Imali smo savršen dan. Od jutra do mraka sve je bilo nalik na najljepši san. Vrijeme je bilo super. Jučer je počeo raspust i konačno malo možemo biti rahat. Zato smo organizirali izlet.

Nastavnik nam je preporučio jedno mjesto za koje je rekao da je baš teferičli. Mjesto nije daleko od škole pa smo mogli otići pješke. To je ekstra, jer nismo baš parali da iznajmljujemo autobus.

Na izletu smo igrali fudbal i odbojku. Moja ekipa nosila je bordo majice, a protivnici plave. Dugo smo se igrali i na kraju je moja ekipa pobijedila rezultatom 10 prema 5. Neki od protivnika rekli su da utakmica nije bila fer. Ja mislim da je bolji obrazli poraz nego optuživanje protivnika za nefer igru, ali nisam se želio svađati. 

Djevojke su igrale odbojku nekom roze loptom.

Naš je golman malo povrijedio ruku. To mu je druga povreda na fudbalu u ovom mjesecu. Rekao sam mu: “Baš si deverli glave”, a on se našalio: “Hoćeš reći da sam deverli ruke?” Naš rahmetli nastavnik historije, koji nas je napustio početkom godine, za njega je govorio da je saburli i da ga je teško iznervirati.

Ubrzo smo ogladnjeli i počeli razgovarati o hrani. Ja sam bio raspoložen za reš ćevape, a golman bi više volio nešto saftali. Nažalost, morali smo se zadovoljiti sendvičima i čipsom. U blizini je bio jedan lijepo uređen izvor pa smo se mogli napiti taze vode. “Baš smo nafakali”, rekao je žedni golman kad ga je ugledao.