Postojalo je više bitaka kod Saint-Quentina tijekom Prvog svjetskog rata, ali najpoznatije su: Njemačka proljetna ofenziva, Bitka kod Saint-Quentina (1914.) Početkom rata (kolovoz 1914.), Njemačka je napala Francusku kroz Belgiju, prema tzv. Schlieffenovom planu. Saveznici (Francuska i Britanija) povlačili su se nakon poraza kod Monsa i Charleroia. Francuska 5. armija pod zapovjedništvom generala Charlesa Lanrezaca trebala je usporiti njemačku vojsku kako bi se ostatak savezničkih snaga mogao sigurno povući prema jugu, bliže Parizu.

Ypres je bio središte višestrukih krvavih sukoba između saveznika (britanske, francuske, belgijske i kasnije kanadske i australske snage) i njemačkih trupa.

Prva i glavna bitka kod Ypresa (19. listopada – 22. studenog 1914.). Dio njemačke ofenzive prema zapadu nakon invazije na Belgiju. Saveznici su uspjeli zaustaviti njemački napredak unatoč velikim gubicima. Ovdje je prvi put upotrijebljen bojni plin u povijesti – Nijemci su 22. travnja 1915. pustili klor-plin na savezničke položaje.

Tijekom rata, britanska mornarica je imala blokadu Njemačke u Sjevernom moru, ograničavajući njemačku trgovinu i opskrbu.Njemačka je željela razbiti britansku pomorsku nadmoć i oslabiti blokadu.Cilj Nijemaca bio je izvući dijelove britanske flote u sukob koji bi mogli dobiti, koristeći kombinaciju svoje glavne bojne flote i manjih jedinica. 31.svibnja 1916., njemačka flota predvođena admiralom Reinhardtom Scheerom susrela se s britanskom flotom pod zapovjedništvom admirala John Jellicoea.Bitka je trajala cijeli dan i dio noći, uključujući intenzivne sukobe između bojnog brodovlja (ratnih brodova s velikim topovima).

Ofenziva je započela 24. rujna 1917. iznenadnim i snažnim napadom. Glavni cilj bio je probiti talijanske linije i osvojiti ključne položaje oko Kobarida. Njemačko-austro-ugarske snage uspjele su probiti front i natjerati Talijane na povlačenje. Bitka je obilježena složenim terenom, dubokim dolinama i planinskim vrhovima. Velika pobjeda austro-ugarskih i njemačkih snaga. Talijanska vojska pretrpjela je velike gubitke i povukla se na crtu Piave. Bitka je označila preokret na talijanskom frontu.

Ofenziva je započela 1. srpnja 1916., poznat kao najkrvaviji dan britanske vojske — poginulo je oko 20.000 britanskih vojnika, a oko 40.000 je ranjeno. Saveznici su koristili topničku pripremu, ali njemački rovovi i strojnice bili su iznimno dobro utvrđeni. Bitka je trajala više od četiri mjeseca, s ogromnim žrtvama i minimalnim teritorijalnim pomacima. Prvi put su u većoj mjeri korišteni tenkovi, ali njihova učinkovitost je bila ograničena zbog tehničkih problema.