Stella je edukativna i interaktivna mobilna aplikacija usmjerena  zaštiti mentalnog zdravlja i prevenciji anksioznosti i depresije kod mladih.

Aplikacija je nastala u suradnji sa vrhunskim timom stručnjaka psihijatara i koncipirana je na bazi edukativnog dijela gdje mladi mogu naučiti puno korisnih informacija i tehnika za samopomoć.

Drugi dio aplikacije su vježbe kroz koje se usvajaju tehnike samokontrole i razumijevanje vlastitih emocija u svrhu zaštite mentalnog zdravlja. Evo poveznice:

Rukavac kristalno bistre i čiste vode, u kojem su plivale ribe svih mogućih boja i na čijoj su se površini neprestano odražavale sve nijanse zelene. Tome čarobnom i prozirnom jezeru, s namjerom da se zajedno okupaju, približili su se Tuga i Bijes. Oboje se zajedno razdjenuše pa goli zakoračiše u jezero. Pomahnitalo (jer Bijes je uvijek takav), užurbano, i ne znajući zašto, Bijes se na brzinu okupa te pohita van iz vode. Ali Bijes je slijep, ili barem stvarnost ne razaznaje jasno, pa kad se onako gol i užurban nakanio izaći, odjenuo je prvo na šta je naišao. Tako se zbilo da odjeća koju je na sebe navukao nije bila njegova nego je pripadala Tuzi. Ogrnut tugom, Bijes ode.

Vrlo mirna i staložena, već prema običaju spremna ostati tamo gdje se nalazi, Tuga završi s kupanjem i, bez imalo žurbe (ili bolje rečeno, bez ikakva poimanja vremena), lijeno i sporo izađe iz jezera. Na obali ustanovi da njezine odjeće nema. Svi dobro znamo da Tuga nikako ne voli biti ogoljena, pa odjene jedino što je pronašla pokraj jezera, odjeću koju je ostavio Bijes.

Govori se da sve od tog dana, vrlo često, kad susretnete slijepi, okrutni, strašni i ljutiti bijes, ako se malo potrudite, uvidjet ćete da je bijes samo maska i da se iza bijesnog lica... zapravo krije tuga.

Jorge Bucay. (2013). Priče za razmišljanje (str. 89-90). 

Vrlo često u stanju straha, panike i bespomoćnosti odluke donosimo ishitreno i impulzivno. Važan vid podrške koju možemo dati sebi je usmjeriti se na disanje. Udah, i osobito izdah, pomoći će nam da regulirano svoje emocije, da se uzemljimo, damo si priliku zastati, promisliti i odlučiti kako ćemo dalje u stresnoj situaciji. Kada se emocije stišaju, slika postaje jasnija, vidimo i neke nove detalje koji nam možda mogu biti od pomoći.

„Zatvorite oči i opustite se. Pokušajte se koncentrirati na zrak koji udišete, udahnite ga par 🤬 kako biste vidjeli koje je on boje. Nastavite disati s osjećajem da ta boja ulazi u vaša pluća i ispunjava ih potpuno... čak se širi kroz ruke (kao val mora koji oplahuje obalu i ulazi u sve šupljine u kamenju) … noge … po cijelom vašem tijelu.

Sada si pokušajte predočiti koje je boje zrak koji izdišete. Kad utvrdite koja je to boja, provedite još neko vrijeme dišući s punim osjećajem kako vam se boja koju udišete širi cijelim tijelom i hrani vas, a kako s bojom koju izdišete odlazi iz vas sve što vam je teško i što vam ne treba.

Kad vam je dosta, polako otvorite oči i pogledajte kojih su boja predmeti oko vas i vaša odjeća. Bilo bi dobro iz okoline skloniti predmete koji su onakve boje kakvu ste izdisali, a obući i okružiti se predmetima boje kakvu su udisali.
 Boje koje ćete disati će se vremenom mijenjati; možda već sutra, a možda za nekoliko dana.“

(Ova vježba je preuzeta iz: Pregrad J. (ur.). Stres, trauma, oporavak: UDŽBENIK PROGRAMA „Osnove psihosocijalne traume i oporavka“, Društvo za psihološku pomoć. Zagreb, 1996.)

 

pomoću 3 devetke

brojeva 2, 6, 7 i 9

Ako je podijeliš, više je nemaš.