Bitka kod Marne je bila jedna od najvažnijih bitaka u Prvom svjetskom ratu. Odvila se 1914. godine od 5. do 12. rujna na rijeci Marni u Francuskoj blizu grada Pariza. U toj bitci su se sukobile francuske i britanske snage, a na drugoj strani su bile njemačke snage. Francuski general Joseph Joffre zajedno s britanskim snagama organizirao je jak protunapad. Nešto što simbolizira odlučnost Francuske da obrani svoju prijestolnicu je to da kada su pariški taksiji mobilizirani za prijevoz vojnika na bojište. Njemačka je prema Schieffenovom planu htjela brzo i snažno poraziti Francusku kako bi se okrenula prema Rusiji. Ishod bitke je bio strateška pobjeda saveznika. Njemačka vojska se morala povući i rat se pretvorio u rovovski rat. Bitka na Marni je označila kraj njemačkog plana o brzom osvajanju Francuske.

Bitka na Sommi je bila jedna od najkrvavijih i najvećih bitaka u Prvom svjetskom ratu. Vođena je između savezničkih snaga (ugl. britanskih i francuskih) i Njemačkog Carstva na zapadnom bojištu u sjevernoj Francuskoj, od 1. srpnja do18. studenoga 1916. godine. Cilj savezničkih snaga bio je probiti njemačku obranu i rasteretiti francuske trupe koje su bile pod velikim pritiskom kod Verduna. bitka je poznata po masovnim gubitcima (već 1. dana Britanci su izgubili više od 57.000). Unatoč mjesecima borbi i velikim žrtvama s obje strane, linije fronte pomaknule su se vrlo malo. Bitka na Sommi simbolizira besmislenost rovovskog ratovanja i ogromne ljudske žrtve koje su obilježile Prvi svjetski rat.

Bitka kod Tannenberga bila je jedna od ključnih bitaka na istočnom bojištu tijekom Prvoga svjetskog rata, a odigrala se od 26. do 30. kolovoza 1914. godine na području današnje sjeveroistočne Poljske, blizu grada Tannenberga (danas Stebark). U toj bitci sukobile su se njemačke snage, koje su predvodili generali Paul von Hindenburg i Erich Ludendorff, protiv ruske Drugoje armije pod zapovjedništvom generala Aleksandra Samsunova. Iako su ruske snage brojčano nadmašivale njemačke, loša koordinacija između šifrirane komunikacije, omogućili su Nijemcima da presretnu poruke i pripreme uspješan protunapad. Njemačka vojska uspjela je opkoliti i gotovo potpuno uništiti rusku Drugu armiju. Procjenjuje se da je više od 50.000 ruskih vojnika zarobljeno, dok je Samsunov, nakon katastrofe, počinilo samoubojstvo. Bitka je predstavljala veliki propagandni trijumf za Njemačku i znatno je podigla moral njemačke vojske i javnosti. Iako taktički uspjeh za njemačku, bitka kod Tannenberga nije dugoročno promijenila tok rata na Istočnom bojištu, ali je ostala zapamćena kao primjer briljantne vojne strategije i simbol njemačkog otpora protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja.

Bitka kod megida odvijala se krajem prvog svjetskog rata, od 19. do 25. rujna 1918. godine, na području današnje sjeverne palestine, u blizini mjesta koji se povijesno naziva Megido. Riječ je o jednoj od ključnih i završnih bitaka u Palestinskoj kompaniji, u kojoj se se sukobile britanske snage s Osmanskim Carstvom. britanskim snnagama zapovijedao je general Edmund Allenby, a u njegovom sastavu nalazile su se trupe iz raznih dijelova britanskog imperija, uključujući vojnike iz Indije, Australije i Novog Zelanda, kao i arapske snage koje su podržavale britanske ciljeve. Osmansko Carstvo, koje je bilo saveznik Njmeačke Austro-Ugarske, nalazilo se u sve težem položaju, iscrpljeno i logistički oslabljeno zbog rata. Allenbby je pažljivo isplanirao iznenadni napad koji je uključivao kombinaciju pješaštva, konjice i zračnih snaga. Napad je započeo snažnim probijanjem osmanskih linija kod mjesta Tulkarm i Medigo. Brzom i koordinatnom akcijom britanske snage su opkolile i prekinule osmanske linije, što je izazvalo kaos i masovno povlačenje Osmanlija (10.000 vojnika se predalo). Istovremeno, arapske snage pod zapovjedništvom Thomasa Edwarda Lawrencea, poznatijeg kao lawrence od arabije, djelovale su na Istočnoj strani, napadajući osmanske garnizone i pridonoseći općem slomu njihovih obrambenih položaja. bitka kod megida smatra se kao jedna najuspješnijih savezničkih ofenziva u prvom svjetskom ratu.

Bitke kod Ypresa 8ukupno 3 glavne9 bile su važne bitke na zapadnoj bojišnici tijekom prvog svjetskog rata, vođene oko belgijskog grada Ypresa između 1914. i 1917. godine. posebno se ističe druga bitka kod Ypresa 1915., jer je tada Njemačka vojska prvi put masovno upotrijebila bojni otrov( klor), što je označilo početak kemijskog ratovanja. teren oko Ypresa bio je strateški važan jer je čuvao pristup engleskoj obali, a borbe su bile iznimno krvave i iscrpljujuće. treća bitka kod Ypresa, poznata i kao bitka za Passchendaele, postala je simbol besmislenog krvoprolića i loših uvjeta na bojištu- blato, kiša i ogromne žrtve. Bitke nisu donijele odlučujuću pobjedu ni jednoj strani, ali su pokazale brutalnost i statičnost rovovskog rata. Prva bitka se dogodila 1914., a glavni cilj Nijemaca bio je probiti obranu saveznika i doći do mora, ali u tome nisu uspjeli.

Bitka kod jutlanda bila je najveća pomorska bitka u Prvom svjetskom ratu. Vođena je od 31. svibnja do 1. lipnja 1916. godine između britanske Kraljevske mornarice i Njemačke Carske mornarice u Sjevernom moru, blizu poluotoka Jutland u Danskoj. Njemačka mornarica je pokušala razbiti britansku pomorsku blokadu i oslabiti britansku nadmoć na moru. Bitka se sastojala od nekoliko faza, uključujući susrete izviđačkih snaga i glavnih flota obje strane. Britanci su imali brojčanu nadmoć, ali su Nijemci imali bolju taktiku i precizniju artiljeriju u početnim fazama. Unatoč većim Britanskim gubicima u ljudstvu i brodovima, strategijski se bitka smatra britanskom pobjedom, jer njemačka flota nije uspjela probiti blokadu niti više ozbiljno izazvati britansku dominaciju na moru. Nakon Jutlanda, Njemačka se više nikada nije usudila poslati cijelu flotu u otvoreni sukob s Britancima, već se prebacila na podmornički rat.

Bitka na rijeci Kolubari bila je velika bitka između Srbije i Austro-Ugarske tijekom Prvog svjetskog rata, vođena 16. studenog do 15. prosinca 1914. godine na području Kolubare i zapadne Srbije. Austro-Ugarska vojska pokušala je zauzeti Beograd i slomiti srpsku vojsku, pa je nakon početnih borbi uspjela prodrijeti duboko u Srbiju i zauzeti Beograd. Međutim srpska vojska pod vodstvom vojvode Živojina Mišića, povukla se, reorganizirala i izvela snažan protunapad. U tom protunapadu, srpska vojska je odbacila austro-ugarske trupe, oslobodila Beograd i natjerala neprijatelje da se potpuno povuče iz Srbije. Bitka se smatra velikom srpskom pobjedom, iako je ostvarena uz ogromne ljudske i materijalne žrtve. Bitka na Kolubari pokazala je otpornost i borbeni duh srpske vojske, te je imala veliki moralni i simbolički značaj za Srbiju i Saveznike.