Evo,došlo je vrijeme...
Moje vrijeme.
Čitav život mi se uništio nakon jednog pogleda...
Posebnog,nezaboravnog.
A zašto nisi moja? Čuvao bih te kao posljednju kap vode na dlanu.
Tvoje srce je hladno prema meni,a ja kao da sam proklet. Sve što me uništava me i privlači.
Snenim,brižnim očima gleda me moja ljepotica...
Moja,a njegova.
Zar si spremna uništiti ovo tužno srce?
Zapravo,koga uopće zanimam ja? Kome ću nedostajati?
Samo želim da budeš sretna s Albertom,iako te ne čuva kao ja... Kao ja,ali samo u mislima i srcu.
Što bih dao za dodir tvojih usana,mila moja...
Tu sam gdje jesam,nema me...Propadam bez tebe.
Kažu ljudi da sve što je srcu drago je daleko.
Daleko si,ljubavi. A što bih dao da si tu,uz mene.
Ona osoba koja ti je prva u mislima nakon dugog sna je ili tvoja sreća,ili tvoja bol.
Dio mene će te zauvijek čekati.

Nevidljiva sila koja pokreće svijet je neuzvraćena ljubav, a ne ona sretna."

Moja Lotta njemu pripada,
a moje srce bez nje propada.
Njen osmijeh uništi mi sve,
njene oči me blagoslove.
Bože,za njom sam proklet,
pri odabiru prave žene postao sam brzoplet.
To što ona sada je njegova,
mome srcu prijeti tisuću vragova.
Što se bez nje živjeti ne može,
kada moje snage Bogu se polože...
Tada njoj ti zahvali na svemu,
a ja se nadam nečemu boljemu.
Da dohvatit ću sreću jednom,
i pomoći ovom srcu bijednom.
Bez nje ne vrijedi mi dalje,
samo za kraj neka najljepši osmijeh pošalje.

"Najgore je kada nedostaje netko tko nikada ni nije bio tu."

Preoblikovanje teksta:
24. studenoga
"Ona osjeća što ja patim,Wilhelme.Danas mi je njezin pogled prodro kroz srce,kroz dušu.Djelovao je na mene mnogo tužniji pogled,kao da joj nedostaje ljubav koju joj Albert nije spreman pružiti.Bacio sam se njoj pred noge,a ona me samo blago pogledala i obrisala suze s nježnih obraza.Sjela je za klavir i poletnim glasom pripjevala harmoničke glasove uz glazbu.Stoji pred mojom dušom poput zaslona- to božanstvo -i onda shvatim da je svaki moj grijeh izbrisan njenom ljepotom.
Što sam promjenila?- Werther je rekao kako je na njega djelovao mnogo divniji pogled Lotte te da je u tom trenutku ona bila sretna zbog nje i Alberta,a ja sam napisala da su oboje tužni zbog ljubavnog trokuta u kojemu se nalaze.

"Nikada se nemojte prestati smijati, čak ni kada ste tužni, jer nikada ne znate tko bi se mogao zaljubiti u vaš osmijeh."

SMS:
W: Draga Lotta,teško mi je držati sve u sebi pa ti odlučih napisati kako ću te zauvijek voljeti i kako ne mogu više biti na ovom svijetu gledajući kako ti pripadaš njemu...
L: Dragi Werthere,voljela bih ti pomoći,ali moraš shvatiti da nam život pruža mnoge prilike koje trebamo iskoristiti.Ja pripadam Albertu.Znam da si tužan i da ti je teško prihvatiti istinu,ali to je život.Pun je novih i neočekivanih događaja.Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti,prijatelju dragi...
W:Ovo je kao sol na moju ranu!Hvala na svakom lijepom trenutku provedenom u mislima s tobom,ali se ipak nadam da sutrašnji dan neću ugledati.Zauvijek ćeš biti moja i znam da ti srce zaigra kada čuješ moje ime u Albertovom zagrljaju.
L:I jedno prijateljstvo može posjedovati neizmjernu i ustrajnu ljubav!
Posljednje pismo Wilhelmu:
I evo,Wilhelme,pišem ti ovo dok držim pištolj u ruci,na meni je odjeća u kojoj sam ju prvi put ugledao. Ne želim više pisati o njoj,ona mi je prouzrokovala trenutno stanje.Ali Wilhelme,i dalje ju volim najviše.Hvala ti,dragi moj,na svom uloženom trudu.Nemoj mi zamjeriti na mojim nepromišljenim djelima i riječima.Pod utjecajem sam nje i njezine zarazne ljepote.Hvala ti što si uvijek bio tu za mene,hvala ti na svakoj riječi podrške,hvala ti na svakom osmijehu,svakom pročitanom pismu.Znam da sam dosadan,ali...Ti mi budi dobro,vjerujem u tebe.Voli te tvoj Werther.
https://youtu.be/Ku7s1dkvWP8 ~ovu pjesmu posvetio bih svojoj vječnoj ljubavi od koje ću se uskoro zauvijek odvojiti....❤

Leonarda Vranješ, 1.a