Autobus (Na kojem je išao Filip)

Brod (Na brodu su djeca iz sirotišta putovala na odmoru)

Centar za socijalni rad (Institucija u kojoj živi Filip)

Drugi Peron (Peron u vlaku gdje je Filip trebao ići na odmor)

Izgubljen (Filip je bio izgubljen tijekom nesreće na kolodvoru)

Kondor (Filipov nadimak zbog toga što je rekao da je Kondor najviši vrh u Americi)

Krmpotić (Eduard, Filipov odgojitelj)

More (U moru su se djeca kupala na odmoru , vozila brodom i bilzu njega prebivala)

Most (Most u Budimpešti sa koga se graditelj bacio)

Odmor ( Na odmoru su bila djeca iz sirotišta)

Posvojiti (Filip je prihvatio da ga Teta Lelea posvoji, iako mu je bila majka

Staratelj (Filipov staratelj Eduard Krmpotić)

Slastičarnica (U slastičarni su Filip , Krmputić i Krco jeli saladoled)

Zlarin ( Gdje su djeca prebivala tijekom odmora)

— prekine ga staratelj u razmišljanju.

— Što, gospodine?

— trgne se dječak.

— Ona bi te željela usvojiti, Filipe. — Molim?

— Željela bi te usvojiti. Da joj postaneš sin. — Da joj postanem sin?

— Da. Kao što smo ono maloprije govorili. Nemaš imena, a imaš ga. Nemaš majke, a možeš je imati. Ona bi te željela za sina, kao što sam rekao. Ali za to je potreban i tvoj pristanak. U duši je on pristanak dao istoga trena. Ali nije bio u stanju ni riječi prevaliti preko usana. Sve se u njemu komešalo. Krv mu šumjela u ušima, tuklo u grudima, u vratu, u sljepoočicama.

— Moj pristanak?

— rekne napokon.

— Tvoj pristanak, Filipe, da. Ne moraš se odlučiti odmah, promisli dan-dva o tome. — Mogu reći odmah, gospodine.

— Odmah?

— Da. Ako se mene pita.

— Tebe se pita.

— Pristajem.''

— Dobro je, Filipe, ne boj se

— govori mu i miluje ga po kosi

— gospodin Šmituc će ostati s tobom i učiniti što treba. Sve će biti u redu. Zatim s ravnateljicom ulazi u vagon.

— A što je s tobom?

— pita Šmituc Krcu, koji stoji pokraj prijatelja s torbom u ruci. — Ulazi, vlak će krenuti!

— Ne idem ni ja!

— odreže Krco odrješito.

— Što?

— pogleda ga nastavnik ne vjerujući svojim ušima.

— I ja ostajem s njim!

— kaže Krco nepokolebljivo, gotovo prkosno.

— A zašto?

— On je moj najbolji prijatelj.

— Hajde, ulazi!

— Šmitucov glas bio je

strog, ali ne baš jako.

— Neću! Šmituc pritrči prozoru i brzo nešto govori ravnateljici i Akonkagvi. Prometnik podiže palicu. DALMACIJA-EKSPRES ZA SPLIT...

— čuje se iz zvučnika. Filip zaplače još jače. Krco ga čvrsto drži za rame i govori:

— U redu je, Kondore, nemoj sada plakati. Lako je to reći, ali je teško zaustaviti suze. Prometnik mahne palicom. Ode. Ode ekspresni za Split. Kroz zastor od suza Filipu se učinilo da na prozoru vidi Maju. Mahala mu je. Maja! Na peronu ostadoše samo Šmituc i dva dječaka. I crni pas. Odnekud se stvorio i zagledao u Filipa toplim psećim pogledom. Šmituc uzdahne, pa se nasmije.

— Tako je kako jest!

— reče tobože veselim glasom. Lijevom rukom uzme svoju putnu torbu, desnom obgrli Filipa.

— Ja ću sada obaviti neke telefonske razgovore

— govorio je izlazeći s dječacima iz pothodnika

— a onda ću vratiti naše putne karte. Potom ćemo taksijem otići u Dom. Filip nekoliko puta otvori usta, a onda jedva protisne:

— Oprostite, gospodine...

— Nema se tu što opraštati, mladiću. Ti jednostavno ne podnosiš vožnju vlakom, ima toga. Zaputiše se prema javnoj govornici''

— A što ako sutra bude oluje?

— Ho-ho-ho, Mislave!

— nasmije se Dugački D.

— Pa što ako je bude? Malo će nas razdrmati, to bi mi baš dobro došlo!

— Što ti misliš, Kondore?

— Neće biti oluje, ne brini

— utješi ga Filip.

— Ja ne znam plivati

— uzdahne Mislav. Učinilo im se da su tek trenuli, kadli se u hodniku začuje Šmitucov glas:

— Ustaj! Ustaj

— Upali

— šapne Filip pokušavajući okrenuti ključ. Krco ponovno upali svjetiljku. Uto se i vrata na vitrini otvoriše. Tu su doista bili dosjei, poslagani okomito, po abecednom redu. Prezimena su bila ispisana na hrptu dosjea.

— Da vidimo

— uzbuđeno je šaptao Filip, nestrpljivo prebirući po dosjeima i gurajući jedan po jedan s desne na lijevu stranu. — Pavlović... Pecivoda... Pejić, to je Mirta... ha, evo i ovog zelenoga! Prugović, to sam ja! Drhtavim prstima izvuče svežanj i počne listati. Krco mu je primaknuo svjetiljku.

— Odmakni je malo, ne mogu listati

— reče Filip.

— Taj list uzmi, taj!

— pokazivao mu Krco.

— Na njemu su podaci o tebi. Filip duboko uzdahne i izdvoji list koji mu je pokazao Krco. Na njemu je pisalo:

Ime: Filip

Prezime:

Prugović Datum primitka u Dom: 2. prosinca 1974. godine Godina rođenja: 1972. (po procjeni) Adresa stalnog boravka: Dom za djecu i mladež, Zagreb Tko je doveo dijete: preuzeto u bolnici Dob djeteta po prijemu: 2 godine i 3 mjeseca (po procjeni) Kontakti dijete

— roditelj: nema Djetetu se određuje staratelj: Eduard Krmpotić Troškove smještaja snosi: Centar za socijalni rad, Zagreb