Napoleonov poraz u Rusiji otežao je situaciju, te ohrabrio europske vladare na protufrancuski savez. U Bitci naroda sudjelovale su vojske čak deset naroda. Cilj bitke je bio jasan da se zada završni udarac oslabljenoj francuskoj vojsci. Napoleonova vojska nije mogla probiti protivničke linije, te se pretvorilo u tešku bitku.

Napoleon se u toj bitci sukobljava s austrijskom, ruskom, pruskom i švedskom vojskom koje su zajedno brojale oko 320.000 vojnika, dok je on raspolagao sa samo 190.000 vojnika. Napoleon je shvatio da je izgubio bitku, pa je počeo povlačiti svoje vojnike preko rijeke Bijeli Elster. Protivnička vojska je srušila most, te je vojska ostala u opasnosti da je neprijatelji uhvate ili da se utope u rijeci pokušavajući je preplivati.

Poražen je Napoleon i njegova vojska, gdje su se sve europske sile ujedinile protiv njega. Bitka je prouzročila mnogo žrtava, te je prozvana najvećom najkrvavijom bitkom. Napoleon je bio prisiljen povući se iz Njemačke, što je označilo kraj njegove vladavine.

Francuska vojska pod vodstvom cara Napoleona, poražena je od britanske vojske i njenih saveznika pod zapovjedništvom vojvođe od Wellingtona i pruskog maršala von Blüchera.

Bitka je bila svojevrsna klaonica. Započela je prije izlaska sunca, trajala cijeli dan i završila kasno u noći. Poginulo je gotovo 30.000 vojnika, od čega oko 25.000 na francuskoj strani.

To je bila posljednja Napoleonova bitka.

Označila je kraj Napoleonove vladavine,a za Francuze kraj "Sto dana". Napoleon je prognan na atlanski otok Svetu Helenu, gdje je proveo ostatak života u progonstvu i umro.

Pomorska bitka u kojoj su se sukobile francuska i britanska mornarica. Napoleon je Veliku Britaniju smatrao najvećim neprijateljem i dugo je planirao pohod na nju u namjeri da je osvoji.

Napoleon je bio ambiciozan, te u jednom trenutku izjavio :„Ako zagospodarimo Kanalom samo na šest sati, bit' ćemo gospodari Svijeta! "

Admiral Horatio Nelson s engleskim brodovljem je porazio francusku mornaricu. Nije napao s brodovima u jednoj liniji, nego ih je on podijelio na dvije paralelne linije. Neizbježno je bilo da obje strane pretrpe velike gubitke, dok se jedna ne povuče.

Iako nije bila kopnena bitka, bitka kod Trafalgara bila je ključna za Napoleonovu vojnu strategiju. Za kontrolu nad svijetom, Napoleonu je bila nužna kontrola na moru. S njegovom poraženom i uništenom flotom, Britanci su imali prevlast na moru.

Bitka kod Aboukira zvana kao Bitka za Nil, jedna je od važnih bitaka Napoleonova rata. Odvijala se tijekom Napoleonovog vojnog pohoda na Egipat i Siriju.

Napoleon se nadao da će osvajanje Egipta omogućiti Francuskoj da osigura strateški položaj u istočnom Sredozemlju.

Britanija je bila glavna pomorska sila na Mediteranu, a Napoleon je bio svjestan da se mora nositi s britanskom flotom kako bi osigurao svoju kontrolu nad Egiptom.

Napoleon je stigao u Egipat s velikim brojem vojnika i brodova, ali britanska pomorska flota pod zapovjedništvom admirala Horacea Nelsona imala je cilj spriječiti ga u njegovim planovima.

Poraz u bitci kod Abukira ozbiljno je ugrozio Napoleonove planove za kontrolu Egipta.

Napoleonova vojska nastavila se boriti unatoč porazu u Egiptu neko vrijeme, ali poraz u bitci natjerao ih je na progon.

Uništivši Napoleonovu pomorsku podršku, tako su Britanci zadržali kontrolu nad Sredozemljem, što je bilo ključno za njihov dugoročni uspjeh u Napoleonskim ratovima.

Bitka kod Jena je bitka u kojoj je Francuska pod vodstvom Napoleona Bonapartea pobijedila prusku i sasku vojsku. Bila je to dvojna bitka kod Jene i Auerstädta. Odigrala se u blizini grada Jene, u jugoistočnoj Pruskoj, današnja Njemačka.

Bitka je bila brza i odlučna. Napoleon je primijenio taktičke inovacije. Pruska vojska nije bila spremna za ovu vrstu bitke i pretrpjela je velike gubitke, dok je Napoleon ostvario potpunu pobjedu. Francuzi su potpuno uništili ili zarobili veliki dio pruske vojske.

Označen je kraj pruske vojne moći u tom razdoblju, te je značajno pridonijelo širenju Napoleon dominacije u Europi.

Kako je u Španjolskoj počeo otpor protiv francuske vlasti, Habsburgovci su pomislili da je pravo vrijeme da oni ponovno okušaju sreću protiv Napoleona.

Bitka kod Wagrama bila je dio Napoleonovog rata protiv Austrije. Završila je pobjedom Napoleona Bonapartea.

Napoleon je porazio austrougare pod zapovjedništvom nadvojvode Karla, osiguravajući kontrolu nad većim dijelom srednje Europe.

Bitka je bila teška i borbeno iscrpljujuća, ali Napoleon je izašao sa strateškom i taktičkom nadmoći.

Velika pobjeda Napoleona nad Austrijskim Carstvom, koje se zatim u mirovnom ugovoru moralo odreći golemih teritorija. Primjerice, Napoleon je mogao Francuskom Carstvu priključiti Ilirske provincije, a Austrija je izgubila velik dio Poljske, kao i Tirol te područje Salzburga.