listopada 1918. u Zagrebu na sjednici se sastao Hrvatski sabor i donio dvije jako važne odluke. Prva odluka je bila da se ukinu sve državnopravne veze Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slovenije i Dalmacije s Kraljevinom Ugarskom i Carevinom Austrijom i time nastane Država SHS. Drugom odlukom je Sabor svoje ovlasti prenio na Narodno vijeće SHS. Posljedica je da Država SHS nije međunarodno priznata i ubrzo se ujedinjuje sa Srbijom. To sam odabrao zato što sam zaključio da je to bio prvi pokušaj samostalnog političkog organiziranja Hrvata nakon Austro-Ugarske.

prosinca 1918. Aleksandar Karađorđević je proglasio ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Pod pritiskom prijetnje Talijana, donijeta je odluka o brzom ujedinjenju sa Srbijom, gdje je Aleksandar Karađorđević preuzeo vodstvo kao regent. Ujedinjenje je bilo povoljno za Srbiju, dok su hrvatski političari tražili autonomiju. Posljedica: Nova država je bila centralistička monarhija, s Beogradom kao političkim centrom, što je izazvalo nezadovoljstvo u Hrvatskoj i Sloveniji. Ovaj događaj sam odabrao jer sam shvatio je doveo do dugotrajnog političkog sukoba, osobito u Hrvatskoj gdje je bilo veliko nezadovoljstvo zbog prevlasti srpske politike.

studenoga 1920 na prvim izborima HSS Stjepana Radića ostvario je veliki uspjeh u Hrvatskoj, ali je odbio sudjelovati u parlamentu zbog nepravednog Vidovdanskog ustava i centralizacije vlasti u Beogradu. Posljedica ovog događaja je da su izbori pokazali veliko nezadovoljstvo Hrvata politikom Kraljevine SHS i označili početak borbe za autonomiju. Ovo sam odabrao jer mi je bilo zanimljivo i jer pokazuje otpor Hrvata centralizmu.

lipnja 1921, izglasan je Vidovdanski ustav. Način na koji je taj ustav bio izglasan bio je sporan. Ustav je bio prihvaćen natpolovičnom većinom. U radu Skupštine nisu sudjelovali zastupnici HPSS-a i KPJ-a. Vidovdanskim ustavom je Kraljevina SHS postala centralistička monarhija sa 33 oblasti. Posljedica: Ustav je probudio nezadovoljstvo u Hrvatskoj jer je Kraljevina SHS sada potpuno postala centralistička monarhija. Ovo sam odabrao jer sam shvatio da je Vidovdanski ustav bio ključan trenutak da Kraljevina SHS bude centralistička monarhija, a to je uzrokovao politički sukob s Hrvatima.

lipnja 1928. u Beogradu zbog žestokih rasprava između zastupnika SDK-a i predstavnika vlasti dogodio se atentat. Među ostalim, zastupnici SDK-a, su predstavnike vlasti optuživali za nepotizam i korupciju. Tijekom jedne od tih rasprava zastupnik radikalne stranke Puniša Račić pucao je u hrvatske zastupnike. Na licu mjesta je ubio Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a ranio je Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu. Stjepan Radić je odvezen u Beograd na operaciju, no kada se vratio u Zagreb, u kolovozu iste godine je preminuo od posljedica ranjavanja.

siječnja 1929. je Aleksandar uveo Šestosiječanjsku diktaturu nakon što je ukinuo Vidovdanski ustav i raspustio Narodnu skupštinu zbog krize u zemlji. Hrvati su mislili da će diktatura kratko trajati i da će doći do pravednijeg i ravnopravnijeg uređenja države, no kralj nije mislio kao i Hrvati nego je diktaturu zamišljao kao neki svoj cilj. Kralj je želio primijeniti program jugoslavenskog unitarizma, stoga je zabranio uporabu zastava, grbova, himni. Bile su zabranjene i političke stranke koje su u imenu nosile nacionalno obilježje. Aleksandar je potkraj iste godine promijenio ime države u Kraljevina Jugoslavija. Novoimenovana država je bila podijeljena na 9 banovina. Posljedice uvođenja diktature: ograničavanje građanskih sloboda, uvođenje cenzure i sustavni progon političkih protivnika režima.

srpnja 1917. godine Krfskom deklaracijom je dogovoreno da nakon pobjede Antante bude stvorena nova država pod nazivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta država bi trebala biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija s dinastijom Karađorđevića na čelu. Ta 3 naroda bi mogli koristiti svoja nacionalna imena, zastave i pisma, ali ne bi mogli imati svoj teritorij ni parlamente. Jugoslavenski odbor je prihvatio centralizam pa su Srbi mogli biti zadovoljniji. Pri stvaranju zajedničke države, Srbi nisu poštovali zaključke Krfske deklaracije.

kolovoza 1939. godine potpisan je sporazum Cvetković-Maček, a tim je sporazumom stvorena Banovina Hrvatska i samostalna uprava unutar Kraljevine Jugoslavije. Time su Hrvati dobili veću političku i teritorijalnu autonomiju. Cilj sporazuma je bio smanjiti srpsko-hrvatske napetosti. Banovina je obuhvaćala hrvatske teritorije, a Maček je postao potpredsjednik vlade. Sporazum nije uspio trajno stabilizirati Jugoslaviju.