezahvalni na njoj. Nismo nastavili ljubiti i živjeti prema njegovim učenjima; umjesto toga, sve je više loših ljudi i djela u svijetu, i čini se da nikada neće biti bolje. “I gledate u igru od bijede i od jada,/ Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!” Ovaj stih se ponavlja kako bi izrazio žaljenje zbog Isusove žrtve, koju smo, prema pjesniku, olako prihvatili. Vjera potiče ljude da hvale i slave Isusa i njegovu žrtvu za nas, no autor primjećuje kako je danas mnogo manje vjernika nego onih koji čine zlo. Na početku pjesme, autor postavlja retorička pitanja o tome zašto je Isus učinio tu žrtvu, je li to bilo u pravo vrijeme i iz pravih razloga. Time želi potaknuti čitatelje na razmišljanje: jesmo li mi toga bili vrijedni nekad, i jesmo li toga vrijedni sada. Potom sam sebi odgovara zaključkom kako je Isus podnio žrtvu za nas, a od toga nije bilo ploda. Danas, prema autoru, mnogi ljudi zloupotrebljavaju vjeru zbog novca i drugih dobara, umjesto da je slave i hvale. Vjera se danas u svijetu često doživljava kao slaba i bezvrijedna stvar koja postoji kraj nas, dok mi uništavamo sebe i svijet sve više. “A usred bare ove, gdje trovna gamad pliže,/Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.” Autor na različite načine i usporedbe nastoji predočiti kako uništavamo svijet koji smo dobili od njega, jer se žrtvovao za nas. “I djevojčice gole, a ispred sita suca,/Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!” Isus je sve učinio za nas, a mi njemu nismo ništa dali zauzvrat.

Autor nam predočuje sliku svijeta u kojem smo razočarali Isusa i Boga, koji su nam sve dali, čak i vlastiti život, kako bismo imali sve na svijetu. Mi se prema tome odnosimo olako i ne pokazujemo zahvalnost. Smatram da Bog za nas ima plan i da će nas vratiti na pravi put.

Lora Lijić, 2.b OG

Silvije Strahimir Kranjčević,

Leona Tičić.

Naslov dolazi od Kristovih riječi na križu, koje u pjesmi simboliziraju očaj i patnju. U prvom distihu pjesnik postavlja pitanje zašto je Krist umro i je li njegova žrtva došla prekasno. Stihovi “Na Golgoti je umro i svijet za to zna, / Al od te žrtve davne još ploda ne imade” izražavaju razočaranje jer se svijet nije promijenio. Kroz stihove poput “Prošetala se povijest u sramotničkoj halji”, Kranjčević kritizira ljudsku povijest punu nepravde. Isto tako ističe društvenu nepravdu slabijih, poput nevinih djevojčica koje su prisiljene trpjeti zbog gladi: “I djevojčice gole, a ispred sita suca, / Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!”

Pjesma nas potiče da se zapitamo koliko cijenimo žrtvu koja je za nas napravljena i što činimo kako bismo izgradili bolji svijet. Kranjčevićeva poruka ostaje bitna i danas i potiče na ljudsku odgovornost i suosjećanje.

Lorena Bošnjak

Pjesma govori o Isusovoj žrtvi za nas ljude. Autor izražava sumnju u to, promatrajući svijet ispunjen zlom, nepravdom i ljudskom sebičnošću. Isusova patnja, prema Kranjčeviću, nije donijela plod koji je trebala. Umjesto da slijedimo njegov nauk ljubavi, suosjećanja i pravednosti, ljudi su se okrenuli sebičnosti i materijalizmu.

Pjesnik nas potiče da razmislimo o vlastitoj zahvalnosti i vjeri kroz snažne slike i usporedbe. “I gledate u igru od bijede i od jada,/ Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!” Ovaj stih, koji se ponavlja kroz pjesmu, simbolizira autorovu žalost nad svijetom koji ne cijeni žrtvu Isusa Krista. Čini se da svijet sve više gubi vjeru i vrijednosti, a prevladavaju nepravda, pohlepa i ravnodušnost.

Kranjčević nas suočava sa slikama društva koje je zaboravilo na prave vrijednosti.Umjesto da se povežemo s Božjim planom, ljudi zloupotrebljavaju vjeru za vlastite interese i zanemaruju temeljne istine.

Ova pjesma nije samo religiozni komentar; ona je i snažna kritika društva, koje se udaljilo od etičkih i duhovnih vrijednosti. Kranjčević promatra svijet gdje su ljudi uništili prirodu i svoje duše, ne pokazujući zahvalnost prema Isusovoj žrtvi.

Zaključno, pjesnik nas upozorava na odgovornost koju nosimo prema Božjoj žrtvi i svijetu koji nam je povjeren. Smatram da, unatoč svemu, Bog ima plan za nas i da nas može vratiti na pravi put. Kroz ovu pjesmu, Kranjčević nas poziva da preispitamo svoje postupke, pronađemo vjeru i zahvalnost te izgradimo svijet u kojem će Isusova žrtva imati smisao i svrhu. Karlo Matanic 2.bog

Motiv uzaludne patnje vrlo je izražen u pjesmi. Iako je Isus dao svoj život za ljude, oni to nisu cijenili. Iako svi znaju za Kristovu žrtvu, ljudi nastavljaju živjeti u materijalnom svijetu, zanemarujući duhovne vrijednosti. Kranjčević kroz stihove poput „Al od te žrtve davne još ploda ne imade“ izražava tugu i razočaranje zbog toga što žrtva nije dala očekivane plodove, jer ljudi nisu promijenili svoje ponašanje. Pjesnik također kritizira društvo i povijest, prikazujući ih kao nesvjesne i okrutne. Kroz slike poput „gospodje bijele na pozornici svijeta“ i „vijekovi prošli daleki, strašni, crni“, prikazuje kako su ljudi zaboravili Kristovu žrtvu i nastavili živjeti u grijehu.

Na kraju, pjesma postavlja pitanje koliko smo stvarno zahvalni za Isusovu žrtvu i koliko živimo prema njegovim učenjima. Kranjčević smatra da je Kristova žrtva bila uzaludna jer ljudi nisu shvatili njezinu poruku i nisu nastavili živjeti u skladu s njom. On izražava tugu zbog svijeta koji zloupotrebljava vjeru, uništava okoliš i zanemaruje ljubav koju je Krist ponudio. Kroz pjesmu pjesnik poziva na razmišljanje o vlastitoj zahvalnosti i životu u skladu s Kristovim učenjima. Mislav Sudarić

Silvije Strahimir Kranjčević jedan je od najvažnijih hrvatskih pjesnika realizma. Njegova pjesma “Eli! Eli! Lama azavtani?!” govori o dubokim pitanjima ljudske povijesti, vjere i društvene nepravde. Kroz nju pjesnik izražava razočaranje što Kristova žrtva na križu nije promijenila svijet nabolje.

Naslov pjesme dolazi iz Kristovih riječi na križu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Te riječi ukazuju na očaj i patnju. Pjesnik pokazuje da, iako su ljudi svjesni Isusove žrtve, svijet nije postao bolje mjesto. Kroz stihove:

“Da ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu, Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!” Kranjčević govori o tome kako su ljudi ukinuli stare okrutnosti,ali su ih zamijenili drugim oblicima nepravde i patnje. To pokazuje da se ljudska povijest zapravo nije promijenila, nego se samo prilagodila. Kranjčević u pjesmi oštro kritizira povijest i društvo. Opisuje je kao nepravednu i okrutnu, punu patnje i nepravde prema slabima i nemoćnima. Također uspoređuje patnje ljudi s Kristovom patnjom na križu, pokazujući kako čovječanstvo i dalje trpi, jer nije naučilo živjeti bolje.Iako pjesma ima religiozan ton, njezina poruka je univerzalna. Kranjčević ne kritizira vjeru, nego ljude koji nisu dostojni žrtve koja je za njih učinjena. Umjesto da slijede Kristov primjer ljubavi,svijet se i dalje puni zlom i nepravdom.“I gledate u igru od bijede i od jada, Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!”

Poruka pjesme je snažna i potiče na razmišljanje. Pjesnik nas upozorava da cijenimo žrtve koje su napravljene za nas, ali i da se sami potrudimo izgraditi pravedniji i bolji svijet. Kranjčević nas podsjeća na ljudsku odgovornost – prema povijesti, Bogu i jedni prema drugima

https://carnet-my.sharepoint.com/:w:/g/personal/karla_janeski_skole_hr/EfW4nfAEMjpOpCpSp5VMzcEB_1HeODKKQ0O7C6zCiIoajA?e=jED3tQ

-Marta Vukomanović.

Kranjčević je hrvatski pisac koji je živio i stvarao u doba realizma. Njegova tematika je misaona, povijesna, vjerska, domoljubna.

Pjesma je naslovljena Eli! Eli! Lama azavtani?! zbog Kristove uzaludne žrtve i o tome nam govori pjesma. "Na golgoti je umro i svijet zato znade, Al od te žrtve davne još ploda neimade". Naslovni stih se pet puta ponavlja u tekstu naglašavajući taj motiv. U kontekstu poprima značenje da ovi stihovi se razlikuju od vjerskog značenja jer su ljudi u pjesmi osjećaju udaljeni od Boga. U drugom distihu pisac postavlja pitanje je li Kristova žrtva bila vrijedna za nas. Zapituje se je li žrtva bila prekasno ili prerano. Kritika ljudske prirode važan je motiv u ovoj pjesmi. "U ime čovječanstva i bratstva i slobode, Počeše krvno kolo bezbožnički vode". Ističe se negativno ljudsko ponašanje. "I vjekovi su prošli daleki, strašni i crni, Osušila se krvca i suha još se skrvni". Kritiza ljudsku prirodu. Pronalazimo i socijalne motive koji govore o nepravdi. "I djevojčice gole, a ispred sita suca, Ah, imale bi obraz, da nemaju želudca!" Zloupotrebljavanje vjere i religije danas se koristi za skrivanje i opravdavanje pogriješnih odluka, grijeha, ponašanja, stavova.

Kristova žrtva nije bila uzaludna, iako je ljudima dala slobodnu volju na grijehe. Zato zlo još postoji

. Ljudi bi trebali graditi bolje društvo.

Pjesmu Eli! Eli! Lama azavtani?! napisao je hrvatski pisac Silvije Strahimir Kranjčević. Kranjčević je stvarao za vrijeme realizma. Najčešće je koristio religiozne, misaone i socijalne teme.

Pjesma je naslovljena Eli! Eli! Lama azavtani?! zato što pisac smatra da je Isus uzaludno umro. Prijevod naslova je Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?! Taj stih se ponavlja kroz cijelu pjesmu jer je pisac želio ostvariti jači dojam. U kontekstu pjesme taj stih poprima značenje kako smo mi ostavili Isusa i našu vjeru. Značenje tih riječi u pjesmi se razlikuje od onog vjerskog značenja. Naime, vjersko značenje tih riječi je da su to bile Isusove riječi na križu, te kako je Bog ostavio Isusa. Dok u ovoj pjesmi značenje jest kako smo mi ostavili Isusa i Boga. Pisac u pjesmi izražava uzaludnost Kristove žrtve: ”Al od te žrtve davne još ploda ne imade.” Postavlja se pitanje za koga je donesena Isusova žrtva i kako je prošlo previše vremena: “I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni.”

Pisac smatra kako je Isusova žrtva bila uzaludna, ali ja ne jer da nije bilo Isusove žrtve mi ne bismo vjerovali u našeg boga. Iako naša vjera i crkva po meni nije dobro formulirana bitno je da se vjeruje u Boga.

Albert Puhanić

Karla Poljak

   Silvije Strahimir Kranjčević, senjski je pjesnik te autor pjesme Eli! Eli! Lama azavtani?!. Živio je u razdoblju kada dominira realizam, ali izražava osudu društvene nepravde i licemjerja, te se na literarnoj sceni pojavljuje u svojim ranim dvadesetima. U svojim pjesmama najčešće je pisao o domoljubnim, misaonim i religijskim temama.

     Pjesma je naslovljena Eli! Eli! Lama azavtani?! prema Isusovim riječima na križu „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ , jer donosi oštru kritiku Crkve i ljudske prirode, također ističe Isusovu patnju i očaj. Kranjčević u pjesmi koristi biblijske motive kako bi ukazao na propast društvenih vrijednosti u svijetu. Stih „Eli! Eli! Lama azavtani?!“ u pjesmi se ponavlja kako bi naglasio Isusovu žrtvu i patnju, te kako bi povezao prošlost s trenutnim stanjem svijeta, gdje ljudi osjećaju izdaju i napuštenost. Stih simbolizira zanemarenost čovječanstva, nepravdu i pohlepu. Prvi distih „ Na Golgoti je umro – a za kog je izda'no? / Je l' pala žrtva ova il kasno ili rano?“ izražava sumnju u smisao Isusove žrtve, jer svijet nije postao bolji, nego je prepun nepravednosti i zlobe. Drugi distih naglašava uzaludnost žrtve jer, unatoč Isusovoj patnji, čovječanstvo nije iskoristilo tu žrtvu za napredak. „ Al od te žrtve davne još ploda ne imade.“ Pjesnik jasno prikazuje negativnu povijest čovječanstva: „ Prošetala se povijest u sramotničkoj halji“. Ovdje je povijest prikazana kao proces pun sramote i društvenog pada. Također, Kranjčević izražava iznevjerenost Kristove žrtve : „ Na Golgoti je umro i svijet za to znade, / Al od te žrtve davne još ploda ne imade.“ Ovi stihovi naglašavaju kako je žrtva ostala bez svrhe jer narod nije uspio ostvariti pravdu i mir. Socijalni motivi prevladavaju kroz prizore gladi i bijede: „ A pokraj krvi davne i ispod drva suha/ Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!“ Kranjčević kritizira i zloupotrebu religije: „I zapremili ste i vi i vaše gospe bijele/ Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!“ Ovdje ukazuje na licemjerje crkvenih i svjetovnih vlasti koje koriste vjeru za vlastite interese.

     Pjesma “Eli! Eli! Lama azavtani?!” nosi vrlo pesimistički ton i snažno kritizira društvo. Pjesnik ukazuje na to da, unatoč Kristovoj žrtvi na Golgoti, svijet nije postao bolji ni pravedniji. Umjesto da je Kristova smrt donijela društveni i duhovni napredak, svijet je pun nepravde i patnje. Pjesma ostavlja dojam tuge i razočaranja, pozivajući nas da razmislimo o stanju društva i našoj odgovornosti za njegovu promjenu.

Mia Marković

Eli! Eli! Lama azavtani?!

Hrvatski pisac S. S. Krančević stvarao je u 19.st, napisao je brojne pijesme od kojih je i Eli! Eli! Lama azavtani?! Najčešće teme o kojim piše su domoljubme, misaone i vijerske.

Krajnčevićeva pjesma Eli! Eli! Lama azavtani?! nosi naslov prema poznatom biblijskom uzviku Isusa Krista na križu, što u prijevodu znači "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?". Ovaj naslov odmah uvodi čitatelja u atmosferu dubokog očaja, patnje i egzistencijalnog preispitivanja koje prožima cijelu pjesmu.

Stih se ponavlja kako bi naglasio osjećaj napuštenosti i gubitka smisla, što odražava pjesnikovu potrebu za odgovorom na ljudsku patnju. U kontekstu pjesme, ovaj uzvik poprima univerzalnije značenje: izražava ne samo Kristovu bol nego i bol svakog pojedinca suočenog s besmislom postojanja i patnje u svijetu.

Iako izraz ima religijsko podrijetlo, u ovoj pjesmi njegovo značenje se širi i izlazi iz okvira vjerskog konteksta. Ovdje je uzvik više egzistencijalno pitanje upućeno nekoj višoj sili ili samom smislu postojanja, umjesto direktne molitve Bogu. Pjesnik time preispituje ne samo božanski plan nego i samu ideju svrhovitosti ljudskog života.

Prvi distih postavlja pitanje koje se ne odnosi samo na Boga, već i na čovjeka: zašto ljudski život nosi toliko patnje i zašto se smisao čini nedostižnim. Ovo pitanje otkriva duboku sumnju i frustraciju pred svijetom koji djeluje kaotično i okrutno.

U drugom distihu izražen je osjećaj da Kristova žrtva nije donijela željeno otkupljenje. Pjesnik preispituje uzaludnost žrtve ako svijet i dalje ostaje ispunjen patnjom, mržnjom i besmislom. Ova ideja odražava duboko razočaranje i skepticizam prema mogućnosti spasenja u takvom svijetu.

Krančević s ovim tekstom hoće potaknuti ljude da se trgnu i prestanu raditi protiv vijerskih zakona jer smo svi zajedno kao narod se doveli u propast.

Patrik Sertić

Eli! Eli! Lama azavtani?!

     Silvije Stahimir Kranjčević napisao je pjesmu Eli! Eli! Lama azavtani?! Kranjčević bio je hrvatski pjesnik i književnik. Stvarao je u 19. stoljeću, u doba realizma. Pisao je o društvenim temama, religioznim, domoljubnim i misaonim.

        Pjesma Eli! Eli! Lama azavtani?! naslovljena je tako zbog toga što njezin naslov potječe iz Biblije , kada je Isus bio na križu i izgovarao riječi:„Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?”. Pjesnik time iskazuje emocije bola, patnje i nesigurnosti te nemoć pred sudbinom. Pjesma donosi duboko promišljanje o smislu Kristove žrtve i ljudskoj prirodi. Pjesnik se pita je li Kristova smrt donijela promjene u čovječanstvu, zaključujući da, unatoč toj velikoj žrtvi, svijet i dalje ostaje isti: “Na Golgoti je umro i svijet za to znade, / Al od te žrtve davne još ploda ne imade.” Kroz opis povijesti, Kranjčević prikazuje čovječanstvo kao nesposobno za napredak. Stihovi “I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni, / Osušila se krvca i suha još se skrvrni” pokazuju kako su stoljeća obilježena nasiljem i nepravdom. Pjesnik prepoznaje da su ljudi pohlepni i nemilosrdni: “Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!”. Također, iznosi snažnu kritiku društvenih nepravdi, osobito prema siromašnima i obespravljenima, kroz stihove “Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!”. Osim što kritizira društvo, Kranjčević proziva i vjerske institucije zbog njihovog materijalizma i udaljenosti od pravih duhovnih vrijednosti: “Badava tamjan mnogi i ponosni oltari, / Badava alem gori na kruni i tijari!”. Pjesnik jasno ukazuje na paradoks – oni koji bi trebali donositi pravdu i utjehu, često su sami licemjerni.

  Kranjčevićev pesimizam, izražen kroz razočaranje u čovječanstvo i religijske institucije, izaziva introspekciju i potiče na razmišljanje o osobnoj i kolektivnoj odgovornosti. Njegova kritika i danas ostaje aktualna, čineći ovu pjesmu duboko dojmljivom i bezvremenskom.

Pjesmu Eli Eli Lama azavtani napisao je Silvije Strahimir Kranjčević. Kranjčević je bio hrvatski književnik i pjesnik. Stvarao je u 19 stoljeću, u razdoblju realizma. Pisao je o društvenim temama, socijalnim, religioznim,misaonim i domoljubnim.

Pjesma “Eli! Eli! Lama azavtani?!” istražuje ljudsku povijest i pridonesenje Kristove žrtve na križu. Kranjčević koristi ovu biblijsku scenu kako bi prokazao nepravdu, licemjerje i moralnu manjkost čovječanstva. Već na početku pjesme ističe se besmisao žrtve, jer “od te žrtve davne još ploda ne imade”. Povijest se prikazuje kao mračna i okrutna, “daleki, strašni, crni vjekovi” donijeli su samo nasilje i razočaranje.

Pjesnik posebno naglašava ljudsku surovost i nepravdu, kako kroz međuljudske odnose, tako i kroz društvene strukture. Stihovi “Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!” ukazuju na svijet u kojem vladaju pohlepa i nasilje. Osim kritike ljudske prirode, Kranjčević proziva i društvo koje zanemaruje glad i siromaštvo: “Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!” Na taj način pjesnik naglašava socijalnu nepravdu koja i dalje dominira ljudskim društvom.

Kroz cijelu pjesmu, Kranjčević se osvrće i na zloupotrebu religije. Stihovi “Badava gordo kube i mramor Panteona, / Badava tamjan mnogi i ponosni oltari” razotkrivaju materijalizam crkvenih institucija, koje se više bave raskoši nego duhovnom svrhom. Kristova žrtva, umjesto da donese spas, ostaje simbol ljudske nevjere i otuđenosti, što dodatno naglašava bolni uzvik: “Eli! Eli! Lama azavtani?!”.

Pjesma ostavlja snažan dojam zbog univerzalne aktualnosti tema koje obrađuje. Kroz kombinaciju socijalne kritike, filozofskih razmatranja i emotivnosti Kranjčević potiče čitatelja na duboko razmišljanje i preispitivanje moralnih vrijednosti društva. Njegovi stihovi nisu samo osuda, već i poziv na promjenu, čime ova pjesma zadržava svoju jedinstvenost.

Silvije Strahimir Kranjčević, jedan je od najvažnijih pjesnika hrvatskog realizma. U svojim djelima izražavao je osudu društvene nepravde i licemjerja te se koristio biblijskim, domoljubnim i socijalnim motivima. Autor je misaone pjesme Eli! Eli! Lama azavtani?! koja donosi oštru kritiku Crkve i ljudske prirode. 

Naslov pjesme Eli! Eli! Lama azavtani?! označava Isusove riječi na križu u trenutku njegove smrti: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!” Govori o Isusovu razočaranju u ljude i propituje je li njegova žrtva na križu imala smisla za spas čovječanstva.  Kroz motive pa i cijelu pjesmu prožetu pesimizmom ističe se beskrajna tuga i jad. Stihovi koji se ponavljaju prikazuju da je ljudska priroda griješna i da se usprkos Kristovoj žrtvi nije promijenila tijekom vremena. Ljudi i dalje žive udaljeni od Božjih vrijednosti. U konktekstu pjesme stih naglašava uzaludnost Kristove žrtve. U vjerskom značenju vapaj Bogu zašto je Isusa ostavio na križu odnosi se na sumnju da je Bog napustio i izdao Isusa, a u pjesmi su Isusa izdali ljudi zbog čijih grijeha se žrtvovao. U prvom distihu: “Na Golgoti je umro – a za kog je izdano?” postavlja se pitanje za koga se Isus žrtvovao. Nadalje, drugi distih: “Je l’ pala žrtva ova il kasno ili rano?” je retoričko pitanje koje propituje je li žrtva namijenjena da se oproste ljudima već učinjeni grijesi ili da se spasi čovječanstvo od budućih.  

Danas se vjera i religija sve više zloupotrebljavaju za političke ciljeve i razne manipulacije te je počela razdvajati ljude i praviti razlike među njima, a ne povezivati ih te širiti mir, dobro i ljubav. 

Ema Todorović, 2.b OG