Školska godina je započeta obilježavanjem Europskog dana jezika prilikom kojeg su na radionicama u knjižnici sudjelovali učenici 3. i 6. razreda i uz pomoć dječjih enciklopedija i dvojezičnih rječnika te digitalnih plakata s portala https://edl.ecml.at/ istraživali više o svjetskim jezicima, čitali osnovne fraze na jezicima s najviše govornika te proučavali i crtali različite svjetske zastave.
Nensi Čargonja Košuta, knjižničarka

Većina nabavljenih djela za cjelovito čitanje već je u upotrebi, a 15-ak naslova nove stručne literature iz područja pedagogije, psihologije, metodike, medijske kulture i dr. dostupno je u školskoj knjižnici svim zainteresiranim školskim djelatnicima.

Neki od preporučenih stručnih naslova su: Epidemija pametnih telefona (M. Spitzer), Mediji, tekst, kultura (V. Majdenić), Učiti se može naučiti (M. Jerčić), STEM daroviti i talentirani učenici, Tajne uspješnog učenja: razvijamo pamćenje, ustrajnost i koncentraciju (E. Kamarovsky), Darovito je – što ću sa sobom? (J. Cvetković-Lay) ili 7 ključeva čitanja s razumijevanjem (Zimmermann i Hutchins); a od novih lektirnih naslova učenicima su na raspolaganju pr. Figaro-mačak koji je hrkao (J-B. Baronian), Ciconia ciconia (A. Peterlik Huseinović), Tajna ogrlice sa sedam rubina (I. Šajatović) ili Mali milijarder (D. Walliams). 
Nensi Čargonja Košuta, knjižničarka

·  NAŠA MALA KNJIŽNICA Ibis Grafike. Ovo ja druga godina otkako je naša škola uključena u projekt, a ove godine je aktivno sudjelovalo 30-ak učenika iz čak pet različitih razrednih odjela: 1.c, 2.d, 3b, 3.c i 3.d. Učenici su sa svojim učiteljicama na tjednoj bazi posjećivali knjižnicu te zajednički čitali, crtali, rješavali zadatke u radnim bilježnicama te sudjelovali u izradi nagradnih zadataka i slali ih organizatorima na uvid i objavu na stranici. Nadamo se da ćemo s projektom nastaviti i ubuduće.
Nensi Čargonja Košuta, knjižničarka

Na natječaju HUŠK-a Stvarajmo e-kreativno u kojemu kontinuirano sudjelujemo od samoga početka, svih osam godina, ove smo godine u kategoriji kreativne prezentacije projekta poslali video „Naš europski Advent u knjižnici“, koji možete pogledati u nastavku:

·        Link na video https://drive.google.com/file/d/1sfzHFxdR_m-iNhfc62ZM-ZN6cbmaMBui/view

U Erasmus+ projekt pod nazivom ‘Share, explore, enrich. SEE for better life’ OŠ Srdoči je uključna s još četiri partnerske institucije - škole iz Poljske, Turske, Italije i Latvije. Nakon uspješno odrađenog prvog zajedničkog jednotjednog susreta učenika i učitelja u ožujku 2022. kojemu su domaćini bili upravo riječki učitelji i učenici OŠ Srdoči, u ožujku ove godine uslijedila je i mobilnost nastavnika koji su u sklopu studijske posjete u Turskoj u lipnju prošle godine u gradu Fatsi sudjelovali u radionicama profesionalnog usavršavanja. 

Učenici su tijekom boravka u Poljskoj bili smješteni kod svojih domaćina-učenika i njihovih obitelji te su svakodnevno sudjelovali u bogatom programu edukativnih i kulturnih događanja. Gosti su već prvoga dana posjete bili počašćeni svečanom priredbom priređenom u čast njihova dolaska u Osnovnu školu Podstawowa im. Króla Zygmunta Augusta u mjestu Wasilkow, a imali su prilike i razgledati učionice i rad škole tijekom uobičajenih nastavnih dana. Bilo je tu raznih radionica u matičnoj školi kao što su: oslikavanje platnenih torbi, međusobnog učenja tradicionalnih plesova, maskiranja u razne kostime i fotografiranja. Osim u školi, domaćini su osmislili i zanimljiv i raznovrstan dodatni program koji je obuhvaćao vođeni obilazak grada Bialystoka, izlet u Tykocin – grad poznat po očuvanju židovske kulture te gradić Suprasl poznat po brojnim vjerskim znamenitostima, te šetnju šumom Knyszyn uz igru po timovima koja je završila plesom uz logorsku vatru uz degustaciju poljskih specijaliteta. Posebno valja istaknuti i izlet u turistički atraktivan gradić Koryciny, točnije Ziolowy Zakatek i njihov impresivan začinski vrt, idilično mjesto bogato biljem gdje su učenici imali prilike izrađivati svoj čaj i sapune. 

Ipak, najvažnije od svega je što su se učenici, njih ukupno trideset i dvoje (šesnaest domaćina iz Poljske i šesanest učenika iz ostalih zemalja) tijekom tih pet radnih dana intenzivno družili, zabavljali, razmjenjivali iskustva i stvorili čvrsta prijateljstva. Rastanak je bio težak, ali lijepe uspomene iz Poljske sigurno ostaju pohranjene za cijeli život. 

Paula Trinajstić Ivančić, prof.

 

U siječnju 2023. tri učiteljice naše škole sudjelovale su u  Erasmus+ programu "Vrije Bal! For all" čiji je cilj borba protiv svakog oblika diskriminacije i promicanje ravnopravnosti u sportu. Marija Jurin, Deborah Lukić i Doris Šarlija bile su u Nizozemskoj gdje su učile o nama potpuno novom sportu. U Nizozemskoj se igra od početka 20. stoljeća. Osim teorijskog dijela imale su i treninge. Nakon odslušane teorije, odrađenih treninga trebale su samostalno pripremiti ogledni sat za trening korfballa.

U malo slobodnog vremena istraživale su nizozemske gradove Amsterdam i Delft te posjetile nekoliko muzeja.

 Korfball (korfbol) je jedini mješoviti timski sport na svijetu. Ovo je aktivnost u kojoj oba spola igraju zajedno pod potpuno jednakim uvjetima

U igri se korfbašaši izravno suprotstavljaju samo članovima vlastitog spola, stoga je igra strukturirana tako da razrijedi prednosti visine, brzine ili snage koje bi inače onemogućavale postizanje mješovitog timskog sporta s bilo kojim stupnjem jednakosti. Kao mješoviti timski sport, korfball stvara jedinstveno društveno okruženje. 

Korfball je sport s loptom koji se igra rukom. Za učenje je potrebno nekoliko trenutaka, ali za usavršavanje cijeli život. Dodavanjem i brzim kretanjem igrači moraju izbjeći svoje osobne protivnike kako bi ispucali loptu kroz korf – nizozemska riječ za koš. U standardnoj igri timovi se sastoje od osam igrača – četiri muškarca i četiri žene. Korf je postavljen s kraja igrališta i omogućuje udarce od 360 stupnjeva. Igrači preuzimaju ulogu napadača ili obrane. Nakon dva pogotka, braniči i napadači se mijenjaju – stavljajući naglasak na razvoj svestranih vještina: svaki igrač bi trebao biti u stanju braniti, napadati, pucati i podržavati svoje suigrače. 

Korfball se temelji na suradnji između igrača - dribling i trčanje s loptom klasificirani su kao "solo igra" i zabranjeni su. Iako dolazi do kontakta između igrača u korfballu, taj kontakt je kontroliran – igrači možda neće dobiti prednost od kontakta sa svojim protivnicima.

Korfball se igra u Africi, Americi, Aziji, Europi, Oceaniji (69 članova).

Marija Jurin, učiteljica

 

 

Nensi Čargonaj Košuta, knjižničarka

 

U nastavku su izdvojeni neki od najuspješnijih radova učenika 5.a i 5.b razreda, a nekoliko njih poslano je i na HAIKU natječaj OŠ Vežica. 

 

žuto lišće

pada na travu

dok lije kiša

 

Gabriel Celija (5.b)

 

crvena krošnja

male cvjetove krije

sočne trešnje

 

Karmen Abazović (5.b)

 

ptice cvrkuću

na šarenoj livadi

sunce pozdravlja

 

Vita Peruško (5.a)

 

Čovjek je potok                                                 

Nekad slab, a nekad jak                                   

Nikada ne staje 

 

Kristijan Filipović (5.a)

Likovni rad: Leona Žagar, 7.b

 

Povjerenstvu je zaista bilo teško odrediti samo tri najbolja rada pa je dodijeljeno čak šest nagrada. Svojom pričom o bijeloj divi zadivila nas je Maša Šverko osvojivši prvu nagradu. Drugonagrađeni Mauro Sakić, uz strašne elemente, dobro nas je nasmijao svojim smislom za humor dok je treća nagrada otišla u ruke Katarine Miškulin. Ema Mujakić autorica je priče o čarobnjaku i zvijezdama. Ništa manje zanimljiva nije bila priča Klare Slipšević dok je šesta nagrada pripala Mari Gazdik koja nas je odvela na putovanje u nepoznato. 

Književnik Zoran Krušvar pohvalio je kreativnost i trud naših učenika. Učiteljicama Ani, Antoniji, Ireni, Ivani i Tihani ovo je poticaj da i dogodine osmisle ljubiteljima knjige večer za pamćenje.

 

Irena Ritterman, prof.

 

 Bila je predivna. Imala je sive oči koje su bile prekrivene snježnom bijelom kosom. Svaku večer bi pjevala svoju zamamnu pjesmu. Tako su barem govorili. Oni koji su se vratili. Ali tih je bilo malo, a i oni koji su se vratili, ubrzo bi poludjeli. Moj tata i njegova posada odlučili su je uloviti. Zbog toga što sam napunio 18 godina, i mene vode. Ja je se ne bojim. Noćas ćemo  je uloviti i pritvoriti. 

         Pao je mrak i gotovo su sva gradska svjetla ugašena i bili smo spremni. Vozili smo se kroz mirno more dok su zvijezde obasjavale nebo. Jedina stvar koju smo mogli čuti bila je tišina. Sve dok…

,,Priđi bliže…dok sunce ne sja…'', izašla je i sjela na kamen. To nije bila žena…imala je rep. Bijeli svjetlucavi rep. Bila je predivna…bila je kao mjesec u tami. Pogledala me ravno u oči. Obuzela me. Pokušao sam skočiti u more, no prije nego što sam uspio, osjetio sam očeve ruke oko sebe, i čuo krik moje Bijele dive. 

Povratkom kući, sve što sam čuo je bila njezina pjesma. Njezine oči obuzimale su me i njezin osmijeh me mamio. Danima nisam ustajao iz kreveta, nisam jeo.

     Godine su prošle od tada, sada sam star. Ljudi me gledaju kako sjedim na istom molu danima, gledam u daljinu. Dječak mi dođe i pita me: ,,Tko je ona koja pjeva noć? Što ti se dogodilo?'' I ja mu odgovaram: ,,Bila je predivna. Imala je sive oči koje su bile prekrivene snježnom bijelom kosom. Svaku večer bi pjevala svoju zamamnu pjesmu. 

 

-NAGRAĐENI RAD-

IME I PREZIME: MAŠA ŠVERKO

RAZRED: 8.D

IME I PREZIME UČITELJICE: TIHANA HOST

 

Maska škole “Srdoči” bila je i ostala posebno prepoznatljiva i prihvaćena jer se njezinim odabirom nastoje njegovati plemenite i univerzalne vrijednosti –  ljubav prema zavičaju  i domovini. Zaključimo sa stihovima iz ovogodišnje koreografije:

„Naše kockice luduju, naše kockice svijetom putuju i pokazuju svima da malena Hrvatska vatreno i veliko srce ima: U SVIJETU TREĆA, A U SRCU NAJVEĆA!... 

Antonija Strika, učiteljica HJ

 

Kapucin - zavodi tako da baca kamenje na partnera, cvili i lupa

Krokodil - zavodi akrobacijama 

Ptica albatros - mužjaci nekoliko godina usavršavaju svoje plesne pokrete sve dok ne pronađu ljubav koju osvoje savršenim plesom i provedu ostatak života s njom

Mužjaci pingvina adelije - skupljaju kamenčiće i grade od njih gnijezda kako bi zadivili ženke prekrasnim gnijezdima i pokazali da su oni najbolji izbor za njih

Japanska riba napuhača - 24 sata provode praveći različite oblike u pijesku sve dok ne nastane remek-djelo

Flamingosi - priređuju predstavu, zajednica flamingosa se okupi i hoda sa izraženim zvukovima kao u posebnom plesu

Pande - mužjaci prate ženku određeno vrijeme i napadaju jedan drugog sve dok jedan udvarač ne otiđe

Puževi - oba puža opremljena su 'ljubavnim strelicama' koje koriste da zavedu svog partnera; neki puževi izbacuju pojedinačne strelice, druge višestruko, a neke jednom strelicom ubadaju partnera gotovo sat vremena

Ris - ženski ris se trlja u stablo i mokri tako daje do znanja da je spremna za razmnožavanje

Ljuskave kornjače - okrenu se jedna prema drugoj i pomiču glavu s jedne na drugu stranu

Pingvini - izvode sretni ples kada vide jedan drugoga tako da se isprse, krenu mahati glavom i proizvoditi grgljave zvukove

Morske vidre - spavaju plutajući na površini mora i pritom se drže za šape da ih valovi ne razdvoje

Paun pauk - posebno je poznat po svom zavodničkom plesu. Dizanjem nožica u zrak, pauk započinje sa svojim zavodničkim plesom, koji se ubrzo pretvara u pravi "show"

 

Radujemo se vremenu koji slijedi uživajući u njenom talentu i radosnom zaigranošću kojom prilazi svojim radovima kao i prijateljima.

Jadranka Kolarić, učiteljica i mentorica

             Ove smo školske godine u vremenik obilježavanja Dana škole Srdoči uvrstili predstavljanje završnih projekata TŽV programa roditeljima učenika 5., 6. i 7. razreda, predstavnicima Vijeća učenika i ostalim gostima. Svjesni činjenice da je za završno obilježavanje kraja ciklusa radionica programa Trening životnih vještina  bila zadana tema Trebamo hranu, a ne duhan u formi plakata, nismo željeli sputavati učenike kako u izboru tehnike za prezentaciju kao niti u odabiru teme.  Vrijednost završnog projekta svakog razrednog odjela vidimo i u činjenici da dozvoljavamo učenicima izbor kreativnog izražavanja. Naglašavamo veliku vrijednost i u prezentiranju svih Projekata. Prezentaciju završnih Projekata svih razrednih odjela 5. do 7. razreda realizirana je  u srijedu, 17.svibnja 2023. god. s početkom u 12:30 sati.  Opis Projekta te tijek njegova nastajanja obrazložili su svi izabrani predstavnici ispred svog razrednog odjela. U Osnovnoj školi Srdoči nema najboljih uradaka. Svi su pobjednici. Stoga smo i ove godine odlučili da se na obilježavanju Svjetskog dana nepušenja predstavimo sa tri plakata: na prvom plakatu su bili uradci svih petih razrednih odjela, na drugom svih šestih, a na trećem plakatu uratci svih sedmih razrednih odjela.

                 

 

Završni Projekti šk. 2022./23. 

 

 

O događanju upoznati su roditelji i ostali učenici škole opisom događanja i galerijom slika postavljenih na web stranicu Osnovne škole Srdoči. Predstavnik u Vijeću učenika prezentirao je tijek događanja na završnom obilježavanju u holu škole, te kroz tekst i slajdove u PPT prezentaciji upoznao sve nazočne s Programom. PPT prezentacija održana je u sklopu projektnog dana škole pod nazivom Naši uspjesi, naša postignuća!

 

 

U srijedu, 31. svibnja 2023. godine s početkom u 9:00 sati u Gradu Rijeci, održano je predstavljanje svih učeničkih završnih Projekata realiziranih u sklopu najsveobuhvatnijeg preventivnog programa Trening životnih vještina. Škola  se predstavila s tri plakata koji su bili izloženi ispred Vijećnice grada od 31. svibnja do 7. lipnja 2023.

                                                                                                                                                                                                                   

Koordinator Projekta: Nataša Buzarinov, prof.

 

Anketu provela: Magdalena Periš, 7.c

Unatoč dobroj ideji, puno škola se teško nosi s organizacijom pripreme. Mnoge škole u Hrvatskoj nemaju kuhinje pa se marende nabavljaju i dostavljaju od vanjskih dobavljača. U školama koje imaju kuhinje također će se pojaviti problem nedostatka osoblja budući da škole nemaju odriješene ruke da zapošljavaju više osoblja.  Djeca čije škole imaju mogućnost pripreme toplih obroka, bit će u prednosti jer će moći dobivati kvalitetnije obroke. Velikim problemom pokazao se i nedostatak prostora u kojem bi djeca trebala jesti. Nedostaju prostorije u kojima bi trebali biti zadovoljeni svi higijenski uvjeti za konzumiranje hrane. 

Ideja besplatnih obroka za svu djecu u osnovnim školama zaslužuje svaku pohvalu, no treba voditi računa o nizu problema koji ona otvara. Sve to prebačeno je na škole i na njihove djelatnike kojima bi definitivno trebalo osigurati bolju podršku.

Andro Brenc, 7.c

 

Odnedavno je uvedena besplatna marenda za sve učenike osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Ovu mjeru uvela je Vlada Republike Hrvatske potaknuta inicijativom „Pravo djeteta na školski obrok“. 

Ova mjera pomaže roditeljima koji više ne trebaju trošiti novac ni vrijeme na pripremu marende. Na ovaj se način nastoji pomoći socijalno ugroženoj djeci, ali i onoj koja ostaju zakinuta za marendu zbog nebrige roditelja. Osim pozitivnog učinka, primijećeni su i neki nedostatci. Marenda dolazi u istoj količini za pravšića i učenika osmoga razreda. Prvaši će ostaviti višak marende koja će se baciti, a osmašima će ista količina hrane biti nedostatna. Trebalo bi, također, povesti računa o boljem pakiranju sendviča kako bi se osigurala viša higijenska razina. Za pripremu provedbe ove Vladine odluke, škole su imale samo dva mjeseca te se javlja problem nedostatka osoblja i prostora za pripremu obroka i blagovanja. Na kraju, važno je napomenuti da bi marenda trebala biti besplatna kako za osnovnoškolce, tako i za srednjoškolce, ali i za profesore. Također, valja poraditi na osvještavanju učenika o važnosti hrane te uvesti strože mjere za učenike koji se neprimjereno ponašaju za vrijeme velikoga odmora tako da bacaju hranu i igraju se  njome. 

Možemo zaključiti da je ova mjera donijela brojne prednosti, no da se njezina provedba još može i mora unaprijediti i doraditi.

Livio Krepelnik, 7.c

Last year I travelled to Dubai. It is the best city I have ever seen. I was amazed. I travelled with my parents, but we were there with a group of tourists from Croatia. We travelled by plane from the airport in Zagreb. We saw four places that blew my mind. First was Burj Khalifa. That is the biggest building in the world. On the New Year's Eve there were big fireworks shooting from it. Next to it was the Dubai Mall - the biggest mall in the world. There was even a mall with a ski slope in it. Third thing that we saw was the biggest mosque in the world. It had beautiful architecture. In Dubai everything has to be 'the biggest', so we visited the biggest desert too. It's called the Dubai Desert. We rode jeeps there. Our jeep got stuck so we got out of it for the driver to fix it. It was the perfect timing because there was a beautiful sunset at that moment so we took some photos and got back to the hotel. We celebrated New Year there, too.

I was really amazed by this city because it was really clean, safe and it looks exactly like a photo. I would like to visit it again, perhaps even live there some day.

Ema Jerković, 6.d
mentorica: Danijela Jereminov, prof.

Ima smeđu kosu i smeđe oči poput kestena. Malen nos baš joj pristaje, a njezin smiješak toliko je lijep da mi popravi dan svaki put kad ga vidim. Ima drugačiji stil oblačenja od ostalih i to mi se sviđa. Uvijek nosi neku košulju i majicu, plave traperice i tenisice pomalo odvezane kako bi joj bilo udobnije. Na desnoj ruci ima prsten s malo većim zelenim kamenom. Ekološki je osviještena, što ne mogu reći za sebe, ali se trudim. Vrlo je zanimljiva osoba i svoje satove održava s lakoćom i mirom. Ne viče na nas, što mi je vrlo drago, jer od „glasića“ pojedinih profesora redovito dobivam infarkt. Koristi originalne načine kojima započinje nastavu; njezini satovi uvijek imaju smisla. Vrlo je suosjećajna. Lijepo je znati da ju je briga za druge jer kad nisam zadovoljna sa svojom ocjenom, ona me motivira i usreći. Često je vidim kako se druži s profesoricom iz Geografije pa pretpostavljam da su prijateljice.

Vjerojatno se po ovom portretu vidi koliko mi znači i koliki mi je uzor. Predivna je izvana i iznutra. Ona mi je najdraža profesorica, nadam se da će tako i ostati.

Ema Veljeskovski, 6.c

 Petra je visoka i vitka stasa. Ima srednje dugu, ravnu, plavo-smeđu kosu i izduženo lice. Oči su joj zelene poput smaragda, a usne tanke i boje mesa. Noge su joj duge i tanke. Odijeva se udobno i moderno. Jednostavna je osoba te ne voli nepotrebne i komplicirane stvari. Dobra je i puna ljubavi prema učenicima te joj ništa nije teško učiniti za nas. Vrlo je ozbiljna kada se uči, no kad je gradivo naučeno - učionica se ori od šale i smijeha jer je Petra jako duhovita. Toliko puno smo učili i vježbali zajedno na satu da nam je rijetko davala domaću zadaću pa nam je ostajalo vremena za igru vani. Trudi se svakom učeniku dobro objasniti gradivo jer joj je svaki učenik važan. Kada objašnjava, ona je glasna i vrlo jasna. Kako ne bi bilo nejasnoća, puno puta je ponavljala pa su i ptice na grani naučile naše gradivo. Kod nje nema muljanja, svakom učeniku na očima vid koliko je shvatio i dok svaki učenik ne savlada gradivo, ona ne odustaje objašnjavati - upornost joj je velika vrlina. S toliko puno ljubavi je objašnjavala matematiku da sam i ja uz nju zavolio računanje. U razredu nema „miljenika“, svi su joj učenici isti. Osim u znanje, puno truda ulaže u odgoj učenika, naše pristojno i uzorno ponašanje te međusobno poštivanje i pomaganje. Ona je veliki borac za pravdu i često se bori za nas učenike. Učila je i nas da budemo pošteni i da se borimo za svoja prava. Ne voli nerad pa učenike potiče na trud i rad. Kada nešto nije dobro, razgovorom s nama brzo riješi problem. Najviše se opušta uz šalicu kave i IQOS.

Imao sam veliku sreću što sam bio njezin učenik. Uvijek ću joj biti zahvalan na svemu što me je naučila, a posebno na njezinu trudu i strpljenju. Iako mi više ne predaje, ona je i dalje uz mene za što god mi treba, uvijek joj se mogu obratiti. Puno mi je puta u školi bila moja druga mama. 

                                                                                                                                                         Lovro Papić, 6.d

Srednje je životne dobi i markantnoga je izgleda. Ima smeđu kosu, plave oči i naočale za vid. Nižega je stasa, kraćih ruku i nogu. Ima malo izraženiji trbuh. Vrlo je temperamentan. Ima uvijek neku šalu u rukavu. Mogao bi nas nasmijavati i zabavljati cijeli dan. No, njegovo je raspoloženje lako promjenjivo. Zato kod njega treba biti tih i poslušan. Kada se naljuti, onda ga se svi bojimo. Uvijek je ležerno odjeven i prati trendove. S njim nikada nije dosadno. 

Jako je humorističan, kao i ja, zato mi je najdraži profesor. Najviše me motivira na učenje. Mislim da svoj posao radi odlično. Svi možemo biti sretni što ga imamo jer je nezamjenjiv.

Nikola Tadić, 6.c

Ivana ima dugu smeđu kosu i sjajne smeđe oči. Iz njenih usta izvire dobrota i nježnost. Visoka je i mršava. Uvijek odijeva haljine ili elegantne majice i hlače. Uz učiteljicu Ivanu na dugim i napornim izletima nikad nije dosadno. U svakome trenutku nađe način za osmijeh na licu. 

 
Učiteljica je uvijek pozitivna i sretna, draga, strpljiva i zabavna. Mislim da bi sve učiteljice trebale biti bar malo kao što je ona! 

 

 

 

                                                                   Milana Lukić, 6.b

 

 Volim svoju razrednicu jer se ponaša kao prava razrednica kada je to potrebno. Uz nju naučite puno, ali se i zabavite. Želite li imati pet iz matematike, preporučujem vam da počnete učiti jer čak i uz njezine super moći podučavanja, nećete puno shvatiti. 

 

                                                           Helena Knežević, 6. b

Ima lijepe smeđe oči te valovitu crnu kosu srednje dužine. Srednjeg je rasta i punije građe. Uvijek je dobro raspoložena. Vrlo je draga i iskrena osoba. Uvijek je spremna pomoći i objasniti ako nam nešto nije jasno. Često nam priča o raznim temama koje nas zanimaju. Toliko je dobra da nam kada god je potrebno izađe u susret. Vjeronauk skoro uopće ne moramo učiti kod kuće jer nam učiteljica Zrinka uvijek predaje na kreativan način. Ponekad čak i gledamo filmove o lekcijama koje obrađujemo. 

Učiteljica Zrinka jedna je od mojih najdražih profesorica, a vjerujem da nisam jedina.  Nadam se da će mi ona predavati do kraja osmog razreda. 

 

                                                                                                     Mia Macan, 6.b

Moja bivša, a još uvijek mi draga učiteljica, zove se Petra. Ima 42 godine i jako sam sretan što je upravo ona bila ta koja me uvela u školski svijet i napravila od mene učenika.

Prvi se uvijek pamte pa tako i učitelji. Pričati o njoj i sjećati se nje uvijek mi izazove drage i lijepe uspomene. Visoka je i vitka. Kosa joj je plava i „ispeglana“. Oči su joj duboke i mudre. U nijma se mogu vidjeti svi njezini osjećaji. Glasna je i energična. Njezinom pogledu ništa ne može promaknuti. Vrlo je elegantna. Voli i prati modu. Dok predaje jasna je i ne dopušta da sat završi, a da svi nisu shvatili novo gradivo. Njezina najveća moć je velika ljubav koju gaji prema svakom učeniku. Njezine oči kao da su rengen koji prolazi kroz svakog od nas i vidi one naše i najmanje mane. Uporna je i dok ne dobije najbolje od nas ne odustaje. Ona vjeruje u nas. Mene je naučila da budem sigurniji i samouvjereniji te da se ne sramim reći svoje mišljenje. Učila nas je da se borimo za sebe i dala nam je vrijedne životne lekcije. Veliki je borac za pravdu i ne voli lijenost i nerad pa zbog toga često ulazi i u sukobe s drugima.

Uz učiteljicu Petru osjećao sam se sigurno i zaštićeno. I danas kad je sretnem otopim se u njezinu osmijehu i zagrljaju. Toje moja prva prava učiteljica.

 

Fran Soldatić, 6.d

Priča kreće u ožujku kada je počelo skupljanje bodova rješavanjem zadataka na platformi Izzi Profil Kletta, izdavača naših udžbenika.  Zadaci su vezani za obrađene sadržaje iz Hrvatskog jezika, Matematike, Prirode i društva te Glazbene kulture. Učenici su marljivim rješavanjem zadataka ponavljali i uvježbavali nastavno gradivo te bogatili svoje znanje. Svi su se učenici odjela uključili u rad i tako se počeli penjati na ljestvici najboljih trećaša sve dok sredinom travnja nisu zauzeli 1. mjesto i držali ga do početka svibnja kada je skupljanje bodova bilo završeno. Postali smo finalisti s najviše skupljenih bodova. 10. svibnja je održano završno natjecanje. Naša tri finalista (Adelina, Luka i Niko) tog su dana, uz još četiri škole, online rješavali test znanja. Sastojao se od  dvanaest zadataka iz Hrvatskog jezika, Matematike te Prirode i društva. Zadaci nisu bili lagani, ali timskim radom naši su predstavnici ostvarili točnost u rješavanju od čak 92%. To je bio najbolji rezultat svih sudionika finalnog natjecanja te su učenici 3.B postali prvaci Hrvatske. 

Za marljiv rad, pokazano znanje te točnost i brzinu u radu nagrađeni su pametnom pločom. Svečano uručenje je bilo 23. svibnja 2023. Predstavnici Profil Kletta čestitali su najboljoj ekipi i uručili im pobjedničku plaketu. Zahvalili smo na prekrasnom daru i obećali da ćemo i iduće godine marljivo skupljati bodove i znanje te pokušati ponoviti ovogodišnji uspjeh. Na uručenju su učenici izveli pjesmu napisanu za tu priliku:

3.B i Izzi Kvizzi

U školi svakog dana učimo

Iako se nekad i malo mučimo.

Na Izziju bodove mi smo skupljali

Da bi znanje svima pokazali.

 

A onda jednog lijepog dana

Teta Sandra iz Profila došla je nama

Zadatke teške nam je dala

Riješit´ to nama je bila šala.

 

3.B baš je razred pravi

Cijela Hrvatska sada nas slavi

Pred nama je budućnost sjajna

A u svemu nas prati učiteljica Dajna.

 

Ole, ole 3.B, ole, ole, najbolji je!

učiteljica Dajna Bakotić

 

U listopadu se održalo natjecanje Sudoku. Organizator natjecanja bila je Hrvatska mensa uz podršku Agencije za odgoj i obrazovanje. Dvadesetak učenika od 5. do 8. razreda sudjelovalo je na školskom natjecanju te su postigli zapažene rezultate. Učenik Luka Legin  (5.c) i učenica Marta Zečević (8.d) izborili su pravo nastupa na regionalnom natjecanju koje se je održalo krajem studenog u OŠ „Kostrena“.

Odmah nakon natjecanja „Sudoku“, za učenike 7. i 8. razreda, uslijedilo je ekipno natjecanje „Naboj“ na kojem je učestvovalo 5 ekipa naše škole. 

Od listopada do svibnja učenici od 3. do  8. razreda sudjelovali su u natjecanju „Mat liga“. Natjecanje se je odvijalo u četiri kola: jesenje, zimsko, proljetno i ljetno. Ove godine u Mat ligi sudjelovalo je devet ekipa u pet kategorija. 

Međunarodno matematičko natjecanje „Klokan bez granica“ održalo se je 16. ožujka 2023. godine. Na njemu je učestvovalo 104 učenica i učenika škole podijeljenih u pet kategorija: Pčelice (2. razred), Leptirići (3. razred), Ecolier (4. i 5. razred), Benjamin (6. i 7. razred) i Cadet (8. razred). 10 učenik/ca ostvarili su 10% najboljih rezultata u Republici Hrvatskoj i za to su nagrađeni prigodnim nagradama. 

Nagrađeni učenici su: Lada Jadro, David Košuta, Nika Vujnović (Pčelice), Josip Terzić, Jakov Šegulja (Leptirići), Marin Sorola, Dora Karapetrić, Paola Katunar (Ecolier), Josip Laginja (Benjamin) i Sebastian Mušura (Cadet). 

Festival matematike u Puli održao se je 5. svibnja 2023. godine. Na njemu su učestvovali učenici i učenice od 3. do 8. razreda podijeljeni u tri kategorije: Piko, Mikro i Mega. Ekipa Piko (3. i 4. razredi) u sastavu: Dora Karapetrić, Maro Mujić, Jakov Šegulja i Luka Šuša osvojili su 2. mjesto! Ekipa Mikro (5. i 6. razredi) u sastavu: Luka Legin, Dominic Giačić, Andrej Jelača i Ema Veljesovski osvojili su 20. mjesto, a ekipa Mega (7. i 8. razredi) u sastavu: Josip Laginja, Ivan Terzić, Marija Terzić i Rene Matijević osvojili su 8. mjesto.

 

26. siječnja 2023. održalo se je Školsko natjecanje iz matematike na kojem su sudjelovali učenici od 4. do 8. razreda. Učenik Ivan Terzić (7. razred) pozvan je na Županijsko natjecanje iz matematike i osvojio je  8. mjesto.

Sva ova natjecanja ne bi se mogla provesti da nije bilo i mentorica učenica i učenika. To su: Irina Jakačić, Dajna Bakotić, Barbara Matajčić, Danica Kovačić, Violeta Odorčić i Nensi Lučić Kinkela.

 

Nensi Lučić Kinkela

 

 

I ove nastavne godine učenici 7. i 8. razreda naše škole sudjelovali su u natjecanju iz biologije pod mentorstvom učiteljica Melite Scutari Šoić i Josipe Žic. Školska razina je održana 9. veljače u prostorima škole. 
Učenik 7.b razreda, Luka Milani je ostvario izvrstan rezultat te je 10. ožujka 2023. godine u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji sudjelovao na županijskoj razini natjecanja. 
Od 20 učenika iz cijele županije koji su sudjelovali u natjecanju, Luka je osvojio 3. mjesto na što smo jako ponosni. Iza tog rezultata stoji mnogo truda i rada. Luki želimo mnogo uspjeha u budućim natjecanjima. Bravo! 

 

 

Četvrta mobilnost u sklopu Erasmus+ projekta „SEE for better life“ održala se u Italiji, na Siciliji, u periodu od 6.3.2023. do 10.3.2023. OŠ Srdoči predstavljali su učenici osmih razreda: Massimo Škalamera, Bruno Pipinić, Gaia Primožić i Megan Drača u pratnji koordinatorice projekta Ivane Barbalić i profesorica Josipe Dužić i Leone Lempl.

 

Odsjeli su u gradu Partinico u kojem se nalazi partnerska škola Istituto Comprensivo „Casa del Fanciullo“.

 

Domaćini su, uz srdačnu dobrodošlicu, pripremili zanimljiv i koristan program, koji doprinosi ostvarenju ciljeva projekta, socijalnoj inkluziji i proširivanju znanja o europskim zemljama i kulturama. Upravo je upoznavanje kultura i običaja jedan od temeljnih načela ovakvih projekata koje financira Europska Unija.

 

Tijekom boravaka na Siciliji učenici su sudjelovali u brojnim radionicama, okušali su se u spremanju talijanskih specijaliteta, posjetili su muzeje i  turističke atrakcije gradova Monreale, Palermo, Marsala, Balestrate i otočića Mothije.

 

U slobodno vrijeme učenici i nastavnice mogli su na svoj način osjetiti i doživjeti ljepote ovog predivnog talijanskog otoka te probati i njegove najpoznatije gastronomske specijalitete koji su isto dio turističke ponude i tradicije ovog sicilijanskog otoka.

Boravak na Siciliji pružio je nevjerojatno iskustvo s puno učenja i zabave, a najljepši dio je bilo upoznavanje ovog talijanskog otoka koji je oduvijek bio 'živi muzej' bogate povijesti.

Gaia Primožić i Massimo Škalamera 8.a

 

U Erasmus+ projektu pod nazivom ‘Share, explore, enrich. SEE for better life’, s Osnovnom školom Srdoči sudjelovale su i škole iz Poljske, Turske, Italije i Latvije. Nakon uspješnih posjeta Hrvatskoj (ožujak 2022.), Turskoj (lipanj 2022.), Poljskoj (rujan 2022.) i Italiji (ožujak 2023.), zadnja mobilnost je bila  u Latviji. 

U razdoblju posjeta Latviji, učenici su bili smješteni kod obitelji učenika koji pohađaju Gaigalavas Pamatskolu, a tijekom tjedna su sudjelovali u mnogobrojnim aktivnostima. Gosti su prvog dana u Gaigalavi dočekani priredbom u školi koja je bila uvod u upoznavanje latvijske kulture, kasnije su imali priliku razgledati školu i sudjelovati u likovnim i ostalim edukativnim radionicama. Osim razgledavanja škole, bilo je i razgledavanja gradova kao što su: Rēzekne, Daugavpils, Latgale i glavni grad Riga. U program su također bili uključeni obilasci Bazilike Velike Gospe, koncertne dvorane, Centra inovacija te mnogih muzeja. Naročito treba istaknuti da su učenici svaku večer provodili na školskom igralištu družeći se, igrajući odbojku i košarku te uživajući u predivnoj prirodi i okruženju. 

Nakon svih divnih trenutaka, došao je i najteži: rastanak. Posjetom Latviji završava ovaj Erasmus+ projekt, ali prekrasne uspomene, iskustva i prijateljstva će bez sumnje ostati zauvijek. 

 

Ela Mutić, 8.a

 

Sportska natjecanja održavala su se pod budnim i pravednim okom učiteljica.

Prvenstvo škole u odbojci za djevojčice od 6. do 8. razreda, graničar za djevojčice petih razreda i prvenstvo škole u nogometu za dječake od 5. do 8. razreda. 

Najbolje graničarke bile su djevojčice 5.b razreda, a odbojkašice 6.c, 7.d i 8.d. 

Nogometaši su najbolji u 6.c, 7.a i 8.a. 

 

Dana 25. svibnja naša je dvorana jedva primila sve one koji su htjeli pogledati 

svečanu priredbu učenika razredne nastave. Gotovo 250 učenika nastupilo je u programu koji je imao aktualnu temu – umjetnu inteligenciju. U glazbeno-scenskim točkama sudjelovale su sve učiteljice razredne nastave i produženog boravka sa svojim učenicima.

Samo tjedan dana kasnije, 1. lipnja, održana je svečana priredba učenika predmetne nastave. I tada se glumilo, pjevalo i plesalo, a sve uz veliku podršku obitelji s tribina. 

Također, treba istaknuti da se uz sudjelovanje naših učenika na prezentaciji projekata Treninga životnih vještina na Korzu, održao i Projektni dan pod nazivom  Naši uspjesi, naša postignuća pa su učenici mogli pokazati u čemu su sve sudjelovali tijekom godine.

Prvašići su postali novi članovi Crvenoga križa, a budući prvašići spremni su za prvi dan škole.

Sada ulazimo u završnicu pa svim učenicima želimo uspješan završetak 2022./2023.

                                                                                                                           Irena Ritterman

 

Dominic Giačić (5.d) natjecao se s tekstom „Kako sam postao brat“ Mladena Kopjara, a Borna Brašnić (7.a) ziveo je ulomak iz djela „Tajni dnevnik A. Molea“ Susan Townsend.

U skupnim nastupima, održanim dan kasnije, tekstom „Draga mama...“ Nade Mihelčić predstavljale su nas Neva Roviš, Maša Šverko i Lara Hekalo (8.d), a skupina od čak devet djevojaka iz 6.a razreda nastupila je s tekstom Oscara Wildea: Odani prijatelj.

Nakon selekcije na županijskoj razini natjecanja nastupili su Dominic Giačić (pojedinačni nastupi) i osmašice Laura Hekalo, Neva Roviš i Maša Šverko (skupni nastupi); svi pod mentorstvom Tihane Host.

Prosudbeno povjerenstvo pohvalilo je sve natjecatelje, a posebno Domica Giačića koji je bio nadomak plasmanu na dravnu razinu natjecanja

Marija Jurin, učiteljica razredne nastave

Posjet Ogulinu bio je tematski vezan za život i djelo Ivane Brlić Mažuranić. Učenici su posjetili Ivaninu kuću bajki kroz koju ih je vodila djelatnica kostimirana u Malika Tintilinića, najpoznatijeg lika Priča iz davnina koja im je kroz zanimljive priče uspjela približiti život i književna djela ove iznimne spisateljice. Pogledali su i prigodni film koji ih je podsjetio na poznate likove iz Ivaninih bajki.

Nakon šetnje kroz kuću učenici su se odmorili uz ručak i zanimljive radionice u kojima su i sami sudjelovali u kratkim predstavama i glumačkim ulogama. Radionice je dodatno začinio i posjet vještice koja je učenicima pokazala kako svladati vještinu letenja na metli. Svi učenici su uspješno prošli kratki tečaj te im je na kraju podijeljena i dozvola za letenje na metli.

Posjet Ogulinu ovime je bio završen te su se oko 16:00 sati uputili prema Karlovcu. U Karlovcu su posjetili Aquatiku, veliki slatkovodni akvarij gdje su se upoznali sa živim svijetom hrvatskih rijeka, jezera i močvara. Akvarij je smješten pod zemljom tako da posjetitelji imaju osjećaj da su i sami dio tog podvodnog svijeta.

Obilazak akvarija završio je oko 18:30 sati te su se učenici uputili prema Rijeci. U Rijeku su stigli u 20:00 sati.

Fran Soldatić, 6.d

Učenici, njihovi roditelji i učitelji rado su se odazvali akciji i prikupili mnogo više od predviđenog iznosa. Sveukupno 1149 KN uplaćeno je na račun Hrvatskog Crvenog križa čime je naša škola još jednom pokazala solidarnost prema najugroženijima u Republici Hrvatskoj.

Hvala svim sudionicima humanitarne akcije!

Zrinka Terzić, voditeljica aktivnosti CK

Čestitke ovogodišnjoj ekipi koju čine: Lucija Blažičević, Laura Gašić, Valeria Komljen, Lea Lončar, Mihaela Maria Hrvatin i Sara Jurasić.

 

Zrinka Terzić, 

koordinatorica CK

Lovro Papić (6.d), Luna Skejić (6.d) i Tara Šojat (6.d) dali su svoj doprinos kroz oslikavanje majica s temom o sv. Vidu – zaštitniku grada Rijeke (dječak Vid, Vidovi odgojitelji, riječka katedrala, povijesni elementi grada Rijeke) uz ispisivanje kratkih motivacijskih poruka. Prikupljene kreativne majice, zajedno s radovima učenika drugih škola Primorsko-goranske županije, prodavale su se po prigodnoj cijeni na Korzu, a sva sredstva uplaćena su navedenoj udruzi.

Sudjelovanjem u humanitarnoj akciji OŠ Srdoči još je jednom pokazala koliko je bitno osluškivati druge, prepoznavati njihove potrebe i imati suosjećanja za one koji su drugačiji.

 

Zrinka Terzić

Klub umirovljenika Srdoča ugostio je naše učenike koji su za tu prigodu pripremili nekoliko točaka - čakavske stihove, glazbenu poslasticu na violini, monolog i dvije scenske igre.

Ovo je nastavak suradnje s Klubom umirovljenika koji su prošloga mjeseca bili gosti naše škole, a najesen se opet družimo u sklopu radionica koje će za nas pripremiti umirovljenici.

Učiteljice Tihana Host i Irena Ritterman bile su ponosne na svoje učenike koji su bez treme, od srca, pokazali što sve mogu i zaradili veliki pljesak. 

Pogledajte fotografije s nastupa. 

 

Irena Ritterman, prof.

 

DJEČACI 1.mj. grad, 3. mj. županija

Jakov Jurin 8d

Leon Vuić 8a

Bruno Pipinić 8c

Leon Probojčević 7a

Roko Kustić 6b

Lukas Pupovac 6b

Lucijan Pupovac 4d

Ferdo Spajić 4d

 

DJEVOJKE 2. mj grad, 1. mj županija, 6.mj država

Dora Kustić 8c

Vita Mataja 8c

Nora Forjan 8c

Gaia Primožić 8a

Lana Pranjić 8a

Eliza Spajić 7b

Ema Jerković 6d

Sara Horvat 5d

Viktorija Jadro 5d

 

DJEVOJKE 3. mj grad

Eliza Spajić 7b

Mia Milin 8a

Laura Hekalo 6d

Zara Milin 4a

Zara Brčić 5d

 

 

DJEČACI 2.mj grad, 3.mj županija

Karlo Štimac 8b

Fran Bolić 8b

Gabriel Zlendić 8d

Matija Rončević 8d

Karlo Čeliković 8a

Rafael Pavlić 7a

 

 

DJEVOJKE 1.mj grad, 1. mj županija, 14.mj država

Sara Jurasić 8d

Ema Jerković 6d

Vana Abramović 6d

Lamija Halilović 6d

Nera Sulić 7c

Eliza Spajić 7b

Laura Gašić 7a

Karla Maček 7a

 

 

DJEVOJKE 1.mj grad, 1. mj županija,4. mj država

Sara Jerčenović 8a

Lana Pranjić 8a

Ela Mutić 8a

Meri Delonga 8b

Lea Alajbegović 7d

Ema Veljesovski 6c

Karla Maček 7a

Eliza Spajić 7b

Leonarda Pranjić 6a

Lorena Korica 6a

 

 

DJEČACI 1. mj grad, 3. mj županija

Toni Valentić 6a

Ante Nakić 6a

Dominik Jegjud 6a

Lovro Papić 6d

Maro Klarić 6d

David Dejanović 6c

Noel Ivkić 5c

River Guščić 5d

Luka Dovolić 5d

 

 

DJEČACI 2.mj grad

David Jerčenović 5c

Paulo Janković 5c

Luka Peček 5c

Šime Iskra 6b

Roko Ševerdija 6b

Nikola Tadić 6c

Šimun Bašković 5b

Lovro Dadić 5b

Lujo Cvitanović 5d

Tome Buškulić 4c

 

DJEVOJKE 1. mj grad, 1. mj županija,10. mj država

Ema Jerković 6d

Milana Lukić 6b

Klara Slipšević 6a

Elena Gavran 6a

Vana Abramović 6d

Lamija Halilović 6d

Lena Šarić 6c

Ana Jovanović 6d

Ivana Turkalj, učiteljica TZK

 

 

 

Andreja Poje, mag.prim.educ.

 

Učenici i učiteljice Produženog boravka obilježili su Dan planeta Zemlje raznim aktivnostima.

Time su naglasili važnost očuvanja Zemlje te snagu prirode koja je vidljiva prilikom uništavanja i onečišćavanja prirode i našeg planeta.

Neke od nastalih radova pogledajte u nastavku.

 

Naša škola je Međunarodna Ekoškola od 2007. godine. Od tada raznim aktivnostima kojima promičemo brigu o okolišu kao trajnu vrijednost i način življenja ostvarujemo program „7 koraka“. Svake dvije godine obnavljamo status Ekoškole te smo ove godine potvrdili „dijamantni status“ drugi puta. Kako navodi Udruga Lijepa Naša koja je nacionalni koordinator Ekoškola u Republici Hrvatskoj „Škola mora dokazati da je u provedbi programa, prema zacrtanim smjernicama otišla korak dalje, produbila i proširila rad na izabranim temama te sve aktivnosti mora iscrpno dokumentirati na mrežnim stranicama programa.“ Naša se škola raznim aktivnostima trudi odgojiti mlade ljude sposobne donositi odluke o pitanjima okoliša i razvitku društva u budućnosti čime navedeno dokazujemo već 16 godina. 

Istaknuli bismo kako sve aktivnosti koje provodimo imaju za cilj prije svega motivirati naše učenike i utjecati na promjenu njihovih stavova prema postulatima održivoga razvoja. Nadamo se kako će oni svoje spoznaje širiti u svojim obiteljima i zajednici poput pravog ekološkog vala. 

Marija Jurin i Josipa Žic

Učiteljice su uspjele organizirati preradu maslina u uljari na otoku Krku. Učenici su s guštom uživali u mladom ulju.

Veselimo se budućem urodu i učenju o dragoj nam maslini kroz brigu i trud koji ulažemo cijele godine.

Marija Jurin, učiteljica

 

Zovem se Nina. Moje putovanje je započelo 10. studenog 2008. godine u Rijeci. Taj „poklončić iz raja", kako me naziva moja majka Danijela, dolazi u svoj dom - selo Frlani na Kastvu. 

Od malih nogu sam voljela puno pričati. Bila sam jako živahno, znatiželjno i snalažljivo dijete. U jednom trenutku vozila sam bicikl i rošule, a u drugom plivala i ronila. Bila sam jednostavno neumorna! Redovito sam ljeti sama lovila ribe, rakove, morske kozice, puževe, zvijezde i krastavce, a jednom prilikom u potoku žabe i punoglavce. Tada bi se djeca s roditeljima okupljala oko mene te začuđeno pitala kako to radim. Također se nisam sramila uzeti mikrofon i stati pred masu, pjevati samopouzdano i glasno kao da imam osobni koncert. Kako sam rasla, tako se razvijalo moje likovno izražavanje; od crtanja kredom po betonu i izrađivanja minijaturnih životinja od plastelina do stotinu radova slikanih različitim tehnikama te oslikavanja dva zida moje Osnovne škole Srdoči. Sam poticaj na razvijanje mojih talenata mi je usadila moja majka koja mi je podrška cijelog života kao i moja starija sestra Glorija. Moje rođenje je zapravo sestrina uslišana želja. U školu krećem 2015. godine istodobno kada i u Oratorij. Odgajana sam u katoličkoj vjeri koju čuvam, razvijam i njegujem. Slijedeći tatin primjer, počela sam svirati akustičnu gitaru koju mi je poklonio pokojni nono. Gitaru učim samostalno od svoje jedanaeste godine čemu se svi iznova čude. Nedugo zatim, dobivam od svojih roditelja ukulele kao poklon za trinaesti rođendan. Mnogo sam vremena provela u bolnicama jer bolujem od astme i alergije. Možda mi se zbog toga probudio interes za medicinu i biologiju. U budućnosti želim studirati logopediju te time pomoći ljudima u potrebi. 

Svakog dana se trudim biti najbolja verzija sebe i činiti ono što je moja zadaća te koristiti darove Duha Svetoga koje sam primila sakramentom svete Krizme. Nastojim ne skrenuti s puta te ponosno i snažno hodati stazom života. 

 

Nina Nemec Bajec, 8.b
mentorica: Ana Babić, prof.

Zovem se Jana Šimundić. Početak mog životnog putovanja je moje rođenje, meni i mojim roditeljima poseban datum 1.10.2008. godine. Došavši  na ovaj svijet kao njihovo drugo dijete, obilježila sam njihov, a i sestrin život.

Od samog početka bila sam mirno i bezbrižno dijete. Nakon 4četiri godine bezbrižnog i lijepog odrastanja krenula sam u vrtić. U početku mi je bilo  teško i zbunjujuće provoditi dane s, još tada, meni nepoznatom djecom. Kako su prolazile godine, tako sam sve više zavoljela vrtić i svoje prijatelje. Nakon godina predivnog iskustva u vrtiću, došlo je i vrijeme polaska dalje, u osnovnu školu.  Teško prihvaćam promjene stoga mi je prvi razred bilo uistinu novo i drugačije iskustvo. Prve dvije godine osnovne škole prošle su odlično, stekla sam nova prijateljstva i naučila  mnogo toga. U drugom razredu moj tata je morao otići u bolnicu zbog problema  sa srcem. Stalno je bio tamo, stoga sam odlučila pomoći mami i olakšati joj to razdoblje. Mnogo sam se osamostalila u tom periodu života,  naravno mama je bila uz mene i uistinu se brinula o meni i sestri, no ja sam joj odlučila pomoći koliko mogu. Iako sam bila tek drugi razred, shvatila sam koliko je obitelj važna  te provodila više vremena u okružju voljenih. Uz puno molitve  i nadanja, moj tata je ozdravio. U tom trenutku bila sam jako zahvalna što mogu opet vidjeti oca te provoditi vrijeme s njim. Taj događaj mi je podario nadu i volju za napredovanjem i upornosti u životu. Kroz školovanje naučila sam razlikovati dobro od lošeg, ispravno od neispravnog i što je najvažnije naučila sam kako postati bolja osoba iznutra i izvana. Upoznala sam brojne ljude,  no ostavila sam samo one koji znaju cijeniti prijateljstvo i koji su uvijek tu uz mene. U školi  sam odlična učenica  te se trudim najviše što mogu. Roditelji su jako ponosni na mene i velika su mi podrška u životu. Od malena volim pjevati, sa sigurnošću mogu reći da je to ono što me čini sretnom.  U šestom razredu dobila sam psa, roditelji su vjerovali da sam dovoljno odgovorna što sam im i pokazala. Izvršavam svoje obveze svakodnevno te se trudim pomoći svima koliko mogu. Sada završavam osmi razred u sebi noseći puno sjećanja i lijepih trenutaka koje ću pamtiti cijeli život. Tužna sam što ću se odvojiti od svojih prijatelja s kojima sam provela osam vrlo značajnih godina života.

 Osnovnu školu pamtit ću kao mjesto gdje sam naučila što je život i što on donosi. Nedostajat će mi trenutci koje sam provela sa školskim kolegama koji su mi kroz godine postali pravi prijatelji za pamćenje. To je život, nije uvijek sjajan i vedar, no kroz odrastanje shvatimo da su uspomene samo mali njegov dio.  Veselim se budućnosti i nadam se da će me isto tako lijepo iskustvo dočekati i u daljnjem životu.

 

Jana Šimundić, 8.a
mentorica: Ana Babić, prof.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Moj Život 

 

Rođen sam 2. studenog 2008. godine u KBC Rijeka. Svojim roditeljima sam bio prvo dijete. Mama je predložila da se zovem Antonio, a tata se složio, i tako sam dobio ime. 

 

Kao mali najviše sam vremena provodio s djedom i pokojnom bakom. Oni su živjeli kat ispod nas i cijele dane sam provodio s njima. 

U vrtić nisam išao jer me baka čuvala. Kada sam napunio pet godina , dobio sam brata Luku. Bio sam sretan jer mi je samom bilo jako dosadno i nisam imao nikoga za igru. 

Velik dio mog djetinjstva obilježili moji bratići Dorian i Adrian s kojima sam provodio puno vremena igrajući nogomet i crtajući. 

To mi je za sada najdraži period života i imam lijepe uspomene. Kada sam krenuo u malu školu , nisam bio oduševljen. Jedva sam se čekao vratiti doma i igrati s bratom. Tamo sam stekao prijatelje, ali s njima više nisam u kontaktu. Nakon male škole krenuo sam u Osnovnu školu Srdoči , koju još pohađam. U prvom razredu stekao sam prijatelje s kojima se i dan danas družim. Za mene je to bila velika promjena jer sam bio dosta povučen i nisam se volio javljati na satu. Počeo sam trenirati karate, ali to nije dugo potrajalo te sam se u drugom razredu upisao na nogomet koji i dan danas treniram. Golman sam i pazim da nijedna lopta ne zaluta u moj gol. Početkom četvrtog razreda dobio sam brata Matea. Nisam bio sretan jer nisam mogao zamisliti život s još jednim bratom, ali sada sam jako sretan što ga imam i ne bih mogao zamisliti život bez njega. 

 

Prije nekoliko mjeseci preselio sam se na Škurinje i bilo mi je teško priviknuti se na novu sredinu. Trenutno pohađam  osmi razred i još razmišljam o srednjoj školi koju ću upisati i o život koji je preda mnom.

 

Antonio Topalović, 8.a
mentorica: Ana Babić, prof.



 Moja autobiografija

 

            Zovem se Petra. Rođena sam 3. veljače 2009. godine u Rijeci. Kći sam Diane i Pave. Kao i svi, prvih mjeseci svoga života se ne sjećam.

Kada sam napunila dvije godine, postala sam starija sestra. Rodila se moja sestra Helena. Obožavala sam ju držati i igrati se s njom. Sa svoje tri godine krenula sam u vrtić. Svaki dan bih se radosno budila i odlazila tamo. U vrtiću sam upoznala puno prijatelja s kojima se i danas družim. Iako bih voljela reći da sam imala bezbrižno djetinjstvo, nije uvijek bilo tako. Kada sam napunila četiri godine, završila sam u bolnici. Imala sam izraslinu na vratu za koju se kasnije ustanovilo da je dobroćudna cista koju sam morala operirati. Dane sam provodila u bolničkom krevetu s velikim zavojem oko vrata. Nakon par mjeseci, kada sam se već oporavila, rodio se moj brat Luka. On je unio dašak svježine u naš dom. Tada smo mislili da je mojim zdravstvenim problemima došao kraj, ali cista se vratila. Kroz godine sam ju operirala još nekoliko puta. Došao je dan kada sam krenula u prvi razred. U tom razdoblju počela sam trenirati karate. Većinu vremena posvećivala sam sportu, ali to nije kvarilo moj uspjeh u školi. Stvari su postale teže kada sam započela peti razred. Dobila sam nove teške predmete, osim toga pojavio se novi smrtonosan virus. Zbog virusa smo školu pratili od kuće, a treninge sam odrađivala na grupnom pozivu s trenerima. Nije bilo lako, ali to razdoblje je sada iza mene.

Sada završavam osmi razred i upisujem se u srednju školu. Karate je i dalje ostao moja najveća ljubav. Puno sam napredovala i ostvarila sam velike rezultate na natjecanjima. Sretna sam što sam našla sport koji me ispunjava. U životu mi nije uvijek bilo lako, ali drago mi je što imam obitelj i prijatelje na koje se mogu osloniti. Ponosno nosim titulu starije sestre i najbolje prijateljice. Volim svoj život i cijenim sve što imam.

 

Petra Knežević, 8.b
mentorica: Ana Babić, prof.

 

       Mama. Najvažnija riječ u mom životu. Ona uvijek moj oslonac, grli me i ljubi, brine se jesam li sigurno i na vrijeme stigla u školu i iz nje.

        Moja mama zove se Vesna. Oči moje majke zelene su poput rosne trave. Svojim me pogledom čuva kao kap vode na dlanu. Kosa joj je kratka i smeđa poput moje. Ima lijepe guste smeđe obrve i trepavice koje joj ističu oči. Ruke su joj meke poput svile i uvijek tople da bi grijale moje. 

Moja mama ima naporan posao. Dolazi s posla umorna i iscrpljena, ali niti tada ne prestaje biti moja mama. Svakog dana pomaže mi oko školskih zadataka i učenja. Matematika joj je laka strana i uvijek mi može pomoći. Uz to, ima veliku maštu, lijepo crta i voli čitati. Mudra je, pametna, pažljiva, ali i lukava. Zapravo, niti jedna od tih osobina ne može je u potpunosti  opisati. Uvijek je opuštena i puna energije. Voli plesati i pjevati. Uvijek želi da plešem s njom, iako se meni nikada ne da, ali zato obožavam pjevati i pjevala bih s njom cijeli dan i noć.

Sve moje brige i muke nestanu kada joj ih povjerim. Uvijek mi da neki mudar savjet. Za svaki problem naći će rješenje. Uvijek me učila i još uvijek uči da budem dobra prema svima, da uvijek znam odabrati pravu stvar i baš zbog toga moja mama mrzi laži. Otkriva svaku laž koju joj netko kaže, pogotovo ja. Laži su, mislim, jedina stvar koju moja mama mrzi. 

       Puno bih toga mogla napisati o svojoj mami. Sve to ne stane u ovih nekoliko redova, riječi i rečenica. Ovo su samo neke osnovne stvari koje bi svatko tko je upozna odmah primijetio i zaključio. Ono najvažnije jest da ja svoju mamu volim više od bilo koga i da je ona za mene posebna osoba. Ja sam sunce i sreća njena najveća, a ona ljubav moja. Moj anđeo čuvar.

Leona Kružić, 6.b

 

 Dragi Ivane,

pišem ti ovo pismo kako bih ti zahvalio na svim tvojim postupcima koji su mi dokazali da je obitelj moje najveće bogatstvo. Shvatio sam da obitelj mogu činiti i samo dvije osobe ako među njima ima ljubavi.

Imao sam potrebu osloviti te upravo tvojim pravim imenom koje nosiš već toliko godina, od davne 1984.  Ne mogu ti opisati koliko me tvoja priča razveselila kada sam shvatio da je sreća konačno pokucala na tvoja vrata. Nažalost, jednako tako cijela me priča o tvom životu jako i rastužila. Dosad nikada sličnu priču nisam čuo. Kada sam započeo pisati pismo, ono je trebalo izgledati potpuno drukčije. Rasplet priče Ante Gardaša zaista me šokirao, ali pozitivno. Moram ti reći samo da bih u današnje vrijeme uz internet i Google puno brže došao do informacije kako se zapravo zvao čovjek koji je sagradio most na Dunavu u Budimpešti. Također, jako brzo bih došao do odgovora na pitanje je li on zapravo preživio nakon što je skočio u rijeku. Znao bih i da to sve piše u knjizi Otključani globus koju je napisao Pero Zlatar. Želim ti reći da je sve to o Adamu Clarcu samo legenda i da lavovi zapravo imaju jezik, ali se ne vidi s donje strane zato što leže na kamenim blokovima visine tri metra. Drago mi je što si ipak, uz svoju majku koja je nažalost ili na sreću doživjela ponovno nesreću na pruzi, saznao pravu istinu i odgovore na sve što te desetak godina mučilo.

Žao mi je što na svijetu postoje djeca koja nemaju uz sebe svoje roditelje. Zapravo mi koji živimo uz svoju obitelj od rođenja nismo ni svjesni koliko pitanja takva djeca imaju u glavi. Srećom u domu postoje takvi dobri ljudi poput Krmpotića i Medvidovića koji su tebe i tvoju majku, a vjerujem i drugu djecu u sličnoj situaciji povezali. Jako je lijepo imati svoju mamu. Drago mi je što si u potrazi za odgovorima uspješno pronašao ne samo svoje ime, nego ljubav i obitelj što je puno više od pravog imena. Sviđa mi se što uz sebe i dalje imaš svog prijatelja koji zapravo jedini i nije odao tvoju tajnu. 

Naučio sam čitajući ovaj jako dirljiv roman sa sretnim završetkom da tajna mora biti čvrsto sačuvana u srcu onoga s kime smo je podijelili. I ja bih sa svojim najboljim prijateljem htio dijeliti tajne, ali jako je teško pronaći neku osobu koja je spremna čuvati tu tajnu i nikome je ne odati. Teško je znati tko je baš ta osoba, to se može saznati tek u ovakvoj teškoj situaciji u kojoj si ti bio. 

I još za kraj htio bih ti reći da puno pozdraviš Krcu i Maju. Nadam se da ste možda postali par! Najviše mi pozdravi svoju majku tetu Lelu. Znam da ćeš me sada ispravljati, ali za kraj bih te volio pozdraviti imenom Filip, jer sam u ovom romanu nekako zavolio to ime.

Šaljem ti puno pozdrava iz Rijeke!

Antonio Kljajić, 5.d OŠ „Srdoči“  

 Svakodnevno se na televiziji govori o ratu, žrtvama, izbjeglicama, odnosno o ljudima koji napuštaju svoje domove te odlaze daleko. Najtužnije su mi snimke uplakane i uplašene djece koja više nemaju svoje kuće, vrtić, školu, igralište, prijatelje, a neki čak ni roditelje. Razmišljao sam o sebi, svom životu, o životu u miru.

 Moj život je bezbrižan i miran te prepun zanimljivih i veselih događaja. Živim s obitelji koja je uvijek uz mene, koja mi daje puno ljubavi te se uz njih osjećam sretno. Živimo u mirnom i sigurnom gradu. U njemu se mogu slobodno kretati gdje god poželim te bezbrižno ići u školu, na treninge, igralište i sva druga mjesta. Ne moram se skrivati u skloništima i bježati od oružja kao što to moraju djeca iz ratnih područja. Nisu mi, kao njima, oduzeta dječja prava: pravo na mir, život, školovanje, igru, nego baš suprotno – ja svaki dan uživam u svemu tome. U mom naselju su ujutro ulice, koje vode prema školi, prepune nas učenika koji bezbrižno idemo u školu. Tada koristimo svaki trenutak za smijeh i razgovor o zanimljivim igrama. Kad zazvoni školsko zvono za početak nastave, tada počinje ozbiljan rad i učenje. Najdraže mi je zvono ono koje označava kraj nastave jer to znači da je došlo vrijeme za opuštanje i igru. Poslijepodnevne sate provodim na igralištu ispred kuće u igri s prijateljima. Uvijek osmišljavamo zanimljive igre ili vrijeme provodimo u sportskim aktivnostima. Na tom se igralištu i u društvu svojih prijatelja osjećam sretno, jednako kao i doma uz svoju obitelj. Moji savršeni dani u tjednu su oni kada idem na treninge, na košarku i atletiku, jer je sport zabavan i zdrav. Ono što me posebno veseli su odlasci na skijanje, izlete i razna putovanja jer to znači odličnu zabavu s prijateljima i obitelji. Na putovanjima je uvijek zanimljivo i poučno.

Miran, bezbrižan i sretan život mi puno znači. Nadam se da će uskoro prestati rat te da će sva djeca biti sretna i sigurna u svojim mjestima i uz svoju obitelj kao što sam i ja.

 

Lovro Papić, 6.d

 

U svijetu kakvog želim nema nasilja. U tom predivnom svijetu nema onečišćenja, uvreda, psovki ili ogovaranja. Taj je svijet pun dragih i brižnih ljudi koji se brinu jedni za druge. Nitko se ne smije drugome i nema zadirkivanja.

U njemu se uvijek dobro dobrim vraća i svi su ljudi sretni. Nitko se ne brine zbog novca i svi rade ono što vole zbog toga što se svi poslovi dovoljno plaćaju. Nitko ne zadirkuje nikoga i ne šali se na tuđi račun. Svi su u tom svijetu nasmiješeni  i radosni. U tom svijetu priroda je očuvana i životinje žive u skladu s ljudima. Čak su i komarci prognani zbog previše ometanja ljudi. Nema krađa, oružja ili ratova. 

 U tom su svijetu svi predivni na svoj način. Svi se poštuju bez obzira na boju kože ili vjeru. Svatko ima prijatelja i baš nitko nije usamljen i sam. Ne postoje loši snovi, samo oni dobri.               

Nadam se da vam se sviđa svijet kakav želim zbog toga što je to najbolji svijet koji mogu zamisliti.

                                                                                                      Nika Popović, 6. b

                                                                                                             

 

 

   Jedna osoba u mojoj obitelji je vrlo posebna, a to je moj dida. On se zove Milan Nosić, umirovljenik je, ima 76 godina i za sebe kaže da nije star te da će još dugo živjeti, barem do stote. Živi na Srdočima, u ulici Dobriše Cesarića u kojoj živim i ja. Moj dida je na Srdočima dao ulicama imena po književnicima, a omiljeloga pjesnika Cesarića je odredio za svoju ulicu. Ime ulici u kojoj je moja škola dao je prema Anti Modrušanu, prvomu učitelju u Srdočima.

   Moj je dida drag, dobar, miran i pametan, srednje je visine i normalnoga stasa. Ima sijedu kosu i proćelav je. Oči su mu zelene, a usne blijede. Vrlo je smiren te su mu i kretnje takve. Kad je doma, voli se oblačiti sportski tako da mu je udobno. Kada ide nekamo, uvijek nosi odijelo, pogotovo prije dok je radio. Moj je dida profesor, jezikoslovac, doktor znanosti i akademik. Radio je na Filozofskom fakultetu u Rijeci gdje je predavao hrvatski i češki jezik te još nekoliko predmeta iz jezika. Napisao je dvadeset i pet knjiga te više od sto članaka o jeziku. Poznaje ga puno profesora iz cijele Europe. Čuo sam da je na poslu bio ozbiljan, pošten i strog. Taško ga takvoga mogu zamisliti jer je prema meni uvijek blag i veseo. Nije on sposoban samo za posao pisanja knjiga i članaka nego je i dobar kuhar. Baka ga hvali da je vrijedan jer joj pomaže u kući. Puno vremena provodi u pisanju knjiga, ali kada ja dođem, prestaje pisati i posveti se meni. Njegove dvije najveće ljubavi su obitelj i knjige. U svojoj knjižnici kod kuće ima oko 1.500 knjiga iz jezika i povijesti koje je sve pročitao. Kad sam bio mali dida me je čuvao i igrao se sa mnom, a sada puno pričamo zajedno. Moj je dida mirna osoba, nikada ne viče i ne ljuti se. Pun je ljubavi prema svima nama iz obitelji i ništa mu nije teško za nas uraditi. Imam osjećaj da mu je srce veliko kao kuća.

   Moj dida je divna osoba i moj uzor. Uvijek mi kaže da sam njegovo zlato i mudra glava. Svi ga puno vole, a pogotovo ja. 

Lovro Papić, 6. d

 

 

U svijetu kakvog želim sve bi bilo ispunjenje snova! Onih najželjenijih želja!

Svijet u kojem bih željela živjeti ne bi uopće bio zagađen. Ne bismo imali problema sa školom i ocjenama. Ne bi bilo ratova niti ikakvih sukoba. 

Željela bih da su u tom svijetu kuće i zgrade, automobili i avioni.... Ma, da je cijeli svijet šareniji! Ne mogu ni nabrojati što bi to sve bilo; a ako bih i pokušala – trajalo bi do sutra!

Sve u tom svijetu bilo bi...Pa jednostavno – drukčije! Od onečišćenja sve do prijateljstva. Najljepše bi bilo kada bismo se s prijateljima mogli igrati i družiti po cijele dane!

U svijetu kakvog želim svi bismo imali prijatelje! Čak i oni nespretni, koji ne znaju baratati riječima. Oni koji ne znaju kako započeti razgovor ili mucaju... Željela bih da nemaju tih problema.

Željela bih da ne postoje bolesti i da smo svi zdravi; da se ne moramo brinuti hoćemo li se prehladiti ili bilo što gore.

Da svijet jednostavno bude jedno predivno mjesto u kojem su svi zadovoljni – i životinje i ljudi!

Bilo bi čarobno gledati zalazak sunca svaku večer i na nebu vidjeti sve nijanse plave, narančaste, ružičaste, ljubičaste...

               Samo pokušaj zamisliti život poput tog! Zar ne bi bilo čarobno živjeti u takvom snu?

 

 

 

Lara Košuta, 6.a

 

 

Učenje matematike

pravo je mučenje:

zbrajanje, oduzimanje,

množenje, dijeljenje,

da ne zaboravim

geometrijsko crtanje.

 

Kada krene ispitivanje,

ne gine nam loše ocjenjivanje.

I zato nas čeka puno sati sjedenja

i u muci znojenja.

 

 

Fran Soldatić, 6.d

Pod vodstvom mentorice maestre Ane Babić učenici su se vrijedno pripremali ne bi li postigli što bolje rezultate i usustavili sve naučeno tijekom osam godina te obogatili svoj rječnik novim izrazima, riječima iz zahtjevnijih tekstova.

Na Županijsko natjecanje pozvana je učenica 8.c razreda, Petra Kovač koja je na školskoj razini ostvarila najbolje rezultate.

Županijsko natjecanje održano je 9. ožujka u Osnovnoj školi Zamet. Petra je osvojila drugo mjesto u svojoj kategoriji i samo nekoliko bodova dijelilo ju je od prvog mjesta i državne razine. 

Nadamo se da će svi Talijani, kako ih od milja zovemo, i u srednjoj školi nastaviti s učenjem talijanskog jezika te da ćemo o njihovim uspjesima još čitati i slušati.

Ana Babić, prof.

Nažalost, nisu se natjecale učenice koje su zbog bolesti bile spriječene nastupiti na školskoj razni, Mila Musulin i Ema Peruško iz 8.b razreda.

Nakon održanog Školskog natjecanja na kojem su sve učenice ostvarili zavidan broj bodova, na županijsku razinu pozvane su Sara Jerčenović, 8.a, Marija Terzić, 8.b, Leona Anđelić 8.c te Neva Roviš i Katarina Miškulin iz 8.c razreda. 

Županijsko natjecanje iz hrvatskog jezika održano je 28.ožujka u Osnovnoj školi Vežica. Djevojke su bile uspješne zauzevši različita mjesta na tablici od 7. (Marija Terzić, 8.b) nadalje.

Nažalost, iako je pozvana na županijsku razinu, Sara Jerčenović nije mogla nastupiti budući da je u isti dan organizirano Državno natjecanje u nogometu za djevojčice u Poreču na kojem je Sara uspješno igrala sa školskom ekipom.

Svim našim učenicima želimo puno uspjeha u daljnjem školovanju te da i dalje njeguju i razvijaju ljubav prema svojem materinjem jeziku.

Ana Babić, prof.

Tijekom godina bila je na puno turnira, a najvažniji su joj Prvenstvo Hrvatske gdje je 2020., 2021. te 2022. zauzela mjesto državne prvakinje u svojoj kategoriji. 2021. je postala i Balkanska prvakinja. 2023. viceprvakinja je Hrvatske. Ide i na međunarodne turnire u nama susjednim državama kao i međunarodne turnire svjetske karate lige za mlade od 2021.g.( Venice, Coruña, Cipar…). 

 

Na natjecanju International Explosion Dance fest održanom 11.0.2023. osvojile su brojne nagrade. 

1.      mjesto s koreografijom „Jai Ho“ 

2.      mjesto s koreografijom „Petar Pan“

1.      mjesto s koreografijom „Work“

 

1. mjesto s koreografijom „Sip“ 

1. mjesto (Laura) sa solo izvedbom „A pale“

Na natjecanju Dance Fest održanom u Novom Sadu 18.03-20.03.2023. sa koreografijom „Sip“ sestre su osvojile 1. mjesto.

Laura je sa solo izvedbom  „A pale“ osvojila 1. mjesto ...

 

 

1. GRUPA – Martina Miškulin, Mikaela Perković, Nina Savić, Ema Sokol 

(video u prilogu maila)

 

2. GRUPA – Leon Agatić, Luka Dovolić, Dominic Giačić, River Guščić 

mentorica: Ivana Tulić, prof.

Valja istaknuti da se ostvarila i suradnja s OŠ Turnić. Naime, učenicima je poslana priča s drugim problemom koji će polaznici Građanskoga odgoja i obrazovanja riješiti s učiteljicom Josipom Andrušić. 

 

                                                                                                                                            Irena Ritterman

 

Učenicima se najviše svidio film U Nadi je spas o djevojčici Mirsadi koja je udomljena i unatoč tomu, sretna, marljiva i razigrana. Mirsada je proživjela drugačiji život od ostale djece, ali se i dalje nada najboljemu.

Također, oduševio ih je dječak Vito u filmu Nije baš dobar osjećaj jer je iskren i hrabar - iskreno progovara o tome kako se nosi s mucanjem, hrabro se suočava sa svim izazovima i ne odustaje od svojih ciljeva i snova.

Anketa je pokazala da bi naši učenici voljeli snimiti film o nasilju putem interneta,  dobroti, pomaganju, prijateljstvu.

                                                                                                       Irena Ritterman, uč. H

Drago nam je da smo razveselili mališane u Domu za nezbrinutu djecu Ivana Brlić-Mažuranić uoči blagdana. 

Hvala još jednom svim učenicima koji su darovali igračke, roditeljima koji su podržali akciju i posebno hvala gospođi Bendri koja nam je puno pomogla oko organizacije i prijevoza. 

Irena Ritterman, prof.

Mozgalice, slijepa karta, pogodi tko sam, križaljke i kvizovi znanja samo su dio onoga  što su šestašima pripremile učiteljice Nensi Lučić Kinkela i Irena Ritterman. Pobjednike je, naravno, čekala slatka nagrada.

Irena Ritterman, prof.

Draga Ivana, 

          pišem Vam ovo pismo s velikim uzbuđenjem. Kao i mnoga djeca, čitao sam Vaša djela i zavolio Vaše likove. Vaše bajke potaknule su me da i sam napišem jednu. Učiteljica me ohrabrila da Vam ju pokažem. Bajka je to o ocu, sinovima i čarobnim predmetima. 

        Nekad davno živjela tri brata sa svojim starim ocem koji je bio čarobnjak. Jednoga dana otac pozove sinove u svoju staru skromnu kućicu te svakome od njih dade po jednu čarobnu stvar. Najstarijem sinu čarobnu oštricu koja sve reže kao da prolazi kroz maslac. Srednjem sinu luk koji nikad ne ostaje bez strijela, a najmlađemu čarobni plašt koji ga čini nevidljivim.

Najstariji je sin svake zime svojom oštricom jednim zamahom sjekao drva za ogrjev i kuća je uvijek bila topla. Srednji je sin lukom svojoj obitelji osigurao obilje hrane. Otac je svakim danom postajao sve ponosniji na svoja dva sina te ih je svakodnevno hvalio. Najmlađem sinu dojadilo je slušati kako otac hvali braću te ode od kuće u nepoznato.

Lutao je  svijetom. Nije znao mnogo o svijetu, ali je bio dobra srca i vrlo domišljat. Pomoću svoga čarobnog plašta krao bi hranu bogatim i imućnim trgovcima, no ne bi tu hranu zadržao za sebe već bi je podijelio sa siromasima.

Dok je najmlađi sin tako putovao svijetom istražujući ga i čineći dobra djela, braća i otac jako su se obogatili prodavajući drva koja je najstariji sin sjekao i hranu koju je srednji sin ulovio. Kupili su ogromnu kuću kojoj su živjeli samo njih trojica. Braća su već pomalo zaboravila na brata, misleći da im je bolje bez njega. Otac nije tako mislio, on se svake noći molio za svojega najmlađega sina, plakao bi i tugovao za njim. 

Prolazile su tako godine, jedna za drugom. Sinovi i otac sve su se više obogaćivali, a najmlađi je sin proputovao cijeli svijet i upoznao baš svakoga siromaha.  

Jednoga dana otac se strašno razboli, pozove sinove te im reče: „Morate pronaći brata što je brže moguće!“ I tako krenuše u potragu za bratom. Dok su putovali, zaustavi ih jedan siromah vidjevši da nešto traže te ih upita: „Što tražite, gospodo?“ Kada su braća izgovorila ime i prezime, siromah se nasmiješi i ispriča im koliko je njihov brat velik i dobar, reče im što je sve njihov brat učinio za siromahe. Tada im objasni da se vrate u svoj grad jer će njihov brat prolaziti onuda za nekoliko dana. Tako i učiniše. Nisu bili previše sretni kada su ga ugledali dok je brat bio oduševljen - srce mu je bilo puno radosti. Krenuše zajedno k ocu. Otac je bio presretan kada je ugledao najmlađega sina. 

Kada je u miru i sa smiješkom na usnama sklopio svoje umorne oči jer mu se želja ispunila, najmlađi se sin sjajno domisli nečega. On uze od svakog brata čarobnu stvar te ih spoji. Spojivši ih, one postadoše komadić srca njihova oca. Potom mu to prisloni na prsa. Otac odjednom otvori oči i u tom trenutku ozdravi. Kada su shvatili što je učinio najmlađi brat, braća su se posramila i zamolila za oproštaj. Brat je pak obećao da više nikada neće pobjeći od kuće. Sinovi i otac živjeli su sretno do kraja života. 

Nadam se da će Vam se svidjeti moja bajka o važnosti dobrote i nesebičnosti. 

 

                                          Srdačno Vas pozdravljam!

                                                                                      

                                                                                                    Šimun Bašković, 5.b

 Naši učenici sudjelovali su od 9. do 11. lipnja u još jednoj terenskoj nastavi u inozemstvu. S obzirom na nekoliko godina prisilnog odustajanja od dugih putovanja uzrokovanih pandemijom, napokon je na red došlo novo putovanje u zemlje njemačkog govornog područja.  Na redu je bila Austrija i Njemačka kroz  3 dana nezaboravnih doživljaja. U prvom danu učenici polaznici izborne nastave njemačkog jezika razgledali su rudnik soli Salzwelten, 250 metara pod zemljom uz izvrsnog vodiča, prigodnu uniformu  i dobro društvo. K tomu smo kasnije dodali i razgled autohtonog Keltskog sela. I neizostavan posjet shopu.

 Nakon toga stigli smo do Salzburga (Mozartov rodni grad i još puno toga). Grad je kao i uvijek predivan, čist, odiše Mozartom, glazbom, Mozartovim kuglicama i mnogim drugim ljepotama. I fijakerima, naravno… Slobodno vrijeme provedeno je u potrazi za hladnim pićima, sladoledom, suvenirima.. Bilo je jako toplo.

 Preostala 2 dana učenici su proveli u Münchenu, glavnom gradu Bavarske gdje su se pobliže upoznali s gradskim centrom i njegovom funkcionalnošću. Posebno ih se dojmilo zelenilo kojeg u ovom velikom, urbanom centru, začudo, ima jako puno.

 Najzanimljiviji dio ove etape za dječake je bio posjet Allianz Areni i stadionu  nogometnog kluba Bayern München, koji je grupa razgledala u sklopu vođene pratnje. Trava, svlačionice, tunel, shop, itd…. Sve je bilo božanstveno za naše male obožavatelje nogometa. Nakon toga posjetili smo i obišli veličanstveni Muzej BMW, koji je ponudio pregled  proizvedenih primjeraka ovog auto branda od davnih dana do najmodernijih.  

Zadnja etapa terenske nastave bila je vožnja prema jezeru Chiemsee i vožnja brodom na otočić u centru ovog jezera koji krije jedan od najljepših i najskupljih dvoraca u Njemačkoj izgrađen po nalogu bavarskog kralja Ludwiga II, koji nosi nadimak i Kralj iz bajke.  Njegovi nevjerojatni dvorci primjer su imaginarnog svijeta bajki u kakvom svatko od nas potajno želi živjeti. Daleko od stvarnosti. Dvorac i parkovi oko njega te ukupna vegetacija oduševili su učenike. Dva sata u oazi punoj vodoskoka, cvijeća,  svježeg zraka i čarolije.

Povratak kući bio je naporan zbog duge vožnje, ali i pun doživljaja. A torbe su bile prepune suvenira..

Veselimo se novim putovanjima! Podržite nas svojim pozitivnim mislima. I pođite s nama….

Dubravka Poljak, prof.

Problem životinja u zatočeništvu nije nepoznanica. Riječ je prvenstveno o divljim životinjama koje su zatočene u cirkusima, zoološkim vrtovima ili o onim životinjama koje je čovjek na bilo koji način izdvojio iz prirodnog staništa i zatočio te ih vrlo često eksploatira radi zarade ili vlastitoga interesa. 

Najveći problem gore navedenih životinja je nedostatak novca na koji se nadovezuju problemi poput premalog i neadekvatnog prostora na kojemu životinje borave te nedostatne i neprimjerene prehrane i skrbi za iste. Posebno je teško zadovoljiti uvjete divljih životinja prema kriterijima Zakona o zaštiti životinja. Prema navedenom zakonu, zabranjeno je držati životinje u prostorima koji se razlikuju od njihovoga prirodnoga staništa, odnosno tjerati životinje da čine radnje koje ne čine inače u svom prirodnom okruženju. Tigar, primjerice, treba veliku količinu hrane, kao i veliki prostor kako bi se mogao kretati. U lošim uvjetima, životinje pate, obolijevaju, a ponekad i ugibaju. Što se tiče cirkusa, njihovo djelovanje bi trebalo biti strože regulirano jer je zabranjeno dresiranje životinja i korištenje životinja u zabavne svrhe u neprirodnim uvjetima. Takva praksa još uvijek živi, ne samo u cirkusima, već i u manjim, primitivnijim sredinama.  Postoje, međutim, životinje koje uživaju u dresuri (radni psi) te je njih dopušteno dresirati. Postoje svakako i pozitivni primjeri držanja životinja u zatočeništvu. Rezervati i zoološki vrtovi pomažu u oporavku i zaštiti ugroženih životinja. Jedan od problema koje valja rješavati svakako je i donošenje zakona uslijed kojih bi se uvele strože kazne za krivolovce koji su glavni krivci za zatočeništvo životinja u prvom redu. 

Držanje životinja u zatočeništvu je veliki problem koji će postojati sve dok ne shvatimo da su životinje živa bića sa svojim potrebama i da je naša dužnost da im pomognemo. 

Petar Manestar 7.c

U današnje vrijeme svi ljudi provode mnogo vremena na društvenim mrežama. Najčešće se samo zabavljaju jer im je dosadno i ponekad mogu naći nešto zanimljivo, no društvene mreže imaju i mnogo loših strana. 

Aplikacije koje ljudi najviše koriste su Instagram i Tiktok. Iako postoje „kreatori“ (autori) sadržaja (tzv. „content“) koji je istinit ili čak poučan, neki autori objavljuju samo laži. Ovo posebno dolazi do izražaja kada je u pitanju fizički izgled. Većina poznatih „influencera“ koristi aplikacije poput Photoshopa kojima mijenjaju i ispravljaju sve za što smatraju da nije savršeno. Izmjenjuju oblik tijela, strukturu lica, veličinu usana, nosa ili slično, a i uz šminku koju već imaju na sebi, stavljaju puno filtera. Nakon svih tih promjena izgledaju kao potpuno druga osoba, no njihovi pratitelji to ne znaju. Zato mogu dobiti komplekse i osjećati se nezadovoljno sa sobom. Žele se promijeniti i izgledati kao netko tko ni sam ne izgleda kao na slikama. Posebno je opasno što ponekad djeca i mladi rade užasne stvari kako bi postigli izgled koji nije realističan. Osobe koje se još trebaju razvijati idu na razne dijete. To im može jako naštetiti, a ponekad dobivaju i opasne dijagnoze. Zbog opterećenosti svojim izgledom, nerijetko pribjegavaju i suicidu. Roditelji gube svoju djecu zbog „influencera“ koji se lažno predstavljaju motivirani zaradom, a ne shvaćaju kako negativno utječu na djecu i mlade.

Postoje ipak i neki „influenceri“ koji pokazuju realno stanje te nam  nastoje pomoći. Žele da vidimo kako nitko nije savršen te poručuju da se ne treba uspoređivati. Drago mi je da takvi ljudi postoje te se nadam da će ih biti još više. 

Nika Božić, 7.c

 

kao i prethodnih godina, izvještavamo vas o događanjima u školi i izvan škole u kojima smo sudjelovali, no što je još bitnije, nastojimo pokazati mnogobrojne aktivnosti naših učenika u kojima dolazi do izražaja njihova kreativnost i afiniteti. Cilj nam je da školski list postane mjesto na kojem se može pokazati što su i kako učenici tijekom godine radili i stvarali. Uz dosadašnje rubrike, uvodimo i novu - Uspjesi naših učenika izvan škole. Sve više prostora zauzimaju i sadržaji vezani uz međunarodne Erasmus+ projekte i e-Twinning, koji su odraz novoga doba i otvaranja prema drugačijim oblicima učenja, koji donosi neku novu dimenziju našoj školi. Tu su i brojne aktivnosti vezane uz Građanski odgoj i obrazovanje kojima se otvaramo prema lokalnoj zajednici. Brojnim terenskim nastavama, gostovanjima i sadržajima polaznici započinju svoje prve korake na putu da postanu aktivni građani. Pokazali smo vam, također, vrlo bogat sadržaj aktivnosti u našoj knjižnici kojega ne manjka ni ove godine te je "zauzeo" čak dvije rubrike!
Osvrnuli smo se i na Riječki karneval i naše Srdočke školane koji ostaju trajan zapis jednog zaista spektakularnog događaja koji će naši učenici pamtiti i dugo nakon što napuste školu Srdoči.

Našu uredničku ekipu ove godine činili su:

Do iduće godine pozdravlja vas uredništvo Srdočkog pulsa i njihova voditeljica Antonija Strika.  

1.      kadetski i mlađejuniorski rekord na 4x100 mješovito u 50-metarskom bazenu

2.      kadetski rekord na 4x100 mješovito u 25-metarskom bazenu

3.      kadetska prvakinja na 100 i 200m prsno u 25-metarskom bazenu te na 100m prsno u 50-metarskom bazenu

4.      aktualna prvakinja na 50 i 100m prsno u 25 i 50-metarskom bazenu te 2. na 200m prsno u kategoriji mlađih juniorki i juniorki (2009-2006)

5.      zlato na 100m prsno, srebro na 50 i 200m prsno te zlata u štafetama 4x100 mješovito (muško-ženska i ženska) na Susretu 4 reprezentacije HR-SLO-BIH-SRB (Sarajevo 25-26.3.2023.)

6.      četvrte u štafeti 4x100 mješovito i deveta na 100m prsno na Multinations Youth Cup-u (Beograd 1-2.4.2023), u konkurenciji 16 europskih reprezentacija

7.      sportašica III. Kategorije – vrhunski sportaš, mogućnost za dobivanje stipendije od Hrvatskog olimpijskog saveza

8.      drugo mjesto na seniorskom prvenstvu Hrvatske + stipendija od Hrvatskog olimpijskog saveza

Također imam brojne medalje u prsnoj tehnici na Jadran grand prix-u, Mladost grand prix-u, regionalnim i međunarodnim prvenstvima te sam na širem popisu za EYOF (European Youth Olympic Festival).

Eliza Spajić, 7.b

Učenik Patrik Ribarić iz 4.b razreda ostvario je izvrstan rezultat te je pozvan na europsko finale natjecanja koje se održalo od 23. do 25. svibnja u gradu Lido di Jesolo u Italiji.

 

Svim učenicima i mentorima čestitamo na trudu, sudjelovanju i postignutim rezultatima!

Rezultate možete pogledati na poveznici: https://hippo-olympiad.org/results/results-archive/

Ivana Tulić, prof.

 

posjetili su HNK Ivana pl. Zajca i uživali u Mozartovoj operi Čarobna frula koja je prilagođena djeci. Odmah nakon završetka učenici su poželjeli opet doći u kazalište, a  učiteljice Antonija, Paula, Ivana i Irena odlučile su im ispuniti tu želju. 

Rezervirane su karte za siječanjsku izvedbu Maloga princa.

Budući da je predstava dobila sjajne pohvale, ne možemo dočekati siječanj. 

Irena Ritterman

U kategoriji osmih razreda sudjelovali su Marta Zečević 8.d i Massimo Škalamera 8.a, dok su u kategoriji sedmih razreda sudjelovali Eliza Spajić i Luka Milani oboje iz 7.b razreda. 

Naši učenici postigli su odlične rezultate, a najbolji među njima bio je Luka Milani koji je točno riješio 86% testa, te je zauzeo  6. mjesto u Primorsko-goranskoj županiji.

Ivana Barbalić, prof.

 Prvi dan, na putu do hotela, posijetili smo Nacionalni park Paklenica gdje smo se prošetali i planinarili. Kasnije smo se uputili u grad Zadar u kojem smo posjetili Muzej iluzija, Morske orgulje, Forum romanum i Narodni trg. U kadnijim poslijepodnevnim satima stigli smo do Hotela Imperial u Vodicama.
Drugi dan smo se zabavili na raftingu na rijeci Cetini, a rafting je završio kod Restorana Radmanove mlinice u kojem smo imali ručak. Nakon raftinga, vratili smo se u hotel gdje smo se malo odmorili i podijelili se u dvije grupe. Jedna grupa je ostala u blizini hotela na kupanju u bazenu, a druga  je otišla u šetnju kroz mjesto Vodice.
Treći dan smo posjetili grad Šibenik i njegove zanimljivosti. Nakon posjeta Šibeniku, uputili smo se u Sokolarski centar gdje smo naučili nešto novo o pticama grabljivicama, a neki su imali priliku i podragati jednu od ptica. Nakon Sokolarskog centra, krenuli smo prema zadnjoj znamenitosti naše ekskurzije,  Nacionalnom parku Krka. Vidjeli smo prirodnu ljepotu parka te smo prošetali njime. Na kraju posjeta parku, uputili smo se prema Rijeci i u kasnim satima, stigli umorni, ali zadovoljni ovim putovanjem.
Terenska nastava bila je zanimljiva i poučna. Najljepše od svega je što smo tri dana proveli u društvu svojih prijatelja i dobro se zabavili te još više zbližili. Nastala su neka nova prijateljstva i neke nove ljubavi. S novim iskustvima bilo je lakše započeti školsku godinu koja se nalazila pred nama.

Karlo Čeliković, 8.a

 Koji su vam krajolici bili najljepši?

Massimo: Mislim da mi se najviše svidio otok Motia, a nakon njega ulice Palerma i Monreale. Najveći doživljaj mi je bio kada smo išli u Kraljevsku palaču te u katedralu u Palermu

 

Megan: Ja bih rekla da su najljepši par bili Hrvatica i Talijan, koji su se zaljubili. Hrvatica bi stalno pričala o Talijanu te bi ju sve podsjećalo na njega i sve su radili zajedno, smijali se, zabavljali, čak su i plakali. Ali to nije sve! Imali smo i Talijanku i Poljaka, koji su se očito zaljubili, no to je ubrzo prestalo kada su se morali rastati zadnji dan,

 

Petra: Najviše mi se svidio Bialystok, zbog vjerskih objekata, prirode, druželjubivih ljudi i arhitekture. Osim toga, šuma Mostek u kojoj smo roštiljali i plesali i stvorili jedne od najljepših uspomena. 

 

Katarina: Najsmješniji trenutak mi je bio kada je Ela prevodila viceve Latvijcima koji su pokušavali razumjeti šale. Uz to, smiješno mi je bilo kada su nas Latvijci učili pjesmi “Sarkans ables”, koja priča o tome koliko pjevač voli crvene jabuke.

 

Nika: Rastanci su nam najteže pali, čak bih se usudila reći da smo mi najviše plakali. Najviše će mi nedostajati predivni krajolici Latvije te moja ugostiteljica, Elina.

 

Razgovor uredila i vodila: Maša Šverko, 8.d

 

 

Na prijedlog svoje učiteljice hrvatskog jezika odlučili su jedan zid učionice uljepšati i oslikati ljetom.

Tema murala bila je pjesma Vladimira Vidrića Pejzaž I. Od prvog susreta s književnošću učimo da slikari slikaju i stvaraju kistom, a pjesnici te iste  prekrasne trenutke u prirodi slikaju i predočuju riječima. Pjesma je puna boja i zvukova, a pjesnik jedan trenutak u ljetno podne doživljava od onoga što ga okružuje ( cvjetovi i pčele) ka onome što se nalazi u daljini ( zlatno polje). U pjesmi prevladavaju vizualni motivi, a Vidrić se predstavlja kao pjesnik oka- slikar.

Kako bismo izradili lijepi mural i sve Vidrićeve motive prikazali na zidu, trebalo je napraviti nekoliko predložaka na papiru. To je bio moj zadatak. Razred je odabrao moju prvu ideju koja se svima svidjela.

Kada smo napokon nabavili materijale, započeli smo s radom. Za rad na muralu trebalo je odvojiti vrijeme nakon nastave pa nismo imali baš neki ustaljeni raspored. Slijao je tko je kada mogao. Najviše smo truda uložile Nina N.B i ja kao autorica predloška. Mi smo birale i miješale boje te predlagale kompozicijska rješenja. Puno nam je pomogao i Maro, a povremeno i ostali učenici.

Zadovoljni smo rezultatom- jednim prigodnim lijepim muralom koji  podsjeća na ljeto i ukrasio je našu učionicu. Krajem svibnja napokon smo se potpisali na jedno od drveća koje uokviruje prostrani pejzaž.

Ema Mujakić, 8.b