Verdun je bio jako loše branjen jer nije imao topova, ali loše vrijeme i dobro obavještajni podaci su omogućili Francuzima da se spreme za napad. Nijemci su koristili bacače plamena i zauzeli šumu Bois des Caures i utvrdu Douaumont. Francuska je poslala drugu vojsku pod vodstvom generala Petaina. Nijemci su zbog teških uvjeta slabo napredovali te su imali velike gubitke iako su zauzeli još neka sela i utvrde. Kasnije ih je vodio general Nivelle, ali čak s bojnim otrovima nisu mogli osvojiti tvrđavu Souville.

Borbe oko nje su se nastavile do 6. 9.

Rusi su nedešifrirane poruke, pa su Nijemci saznali njihove planove. Ruska 1. i 2. vojska napale su istočnu Prusku, ali Nijemci su se brzo snašli.

Njemački su zapovjednici Hoffmann i von François postavili zamku za drugu rusku vojsku, prekinuli im dovoz hrane i oružja, pa su ih zamalo porazili. Vojni poraz bio je jako težak da je ruski general Samsonov počinio samoubojstvo.

Iako nije vodio bitku, feldmaršal Hindenburg je tražio da se bitka nazove po mjestu Tannenberg u čast stare njemačke pobjede. Na kraju su se ruske vojne snage povukle iz Njemačke.

U napadu su sudjelovali vojnici iz Australije, Novog Zelanda, Irske i drugih kolonija Britanskog Carstva. Mnogi od njih bili su nespremni, a danas se smatra da razlog potpune propasti pobune leži u nizu grešaka koje su načinili zapovjednici operacije.

Tursku vojsku vodio je Kemal Atatürk, koji se proslavio u toj bitci i kasnije postao prvi predsjednik Turske.

Danas se u Australiji i Novom Zelandu 25. travnja obilježava 'Anzac Day' u znak sjećanja na poginule vojnike s Galipolja.

Talijanski zapovjednik Cadorna nije znao za njemačku pomoć. Njemačka i austro-ugarska vojska napale su grad Caporetto, koji je bio najslabije mjesto u talijanskoj obrani.

Napad je počeo 24. 10. 1917. godine. Nijemci su iznenadili Talijane i brzo su napredovali 25 km. Talijani su pokušavali braniti grad i čak su krenuli u napad, ali su izgubili puno vojnika.

Na kraju su se Talijani morali povući i mijenjati obranu, ali to je samo pomoglo Nijemcima i Austrijancima da nastave napredovati.

Njemačka vojska napravila je grešku i ostavila veliku rupu na svojim granicama vojske. Saveznici su to otkrili i poslali vojnike da probiju kroz tu rupu i napadnu Nijemce.

Bitka je bila jako teška, a francusku vojsku je spasilo 6.000 časnika koje su u Parizu prevezli čak taksiji. To je pomoglo da se njemački napad zaustavi i vojska povuče.

Nakon bitke, obje su se vojske zakopale u rovove i rat je ušao u dugu fazu rovovskog ratovanja. Ova bitka je bila važna jer je pokazala da Nijemci ne mogu brzo pobijediti na zapadu i moraju ratovati na dva bojišta.

Jedan od razloga za ovu bitku bio je da se njemačke vojne snage udalje od druge velike bitke kod Verduna. Iako su uspjeli u tome, gubici su bili jako veliki.

Najpoznatiji dan bitke bio je 1. srpnja 1916., kad je Britanija imala najviše izgubljenih vojnika u jednom danu - gotovo 20.000 mrtvih.

Iako je bitka bila teška i za Britance i Nijemce, pomogla je Britancima da nauče kako se bolje bore u modernom ratu. Jedan poznati povjesničar rekao je da je ova bitka bila važna za konačnu pobjedu saveznika Antante.

Njemačka je htjela namamiti dio britanske mornarice u zamku i uništiti ih jer nisu imali dovoljno brodova da se bore protiv cijele britanske flote. Cilj im je bio probiti britansku zabranu i pustiti svoje trgovačke brodove da slobodno plove.

Britanci su saznali za njemačke planove i poslali svoju veliku mornaricu da ih dočeka. Tijekom bitke potopljeno je ukupno 14 britanskih i 11 njemačkih brodova, a poginulo je puno mornara.

I Nijemci i Britanci su tvrdili da su pobijedili, ali nijedna strana nije potpuno slavila. Njemačka nije uspjela uništiti britansku flotu, ali je i dalje predstavljala opasnost. Nakon te bitke, Njemačka je manje koristila velike ratne brodove, a više se oslanjala na podmornice za borbu.

Njemačka vojska je napala Antwerpen krajem rujna 1914. godine koristeći jako topništvo koje je rušilo zidove utvrda. Branitelji su pokušavali obraniti grad, ali su Nijemci polako osvajali njihove položaje.

Belgijski kralj Albert i Britanci su poslali pomoć u grad, ali Nijemci su ipak uspjeli prijeći rijeku i prisiliti branitelje na povlačenje. Velik dio belgijske i britanske vojske pobjegao je u Nizozemsku.

Na kraju su Nijemci zauzeli Antwerpen 9. listopada 1914. godine. Iako je grad pao, obrana Antwerpena usporila je njemački napredak i pomogla savezničkim snagama da se bolje pripreme za daljnje borbe.