Prema povijesnim zapisima, Velika Onofrijeva česma bila je impresivna građevina, no veliki potres 1667. godine teško ju je oštetio i nikad nije u potpunosti obnovljena. Nažalost, nema ni slika koje bi pouzdano prikazivale njen izvorni izgled.

Unatoč tome, radi se o česmi koja i danas djeluje dojmljivo i prilično neobično. Velika česma nalazi se na istočnom kraju Straduna, ima šesnaesterokutni oblik, pri čemu se u svakom kutu nalazi po jedan maskeron iz kojeg teče voda. Na vrhu fontane nalazi se otvorena kupola, koja se vjerojatno razlikuje od one koja se izvorno nalazila na Velikoj česmi. Fontanu okružuje uski kanal, u koji se slijeva voda iz maskerona.
Ena Kapović.

Lovrjenac je trokutastog oblika s tri razine. Debljina zidova prema moru iznosi i do 12 metara dok su oni prema gradu i uvali unutra debeli samo 60 cm. Zidovi sa strane koja je okrenuta Gradu su tanji zbog lakšeg probijanja iz ostalih gradskih kula u slučaju pada tvrđave u neprijateljske ruke.

Iznad vrata koja vode u tvrđavu u kamenu je uklesano “Non Bene Pro Toto Libertas Venditur Auro” – “Sloboda se ne prodaje ni za svo blago svijeta”.
Danas se na Dubrovačkom ljetnom festivalu ovdje izvodi veliki broj dramskih djela, a Lovrijenac je postao poznat u svijetu kao izvanredna pozornica i istoznačnica danskom dvorcu Elsinor za izvedbu Shakespeareovog "Hamleta". Tvrđava je otvorena za posjetitelje.

Nino Borović

Pretpostavlja se da je Moreška u Korčulu došla u 16. stoljeću iz Španjolske, preko Južne Italije i Dubrovnika. Kasnije, kroz stoljeća Moreška je iščezla s Mediterana pa se danas samo nazire u nekim dijelovima dok se u Korčuli duboko ukorijenila i u današnjem obliku kao atraktivni bojni ples s mačevima je jedinstvena u svijetu.

 

Moreška nije samo bojni ples, već je karakterizira i dramska radnja.

 

Četiri stoljeća duga tradicija Moreške u gradu Korčuli morala je ostaviti duboki trag u biću Korčule. Korčulanska djeca od rođenja maštaju o danu kada će smoći dovoljno snage da u ruke uzmu mač od Moreške ili da djevojke dovoljno stasaju kako bi možda bile izabrane za Bule.

 

Upravo kontrast između prijateljstva u životu i neprijateljstva na plesnom podiju, današnju Morešku opet čini realnom i velikom, plemenitom i jedinstvenom. 

 

Danas, Morešku izvode dva društva, prenoseći je s generacije na generaciju. Učenje Moreške počinje sa desetak godina pa tako svake godine zainteresirani mladići, ali i cure otočne zime upotpunjuju učenjem i njegovanjem kulturne baštine.
ŽARKO UTOVAC

U Kneževom dvoru knez je imao svoj ured i stan u kojem je boravio tijekom mandata, odvojen od svoje obitelji. Za to vrijeme nije smio napuštati dvor osim u slučaju državničkih razloga. Preko noći bi čuvao ključeve od grada koje je ujutro na vraćao narodu. U prostoru Kneževa dvora nalaze se dvorane Velikog i Malog vijeća, državne kancelarije, sudnica, zatvor, oružarnica i barutana.

Na ulazu je latinski natpis Obliti privatorum publica curate ("Zaboravite privatno i brinite se za javno").

Danas je zgrada Kneževog dvora povijesni muzej u sklopu Dubrovačkih muzeja.

Luka Soče

Na zapadnoj strani grada, pod zaštitom bedema i neosvojive Minčete, smjestio se samostan Male braće. On i Dominikanski, dragocjena su kulturno - umjetnička i povijesna ostavština Dubrovačke Republike. Stari Franjevački samostan bio je nekad izvan gradskih zidina, i predgrađu Pile, pa su se zbog nastalih ratnih opasnosti koje su zaprijetile Republici početkom 14. stoljeća, morali franjevci preseliti u grad, stari samostan srušiti i novi graditit u prostoru zaštićenom gradskim zidinama. Gradnja samostana počela je 1317. godine i trajala godinama. Samostansk kompleks obuhvaća veliki prostor, sve od Place do tvrđave Minčeta. Pojedini su dijelovi tijekom stoljeća nekoliko puta stradali i rušili se, posebno za vrijeme velikog potresa 1667. godine, kada je potpuno stradala i prekrasna crkva, jedna od najljepših i najbogatijih u ondašnjem Dubrovniku. 

Od prvobitnog izgleda crkve, sačuvala su se samo južna vrata nadsvođena skulpturom Piete, izuzetne ljepote i umjetničke vrijednosti, uokvirene arhivoltom u gotičkom stilu. Ovaj monumentalni portal i danas svjedoči o nekadašnjoj ljepoti crkve, a ujedno je jedan od najznačajnijih ostvarenja kasne gotike u Dubrovniku. Izgradili su ga braća Petrovići, Dubrovački majstori 1499. godine. Klaustar samostana ubraja se među najljepša graditeljska ostvarenja Dubrovnika. Ambijent izuzetne harmonije u raskošnom dekoru kamena, uokviren kolonadom dvostrukih heksafora, s kapitelima od kojih je svaki različit i neponovljiv - djelo je domaćeg majstora Mihoja Brajkova iz Bara, koji je radove izveo sredinom 14. stoljeća. Ovaj klaustar ujedno je i raskošno ostvarenje kasne romanike na našim obalama. 

Osim ovoga, samostan ima još jedan (gornji) gotički klaustar, samo za upotrebu samostana, nedostupan javnosti, koji je također nadživio veliki potres. U sklopu ovog samostana djeluje još i danas ljekarna, osnovana kad i ovaj samostan, 1317. godine, jedna od najstarijih u Europi (treća po vremenu osnivanja), a po neprekinutom kontinuitetu svoga rada od osnivanja sve do danas, možda i najstarija u Europi. Samostanska bibioteka ubraja se među najznačajnije stare biblioteke u hrvatskoj, a i u svijetu. Čuva bogato kulturno - povijesno blago Dubrovnika, između ostalog više od 1200 starih rukopisa neprocjenjive kulturne i povijesne vrijednosti, 137 inkunabula, 7 knjiga starih crkvenih korala. Ukupno 20.000 različitih primjeraka. 

Divna Dragobratović

Bavio se praktičnom primjenom matematike u rješavanju geodetskih problema. Tako je, primjerice, određivao zemljopisnu širinu Carigrada i Dubrovnika, a posebno je zanimljiv njegov pristup određivanju volumena Zemlje. Za njegovo je rješenje predložio vlastitu, čisto geodetsku metodu, objavljenu posmrtno u djelu O analitičkom i sintetičkom u matematici. 

U svom prvom djelu Unaprjeđenje Arhimeda ili o različitim vrstama tijela uspoređenima po težini i veličini (1603.) određuje odnose između težine i obujma raznovrsnih tijela i pri tome upotrebljava stroge pokuse. Druga njegova djela su Nekoliko napomena o paraboli (1603.), Dopuna galskog Apolonija ili probuđena djelomično sačuvana geometrija dodira Apolonija iz Perge koje dopunjuje Vièteovu restauraciju djela o dodirima Apolonija iz Perge, djelo Oživljeni Apolonije ili obnovljena geometrija priklona Apolonija iz Perge  (1607.–13.). Djelo Zbirka različitih problema (1607.) rješava 42 matematička problema od kojih je neke uzeo od Regiomontanusa, Claviusa i Grienbergera, a neke dodao sam. Reprint-izdanje sveukupnih Getaldićevih djela izašlo je u Zagrebu pod nazivom Opera omnia (1968).

Ani Bjeliš

Etnografski muzej nalazi se u staroj žitnici iz 16. stoljeća...
Svoje začetke ima u zbirci tradicijske kulture, koja se počinje formirati u prvim desetljećima 20. stoljeća. Znatno povećava svoj fond primjercima narodnih nošnja i vezova koje u više navrata donira velika dobrotvorka Muzeja Jelka Miš (1875. - 1956.).
S vremenom zbirka prerasta u Etnografski odjel Dubrovačkog muzeja, i on 1950. otvara svoj prvi postav izvornoga etnografskoga narodnog rukotvorstva u dubrovačkom kraju na drugom katu Tvrđave sv. Ivana.
Na Kandeloru, 2. veljače 1991. godine otvoren je današnji stalni postav Etnografskog muzeja u zgradi žitnice Dubrovačke Republike, kojoj popularno ime Rupe potječe od naziva za podzemna spremišta žitarica, isklesana u kamenu živcu ili sedri. Izgrađena je bila 1590. kao trokatnica s petnaest skladišnih bunara u prizemlju i prostorima za sušenje na gornjim katovima. U katastrofalnom potresu 1667. zgrada je znatno oštećena pa je nakon obnove pretvorena u dvokatnicu kakva je sačuvana do danas.
Fundus Etnografskog muzeja Dubrovačkih muzeja danas ima oko šest tisuća petsto predmeta etnografske baštine dubrovačkoga kraja, hrvatskog naroda i naroda susjednih država. Osobito se izdvajaju zbirke narodnih nošnja iz Dubrovačkoga primorja i Elafita, Konavala, Mljeta, Lastova, Pelješca, Korčule, Rijeke i Župe dubrovačke.
Stalni postav u prizemlju zgrade prikazuje skladištenje žita in situ, dok je na prvome i drugom katu predočeno tradicijsko gospodarstvo i ruralna arhitektura dubrovačke okolice uz svečane nošnje, među kojima se ističu unikatni primjerci iz 19. stoljeća, sa svom raznolikošću tekstilnoga rukotvorstva u dubrovačkom kraju.
Sara Prović

Građena je od 1516. do 1521. godine. Gradili su je dubrovački majstor Paskoje Miličević i braća Andrijić s Korčule, od 1516. do 1520. godine.

Za vrijeme Dubrovačke Republike, imala je razne funkcije. Bila je carinarnica, državna blagajna, banka, kovnica novca, škola i riznica. Palača je prvobitno bila namijenjena za carinarnicu u kojoj se carinila trgovačka roba što su je trgovci donosili iz svih krajeva svijeta. Atrij palače s arkadama, bilo je najživlje trgovačko središte i sastajalište poslovnih ljudi Republike. U jednom je krilu bila državna kovnica novca koju je Republika osnovala 1377. godine, i koja je u ovoj palači neprekidno djelovala sve do pada Republike. Vrlo brzo, već potkraj 16. stoljeća, Divona postaje i kulturno središte Republike kada je u njoj osnovana prva književna institucija u Dubrovniku - "Akademija složnih" u kojoj su se okupljali najobrazovaniji građani Dubrovnika i tu su raspravljali o književnosti, umjetnosti i svim znanstvenim dostignućima svoga vremena. U njoj je organizirana i prva škola u Dubrovniku.

Francuski kipar Bertrandus Gallicus izradio je medaljon u reljefu, na kojem je monogram Isusa u pratnji dva anđela. Skladišni odjeli nazvani su po svecima. Na nadsvođenom prolazu atrija piše na latinskom jeziku: Fallere nostra venant et falli pondera; meque pondero cum merces ponderat ipse deus. (Nama je zabranjeno varati i krivo mjeriti; i kad važem robu; sa mnom je važe sam Bog).

Danas je u palači smješten Državni arhiv u Dubrovniku, koji čuva povijesnu građu Dubrovačke Republike s materijalima najstarije povijesti Dubrovnika i njegova područja od proteklih stoljeća do najnovijeg vremena. A i palača sama postala je na svoj način jedna od dragocjenijih dokumenata tog arhiva. Neoštećena u potresu, postojano je dočekala i naše vrijeme.

Na trgu pred Sponzom svake se godine svečano otvara Dubrovačke ljetne igre. S terase iznad trijema ispred Sponze glumci odjeveni u kostime kneza i dubrovačke vlastele evociraju davna vremena kulturnih manifestacija i slobode Dubrovačke Republike.

Danas se u palači Sponzi nalazi Spomen soba poginulim hrvatskim dubrovačkim braniteljima.

Nika Juračić

 
Luka Postrimovski