„Gdje vam je iskaznica?“ upitala je knjižničarka, strogo podižući obrve.

Marko je prevrnuo džepove, a onda se sjetio – ostavio ju je u jakni... koja je bila kod njegovog prijatelja, s kojim je sinoć popio previše piva.

„Uh, znate, malo je nezgodno, ali iskaznica je trenutno u... hm, prometu“, rekao je Marko, pokušavajući se nasmijati.

„Prometu?“ upitala je knjižničarka skeptično.

Prije nego što je stigao smisliti uvjerljiviju priču, osjetio je neugodnu potrebu za hitnim posjetom WC-u – sinoćnje pivo.  Brže-bolje uletio je u knjižnični WC i zalupio vratima za sobom. Ali umjesto tišine, začuo je... „PLOP!“

WC školjka se raspala pod Markovom težinom! Knjižničarka je stala ispred vrata poput vojnika koji osluškuje neprijatelja. „Jeste li dobro?“ povikala je knjižničarka.

„Sve... pod kontrolom!“ lagao je Marko, pokušavajući sakriti što se dogodilo.

U tom trenutku, kroz prozor knjižnice začuo se zvuk autobusa. To je bila njegova jedina šansa! Skočio je kroz prozor (koji, na sreću, nije bio previsoko), sletio na travnjak i potrčao prema autobusu, dok je knjižničarka u nevjerici gledala kako bježi.

Kad je sjeo u autobus, osjetio je olakšanje – ne zbog bijega, nego zato što više nije bio u blizini WC školjke koja je prošla najgori dan u svom "životu".

Jedva sam čekao da završi zadnji sat geografije. Moram uplatiti onaj listić, pomislio je Srećko i na prvi zvuk školskog zvona pohitao iz zgrade, sjeo na svoj bicikl i pojurio do obližnjeg kasina u kojemu obično igra na poker automatima. Još mu je sedamnaest godina, ali nema veze, pustit će ga unutra.

Htio je dobiti novac koji bi mu omogućio kupiti skupu umjetnu inteligenciju – ona bi mu sigurno pomogla u želji da običnog miša pretvori u robota i raketom pošalje na Mjesec.

Unatoč mnogobrojnim pokušajima, sreća ga danas nije pomazila. Možda da ipak robota pokuša napraviti na satu tehničke kulture.

Perica se probudio gladan. Poželio je pojesti pizzu i tako započeti novi dan.

Razmišljajući kako da nabavi hranu, sjetio se da je njegov stariji brat dobio dron za rođendan. Znao je da dronom može pronaći sve što poželi. Pretražio je sobu i sve prostorije u kući. Kako ga nije našao sjetio se gdje brat drži najvrijednije stvari. Dron je sigurno u kućici na stablu. Uzeo je ljestve iz spremišta, prislonio ih na stablo i popeo se. Vrata su bila zaključana, no srećom, već je provaljivao u kućicu i znao je da mu olovka može poslužiti kao ključ. Otključao je vrata i pronašao dron.  Uključio ga i uspješno locirao najbližu pizzeriju. Uzeo je bicikl iz garaže i odjurio na odredište. Tamo ga je čekala zaključana pizzerija i ostao je bez svog komadića pizze.

Miš ukrade komad sira i sjedne na drvo da ga pojede. Tek što ga je robot-mačak ugledao, opazio je da ga je miš i ovaj put preduhitrio. Sasvim krotko i ponizno robot-mačak priđe drvetu i reče mišu: “Da si mi posudio bicikl, bio bih brži od tebe! Lako tebi, brz si ko raketa!  Ali ipak ću te pojesti, nemaš sreće u kartama!“

-Da barem nisam prihvatila taj poziv na večeru i popila toliko piva na sjedalu  broj 27, ne bi mi sada wc školjka bila najbolja prijateljica – rekla je gospođa Darling, tražeći svoju knjižničnu  iskaznicu.

- Da barem nisi pila pred cijelim mojim kolektivom u autobusu – pjenio se gospodin Darling.

Nemoj biti kaktus, budi cvijet.

Dvorac kineskog cara bio je najljepši na svijetu.

U vrtu je raslo najneobičnije cvijeće a na najljepšim cvjetovima visjeli su srebrni zvončići i olovke do kojih se dolazilo ljestvama.

Vrt se pružao toliko daleko da ga se trebalo obilaziti biciklom, a nadzirati dronom. Tijekom nadzora carski vrtlar se gostio komadom pizze  margarite iz krušne peći.