Nam June Paik, Instalacija 8, 1989.

Davor Sanvincenti, fotografija iz serije Bekijk in player/Pogledaj u player, 2008.

IZVORI:
(1) https://www.nga.gov/collection/artist-info.5145.html

(2) https://croatian-photography.com/author/davor-sanvincenti/

(3) https://iffr.com/en/person/davor-sanvincenti

(4) https://davorsanvincenti.com/about/

(5) https://www.davorsanvincenti.com/work/bekijk-in-player/

(6) https://www.paikstudios.com/

(7) https://artasiapacific.com/people/the-essential-works-of-nam-june-paik

(8)https://www.theguardian.com/artanddesign/2010/dec/19/nam-june-paik

(9) https://artasiapacific.com/news/nam-june-paik-video-tower-lives-again

Nam June Paik rođen je 1932. u Seulu, Koreja. Kako bi nastavio svoj interes za avangardnu ​​glazbu i skladanje, umjetnik je potom otišao u Njemačku. Paik je bio pionir u performansu i umjetnosti utemeljenoj na tehnologiji. Bio je prvi umjetnik koji je prikazivao apstraktne forme na televiziji, koristeći magnet za iskrivljavanje slike (1963.) i prvi koji je koristio malu prijenosnu video kameru (1965.). Do 1970. sa Shuya Abeom je izumio video sintesajzer u boji koji je mogao kombinirati i manipulirati pokretnim slikama iz različitih izvora. Godine 1993. predstavljao je Njemačku na 45. Venecijanskom bijenalu. U svojim poznim godinama ugradio je lasersku tehnologiju u svoje novomedijske skulpture i instalacije. Paik je umro 2006.

Paik je bio dio umjetničkog pokreta Fluxus i stvarao je u okviru postmoderne umjetnosti. Fluxus je bio pokret koji je kombinirao različite vrste umjetnosti, poput glazbe, performansa i vizualne umjetnosti, često s dozom humora i eksperimentiranja. Paik je volio koristiti televizijske ekrane i tehnologiju kako bi pokazao kako nas mediji mijenjaju i kako utječu na naš svakodnevni život. Instalacija 8 sastoji se od televizijskih ekrana složenih u zanimljive oblike. Na tim ekranima se prikazuju različiti videozapisi, slike i uzorci. Ova instalacija je posebna jer spaja tehnologiju i umjetnost te nas tjera da razmišljamo o tome kako mediji oblikuju naše mišljenje i pogled na svijet. Ovo djelo nastalo je krajem 1980-ih, u vrijeme kada su televizija i računala postajali sve važniji u životu ljudi. Globalizacija i napredak tehnologije omogućili su brži prijenos informacija i povezali ljude diljem svijeta. Paik je u svojim djelima često pokazivao i pozitivne i negativne strane tehnologije. Instalacija 8 pokazuje kako umjetnost može biti spoj tehnologije i ideja, a Nam June Paik nas podsjeća da uvijek promišljamo o svijetu oko sebe i utjecaju medija.

Instalacija 8 umjetnika Nama Junea Paika iz 1989. godine je zanimljivo i jedinstveno djelo koje prikazuje njegovu viziju svijeta u kojem tehnologija igra glavnu ulogu. Ovo djelo koristi televizijske ekrane kao glavni element, što je bilo vrlo inovativno za to vrijeme.

Djelo se sastoji od više televizijskih ekrana složenih u neobične oblike. Na ekranima se prikazuju različiti videozapisi, slike i šareni uzorci koji se stalno mijenjaju. Ti vizualni prikazi mogu uključivati: Ljude koji se kreću ili rade nešto neobično, Geometrijske oblike i šare, Brze izmjene slika koje stvaraju osjećaj dinamike. Ovakav način slaganja ekrana stvara dojam da se slike međusobno nadopunjuju i komuniciraju. Nam June Paik u ovom djelu koristi: Televizijske ekrane (ekrane koji su bili popularni u 1980-ima), Elektroničke komponente poput kablova i prijenosnih uređaja za sliku i zvuk, Videozapise i montažu kojima manipulira slike i stvara nove kombinacije. Ova tehnika je kombinacija skulpture i video-umjetnosti – Paik ne stvara klasične slike ili kipove, već koristi suvremenu tehnologiju kao alat za izražavanje. Instalacija 8 ima dublje značenje jer govori o našem odnosu s tehnologijom i medijima. Paik je želio pokazati kako televizija i videozapisi oblikuju naše živote, misli i kulturu. Djelo nas potiče na razmišljanje o nekoliko važnih tema: Preplavljenost informacijama (Zbog brzih promjena slika možemo osjetiti kako nas tehnologija bombardira informacijama), Globalizacija (Ljudi iz cijelog svijeta mogu vidjeti iste stvari na televiziji, što nas povezuje, ali i otuđuje), Umjetnost i tehnologija (Paik nam pokazuje kako i tehnologija može biti kreativno sredstvo za stvaranje umjetnosti).

Kada gledamo Instalaciju 8, možemo osjećati fascinaciju zbog načina na koji se slike stalno mijenjaju, ali i zbunjenost zbog količine informacija koja se prikazuje odjednom. Ova kombinacija može nas potaknuti na razmišljanje o tome kako tehnologija utječe na naše svakodnevno iskustvo. Nam June Paik na kreativan način spaja umjetnost i tehnologiju te nas poziva da svijet oko sebe gledamo iz različitih perspektiva.

Davor Sanvincenti multimedijalni je umjetnik iz Hrvatske rođen 1979. Studirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci i vizualne umjetnosti na Europskom institutu za dizajn u Milanu. Posebno ga zanima područje audiovizualne fenomenologije i antropologije vizualne kulture, posebno usmjereno na uvjete i oblike ljudskih osjetila i percepcije. Njegova se umjetnička praksa oblikuje u različitim medijima – filmu i videu, fotografiji, fizičkim svjetlosnim i zvučnim instalacijama i medijskim nastupima uživo. Njegov rad poigrava se konceptom iluzije, istražujući moguće granice percepcije i konstrukcije iskustva. Godine 2010. dobio je Nagradu Radoslav Putar za najboljeg hrvatskog umjetnika do 35 godina. Njegov najnoviji rad - skulpturalni objekt u pejzažu - Puli Mȁlina (Kod mlina) trajno je postavljen na lokalitetu Lovranske Drage u Parku prirode Učka.

Serija fotografija “Bekijk in player” (Pogledaj u player) rezultat je proučavanja i istraživanja višeslojnog medijskog emitiranja. Snimke su nastale snimanjem slika i zvukova, uokvirujući unutar playera (dimenzija: 5x7cm) prijenos uživo – preko web stranice festivala Sonic Acts.

Snimka je podijeljena u četiri vizualna triptiha (4:3 video format), 320x240 mm (video web format). Prvi sadrži snimku (veličine okvira 2 × 3 cm) 16mm eksperimentalnog filma “Zona potpune pomrčine” (2006.), Mike Taanile, temeljenog na znanstvenim snimkama potpune pomrčine snimljene 1945. u gradu Kokkola, u Finskoj. Rezultat je taj da slika putuje kroz višeslojni medij; teleskop, filmska vrpca, projektor, satelitska digitalna kamera, zaslon računala, digitalna kamera i ispisi. Drugi triptih nastao je u pauzama između predavanja, gdje se redatelji prijenosa “igraju” s video-mikserom i kamerama u predavaonici, a zvuk sadrži izravni prijenos Jazz radijske postaje u iščekivanju sljedećeg gosta. Treći triptih je presjek koji se odnosi na korištenje frekvencijskih zvučnih valova (radioprijenos); u ovom slučaju, video uradak Abigail Child. Četvrti triptih bilježi pojedinosti govora Douglasa Kahna o prirodnim radiofonijskim i elektromagnetskim poljima zvuka i kako ga snimiti.

Najnoviji rad Davora Sanvincentia, skulpturalni objekt u pejzažu - Puli Mȁlina

Nam June Paik, “The More, The Better”, MMCA Gwacheon, Gyeonggi-do Province. Video toranj postavljen za proslavu Olimpijskih igara u Seulu 1988.

Djelo Davora Sanvincentija "Bekijk in player/Pogledaj u player" iz 2008. godine spada u kontekst suvremene umjetnosti, posebice u domenu medijske i konceptualne umjetnosti. Njegov rad istražuje načine na koje mediji utječu na naše razumijevanje i iskustvo stvarnosti. Djelo je urađeno u ranim 2000-im, u vrijeme koje je poznato po širenju digitalnih tehnologija, interneta i novih medija što je omogućilo umjetnicima poput Sanvincentija da eksperimentiraju s novim oblicima izražavanja. Sanvincenti koristi minimalistički pristup snimanja kroz mali player. U ovome razdoblju su se umjetnici sve više bavili pitanjima virtualnog prostora. Globalizacija i digitalizacija omogućile su novu percepciju umjetnosti kao medija koji prelazi između virtualnog i stvarnog svijeta.

U svome djelu Paik koristi televizijske ekrane i videozapise. Ekrani su složeni u različite oblike i na njima prikazuje slike koje se stalno mijenjaju. To su stvari poput ljudi, geometrijskih oblika i šarenih uzoraka dok Sanvincenti snima slike i zvukove kroz mali player od 5x7 cm. On stvara fotografije koje pokazuju kako slike putuju kroz različite medije, kao što su teleskop, film, digitalna kamera itd. Paikova instalacija je poput skulpture s puno televizora gdje se slike mijenjaju brzo, što može biti vrlo dinamično i ponekad zbunjujuće dok Sanvincentijeva serija je više poput fotografija i videozapisa koji pokazuju snimke iz festivala, eksperimentalnog filma i predavanja, sve to snimljeno kroz mali player. Po pitanju vremena nastanka djela Paik je radio u vrijeme kad su televizori bili velika stvar i kad je video umjetnost bila nova, što je bilo kraj 1980-ih. Sanvincenti radi u 2000-ima, kad je internet postao svima dostupan i kad su ljudi počeli razmišljati o virtualnim prostorima i digitalnim medijima. Ono što je zajedničko je to što se oba djela bave tehnološkom umjetnošću (Oba umjetnika koriste tehnologiju kao sredstvo za stvaranje umjetnosti. Paik koristi televizijske ekrane i video, dok Sanvincenti koristi snimanje kroz player.). Još jedna zajednička stvar je kombinacija medija. Djela kombiniraju različite medije (Paik video i skulpturu, a Sanvincenti fotografiju i video). Jedna od razlika je u vizualnom izrazu. Paikova instalacija je fizički veća i vizualno impresivna s puno ekrana koji stvaraju vizuelnu buku i dinamiku. Sanvincentijevo djelo je više minimalističko, fokusirano na detalje i proces emitiranja kroz mali ekran. Još jedna od bitnih razlika je vrijeme nastanka samih djela. Paikovo djelo je iz 1989., u vrijeme kad je video umjetnost bila relativno nova i eksperimentalna. Sanvincentijevo djelo je iz 2008., u doba kad je digitalni i internet medij već bio dobro razvijen.