On podsjeća i da je, nakon 60 godina postojanja deponije, urađena i Studija uticaja na okolinu deponije Uborak, koja je prije dvije godine predstavljena na javnoj raspravi u Gradskoj vijećnici Mostara, kada su se mještani još jednom usprotivili proširenju tog odlagališta.

Iz nevladinih organizacija tvrde da je Studija uticaja na okoliš utvrdila enormno zagađenje i tla i podzemnih voda teškim metalima. “Zaključak studije jeste da ta deponija ne može garantovati sigurnost po čovjeka, biljni i životinjski svijet”, rekao je predsjednik Udruženja građana i građanske inicijative “Jer nas se tiče”, Omer Hujdur.

Jedna od najbitnijih posljedica takvog rada deponije, kako su na više protestnih okupljanja istakli stanovnici tog dijela Mostara, jeste ta da je došlo do velikog porasta broja oboljelih od karcinoma u naseljima u okolini deponije.

“Glavni uzročnik toga su ovi teški metali, koji su zagadili okolno tlo i kroz podzemne vode dolaze do vinograda, obradivih površina, dolaze nama na česmu. Glavna usisna pumpa za grad Mostar je udaljena jedan kilometar i 200 metara od deponije, kuda protiče podzemna voda koja prolazi ispod deponije”, tvrdi Hujdur.

Iz Udruženja tvrde i da nikada nije urađena analiza zagađenja teškim metalima vode koju građani piju, odnosno da se radi bakterijska, ali ne i spomenuta analiza zagađenja teškim metalima.

Kako je došlo do ovog stanja? Krivica leži u nebrizi, nedostatku osviještenosti i neodgovornosti prema okolišu. Lokalne zajednice, industrije i vlasti zanemarile su svoju odgovornost prema rijeci, dopuštajući da postane deponija smeća umjesto izvora života.